Foto: Boris Bajčetić
Počelo je slučajno, na internetu. Nabasao sam na Dejvidov blog o ptičarenju s Tornja 42 i ideja mi se svidela. Ptice se obično posmatraju iz žablje perspektive, dok one na nas gledaju odozgo, a ponekad rade i više od pukog gledanja. Dejvid Lindou, a.k.a. The Urban Birder, je poželeo da bude na ravnoj nozi i da ih gleda iz ptičje perspektive. Otuda ideja visokih zgrada, a najveće šanse da se odatle šta i vidi jesu tokom seobe ptica. Toranj 42 je isto toliko spratova visoka kula koja dominira pejsažom Londona. A u meni je počela da tinja ideja da to isto uradimo i u Beogradu: potreban je minimum dobre volje, ne košta ništa i može biti zabavno.
Onda sam Dejvidu preko FB tražio neku PPT prezentaciju koju je održao upravi Tornja, rekao mu da želim da uradim istu stvar u Beogradu i dobio odgovor da bi on rado došao da učestvuje i kako želi da vidi ptičarenje s visokih zgrada kako se širi svetom. I samo nekoliko nedelja kasnije, zajedno smo plovili oko Velikog Ratnog ostrva, da odozdo upozna područje koje će posmatrati s neba nad Beogradom.
Pokoji talas zapljusne palubu katamarana Gradskog zelenila, dok oko nas po vodi trče liske i plivaju gluvare i ćubasti gnjurac, lete mali vranci (iako pomalo neugledne ptice, oni su vrlo ekskluzivna vrsta: viđaju se, ugrubo, samo istočno od Beograda, pa, ako ste iz zapadne Evrope...), sinji i obični galebovi, male bele čaplje, mišar i vodomar, a među vrbama obale stoje sive čaplje. Nešto belo i malo se u letu izvija kao lasta kada lovi insekte, prva pomisao je čigra, ali ptica nam okreće leđa i pokazuje crno „W“ preko oba krila: retki mali galeb Larus minutus, mlada ptica (istini za volju, nije on baš toliko redak, više je uncommon, ali ne znam kako bih to rekao?). Za njim i drugi, koji sleće na vodu, pokraj običnog galeba, dopuštajući nam da uporedimo (primetnu) razliku u veličini.
Sa nama plovi i novinarska ekipa Beogradske hronike RTS. Da, Dejvid je došao iz Londona da posmatra ptice u Beogradu. Sledeće jutro počinje intervjuom za Jutro TV Studio B. Da, ptice se sele u širokom frontu i pri tom ne zaobilaze ni gradove.
Pozivu na ptičarenje s 26. sprata Ušća odazvalo se 35 učesnika, najvećim delom potpunih početnika. I Dejvid i ja smo zadovoljni što smo ih u tom broju privukli. Dejvid mi priča da je na otvaranju Tornja 42 za ptičarenje bilo 100 učesnika – previše za kapacitet krova, pa tada nisu ni izašli na sam krov! Objašnjava prisutnima svoju fascinaciju gradskim pticama i mogućnostima za ptičarenje u urbanoj sredini, ja ih pozdravljam ispred Lige za ornitološku akciju Srbije, pa ulazimo u zgradu.
Foto (2): Milan Obradović
Ipak, rani jutarnji sati se nisu pokazali najboljim za ptičarenje (delom se išlo u 7 ujutru jer je bio radni dan, a nismo želeli da uskratimo doživljaj zaposlenima). S krova su se u to vreme videli pretežno galebovi i vranci, no, sledeći put ćemo praćenje seobe s krova da organizujemo u popodnevnim satima, tokom Evropskog vikenda posmatranja ptica, prvog vikenda oktobra, pa ćemo videti šta će se pojaviti.
Posle ptičarenja sledi sastanak sa Turističkom organizacijom Srbije, pa put pod, hmm, točkove i na Obedsku baru po belorepana (kome sam se nadao i iznad grada) i crne rode koje se upravo okupljaju i spremaju za seobu (mogle bi se videti i iznad grada u vreme vikenda posmatranja ptica). U povratku odbacujemo Dejvida na aerodrom, uz dogovor o ponovnom dolasku.
Liga za ornitološku akciju Srbije se na podršci zahvaljuje kompaniji MPC, Turističkoj organizaciji Srbije, Gradskom zelenilu i svim građanima koji su došli da hodaju po nebu nad Beogradom.
Ova promocija birdinga izvedena je u okviru aktivnosti na projektu Wings Across the Balkans, koji na čitavom području zapadnog Balkana vodi BirdLife International, uz finansijsku podršku Evropske komisije.