Hronika| Muzika| Politika

Smrt, ona sa tvojim očima

Nebojsa Krstic RSS / 27.09.2010. u 22:56

Kada mi je otac umro javili su mi telefonom. Osetio sam olakšanje. To me je malo iznenadilo. Krajnja ravnodušnost bila bi primerenija. ipak, osetio sam olakšanje.

Nisam ga poznavao. Moglo bi se reći da smo bili poznanici, upoznali smo se par godina pre nego što je umro. Na moju inicijativu. Ona je bila posledica nečeg što se kolokvijalno zove unutrašnji poriv. Došao sam. Predstavio se. Onda smo se rukovali. Imao je belu kosu i bradu. Gledao sam pokušavajući da zapamtim kako ću izgledati kad ostarim. I on je radoznalo gledao mene.

I to je bilo to.

Posle iznenađujućeg osećaja olakšanja sišao sam s petog sprata brzim korakom. Onda sam presekao preko igrališta kod crvenih zgrada, između Save Kovačevića i 14. decembra, i uhvatio trolejbus do Slavije. Bilo je proleće.

Trolejbus 22, bivši 11, tih je godina bio prijatno sredstvo. Ostao sam na zadnjoj platformi držeći se ovlaš za vertikalnu šipku. Gledao sam okolne redove kuća. Znao sam ih napamet. Nisam morao da kucam kartu jer sam imao povlasticu. Milina.

Na Slaviji sam prešao na tramvaj br 7. Tu je situacija bila sasvim drugačija. Meni gužva ne smeta naročito. To je zbog neprocenjivog iskustva stečenog kilometrima pređenim GSP-om. Jednostavno znam kako da se postavim. Znam kako da se užljebim. I to je neka veština.

Radio sam tada u Hajatu. Srbija je bila pod sankcijama, pa je hotel bio krcat stranim novinarima i domaćim poslovnim ljudima. Nekoliko dana ranije javili su mi da je neko ubio čuvenog Kneleta. Stigla je policija pa se nisam peo u njegovu sobu. U Hajat su inače dolazili i neki političari, mahom julovci, Vulin i slični. Kupali su se u bazenu. Potom su išli u teretanu.

Kroz prozor Hajata video se dugačak red štediša Dafiment banke.

Onda me je pozvala Violeta, sekretarica direktora. Otišao sam da ga pregledam. Nije bilo ništa ozbiljno. Pitao me je šta se to dešava ovde. Bio je fin čovek, Indijac, tek je bio došao u Beograd i ništa mu nije bilo jasno.

- Don't be afraid, it won't be good - rekao sam u pokušaju da parafraziram jednu čuvenu srpsku paradoksalnu mudrost, ali me on nije razumeo. Odustao sam od objašnjavanja jer nisam znao kud bi me to odvelo.

Kući sam se vraćao popodne, malo posle četiri. Sa posla sam donosio hleb u plastičnoj kesi. Hleb sam mogao da pojedem ili još bolje, stavim u zamrzivač. Kad se hleb odledi u rerni, on bude izvanredno svež i ukusan, kao kad je kupljen. To je bio jedan od sankcionih trikova u masovnoj primeni.

Popodne i uveče gledao sam televiziju. Uglavnom političke emisije i prenos iz Skupštine. Kada bi neko dolazio kod mene, jednim uhom sam i dalje slušao zvuk iz televizora. Jedna devojka mi je rekla da će ako momentalno ne prekinem da pratim Skupštinu odmah da se obuče i ode. Nisam prekinuo.

Te večeri u pola osam otvorio sam prozor kuhinje i neko vreme lupao kašikom o šerpu. Mrzelo me je da zbog toga silazim na ulicu. Slična vrsta zvuka dolazila je sa raznih strana do mog potkrovlja.

Potom sam još malo čitao knjigu "O muzici", Džordža Bernarda Šoa, esej koji se bavio Šumanovom nedoslednošću, objašnjavajući da je "Šuman bio pravi umetnik pre nego što ga je njegov nestalan um napravio nadripiscem i sitničarem". Razmišljao sam neko vreme da li ću se i ja zajebati ako nekad odlučim da nešto pišem, i tako sam zaspao.

 



Komentari (91)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vishnja92 vishnja92 23:07 27.09.2010

lepa ti

muzika.

Meni gužva ne smeta naročito. To je zbog neprocenjivog iskustva stečenog kilometrima pređenim GSP-om. Jednostavno znam kako da se postavim. Znam kako da se užljebim. I to je neka veština.


jeste. kilometraza pomaze :)

hola

ps- i blog ti je lep.
mirelarado mirelarado 23:13 27.09.2010

Re: lepa ti

i blog ti je lep.


И наслов. :)

ДОЋИ ЋЕ СМРТ И ИМАЋЕ ТВОЈЕ ОЧИ

Доћи ће смрт и имаће твоје очи –
ова смрт што те прати
од јутра до вечери, бесана,
глува, као давно кајање,
или глупа навика. Твоје очи
биће реч испразна,
неми крик, тишина.
Видиш те очи свакога јутра
кад се у себе уносиш,
у огледалу. О надо мила,
тога дана сазнаћемо и ми
да си живот сâм, да си ништавило.

Смрт за свакога поглед има.
Доћи ће смрт и имаће твоје очи.
Биће као да си се отарасио неке навике,
као да си у огледалу спазио
како израња неко мртво лице,
као да слушаш непомичне усне.
Неми ћемо у провалију сићи.
(Чезаре Павезе)
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 23:21 27.09.2010

Re: lepa ti

hola

Gde si Višnja! Šta radiš?
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 23:26 27.09.2010

Re: lepa ti

ДОЋИ ЋЕ СМРТ И ИМАЋЕ ТВОЈЕ ОЧИ

Da, prilično realistična pesma.
mirelarado mirelarado 23:38 27.09.2010

Re: lepa ti

Nebojsa Krstic
ДОЋИ ЋЕ СМРТ И ИМАЋЕ ТВОЈЕ ОЧИ

Da, prilično realistična pesma.


Такво је било и суочавање са суровом стварношћу у то доба санкција, са хлебом и млеком из замрзивача, са опустелим продавницама и бензинским пумпама, са уличним дилерима девиза и продавцима свега и свачега...

Тада је било боље да нас нико ништа не пита...
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 23:43 27.09.2010

Re: lepa ti

Тада је било боље да нас нико ништа не пита...

I ti voliš Grema Parkera?
mirelarado mirelarado 00:00 28.09.2010

Re: lepa ti

I ti voliš Grema Parkera?


Наравно. :)
vishnja92 vishnja92 00:06 28.09.2010

Re: lepa ti

Šta radiš?

nista.


gordanac gordanac 00:28 28.09.2010

*****

@mirelarado
Zaposlila ti mene u ovaj gluHi čas - morala sam tražiti po kući knjigu da proveravam što mi se učinilo i imala sam pravo, voila:
- ovaj prevod u tvom komentaru bolje zvuči od onog u knjizi (pretpostavljam da je tvoj ili nekog sličnog italijanera, bolji ritam, bolje odabrane reči

@Nebojsa Krstic



Dobra prva rečenica.
Ne znam da li ostavlja takav utisak samo na "društvo dece mrtvih očeva" ili je stvarno baš dobra, ali to je (verovatno) svejedno.

Nedavno je jedan moj gari izgovorio rečenicu kojom bi (takođe, mislim) mogla početi kakva dobra priča:
- Da sam bio pametan, ukapir`o bi` na vreme da je sav život isto što i pecanje - sam` "poljubi i pusti"!



mirelarado mirelarado 00:52 28.09.2010

Re: *****

gordanac
Zaposlila ti mene u ovaj gluHi čas - morala sam tražiti po kući knjigu da proveravam što mi se učinilo i imala sam pravo


:))))))
Извињавам се и хвала.

А за тебе, укратко, важи ово. :)
gordanac gordanac 07:04 28.09.2010

Re: *****

mirelarado
gordanac
Zaposlila ti mene u ovaj gluHi čas - morala sam tražiti po kući knjigu da proveravam što mi se učinilo i imala sam pravo


:))))))
Извињавам се и хвала.

А за тебе, укратко, важи ово. :)

:))))
Idi, bre!

"Mistakes are the portals of discovery" J.J.



I "troll prvih rečenica":
Pre neki dan videh da je American Book Review opet napravio listu "100 najboljih početnih rečenica" i sa ne malim zadovoljstvom otkrih da je "Call me Ishmael" ponovo na prvom mestu. (što se mene tiče, drugi je J.Joyce, a treći C.Dickens, ali - ko mene pita?! :))))
Pa sam se setila da nikada nisam videla izbor "početnih najboljih" romana (novela, pripovedaka, čega god...) - na našem jeziku, a ne bih rekla da je to zato što su sve bezveze, naprotiv, garant bi se našlo desetak - sjajnih.

Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 09:58 28.09.2010

Re: *****

I "troll prvih rečenica"

Meni se sviđa početna iz romana "Pseudo" Emila Ažara, glasi: "Početka nema."
AlexDunja AlexDunja 10:07 28.09.2010

Re: *****

Pa sam se setila da nikada nisam videla izbor "početnih najboljih" romana (novela, pripovedaka, čega god...) - na našem jeziku, a ne bih rekla da je to zato što su sve bezveze, naprotiv, garant bi se našlo desetak - sjajnih.


moj favorit bi bila mr cherova
prva rečenica na ovom blogu:

Toliko sam se svojski predao ničemu, da me već pomalo i nema
mikele9 mikele9 18:16 28.09.2010

Re: *****

Meni se sviđa početna iz romana "Pseudo" Emila Ažara, glasi: "Početka nema."

Meni se sviđa prva rečenica Milana Kundere iz knjige IZNEVERENI TESTAMENTI, Prvi deo, ispod naslova PRONALAŽENJE HUMORA, koja glasi:
Gospođa Granguzje, u drugom stanju, jela je previše škembića, toliko mnogo da su morali da joj prepišu astrigent; on je bio tako jak da joj je posteljica olabavila; fetus Gargantue skliznuo je u venu, uspeo se i izašao kroz mamino uho.
man ray loves me man ray loves me 23:15 27.09.2010

nisi se zajebao

it's quite nice.

jasnaz jasnaz 23:20 27.09.2010

ZLOSLUTNO PREDOSEĆANJE



Vraćam se kući.
Kao i obično, gledam sa ulice na svoj prozor.
Bacih pogled i stadoh zaprepašten.
Šta sam video?
Ništa naročito. Prozor je bio slabo osvetljen, video se cvet u saksiji.
Kao i obično.
Sav drhteći trčim do kapije. Krupne graške znoja kotrljaju mi se s čela. Jurim, preskačući sve po tri stepenika. Dojurivši do vrata, vadim ključ. Otvaram, ulazim...
Šta vidim?
Apsolutno ništa naročito.



Stanislav Digat


~ ~



Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 23:24 27.09.2010

Re: ZLOSLUTNO PREDOSEĆANJE

jasnaz jasnaz 23:32 27.09.2010

: PRED(O)SEĆANJE

pnbb pnbb 21:26 29.09.2010

Re: ZLOSLUTNO PREDOSEĆANJE

Krupne graške znoja kotrljaju mi se s čela. Jurim, preskačući sve po tri stepenika. Dojurivši do vrata

arghhhh
ima jedna kratka prica gde covek vidi nikog i nista kako ga cekaju ispred vrata .. al ne mogu da se setim cija.. ni koja je knjiga ..
da nije bucati? al suvise je kratka...
arrr.... sad cu poludim dok se ne setim...
zasto si bas ovo napisala
jasnaz jasnaz 09:54 30.09.2010

: ZLOSLUTNO PREDOSEĆANJE

pnbb

arghhhh
ima jedna kratka prica...... sad cu poludim dok se ne setim...
zasto si bas ovo napisala


pa si meni pre(valio!

setiću se.



mara92 mara92 23:42 27.09.2010

...

Ух,
Намера ми је била да пронађем нешто лагано да читуцнем (типа: Дража, четници, партизани, Тито, двадесет пета против тринаесте Србије), па да се ушушкам у крпе.

Неочекивано, али ми се допада. Ноктурно, тако бих ставила у поднаслов.

пс. музе су те походиле видим у поноћ, а?
jaksa scekic jaksa scekic 23:49 27.09.2010

A il si dolazio da

pregledas iz Sky News-a A.V. Lyndena, imao je tada saobracajku-prevrnuo se sa oklopnjakom kod Subotice , bio je u sobi odmah pored Kneletove, pa smo svi morali da dajemo izjave , ja koji je bio s njim (tada sam jos bio RTB) i ekipa i njegov producent odavde ?
Znam da su dolazili lekari Hitne pomoci i jos neki, al ne mogu da se setim il si i Ti bio medju njima. davno bilo izvini
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 23:59 27.09.2010

Re: A il si dolazio da

Znam da su dolazili lekari Hitne pomoci i jos neki, al ne mogu da se setim il si i Ti bio medju njima. davno bilo izvini

Nisam, čini mi se.
myredneckself myredneckself 01:40 28.09.2010

Re: A il si dolazio da

draft.dodger draft.dodger 03:27 28.09.2010

Naklon...

Tvrd je život...
Srđan Fuchs Srđan Fuchs 04:21 28.09.2010

"društvo dece mrtvih očeva"

Popodne i uveče gledao sam televiziju. Uglavnom političke emisije i prenos iz Skupštine. Kada bi neko dolazio kod mene, jednim uhom sam i dalje slušao zvuk iz televizora.


interesantno zasto, zbog cega si to radio, sta te je toliko privlacilo najruznijoj, mislim, delatnosti, u najruznije moguce doba. cak te je vuklo toliko silno da si bio kadar da zapostavis razdevenu devojku da bi nastavio da budes sa likovima poput vulina, seselja, nikolica (ds je tada imao neku mizeriju od poslanika i bio je daleko vise cool, ne kao jul, priznaj, partija, i skoro pa neprimetan u slobistickom kvaziparlamentu; ali valjda smo svi tako vise privlacni kada smo mladi i to je mehanizam koji se da upotrebiti na bilo kakvu zivotnu formu)...

Potom sam još malo čitao knjigu "O muzici", Džordža Bernarda Šoa, esej koji se bavio Šumanovom nedoslednošću, objašnjavajući da je "Šuman bio pravi umetnik pre nego što ga je njegov nestalan um napravio nadripiscem i sitničarem". Razmišljao sam neko vreme da li ću se i ja zajebati ako nekad odlučim da nešto pišem, a onda sam zaspao.


zanimljiv je tvoj unutrasnji svet, imas neku lepu emociju tamo negde, down under, nepokvarenu, gotovo nevinu, rekao bih. sto se ovog poslednjeg tice, tu se dosta moze spekulisati. prisecam se ovde, naprimer, necega sto su stalno zamerali nikolaju berdjajevu, ruskom idealisti i piscu s kraja xix i prve polovine xx veka, "da mu je velika intelektualna mrlja sto nije nista objavio tokom drugog svetskog rata, nijedan kriticki osvrt na svet oko sebe, svet koji se u tom vremenu slamao i urushavao u sebe na stravichan nachin". berdjajev je na napade odgovorao da je "bio okupiran svetom erosa, okriljem duha, i da ga je tajna duha vise vukla nego svakodnevna teska patnja"... antifashisti su tvrdili da je kriv, da je njegov odgovor bio nesvakidasnji cinizam u pogledu na borbu kroz koju su obicni ljudi morali da prodju tada da bi opstali. cak su i pronashli da je imao posebnu zastitu od strane fashistickih lidera tadasnjeg Pariza, da je skoro cela francuska libertinska inteligencija bila likvidirana dok su berdjajevu dopustili da ostane netaknut, samo pod prismotrom u kucnom pritvoru?! stoga su ga zabranili gotovo kroz celu drugu polovinu xx veka. tek kraj stoleca, isto ovo doba koje je tebe privuklo skupstinskim debatama, i potreba za stvaranjem novog, poslekomunistickog kolektivnog identiteta, ugledace ponovno objavljivanje berdjajevljevih tekstova.

sa druge strane, u YMCA Paris, od 1946. do smrti 1948., i posthumno do 1952. objavljena su strashna dela, neka od njih vechna i gotovo spomenici povesti duha, kao: The Russian Idea (1946) 1947, The Realm of Spirit and the Realm of Caesar (1949) 1952, The Divine and the Human (1949) 1952, i konacno, verovatno zivotno delo, posthumno objavljeno, Truth and Revelation (n.p.) 1953.

vreme ce kasti...




Doctor Wu Doctor Wu 05:26 28.09.2010

Re: "društvo dece mrtvih očeva"

interesantno zasto, zbog cega si to radio, sta te je toliko privlacilo najruznijoj, mislim, delatnosti, u najruznije moguce doba. cak te je vuklo toliko silno da si bio kadar da zapostavis razdevenu devojku da bi nastavio da budes sa likovima poput vulina, seselja, nikolica

Pa, pise gore
О надо мила,
тога дана сазнаћемо и ми
да си живот сâм, да си ништавило.

A tih godina se retko ko normalan nije 'u sebe unosio'.
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 07:00 28.09.2010

Re: "društvo dece mrtvih očeva"

interesantno zasto, zbog cega si to radio, sta te je toliko privlacilo najruznijoj, mislim, delatnosti, u najruznije moguce doba. cak te je vuklo toliko silno da si bio kadar da zapostavis razdevenu devojku da bi nastavio da budes sa likovima poput vulina, seselja, nikolica

DS je tada imao 7 poslanika. Među njima Zoran, Mićun...i Koštunica. Nesrećni Vulin nije bio u Skupštini.Toma i Vučić se nisu skidali sa ekrana.
docsumann docsumann 16:14 28.09.2010

Re: "društvo dece mrtvih očeva"

bauer. bauer. 04:45 28.09.2010

...

Kada mi je otac umro javili su mi telefonom...


...i tu prestaju sve sličnosti, sticajem okolnosti. U mom slučaju, poznavao sam ga. Možda nedovoljno, ali, ipak, prilično dobro. Ako mi nešto nedostaje, a relativno je šta, kome, može nedostajati, to je što nije doživeo da vidi moju Ekipu. Zato, barem Keva jeste. Možda ćemo mi biti bolje sreće sa ovim našima?
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 05:18 28.09.2010

Kako otići?

Kada je već reč o smrti ovog lepog septembarskog jutra, preporučujem knjigu:



Doctor Wu Doctor Wu 07:05 28.09.2010

Kakva slika!

Vulin i slični. Kupali su se u bazenu. Potom su išli u teretanu.
maksa83 maksa83 10:29 28.09.2010

Re: Kakva slika!

Vulin i slični. Kupali su se u bazenu. Potom su išli u teretanu.

JJ Beba JJ Beba 14:34 28.09.2010

Re: Kakva slika!

U Hajat su inače dolazili i neki političari, mahom julovci, Vulin i slični. Kupali su se u bazenu. Potom su išli u teretanu.

Mnogi su tada dolazili u Hajat.
U to vreme sam radila dva posla od kojih je drugi bio za jednu UN agenciju.
Sve moje UN kolege stanovali su u Hajatu jer je to za njih bilo bagatelno jeftino.
Mnogi od njih u svom životu nisu mogli ni da prismrde Hajat holetima po belom svetu, ali ovde su dovodili decu, žene, šurnjaje. Od svoje UN platice ladno su mesecima boravili u Hajatu (nisu morali da iznajmljuju stanove) i često sam ih čula kakotelefonom dozivaju svoje kolege da iz Ženeve, ili nekog drugog kraja sveta, dodju jer je ovde God Dem cheap!
a kako i ne bi kad smo im lovu na Kaleniću menjali na džakove.

Sećam te se kako u belom kaputiću, na hodniku, stojih isped ordinacije


To vreme sankcija meni je mnogo teško palo -ratovi, huškanje, inflacija, redovi, bonovi, d'vize, d'vize, žiralno, demonstracije, ....neki su se mnogo dobro snašli a ja sam jedva preživela, uz dva sloma.
Od tad više nisam ista


kada ovih dana ponovo vidim prazne rafove po samoposlugama bez ulja, mleka, putera smrznem se
jbt zar opet?
intrepid intrepid 18:06 28.09.2010

Re: Kakva slika!

Mnogi od njih u svom životu nisu mogli ni da prismrde Hajat holetima po belom svetu, ali ovde su dovodili decu, žene, šurnjaje. Od svoje UN platice ladno su mesecima boravili u Hajatu (nisu morali da iznajmljuju stanove) i često sam ih čula kakotelefonom dozivaju svoje kolege da iz Ženeve, ili nekog drugog kraja sveta, dodju jer je ovde God Dem cheap!



Jeftino i sigurno. Zato ih i ne mozes oterati sa ovih prostora. Kako su se samo razbaskarili u BIH, puno ih Sarajevo, Mostar, Banja Luka..Dobri hoteli, cevapi, jagnjetina, vino, zgodne devojke, a plate im od 60 hiljada evra (koliko prima onaj smesni koruski seljak, Incko) pa na nize..Zato stalno i proizvode nekakvu vestacku krizu, pricaju o novom ratu, jer alternativa im nije bas sjajna: Kabul, Bagdad ili Kandahar.
JJ Beba JJ Beba 19:34 28.09.2010

Re: Kakva slika!

intrepid
Mnogi od njih u svom životu nisu mogli ni da prismrde Hajat holetima po belom svetu, ali ovde su dovodili decu, žene, šurnjaje. Od svoje UN platice ladno su mesecima boravili u Hajatu (nisu morali da iznajmljuju stanove) i često sam ih čula kakotelefonom dozivaju svoje kolege da iz Ženeve, ili nekog drugog kraja sveta, dodju jer je ovde God Dem cheap!



Jeftino i sigurno. Zato ih i ne mozes oterati sa ovih prostora. Kako su se samo razbaskarili u BIH, puno ih Sarajevo, Mostar, Banja Luka..Dobri hoteli, cevapi, jagnjetina, vino, zgodne devojke, a plate im od 60 hiljada evra (koliko prima onaj smesni koruski seljak, Incko) pa na nize..Zato stalno i proizvode nekakvu vestacku krizu, pricaju o novom ratu, jer alternativa im nije bas sjajna: Kabul, Bagdad ili Kandahar.

šta znam, ima ih i koji stvarno nešto i urade.
tada, meni su bili odvratni. Dolazili su u monitoring svega i svačega ali im je bilo važnije da kupe negde jeftino (menjali smo im pare po uličnom kursu, ne u bankama) ikone; baškarili se po Hajatu (sve sa at the first place. Nije im smetalo
Two Headed Dog
intrepid intrepid 22:34 28.09.2010

Re: Kakva slika!

Dolazili su u monitoring svega i svačega ali im je bilo važnije da kupe negde jeftino (menjali smo im pare po uličnom kursu, ne u bankama) ikone; baškarili se po Hajatu (sve sa at the first place. Nije im smetalo



Ponekad smo veoma nepravedni prema ovom nasem napacenom narodu. Evo kako izgleda tkz. black friday u americi, kada su sve cene snizene 50-60%. Svake godine ima i mrtvih u borbi da se kupi jeftiniji TV ili neki tehnicki uredjaj. Totalan haos u kome vlada pravo jaceg. Mnogo je slicnih likova bilo na prostorima ex drzave, u kojekakvim misijama i mogu misliti kako su se ponasali kad su se dokopali Hajata ili sarajevskog hotela Holiday Inn, po bagatelnim cenama. Bilo gde da zive na zapadu, to je vecini od njih san koji nikad nedosanjaju.


mikimedic mikimedic 22:34 28.09.2010

Re: Kakva slika!

plate im od 60 hiljada evra (koliko prima onaj smesni koruski seljak, Incko) pa na nize..


ne bih bas rekao
ja-je ja-je 07:49 28.09.2010

Sunce

Ponekad Sunce prestane da bude žuto.
Drugačiju dobije boju.
Sija svetlo plavo, recimo.
Ali je tu. Uvek sija.

babela babela 19:25 28.09.2010

Re: Sunce

ja-je
Ponekad Sunce prestane da bude žuto.
Drugačiju dobije boju.
Sija svetlo plavo, recimo.
Ali je tu. Uvek sija.



Ako sija plavo onda je sigurno neka smetnja u pitanju,jer ti trebaju bas ti zlatno-zuti zraci da obnovis telo za dalje.

Nego jer ste stvarno ovo vi Nebojsa?
Meni je nesto drugo upalo u oci.

Na Slaviji sam prešao na tramvaj br 7. Tu je situacija bila sasvim drugačija. Meni gužva ne smeta naročito. To je zbog neprocenjivog iskustva stečenog kilometrima pređenim GSP-om. Jednostavno znam kako da se postavim. Znam kako da se užljebim. I to je neka veština.


Ni meni nikada guzva nije narocito smetala po autobusima,samo se bojim sada ove kriticne mase a to moze da eskalira.I vidim da vecina ovde na blogu moze dobro da se uzeblji u kriticnim situacijama,nego sta cemo sa onima koji su uzebljeni vratima ili ne daj boze vise.
Pozdrav,
lepo sto ste se javili
ja-je ja-je 13:44 29.09.2010

Re: Sunce

Ako sija plavo onda je sigurno neka smetnja u pitanju,jer ti trebaju bas ti zlatno-zuti zraci da obnovis telo za dalje.


Jeste, bravo, smetnja! Hvala.
Zaklonio ga Mesec!
Mada Ja(-Je) dozivljava(m) to obrnuto.
I regenerisem se nekako, al na kvarno...
babela babela 14:23 29.09.2010

Re: Sunce

Spavas? Ili koristis Bioptron lampu?
ja-je ja-je 15:32 29.09.2010

Re: Sunce

babela
Spavas? Ili koristis Bioptron lampu?


Jesti, njum, njam, zvak, krc,
pa opet njam, njum, nj nj nj....
Mislim, cist oporavak tela.

reanimator reanimator 07:53 28.09.2010

...

Kada bi neko dolazio kod mene, jednim uhom sam i dalje slušao zvuk iz televizora. Jedna devojka mi je rekla da će ako momentalno ne prekinem da pratim Skupštinu odmah da se obuče i ode. Nisam prekinuo.

Lako je tebi. Mene bi ostavila bez upozorenja.
Nego..je l' bila razdevena zbog zabave ili zbog pregleda? Čisto da čitaoci shvate da li si se mangupirao zbog šmekerisanja ili zbog nadmoći nad pacijentom
jinks jinks 08:49 28.09.2010

...

Don't be afraid, it won't be good

Bio je intervju sa jednim našim novinarom koji je neko vreme proveo u državi Kongo, gde je otišao potpuno drugim povodom, a završio tako što je napisao clanak o jednom modernom fenomenu o kome se, uprkos svemu, izgleda vrlo malo zna.

Naime, rekao je da je došao do zaključka da se radi o jedinstvenom slučaju države u kojoj vlada anarhija zadnjih više od 20 godina.

Davao je dosta primera u prilog te tvrdnje, ali ono što je bilo posebno interesantno bio je njegov opis svakodnevnog života glavnog grada države.

Naime, jednog dana je rešio da se prošeta centrom grada tokom dnevnog špica ... video je puno ljudi koji su užurbano negde išli, skoncentrisani na dnevne obaveze, promicali su automobili i autobusi puni putnika, grad je delovao živ ... stanovnici su izgledali zaokupljeni idejama o poslu, svakodnevnom životu ... lepota.

Kada se vratio hotel i nekom poznaniku ispričao da mu grad uopšte i ne deluje toliko loše, da je video puno ljudi zaokupljenih svakodnevnim obavezama i gradskim zivotom ... čovek mu je rekao:

"E moj ti ... taj narod sto si video po ulicama i autobusima ne ide nigde. Ti automobili i ta vozila kruze besciljno, u potrazi za hranom.

A ti, da su ti u pogledu primetili i trunku straha, na mestu bi te pojela zemlja. Ovako, mislili su ... ko zna ko je ovaj sto se ovako slobodno krece kroz nasu divljinu, bolje da ga ne diramo".
sybil sybil 12:33 28.09.2010

Re: ...

A ti, da su ti u pogledu primetili i trunku straha, na mestu bi te pojela zemlja. Ovako, mislili su ... ko zna ko je ovaj ko se ovako slobodno krece kroz nasu divljinu, bolje da ga ne diramo".

kanibalizam. gospode boze.
jinks jinks 12:47 28.09.2010

Re: ...

nije bas u tom kontekstu rekao, vise da bi bio opljackan u sred bela dana na sred ulice
ivana23 ivana23 13:10 28.09.2010

Re: ...

jinks
Naime, rekao je da je došao do zaključka da se radi o jedinstvenom slučaju države u kojoj vlada anarhija zadnjih više od 20 godina.


Reč anarhija se često koristi u negativnom kontekstu kao sinonim za haos. Medjutim, to nije prava definicija...

To je socijalni pokret koji se zalaže za ukidanje društvene hijerarhije i svih organa vlasti. Anarhisti se protive svakom autoritetu i sili i propovedaju apsolutnu slobodu ličnosti.

Kao organizovan pokret, anarhizam se prvi put javlja posle francuske revolucije. Prvi koji je sebe okarakterisao kao anarhistu, bio je Pjer Žozef Prudon u 19. veku.

Mediji često predstavljaju anarhiste kao opasne i nasilne ljude. Ova predrasuda je proizvod propagande, pre svega zato što se anarhizam zalaže za mir i slobodu. Mnoge radnice i radnici, naučnici, poznati umetnici, književnici i muzičari su kroz svoja dela propagirali anarhizam.

jinks jinks 13:36 28.09.2010

Re: ...

I meni je opis Konga od strane novinara licio na neku vrstu kontrolisanog haosa. To se verovatno ne uklapa u opis anarhizma, koji ste dali.
Milan Novković Milan Novković 17:34 28.09.2010

Re: ...

Ova predrasuda je proizvod propagande

Jedino što je anarhizam bez sindikalizma terevenka svoje vrste

A ko drži do sebe trebao bi srpski sindikalizam da stavi u svoju "bucket list" (listu stvari koju pojedinac treba da proba pre nego što umre)

Šalim se, ali infrastruktura anarhije je takva, po mom mišljenju, da anarhija zalaganja za mir i slobodu ne može bez solidne doze belog ili obojenog šuma.

Da ne pomisliš da imam nešto protiv anarhije - ja sam na FB anarho-sindikalista neparnim danima.

Parnim danima "social democrat", al tek to je "srpski film" svoje vrste, no i ovako se previše frljam pojmovima koje ne razumem pa da ovde stanem i udahem još jednom
AlexDunja AlexDunja 17:38 28.09.2010

Re: ...

Da ne pomisliš da imam nešto protiv anarhije - ja sam na FB anarho-sindikalista neparnim danima.

Parnim danima "social democrat", al tek to je "srpski film" svoje vrste, no i ovako se previše frljam pojmovima koje ne razumem pa da ovde stanem i udahem još jednom



horor.

za tebe
Milan Novković Milan Novković 17:54 28.09.2010

Re: ...

horor

Posimistički pogled na svet, polu-prazna čaša.

Moja je polu-puna (volim ove obrasce za raslojavanje, kvantno, gde se dva "simetrična" pogleda na svet rode iz ničega

Tj sve je relativno, da mi tek vidiš ustrojstvo kod kuće - tamo sam, u relativnom smislu, ultra-levičar. Samo onaj što još nije došao na vlast

AlexDunja AlexDunja 17:56 28.09.2010

Re: ...

Samo onaj što još nije došao na vlast

održavaj stanje.
pozdrav ukućanima

JJ Beba JJ Beba 19:38 28.09.2010

Re: ...

Tj sve je relativno, da mi tek vidiš ustrojstvo kod kuće - tamo sam, u relativnom smislu, ultra-levičar. Samo onaj što još nije došao na vlast

ili kako mene zovu - liberanli liberal
principessa_etrusca principessa_etrusca 09:32 28.09.2010

L'Etranger?

Kada mi je otac umro javili su mi telefonom. Osetio sam olakšanje. To me je malo iznenadilo. Krajnja ravnodušnost bila bi daleko primerenija. ipak, osetio sam olakšanje.


Zasto?
Ivana Knežević Ivana Knežević 15:56 28.09.2010

Blog & the livin' is good

Pomislila sam pre neki dan da na price o Visu i one vojne pre toga, i nedostajale su mi.
Ovo je bilo lepo procitati. Hvala.
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 15:17 29.09.2010

Re: Blog & the livin' is good

livin' is good

omega68 omega68 18:38 28.09.2010

pih

Popodne i uveče gledao sam televiziju. Uglavnom političke emisije i prenos iz Skupštine. Kada bi neko dolazio kod mene, jednim uhom sam i dalje slušao zvuk iz televizora. Jedna devojka mi je rekla da će ako momentalno ne prekinem da pratim Skupštinu odmah da se obuče i ode. Nisam prekinuo.

i ja isto. I na samo to
Dešavalo se da u isto vreme gledam Skupštinu, čitam Našu Borbu i slušam Slobodnu Evropu koja šušti, toliko da mi je već pomalo načet sluh.
Ali nisam postao Savetnik, eh živote - životinjiću, srećan mi 5. oktombri
G r o f G r o f 21:18 28.09.2010

Lupanje

Te večeri u pola osam otvorio sam prozor kuhinje i neko vreme lupao kašikom u šerpu. Mrzelo me je da zbog toga silazim na ulicu. Slična vrsta zvuka dolazila je sa raznih strana do mog potkrovlja.


Neki su lupali da promene
neki su lupali jer su svi lupali
...a nekima je lupanje u opisu radnog mesta.
Doctor Wu Doctor Wu 21:23 28.09.2010

Jel se to meni cini ili su ovde

dogadjaji/likovi smaknuti u vremenu? 7 poslanika DS-a je 1991.-92., lupanje u serpe 1996.-97., Dafina, 1992.-93., Vulin et al, 1994.-2000., Hajat 1993...

Kao neki pogled u umiranje iskosa. Skoro kao oni Holbeinovi Ambasadori iz Nacionalne galerije koje je Sarski kacio pre neki dan.

ivana23 ivana23 22:26 28.09.2010

Re: Jel se to meni cini ili su ovde

Doctor Wu
dogadjaji/likovi smaknuti u vremenu? 7 poslanika DS-a je 1991.-92., lupanje u serpe 1996.-97., Dafina, 1992.-93., Vulin et al, 1994.-2000., Hajat 1993...Kao neki pogled u umiranje iskosa. Skoro kao oni Holbeinovi Ambasadori iz Nacionalne galerije koje je Sarski kacio pre neki dan.


Za Vulina si pogresio, napustio JUL 1998.g.

* Oko saune u Hajatu je bilo polemike izmedju Vulina i Krstica u NIN-u, negde u ovo vreme prosle godine.
aleksanadar aleksanadar 08:51 29.09.2010

G. B. Shaw

Potom sam još malo čitao knjigu "O muzici", Džordža Bernarda Šoa...


Изванредна књига.
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 12:33 29.09.2010

Re: G. B. Shaw

"O muzici", Džordža Bernarda Šoa


Za sijaset koncerata posle prošlog četvrtka ne mogu da ponudim ništa osim izvinjenja. Treba da objasnim da sam ja - dok ostali svet ima utvrđeno radno vreme i slobodne nedelje - primoran da prihvatim prostiji raspored: da radim dok se ne srušim, tako da ponekad padam u iskušenje da napišem predstavku parlamentu i tražim izglasavanje radnog zakona koji bi rešio moj slučaj. U četvrtak, pošto sam bez prekida radio od 4. oktobra, procenio sam da se sprema strašno nevreme i odlučio sam da radije umrem negoli da pipnem još neki posao. Čeznuo sam da sedim u udobnoj naslonjači, da apsolutno ništa ne činim, nego da lenjo posmatram nekog drugog kako naporno radi nešto zanimljivo i bez ikakve veze s muzikom. Posle izvesnog razmišljanja otišao sam kod mog zubara. Posle dugog i izbezumljujućog niza klavirskih resitala, ništa me tako ne smiruje kao izuzetno vešta ruka koja struže moje zube. Ali lice mog zubara bilo je žuće, a njegove oči umornije od mojih kada mi je sopštio da to popodne ni za šta na svetu neće ni da pipne neki posao. I tako sam razočaran otišao kući. To je, pazite, čista istina, a ne ekstravagantnost koju sam prigodno izmislio. dodajem ovo uveravanje zato što - premda uvek mogu postići da moje nastranosti izgledaju uverljivo - ne mogu to isto postići i sa istinom.
nina_53 nina_53 10:12 29.09.2010

smrt, ona sa tvojim ocima

Dopala mi se Vasa "prica". Rastuzila me. Ja sam je razumela kao pricu, izmedju ostalog, o ravnodusnosti. Vaseg oca prema Vama, Vasoj prema devojci. Meni je osecanje olaksanja na dan njegove smrti logicno. Smrt je njegovu ravnodusnost normalizovala. Nije vise bilo potrebe da se ona (ravnodusnost) razume, osmisli, prihvati. Postala je logicna.
arianna arianna 10:29 29.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima


Nisam ga poznavao. Moglo bi se reći da smo bili poznanici, upoznali smo se par godina pre nego što je umro. Na moju inicijativu. Ona je bila posledica nečeg što se kolokvijalno opisuje kao unutrašnji poriv.

Imala sam skoro identičan odnos sa ocem.
Ravnodušnost je jedino osećanje koje sam imala prema njemu.
I... to je to
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 12:28 29.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

nina_53...arianna

U to ime:
Milan Novković Milan Novković 12:45 29.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

Ravnodušnost je jedino osećanje koje sam imala prema njemu.

Uh, kako to nekim ljudima lako ide, to upražnjavanje ravnodušnosti.

To mora da je onaj neuhvatljivi fenomen talenta za nešto.

Neko čega god se dohvati brzo prosvira, neka "cool muzika" počne da izlazi iz tog nečega.

A da nas ima puno pacera koji tamburamo ceo život i ništa, ima nas. I posle pedeset godina par durova i par molova je sve što je dovoljno da dobijemo upalu ne samo u kažiprstu nego i celoj ruci
vishnja92 vishnja92 13:00 29.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

A da nas ima puno pacera koji tamburamo ceo život i ništa, ima nas. I posle pedeset godina par durova i par molova je sve što je dovoljno da dobijemo upalu ne samo u kažiprstu nego i celoj ruci



jezivo, kad bolje razmislis. a i nije.
arianna arianna 13:05 29.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

Milan Novković
Uh, kako to nekim ljudima lako ide, to upražnjavanje ravnodušnosti.
To mora da je onaj neuhvatljivi fenomen talenta za nešto.


moglo bi se reći da je to talenat o kontroli emocija

jednostavno me nisu učili da mrzim, a pošto su moja osećanja prema ocu bila daleko od "tata, ja te volim", ostala mi je ravnodušnost

Milan Novković Milan Novković 13:38 29.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

a pošto su moja osećanja prema ocu bila daleko od "tata ja te volim", ostala mi je ravnodušnost

Pošto ja ne umem da budem ravnodušan, a i kad mislim da umem mislim da se foliram, ja, u stvari, uopšte ne razumem osećanje.

Problem sa nečim što ne razumemo je što često pokušavamo da ga negiramo (ja sam prestao da se bavim miki maus psihologijom kad sam primetio da svaku boljkicu nedvosmisleno prepoznajem i kod sebe - "What's the bloody point" što bi onomad rekao jedan Juri u našoj firmi po pitanju bezalkoholnog piva).

U tome negiranju (znači u prosto-proširenom i plitkom pokušaju da budem kolko-tolko u pravu) ja mislim:

- Da je ono što mislimo da je ravnodušnost često tanak paravan kao mehanizam odbrane (osim ako se ne deklarišemo na brzinu, bez razmišljanja, u svakodnevnom verbalnom okruženju, što je ok i svi radimo (jedan od problema blogovanja je što većina nas ne ume da piše kao što živi, tj uvek pokušavamo da kroz pisanje budemo pametniji i ozbiljniji nego što jesmo, ne umemo da se opustimo).

- Naravno, mislim na stvari koje nas se koliko toliko dotiču (ne mislim, npr, na stvari kao što je nešto lošija berba pirinča u nekom kineskom selu od 200 stanovnika)

- Od čega se branimo - teško reći, svaki slučaj je specifičan, ja taj mehanizam nekako uvek kod sebe prepoznam, tj dobacim brzo i lako do njega nekom prostom dekontrukcijom osećanja za koje sam smeo da se kladim da je ravnodušnost (zadovoljen ovaj gore uslov da me je nešto dotaklo).

- Otac nas je dotakao, naravno, u najblažem obliku imamo njegove gene i koga iole interesuje može da prepozna mnoge od tih gena kod sebe ma kakav mu/joj odnos prema ocu bio.

- Da ne duljim i širim priču ja mislim da je ono što mi pomislimo da je ravnodušnost kompleksniji, kompozitniji emotivni fenomen gde je neki delimični unutrašnji mir deo te kompozicije i mi ga brzopleto uzmemo kao zamenu za ravnodušnost, tj na brzinu zaboravimo ostale "igrače" u kompoziciji i na silne i sitne veze između tih igrača i ostalih delova, manje ili više skrivenih, ili neskrivenih, naše ličnosti.
yugaya yugaya 13:55 29.09.2010

Re: daleko od ja te volim

Hm. Kapiram, ali meni to nekako nikako nije uspevalo nikad.

Tamo gde ljubav fali zjapi rupa, u hodu natrpam svakodnevice po njoj i govorim sebi da mi nije nista i tako godinama...sve dok zivot ne obrne krug i uspem iz nicega da volim...a onda me tresne svom silinom gubitak na koji sam tada ostala nonsalantno ravnodusna.
marco_de.manccini marco_de.manccini 13:58 29.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

Problem sa nečim što ne razumemo je što često pokušavamo da ga negiramo ...

Da je ono što mislimo da je ravnodušnost često tanak paravan kao mehanizam odbrane


Упражњавати равнодушност као механизам одбране не искључује свест и разумевање тог механизма. Разумевање уопште не утиче на његову функционалност, нема потребе за негирањем.
Milan Novković Milan Novković 14:26 29.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

Упражњавати равнодушност као механизам одбране не искључује свест и разумевање тог механизма

Ne, naravno, ali mi, i dalje, upravo i potežemo za novim "alatima" (ravnodušnost u ovom slučaju) da bismo pobegli od svesti.

Ova dekonstrukcija o kojoj ja pričam je ovo tvoje razumevanje mehanizma.

Samo meni, naravno, ne pada na pamet da se svako malo dekonstruišem , tj svaku svoju ravnodušnost, nego jedem, pijem zafrkavam se, slušam ženu i ravnodušan sam kao i ostali. Ali ovu "ravnodušnost" stavljam pod navodnike.
Разумевање уопште не утиче на његову функционалност, нема потребе за негирањем.

Ovo je interesantna, za mene "wow" tema za blog - ja se, instiktivno, ne slažem sa ovim i prvi bi mi instinkt bio da zezam fizičare pojmom "kvantne phihologije", superpozicijom i principom neodređenosti u psihologiji

Ja bih svoju lovu stavio na tezu da je uticanje uglavnom tu, iako, tu si u pravu, ne uvek.

Ovo mi, prosto, "izranja" iz organizacione fenomenologije.
marco_de.manccini marco_de.manccini 16:44 29.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

равнодушност фунционише. проблем који видим није у томе да ли функционише већ у томе што уме да се прелије на већи домен него што је било планирано.

наравно, ово последње, функционисање и изван циљаног домена, ако хоћеш, ти можеш назвати нефункционисањем.

свеједно ми је.
jasnaz jasnaz 18:41 29.09.2010

: ravno:dušno

marco_de.manccini
равнодушност фунционише. проблем који видим није у томе да ли функционише већ у томе што уме да се прелије на већи домен него што је било планирано.

наравно, ово последње, функционисање и изван циљаног домена, ако хоћеш, ти можеш назвати нефункционисањем.

свеједно ми је.


nad(d)ušno




Milan Novković Milan Novković 23:13 29.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

равнодушност фунционише

Evo zašto ja mislim da ne funkcioniše. Subjektivno je mišljenje, i suženo blago, priznajem, a i odnosi se na stvari koje nas se dotiču. Zatim, možda ja imam i svoju, pogrešnu definiciju ravnodušnosti.

Kako koristimo mozak on se uvezuje i prevezuje. I uglavnom nas taj mozak definiše kao ličnost, u ovom slučaju, recimo, emotivno-moralni deo naše ličnosti.

Kao deca počnemo da učimo o svesti i podsvesti - naravno, nema jasnih granica ni po jednoj dimenziji, ali postoje nejasne, bar u razmišljanjima nas amatera.

Daleko od svesti imamo, npr, delove, razne grupe neurona, koji nam omogućavaju da hodamo, vozimo biciklo, kontrolišemo mišiće uopšte.

Tu nema neke posebne svesti. Neuroni su se uvezali pa nekom mešanom metodologijom kontrolišu naše mišiće - case based reasoning, rešavanje sistema diferencijalnih jednačina, ko zna šta je sve pomešano. Ok, "priča" se i sa svesnim regionima, ali ne "razmišljamo" koji ćemo mišić kad i gde zgrčiti ili opustiti da bi se kretali. To bi bilo previše sporo.

Na vrhu piramide imamo neku "klot" svest - ako kupim pet knjiga po deset dolara potrošiću pedeset dolara, dva puta sam ovog meseca to već uradio, ne može to tako itd, šta god, od pojedinca do pojedinca.

Između je ogromna siva zona i mi smo često svesni postojanja te sive zone kroz osećanja ili impulse koje ne umemo da objasnimo.

I sve se to uvezuje i prevezuje kako živimo, tj ramišljamo, osećamo, pamtimo - učimo - neki neuroni i sinapse izumiru, neki novi se rađaju.

I uvezivanje je solidno - ako se udarimo, boli nas, posledice idu do svesti, lako je razumeti "vezu" između jako nesvesnog ovom prilikom i jako svesnog.

A ima veza koje je teško razumeti - nešto nas nekad tišti i ponekad je nemoguće razumeti šta. Nekad je možda samo prostija fiziologija, a nekad podsvest priča priču koju ne razumemo potpuno.

Dakle, uvezivanje nam definiše ličnost, i jedan od osnovnih drivera uvezivanja je življenje, mišljenje.

Ono što nam se dešava i što nas dotiče nam se ugrađuje u intelekt, neurone i sinapse i utiče na naše duhovno procesiranje.

Definiše, donekle, asocijativne puteve koje je ponekad moguće pratiti, ali najčešće nije.

I tako, možeš ponekad, izmišljam primer na brzinu, da vidiš neku nepoznatu ženu i bude ti prijatno. Ne razumeš zašto, ne privlači te kao žena, ali ti je prijatno.

Možda nikad ne saznaš šta je, da bude prolazno i brzo zaboraviš, a da bude samo to što dok hoda malo više, iako jedva primetno, izbacuje prste leve noge ka napolju.

A to radi i tvoja žena. I cela pojava je vrlo nejasna, nesvesna - gledaš i osećaš se prijatno, to je sve čega si svestan.

U knjizi Blink: The Power of Thinking Without Thinking Malcolm Gladwella ima interesantnih primera.

Sećam se još jednog, ne znam da li je iz te knjige: ako nam zatraže da izgovaramo random sekvencu "da" i "ne" reči danas nam po merenjima moždane aktivnosti mogu reći šta će biti sledeća reč pre nego što smo je mi "svesni" - interesantan fenomen, ali ovom prilikom prosta veza, jedan na jedan, pravolinijska, između neke crne kutije u podsvesti i one u svesti.

A te veze su retko pravolinijske, nego se najčešće brzo, kompleksno i široko granaju i na površinu probijaju kao mehuri gde mnoge ne razumemo. Površina ume i da proključa. Zatim, ceo proces ume da bude rastegnut u vremenu - jednog trenutka ključanje je već počelo negde duboko, i još uvek je duboko, mi mislimo da smo ravnodušni na višim nivoima, a pola sata kasnije odlazimo na spavanje nesrećni i ne znamo zašto. Za našu svest nikakva veza ne postoji između uzroka, jednog ili više, i posledica.

Eto tako, u par reči, zašto ja mislim da se prečesto olako deklarišemo kao ravnodušni
AlexDunja AlexDunja 00:17 30.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

Definiše, donekle, asocijativne puteve koje je ponekad moguće pratiti, ali najčešće nije.


pa čekaj,
ne raskrinjkavaj poeziju:))))
marco_de.manccini marco_de.manccini 00:41 30.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

Dakle, uvezivanje nam definiše ličnost, i jedan od osnovnih drivera uvezivanja je življenje, mišljenje.

Ono što nam se dešava i što nas dotiče nam se ugrađuje u intelekt, neurone i sinapse i utiče na naše duhovno procesiranje.


Па видиш, ту се негде може и наћи (ако не наћи онда бар посумњати да ипак може да постоји) и разлог зашто равнодушност можда ипак функционише. Догађаји утичу на нас, али и ми утичемо на догађаје. Чак и глумљена равнодушност после довољно дугог тренинга и понављања постаје сасвим права, правцата, јер смо у њу уградили довољно (не)догађања.

*

Убиће нас Дуња скроз, оде сва поезија и мистерија у понављано (не)окидање неурона. Ипак, ја признајем да само волим да се играм и да заиста не знам како то све ради. А ради!
Bojana Maljević Bojana Maljević 00:55 30.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

Па видиш, ту се негде може и наћи (ако не наћи онда бар посумњати да ипак може да постоји) и разлог зашто равнодушност можда ипак функционише. Догађаји утичу на нас, али и ми утичемо на догађаје. Чак и глумљена равнодушност после довољно дугог тренинга и понављања постаје сасвим права, правцата, јер смо у њу уградили довољно (не)догађања.

Tačno zapažanje. Zapravo, ne vidim ništa neobično da, na primer, u situacijama (dugo)trajne uskraćenosti odustajemo od svojih želja i potreba, te naš osećaj patnje zamenjuje ravnodušnost. To je školski primer razvojnog procesa emocija, koje su, znamo, reakcija na iskustvene sadržaje, bilo koje vrste.
Nekad se to dešava spontano. Nekad sa namerom.
Mene, tako, nekad, uhvati neka svejednoća.
Ili ja uhvatim nju.
Svejedno je.
jinks jinks 08:53 30.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

jednostavno me nisu učili da mrzim ... ostala mi je ravnodušnost

pre neki dan čuo sam sledeću izjavu

"Suprotnost od ljubavi nije mržnja, već ravnodušnost"

Pošto je možda jedno od ograničenja čoveka (koja ga definišu) i to da ne može sve oko sebe da voli (postoje retki primeri zabeleženi u istoriji koji su izgleda to mogli), onda je i ravnodušnost prema nečemu mera čoveka (mera njegove nesposobnosti da sve voli).

E sad, ljudi tu granicu mogu da pomeraju na jednu ili drugu stranu, to je stvar njihovog izbora.

p.s.

U Danteovoj Komediji što junak vise silazi niz deset krugova, u trenutku kada ulazi u najnize krugove jaru menja hladnoca leda u kome je okovan najniži deseti krug. Mozda je taj led i ta hladnoca, koja se nalazi u najnizem krugu, metafora ravnodustnosti, gde se od centra kruga (koji mozda predstavlja apsolutnu ravnodusnost) ona širi i poprima različite pojavne forme najtezih grehova.

A možda se širi i dalje, ka drugim višim krugovima ... možda je ravnodušnost i uzrok greha (ravnodušnost prema nečemu ili nekome). Verovatno se tu negde uklapa i mržnja ... sad, kako se uklapa i šta je njena suprotnost ...
arianna arianna 10:03 30.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

Pošto se za termin emocija ili osećanja vezuju dve vrste svesnih doživljaja ili stanja: prijatnosti i neprijatnosti, logično je očekivati da ako nekog nemaš u svom životu ili okruženju, ne možeš prema njemu da imaš bilo kakve emocije, osećanja; jer uslovno rečeno ta "nepostojeća" osoba nije izazvala upravo doživljaje -prijatnosti ili neprijatnosti.

Stanje ravnodušnosti je najnormalnije stanje prema nečemu ili nekome, sa kojima nemaš nikakve dodirne tačke, veze, kontakt, i prema onima koji te se lično ne dotiču ili direktno ne utiču na naš život. Genetska veza u ovakvim slučajevima budi jedino radoznalost, kako ćemo izgledati u starosti (što je autor bloga već napisao u tekstu)


E sad, ne bih se baš složila da je u korenu ravnodušnosti, negacija kao mehanizam odbrane, već pre racionalizacija ili intelektualizacija, kao odgovor na životnu situaciju, a da ravnodušnost kao emocionalno stanje postoji i da funkiconiše, saglasna sam sa markovim mišljenjem



Bojana Maljević Bojana Maljević 10:56 30.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

U Danteovoj Komediji što junak vise silazi niz deset krugova, u trenutku kada ulazi u najnize krugove jaru menja hladnoca leda u kome je okovan najniži deseti krug. Mozda je taj led i ta hladnoca, koja se nalazi u najnizem krugu, metafora ravnodustnosti, gde se od centra kruga (koji mozda predstavlja apsolutnu ravnodusnost) ona širi i poprima različite pojavne forme najtezih grehova.

Zanimljiva je ova Vaša asocijacija. Mada, ne bih se složila da je to metafora ravnodušnosti. Rekla bih, pre, da je metafora potrage za ženom svog života. Na putu iskušenja. I otuđenja.
Koliko se sećam, krugova je bilo devet. I da bi prošao kroz njih (dakle kroz pakao do raja), bila mu je neophodna pomoć Beatriče. Ona mu šalje pesnika, da ga spase, ako se sećate

jinks jinks 15:09 30.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

Koliko se sećam, krugova je bilo devet.

Mea culpa

Ona mu šalje pesnika, da ga spase, ako se sećate

Da, ona mu šalje pesnika, koji je simbol racija.

Interesantan je detalj kada pesnik napušta Dantea, na vrhu čistilišta ... tamo dočekuje Beatriče čija je prva rečenica kojom mu se obraća nešto što bi moglo da dopuni Vašu priču.

Naime, ona mu je rekla "ti si mene prizvao onda kada si poceo da padas u ravnodusnost i malodusnost (tako pocinje knjiga, Dante u nekim ntim godinama postaje polako ravnodusan i pocinje da sumnja u smisao stvari koje ga okruzuju). Kroz pakao i cistiliste mozes da prodjes samo racijom (Vergilije), a dalje jedino moze da te vodi ... (Beatrice)".

Ustvari, ona mu mozda tako daje deo odgovora na pitanje o smislu koje je Dante sebi postavio na pocetku knjige ... da to vreme koje je proveo sa Beatrice daje smisao njegovom zivotu.

Naravno, ovo sto pisem dosta je uprosceno, tu verovatno postoji jos puno isprepletanih metafora.
Bojana Maljević Bojana Maljević 15:38 30.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

a dalje jedino moze da te vodi ... (Beatrice)"

Tačno. To dalje, to je raj. Mislim, treba reći. Da se zna.
Mada, ako ću baš da budem detaljna, Beatriče ga vodi i kroz pakao i čistilište. Zato se i pojavljuje na početku, zato je se Dante seti. Zato mu ona pošalje pesnika Vergilija, da na tom putu ne bude sam. Ona ga, dakle, vodi sve vreme. Kroz Vergilija.
(hm... što mu je poslala baš ovog pesnika koji je studirao filozofiju, medicinu i retoriku a ne nekog običnog filozofa za racio
ona mu mozda tako daje deo odgovora na pitanje o smislu koje je Dante sebi postavio na pocetku knjige ...

O, da. Ali morao je da prođe pakao. Ne može do raja bez toga. Ne biva.
ovo sto pisem dosta je uprosceno,

Nije bitno, smisao je jasan. Divno je što ste se setili Božanstvene komedije. Dugo je nisam čitala. Pozz
jinks jinks 15:54 30.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

Mada, ako ću baš da budem detaljna, Beatriče ga vodi i kroz pakao i čistilište. Zato se i pojavljuje na početku, zato je se Dante seti. Zato mu ona pošalje pesnika Vergilija, da na tom putu ne bude sam. Ona ga, dakle, vodi sve vreme. Kroz Vergilija.

(hm... što mu je poslala baš ovog pesnika koji je studirao filozofiju, medicinu i retoriku a ne nekog običnog filozofa za racio)


U pravu ste.

Inače, "što mu je poslala baš ovog pesnika koji je studirao filozofiju, medicinu i retoriku a ne nekog običnog filozofa za racio" potpuno menja ugao posmatranja priče.
Bojana Maljević Bojana Maljević 17:26 30.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

potpuno menja ugao posmatranja priče

Ne menja.
To samo ja volim da pridajem veći značaj pesnicima.
Naročito onima koji vode do prave ljubavi i suštine, kroz pakao.

p.s.
Izvinjavam se Krletu na trolu.
I pohvaljujem odličan post.
svbobo svbobo 18:26 30.09.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

Naročito onima koji vode do prave ljubavi i suštine, kroz pakao


pnbb pnbb 17:51 01.10.2010

Re: smrt, ona sa tvojim ocima

Eto tako, u par reči,

doktore
evo primera promasenog izbora zanimanja .. najbolji izbor bi najverovatnije bio, sta znam, filozofski aspekti teoretske filozofije .. tako nesto..

ne znam doduse koliko bi to bilo finansijski probitacno
boris_aleksic boris_aleksic 23:07 30.09.2010

Onda smo se rukovali.

Imam kcerku u Australiji,koja je sad djevojcica od 7 godina.
Zadnji put sam je vidio kad je bila beba.Uvijek sam zamisljao,
a ponekad i sanjao taj nas prvi susret,do kojeg ce,to sam
siguran,kad tad doci.I uvijek se pojavljuje to neko,
rukovanje.Ne zagrljaj,nego bas rukovanje
Nebojsa Krstic Nebojsa Krstic 10:49 03.10.2010

Re: Onda smo se rukovali.

Milan Novković Milan Novković 13:10 03.10.2010

Re: Onda smo se rukovali.

Mind-rot sedative nije u bekstvu, to siguno, i za nas čiji izazovi ne idu toliko daleko kao Borisovi.

Optimista bez razloga, naivan, šta god - nada i akcija, fizička i emotivna, u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti su, bar meni, mnogo više od sedativa.

Ravnodušnost jedva da bi bila i sedativ, više placebo za one umorne među nama.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana