Popokatepetl, da ne bih rekao nešto nepristojno. Svestan sam da u životu postoje situacije u kojima je bolje ukloniti se, pomeriti se, pobeći… ali biti pametan i stalno popuštati, sklanjati se, klimati glavom i osmehivati se svakakvim stupidarijama e to se ne može nazvati pameću! Znam da je bolje ne kačiti se s budalama, ali oni će terati svoje bez obzira na vaše popuštanje. Ljubazan i civilizovan kako me bog dade i roditelji vaspitaše, u prošlosti sam umeo da se povučem sa bojnog polja. Sada sam, krcat životnim iskustvom, bezobrazniji, koristim se raznim tehnikama i sistemima da bih ostvario ono što bi trebalo da bude lako i normalno a nije!
Na primer: Odem u poštu da podignem penziju. Tamo Vaseljenski Sabor! Uđem unutra, automat mi udeli broj, pogledam na semafor…ispred mene je bar tristapedeset ljudi. Ranije bih odlazio u kafić, satima pio produženi s mlekom, pušio e da bi prošlo vreme potrebno da dođem na red. Sada stanem sa strane i kad se pojavi novi broj, sačekam nekoliko sekundi i ako se do tada prozvani ne pojavi, ‘ladno odem do šaltera (ne proveravaju brojeve) i obavim svoj posao. Ružno i meni samom ali efikasno.
Ima ona narodna: Daš mu prst a on ti mazne celu šaku. Da je samo šaku, spremni su da ti otkinu ruku do ramena! Ergo, popustiš kao pametniji jednom, popustiš drugi, treći… n-ti put i zatekneš sebe posranog po glavi. Pa gde je tu proklamovana pamet?
Dripci, vucibatine, ološ… radi sve i svašta a ti sa pristojne daljine posmatraš i kao pametan uopšte ne reaguješ. Kao narod, glasači, pametno popuštamo godinama i živimo kako živimo. Na vlasti, tu računam i tz opoziciju, su jedni te isti ljudi već vekovima! Reče Meša Selimović: Boj se ovna, boj se govna a kad ćeš živeti? Da li je pametno ceo život izvirivati iz mišje rupe ili se nekad i odupreti pa makar to i ne izgledalo pametno?
Pametniji popušta spada u domen povlađivanja a povlađivanje uvek vodi ka nevoljama, ličnim i kolektivnim. Pa ono: Ćutanje je zlato! To je samo dodatak na popuštanje. Sve tz narodne poslovice i izreke nije smišljao dokoni narod na prelima za zimskiih večeri, iz sopstvenog dugovekovnog iskustva, ne, vlast (od plemenske do današnje) je imala specijalno obučene ekipe čiji je jedini zadatak bio da tz narodnim poslovicama drži narod u pokornosti i vlasti omogućava bezbednu i dugotrajnu vladavinu. Krenulo je to od ohahaj davno. Šta ono reče Biblija: Blago niščima duhom, njihovo je carstvo nebesko! E pa kad smo nišči duhom da ne kažem pametni, ondak neka vladaju nama. Jedva čekam Carstvo Nebesko!