Film| In memoriam

Claude Chabrol 24. Jun 1930 – 12 Septembar 2010.

Srđan Mitrović RSS / 12.09.2010. u 14:31

Umro je jedan od mojih omiljenih reditelja. Otišao je jedan od poslednjih velikih reditelja. Nema više ovakvih genija.  Zaista nemam reči da napišem ništa više. Neka mu je laka zemlja.

chabrol6.jpg

 


jpeg

 

preuzeto sa sajta www.filmski.net  

Enigmatična persona francuskog i svjetskog filma asocira na Novi val, Cahiers du Cinema, Stephane Audran i vrhunac žanra trilera i detekcijskog filma. 

Ovaj tjeskobni promatrač registrirane zbilje i pasionirani zaljubljenik u radFritza Langa i Alfreda Hitchcocka (o potonjem zajedno s Erichom Rohmerom izdaje knjigu 'Hitchcock', Pariz, 1957.), čiji prvijenac 'Lijepi Serge' (Le beau Serge, 1958) označava početak Novog vala, odnosno njegovo prvo igrano ostvarenje, osvaja kritiku i publiku svojim neprikosnovenim cinizmom i morbidnim smislom za humor.

Njegovi zapleti i sižei su često bizarni, a rješenja začudna, začuđujuća i neočekivana. U konstelaciji novovalskih sila gdje Godard predstavlja temperament pokreta, a Truffaut dušu, Chabrol utjelovljuje njegovu mudrost, iako ova dvojica na prvoj razini više karakteriziraju pokret, što je posljedica i njihove veće ambicioznosti, ali i manje tolerancije s obzirom na Chabrolovu često napominjanu nonšalanciju i duhovitu ironiju u pristupu.

No, Chabrol je upravo taj koji je Novi val približio komercijalnoj publici, koji je prvi od članova Cahiers du Cinema, s kojima surađuje od 1953., snimio cjelovečernji ('Lijepi Serge' – a prvi su bitni…), te osnovao vlastitu produkciju AYIM-Films (1956 – novcem od prve žene) koja se temeljila na ekonomskim i umjetničkim načelima Novog vala (i bila kratkotrajnog vijeka).

 

Prva su mu ostvarenja iskazi profesionalizma i tehničkog znanja, dok je naracija uistinu i gotovo zavidno besprijekorna. Također, lijepi Claude je u vrijeme kad se pojavio svojim radovima prezentirao novi pogled na svijet, i to prvenstveno svijet mlade generacije čije traume detektira, pak osjećaje beznađa i tjeskobe tipične za prijelaz 1950ih na 60e upisuje u veliko kino-platno.

Njegov rad je zapravo najmanje u tradiciji francuskog filma, a on je gotovo opsjednut zlom u čovjeku i njegovu okolišu -unutrašnjost duše je kaotična i nespoznatljiva, a ono što dopire do površine teško je racionalizirati - neki se ekscesni događaji tako u filmovima ritmično ponavljaju. 
Tako se dvije odlike nameću kao simptomi Chabrolovog opusa: slučaj kao iracionalni kauzalitet, odnosno fatalistički odnos prema situaciji i rješenju koji sudbinu prepoznaju kao neumitnu, te neka psihopatološka devijacija lika koja će se opet pokazati fatalnom i krajnjom u posljedici, a udružena sa slučajem i sudbinom tvorit će poantu filma čija se pak opća emocija pritom gledatelju često nameće kao rezignacija, a kritici kao autorov cinični i distancirani stav prema zbilji koju je uprizorio.

Ono što ovaj majstor atmosfere posebno voli jest avantura radnje same - misterij i tajnovitost; zbog toga i pribjegava tako dominatno žanrovskim stazama trilera i filma detekcije. Nadolazeću opasnost, prijetnju, odnosno pouzdanu sudbinu uvijek će naglasiti tokom cijelog filma pozadinski i postupno, poput leitmotiva koji vreba iz prikrajka i čeka pravi čas da se ukaže: režijske strategije su raznovrsna montažna rješenja, kao i osobiti rakursi koji sugeriraju nerazjašnjivu prisutnost nečeg onostranog.

 

Uopće kamerom dočarava atmosferu, a rakursima i izborom perspektive stav; no, upravo perspektivu često mijenja, čime ne utječe samo na izgled, već i značenje viđenog. Jedinstven je Chabrolov stil hijerarhija aktivnosti u kombinaciji s prevlašću nekih vizura. 
U takvom stilu koji dočarava jedan određeni kod svijeta, nema ni pravih junaka, samo onaj koji pripovijeda o tom istom svijetu – što ga u nedostatku ostalih i čini jedinim vrijednim junakom, a što je opet posebna svijest koja se javlja u situacijama iznimne egzistencijalne opasnosti, mentalitet koje Chabrol na neki način uvijek evocira. 

Uvodom spomenuti 'Lijepi Serge', dakle, prikazuje beznadan i turoban život mladih u provinciji, i to iz kuta mladog pariškog povratnika koji svog starog prijatelja Sergea zatiče kao nesretno oženjenog propalicu. 
Odlike tog od struke i kritike veoma hvaljenog i uopće značajnog filma jesu psihološka razrada likova, retorični izbor planova i izraziti autorski kadrovi, kao i očitovana sklonost ka dramaturgiji misterije i tajni, te modernističkoj koncepciji tvorbe likova što su odrednice kasnijeg Chabrolovog stvaralaštva.

Sljedeći film 'Rođaci' (Les cousins, 1959), nagrađen Zlatnim medvjedom u Berlinu, priča istu priču, ali u perspektivi provincijalca koji odlazi u grad. Tu se zamjećuje i autorova gorka ironija oslonjena o princip slučaja/sudbine - revolver kojim se igraju na kraju ubije plemenitijeg i boljeg rođaka. 
Iste godine nastaje i manje poznati 'Dvostruki obrtaj' (A double tour) koji se ističe upadljivom modernističkom naracijom, ali i čini okret prema trileru i detekcijskom filmu.

 

1960. postiže vrhunac ove faze, a po nekima i cijelog opusa – 'Naivne djevojke' (Les Bonnes femmes) ispostavljaju sumoran prikaz jednog dana u životu četiri pariške prodavačice, čije uobičajeno veselo kretanje prati tajanstveni motociklist (čiji potez na kraju filma uistinu nitko ne očekuje). 
Ovdje nastupa i Stephane Audran koju će nakon 'Košuta' (Les biches,1968) u kojima igra glavnu ulogu, redatelj uskoro oženiti, te upravo s njom napraviti većinu svojih najznačajnijih ostvarenja.

'Naivne djevojke' su između ostalog tumačene i kao spoj neorealizma i trilera, dok je njihova forma sa svojom dvojnošću strukture posve inovativna. Dio lijeve kritike je čak proglasio film 'fašističkim' (zbog distancirana, hladna prikaza junakinja), dok se danas neosporno hvali zbog virtuozno ostvarene podjednake uvjerljivosti motivacije događaja filmskim postupcima, kao i motivacije postupaka prikazanim događajima.

Iduća faza stvaralaštva, do polovice 60ih, Chabrolu znači financijske poteškoće koje ga primoravaju na režiranje populističkih filmova po diktatu tržišta, primjerice pustolovce po uzoru na James Bond serijal, od kojih se ističe jedino 'Marie-Chantal' (Marie-Chantal contre dr Kha, 1965). 
Ovom problematičnom razdoblju je pridonio i potpuni financijski krah ambicioznog, ali i umjetnički veoma vrijednog, psihološkog trilera 'Oko zlobnika' (L'oeil du malin, 1961).

 

Srećom, stvari vode nabolje, pa se i popravljaju, pa i Chabrol ponovno blista genijalnim 'Košutama' u kojima tajnovita žena odjevena u crno (Stephane Audran) zavodi privlačnu mladu Why, siromašnu slikaricu opsjednutu košutama. 
Slijedi najbolja autorova faza (do 1973) koja ispoljava većinom trilere s naglašenim socijalno-kritičkim kodom, a Chabrol napose surađuje s provjerenom ekipom – scenaristom Paulom Gegauffom, snimateljemJeanom Rabierom i glumicom/drugom suprugom Stephane Audran.

1968. snima opet iznimnu 'Nevjernu ženu' (Une femme infidele) koju dio kritike, uz 'Naivne djevojke' drži njegovim najuspjelijim filmom. Ističu se dalje 'Neka zvijer crkne' (Que la bête meure, 1969), 'Mesar' (Le boucher, 1970 – paralela s 'M' F. Langa) — u ova zadnja tri filma junakinja se zove Helene, pa ih neki kategoriziraju i kao 'Ciklus s Helene', zatim'Raskid' (La rupture, 1970), 'Doktor Popaul' (Docteur Popaul, 1972) i'Crvene noći' (Les noces rouges, 1973).

70ih i 80ih Chabrolovi filmovi nemaju odjeka, pak je osobito zanemaren u Francuskoj, i to prvenstveno zbog netrendovskog, samosvojnog modernističkog stila, žanrovskog inzistiranja, kao i suptilnog, ali evidentnog moraliziranja.

90ih, kad se i klima okrenula prema staroj kinematografiji, zapravo doživljava svojevrstan povratak dobro primljenim filmovima 'Betty' (1992),'Pakao' (L'Enfer, 1994), 'Izvršenje' (La Ceremonie, 1995) i 'Hvala za čokoladu' (Merci pour le chocolat, 2000).

 

Napomenimo još da je Claude Chabrol iznimno plodan redatelj s preko 60 snimljenih filmova, što objašnjava takvu raznolikost u vrijednosti uradaka - od prosvijećene genijalnosti do srednjestrujaške prosječnosti.



Komentari (30)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

angie01 angie01 14:52 12.09.2010

Slava mu!

neponovljivi genije!

i kako to obichno biva, jedan za drugim odoshe dva velikana, Rade Markovic i Shabrol!

neverovatna ekipa ih cheka tamo gore!



Jelica Greganović Jelica Greganović 15:03 12.09.2010

Re: Slava mu!





Jelena Pavlović Jelena Pavlović 15:25 12.09.2010

Re: Slava mu!

angie01
neponovljivi genije!

i kako to obichno biva, jedan za drugim odoshe dva velikana, Rade Markovic i Shabrol!

neverovatna ekipa ih cheka tamo gore!





Nisam znala da je umro Rade Markovic. Bas mi je zao.

Klod Sabrol, francuski Hitchcock:) Da, nema vise takvih reditelja koji su stvorili magiju filma.
Dont Fear The Reaper Dont Fear The Reaper 16:06 12.09.2010

Re: Slava mu!

E da, ode i Rade i to pre nego smo ga videli kao Funta, koji je em Glava, em je išao u zatvore pod svim režimima! :)

Pešake treba voleti!


                              
Rejlem Rejlem 09:00 13.09.2010

Re: Slava mu!

Radeta Markovica sam u pozoristu jedni put gledao tek prosle godine, u Skakavcima. Bio je sjajan. Tokom predstave bina rotira, a glumci ulaze i izlaze sa takve bine. U par navrata nam je bilo frka kad je Rade silazio.
A film - tesko je sve i nabrojiti. Meni je recimo prvo u glavi sjajna epizoda, Drug Miloje u filmu Majstori, majstori. Nepatvoreno zlo.
aleksanadar aleksanadar 18:25 12.09.2010

Великан

Од многих филмова које сам видео, ова два, потпуно различита, су ми остали у сећању:

Нека звер крепа




Доктор Попол




Стоји уз највеће, Хичкока и Годара.
myredneckself myredneckself 19:26 12.09.2010

Re: Великан

Počivaj u miru, Maestro
loader loader 22:17 12.09.2010

Zaista ...

Nema više ovakvih genija.


Rejlem Rejlem 08:46 13.09.2010

Vecna mu slava

Umro je veliki umetnik.

Zavoleo sam ga 80ih, kad je na TV Beograd isao ciklus njegovih filmova.

Mozda najbolje sto je dao je film 'Neka zver krepa' (Que la bete meure) iz 1969.




Rejlem Rejlem 08:47 13.09.2010

Pred sumrak

1971. Zlocin i kazna.
Rejlem Rejlem 08:49 13.09.2010

Violette Noziere

Rejlem Rejlem 08:50 13.09.2010

Krvava svadba

1973.
Rejlem Rejlem 08:52 13.09.2010

Zenske stvari

Rejlem Rejlem 08:55 13.09.2010

Ceremonija

Briljantno. Bolest koja raste iz kadra u kadar, i zavrsava se tragicno. Spica krece, ali film nije gotov.
aleksanadar aleksanadar 10:14 13.09.2010

Re: Ceremonija

Briljantno. Bolest koja raste iz kadra u kadar, i zavrsava se tragicno. Spica krece, ali film nije gotov.


Како тумачите овај филм?

Како бисте назвали ту болест?

Сећам се да сам после филма био у недоумици. Извео сам, чини ми се, закључак да је аутор филма левичар.
Rejlem Rejlem 12:03 13.09.2010

Re: Ceremonija

Sabrol se kroz ceo opus podsmevao burzoaziji. U 'Neka zver krepa' je sjajna scena potpuno ispraznog razgovora u 'Zverinoj' kuci. I u Ceremoniji je bilo takvih trenutaka.
Ali krvav obracun na kraju...ne znam, prosto je sve kroz film vuklo ka tome, iz scene u scenu se vidi kako ludilo raste. Ne znam kako to da definisem. I taj kraj je izgledao jedino logican. Malo pred kraj, Sabrol je bar kod mene stvorio i simpatije za porodicu koja ce uskoro stradati.
aleksanadar aleksanadar 13:49 13.09.2010

Re: Ceremonija

sjajna scena potpuno ispraznog razgovora


Сећам се.


Ali krvav obracun na kraju...ne znam, prosto je sve kroz film vuklo ka tome, iz scene u scenu se vidi kako ludilo raste. Ne znam kako to da definisem. I taj kraj je izgledao jedino logican.


Мене та суровост, са једне стране, и "буржујска" индоленција, лежерност и промашеност, са друге, подсећа на Бертолучијев "Двадесети век". А то је, без сумње, један комунистички филм.
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 13:56 13.09.2010

Re: Ceremonija

закључак да је аутор филма левичар.

ne znam u čemu je problem. čovek je verovatno leve orijentacije. a glavna glumica je zato veliki komunista
aleksanadar aleksanadar 15:18 13.09.2010

Re: Ceremonija

ne znam u čemu je problem. čovek je verovatno leve orijentacije. a glavna glumica je zato veliki komunista


Ни ја ту не видим никакав проблем.
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 15:20 13.09.2010

Re: Ceremonija

Ни ја ту не видим никакав проблем.

zdrava leva kritika društva
veliki je on car. bojim se da je bio poslednji.
die hard die hard 19:51 13.09.2010

Re: Ceremonija


ne znam u čemu je problem. čovek je verovatno leve orijentacije. a glavna glumica je zato veliki komunista


To je jedan straaasan film, u svakom smislu te reci.Danas kao da vise niko ne zna da snimi film sa malo para.Ne racunam Dogma fazone, nesto nisam bas fan.

Dok ti ja ti S malopre pisem pp,ti vec objavio novi tekst.Lepo
Srđan Mitrović Srđan Mitrović 22:27 13.09.2010

Re: Ceremonija

ti vec objavio novi tekst.

nažalost povod nije baš za veselje. ode poslednji filmski genije.
die hard die hard 23:31 13.09.2010

Re: Ceremonija

nažalost povod nije baš za veselje. ode poslednji filmski genije.


Nije povod za veselje, vec tvoj novi tekst.A genije je takav da smo se kao klinci toooliko lozili na njegov rad.Pametan covek.
Rejlem Rejlem 12:44 13.09.2010

Pazi, snima se

Link na ovo mi je poslala dusanovaiivanovamama.

Srđan Mitrović Srđan Mitrović 13:57 13.09.2010

Rejlem

hvala za linkove
Rejlem Rejlem 15:40 13.09.2010

Re: Rejlem

Nema na cemu.

Evo jos jednog, gledao sam ga pre par godina tek, film iz 80ih, Poulet au vinaigre. Sjajna glumacka ekipa, Poare i Buke, i pomalo odvaljen film. Lik inspektora Lavardena koji tumaci Poare je skroz odvaljen.

Srđan Mitrović Srđan Mitrović 16:00 13.09.2010

Re: Rejlem

još uvek ne mogu da se odlučim koji mi je NAJ, ali godinama mi se nešto po glavi mota "Mesar"
Rejlem Rejlem 16:08 13.09.2010

Ni ja ne mogu da se odlucim

Krvava svadba, Neka zver krepa, Ceremonija, Zenske stvari, Violeta...Ovih 5 mi je fenomenalno. A uz njih odmah i Kosute, Sumrak, Neverna zena. I Mesar je dobar.
Ne mogu da se setim Raskida. Mozda sam ga i gledao ako je bio u tom ciklusu na TVB pre cca 25 godina, posle nisam sigurno.
aleksanadar aleksanadar 10:15 14.09.2010

До последњег даха

Жика Павловић је једном рекао да има две врсте редитеља: једни који снимају мање-више по истом обрасцу и врте се око истих мотива (мој пример би био Антониони) и други, који воле да се окушају у потпуно различитим жанровима.

Пример за ово друго би био и Шаброл.

Мада већина његових филмова припада натуралистичкој школи ( нпр. одлични "Месар" ), волео је да снима и комедије, и неке друге жанрове.

Одлична му је комедија "Доктор Попол" са Белмондоом, која је, чини ми се, урнебеснија од сличних Холивудских урнебесних комедија ( типа "Што те тата пушта саму" ).

Сећам се да сам једном у Кинотеци погледао његов одличан филм који бих назвао "етнографским" - о животу и традицији у Бретањи.

По Хенрију Милеру снимио је филм "Мирни дани на Клишију".

Био је пун духа и живота, пун изванредне енергије. Такав сам утисак стекао гледајући документарац о самом Шабролу, пре неколико месеци. Имао је, свакако, изграђене политичке ставове и критички став према друштву. Изнад свега, био је широк и отворен за свет и сва његова чуда.
jasnaz jasnaz 20:38 14.09.2010

адио

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana