22. septembar je "Evropski dan bez automobila". Toga dana ljudi u mnogim gradovima svoj automobil ostavljaju kod kuće i na posao odlaze gradskim prevozom, biciklom, ili pešice. Održavaju se različite manifestacije, masovne vožnje biciklama, deli se propagandni materijal... Prevashodni cilj održavanja ovih akcija jeste da se, makar i na simboličan način, ukaže na štetnost emislije izduvnih gasova i potrebu promene svakodnevne životne prakse. Ovaj dan se obeležava i u Srbiji.
Računa se da su automobili uzročnici 40% zagađenja atmosfere. Oni obilato pomažu stvaranje efekta staklene bašte i pojavu kiselih kiša. Klimatske promene su jasno vidljive. Njihove razmere se samo donekle mogu sagledati. Stalno pristižu novi, nepovoljni podaci o nestajanju lednika, o poremećajima u brojnosti živih vrsta koje zavise jedna od druge, o poplavama, o sušama... Kakav će ishod celog tog procesa biti, sada možemo samo da nagađamo.
Automobili, ljubimci sve većeg broja ljudi, bez kojih bi život mnogima bio gotovo nezamisliv, ili veoma zakomplikovan, zadovoljavaju ljudsku potrebu za efikasnim individualnim prevozom s jednog na drugo mesto, kao i ono što bismo označili kao čist hedonizam, ali zato svoje usluge naplaćuju drastično remeteći i trujući prostor u kome živimo.
Osim što utiču globalno, na zemljinu atmosferu, automobili i u najdirektnijem smislu ugrožavaju zdravlje ljudi u gusto naseljenim mestima, posebno dece, starijih osoba, trudnica i hroničnih bolesnika. Koncentracija zagađevina je u gotovo svim velikim gradovima takva, da bi se moglo reći kako se to stanovništvo nalazi u nekoj vrsti "crne vazdušne banje".
Problem je što uprkos apelima zagađenje raste. Jedan od bitnih razloga je i to što je broj automobila svakoga dana sve veći! Osvrnimo se, recimo, samo na ovdašnji slučaj, beogradski. Za poslednjih 6 godina broj automobila u glavnom gradu Srbije porastao je sa 200.000 na 400.000! A u Srbiji je od prve polovine 90-tih, sa tadašnjih 1,1 milion, broj motornih vozila do 2005. godine porastao skoro duplo, na 2 miliona, od čega je oko 1,5 miliona putničkih automobila prosečno starih oko 15 godina, sa izrazitom "sposobnošću zagađivanja"!
Nije zanemarljiv ni faktor buke koju automobili proizvode.
Još jedan nepovoljan efekat korišćenja automobila je i sve manje čovekovog fizičkog kretanja. A telesna aktivnost jeste jedan od glavnih preduslova dobrog zdravlja. Stoga Dan bez automobila ima još jedan cilj - da ukaže na potrebu hodanja, umesto vožnje u automobilu (naravno, kad je to moguće). Računa se da je i samo 20-tak minuta intenzivnog hoda dnevno dovoljno makar za ono osnovno održavanje zdravstvene kondicije i kakve-takve vitalnosti.
Na kraju, ako bismo govorili o rešenjima, ona bi se u najkraćem svela, valjda, na dve stvari. Jedna je nemotorizovano kretanje, pomoću bicikle, ili u obliku pešačenja. Druga su automobili bez izduvnih gasova. Dakle, na struju, ili na bilo koji drugi, čist oblik energije koja bi ih pokretala. Prototipovi, i to prilično uspešni, već postoje.
Dilema je samo kojim tempom će nestajati klasični motori sa unutrašnjim sagorevanjem, s obzirom na milione pojedinaca koji zavise od naftne industrije, kao i na spregnute ekonomske interese, kako sitne, tako i one krupne, koji će se žilavo opirati toj vrsti promene.
Sigurno je da bi jedan od najznačajnijih doprinosa da se proces tehnološke transformacije odigra što brže i što lakše trebalo da bude podizanje opšte svesti o celom ovom problemu.