Jubileji| Politika

Uoči desetogodišnjice 5. oktobra

B92 RSS / 04.10.2010. u 02:45

 

Povodom 10 godina od 5. oktobra, TV B92 će emitovati emisije iz tog perioda, dok će na našem sajtu biti pokrenut specijal posvećen tom događaju.

Najava

Za ovu priliku, pozivamo sve autore, da ukoliko to žele, napišu blog, svoja razmišljanja i osvrt na 5. oktobar 2000. godine, iz današnje perspektive. Ovo ne isključuje i autentična sećanja na događaje 5. oktobra 2000.

Takođe, pozvali smo i učesnke 5. oktobra, koji nisu članovi B92 VIP Bloga, da kao gosti-autori napišu blog, odnosno, pošalju nam svoje tekstove koje ćemo objaviti, ali to nije uslovljeno prihvatanjem autorske opcije niti učešćem u komentarisanju.

Blogovi će biti objavljeni sa ovog naloga i molimo vas da ne stavljate primedbe ukoliko gošća ili gost autor ne uzme učešće u komentarisanju. Molimo vas da imate u vidu da Blog čita veliki broj onih koji nisu registrovnai članovi.

Imaćete priliku da pročitate nekoliko blogova onih koji su se odazvali našem pozivu, na čemu im se zahvaljujemo. Moći ćete da komentarišete, ali nemojte očekivati, tj. pre svega nemojte insistirati, da se gosti-autori uključe u diskusiju. Ovo je posebna prilika, pa za nju važe i posebna pravila. (Ukoliko želite da komentarišete odluku da  Blog uključimo u "specijal", te tako omogućimo onima koji nisu članovi da se oglase, a da to ne bude u formi intervjua, te da ne očekujete njihovo učestvovanje u komentarisanju - učinite to na ovom blogu, a ne na blogovima gostujucih autora. Hvala. Ovu napomenu će razumeti samo aktivni učenici bloga.)

B92 je svake godine obeležavala 5. oktobar (u to se možete uveriti uvidom u arhivu), a kako je sutra desetogodišnjica, podsetimo se na ono što je na našem sajtu u okviru vesti objavljeno na petogodišnjicu

5. oktobra 2005. gost naše emisije Kažiprst bio je predsednik Srbije Boris Tadić. (Ako kliknete na link, imate mogućnost da pročitate transktipt emisije ili istu odslušate).

Moraću da pitam Vladu

Tadić: Petog oktobra 2000. nisam razmišljao o dalekosežnim posledicama Petog oktobra sasvim, već o tome da mora da se promeni jedna vrsta vlasti u Srbiji.

Gost: Boris Tadić, predsednik Srbije
Novinar: Danica Vučenić

 

Još jedno podsećanje, objavljeno na našem sajtu 5. oktobra 2005. godine:

U kakvom je stanju ekonomija Srbije pet godina posle

Ekonomija sada

Ukoliko otvorite linkove, imaćete mogućnost da se vaši komentari na ovom blogu ne odnose samo na goste-autore, već i na 5. oktobar nakon deset godina, sa uvidom kako je to izgledalo, odnosno, šta je na ovom sajtu objavljeno pre pet godina - na petogodišnjicu. 

 

 



Komentari (28)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

uros_vozdovac uros_vozdovac 06:41 04.10.2010

Ne vidim

opciju za pp na ovom nalogu, pa nemam gde da pitam nego ovde. Rado bi se odazvao ovom ljubaznom pozivu, pa me zanima tehnika, ja napišem i šta onda? Ostavim kao komentar ovde ili...
B92 B92 08:52 04.10.2010

Re: Ne vidim

uros_vozdovac
opciju za pp na ovom nalogu, pa nemam gde da pitam nego ovde. Rado bi se odazvao ovom ljubaznom pozivu, pa me zanima tehnika, ja napišem i šta onda? Ostavim kao komentar ovde ili...



Možete napisati kao komentar. Uglavnom je poznato da komentari nekada mogu biti svojevrsni blog u blogu, na raznim temama, pa nema razloga da to ne bude slučaj i sa ovom.
milosss92 milosss92 22:35 04.10.2010

Re: Ne vidim

B92
Možete napisati kao komentar.


ljuboten ljuboten 09:31 04.10.2010

Uoči desetogodišnjice 5. oktobra

Pa evo kad već mogu da nešto napišem onda bi upozorio sve ljude koji bi da kukumavče kako ništa nije promenjeno, ili čak ništa nije bolje nego što je bilo pre 05. okrobra 2000.
Na jednom blogu sa ovom temom postavio sam pitanje piscu bloga i čitaocima da odgovore: „Kako može da uporede dekadu posle osvajanja i konstituisanja revolucionarne vlasti komunističke partije 1946-1956, sa ovom dekadom demokratske vlasti posle 05.oktobra?“ Na žalost niko nije reagovao, kao da nisu razumeli pitanje. Nije čudo kada isto razmišljaju i pišu najpoznatiji i najbolje plaćeni kolimnisti u svim srpskim listovima, dnevnim ili periodičnim.
Ja bih rekao da su svi začutali jer za odgovr na takvo pitanje neophodna je intropspekcija, tj. pogled u sebe i tražiti soptsvenu odgovornost, kao i odgovornost celog naroda. Jer oni koji vladaju državom potiču od istog naroda, čak šta više on ih i bira. Još da dodam čime hoću da usmerim pravac razmišljanja: U ovih deset godina sa istim resursima bi neki drugi narodi uradili više ili manje. Mogu da kažm da bi Jevreji, Šveđani, no i naši Slovenci uradili bi mongo više, a vi kažite ko bi to urardio manje od nas.
angie01 angie01 09:35 04.10.2010

mogu da prilozim,

tekst objavljen na blogu proshlog 5. oktobra, ako odgovara pricha iz nekog drugog ugla.

moj 5. oktobar
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 09:49 04.10.2010

Evo..

Ja sam objavio tekst, nadam se da se i to pika...
Goran Vučković Goran Vučković 09:50 04.10.2010

Re: Evo..

Drago Kovacevic
Ja sam objavio tekst, nadam se da se i to pika...

Douze points
ivana23 ivana23 11:16 04.10.2010

***

Bilo bi uocljivije kada bi se ime gosta-autora istaklo boldiranim slovima.


Edit: Hvala sto ste usvojili sugestiju.
nestor92 nestor92 11:51 04.10.2010

Sudstvo u Srbiji - Šta je bilo posle...

Šta se razlikuje u sudstvu u odnosu na vreme od pre 10 godina.

1. Plate su znatno veće za sudije
2. Izvršeno je delimično osavremenjivanje opreme
3. Ne mogu da se setim

Od 5 oktobra 2000. godine imali smo čini mi se 4 ili 5 ministara i nijedan neće biti zapamćen zbog svojih zasluga. Neki od njih iznosiće objektivne i subjektivne probleme, drugi neće ali svejedno - rezultat je isti.

Nije došlo do kadrovskog osvežavanja, nije došlo do lustracije, ni danas nemamo jasne kriterijume na koji način će se u budućnosti "regrutovati" sveža krv.

Sudski postupci traju koliko su i ranije trajali u prvom stepenu, a do "reforme" pravosuđa trajanje višestepenih postupaka je znatno produženo u odnosu na Miloševićevo vreme. Nakon reforme, ako se nešto hitno ne učini, biće ne skraćeno već duplirano vreme trajanja prvostepenih postupaka. Tako je u građanskim postupcima.

U krivičnim postupcima, koji pune stranice novina i oko kojih se svako ministarstvo mnogo više trudilo, situacija je slična. I pored brojnih izmena zakona, proširivanja broja krivičnih dela i pooštravanja kazni, ne može da se kaže da se vidi napredak. Kaznena politika je blaga a sudski postupci u većini predugo traju. Dela koja se odnose na privredu se neuspešno procesuiraju zbog neobučenosti svih aktera u postupku.

Ako već govorimo o 5 oktobru, ćinjenica je da su sudije "prozvane" za izbornu kradju i dalje tu gde jesu. Mada, pitanje je uopšte da li su prozvani pravi krivci ili je to samo zamazivanje očiju javnosti. Naime imena mnogih koji su znali šta rade nisu pominjana svih ovih godina i oni i njima bliski ljudi nisu snosili nikakve konsekvence ili su našli uhlebljenje kod novih gazda i lepo napredovali.

Zaposleni u pravosuđu za koje se svi prave kao da ne postoje imaju toliko male plate da to nije normalno. Pa iako je možda u redu da se povećao raspon plata, nema smisla da referent ( sudski pisar, clerk ) ima manju platu od većine službenika koji rade u državnoj administraciji.

Na kraju, reizbor sudija koji smo imali u prošloj godini ustvari je pokazao da se nismo pomerili ni za santimetar od Miloševića kada je reč o načinu na koji se biraju sudije. I dalje su u opticaju spiskovi, precrtavanja, dopisivanja i užasna bahatost onih koji o svemu odlučuju.

Dakle, još čekamo.
anjastosic anjastosic 13:34 04.10.2010

Re: Sudstvo u Srbiji - Šta je bilo posle...

Moj prilog analizi postpetooktobarskog sudstva.

Ja sam izabrana 1999.g. za sudiju. Trazeno mi je da se uclanim u SPS da bih bila izabrana kao najbolji strucni saradnik u sudu. Odbila sam. Predlagali su mi da se uclanim u JUL da bi me izabrali za zamenika JT na istovremenom konkursu. Odbila sam.

Cela porodica mi je bila otvoreno deklarisana kao opoziciona u odnosu na Milosevicev sistem.

Ipak sam izabrana za sudiju, bez clanstva u bilo kojoj partiji, cak ni stara KPJ ili kako se vec zvala. Za mene se, na osnovu izuzetnog kvaliteta rada zalozio predsednik suda i izabrana sam.

Nakon 5.10.2000.g. od strane DOS predlozeno mi je da budem predsednik suda ili JT. Nisam prihvatila jer su i u sudu i u OJT bile straije kolege koje su za to bile primerenije od mene.

Godinama sam imala rezultate u samom vrhu suda.

Nijedna afera nije vezana za moje ime i nije mogla biti, jer sam starno verovala i ponasala se u skladu sa onim Djindjicevim principom da mozemo bar sat popraviti u nasoj fabrici, i sto je jos gore tupavo verovala da cu ja svojim ponasanjem polako uspostaviti neke normalne standarde u obavljanju sudijske funkcije, od glupog principa da mi advokati ne placaju kafu, do debelog preslisavanja i dokazivanja ko je u pravu.
Po vokaciji uvek na strani pojedinca a ne drzave, osim kada je drzava u pravu, sto je u Srbiji retko do skoro nemogucnosti. Nema obespravljenijeg narodaa od naseg. (ne racunam Avganistance i sl.)

I onda reizbor kao tekovina tog 5. oktobra.

Novu DS, novu LDP i staru SPS je zanimala samo clanska knjizica u kvotama koja su dobili za sudijska mesta.

I ja sam sada advokat.

Moram da kazem i da su me posle reizbora zvali i izvinjavali se sto me nisu izabrali, zaboravili su na mene i mislili su da sam obezbedila vezu i predlagali da konkurisem na prvom sledecem konkursu sa garancijom da cu biti izabrana.

Ali, to nije bio moj ideal demokratskog sudstva. Dakle, nisam konkurisala.

Ostali su u sudu oni koji su sampanjcem nazdravljali za svaku pobedu Miloseviceve vlasti.

A ja sam 5.10.2000.g. isasla i glasala sa upalom bubrega, sa injekcijama koje sam primala 2 puta dnevno, povijena od bolova,pravo iz Hitne sluzbe, "jer je svaki glas bio vazan".

A najcrnje je sto sam posle reizbora shvatila koliko vlast, Tadic, vlada, ministri, lazu.

Znam kako je u sudstvu, znam koliko nista ne funkcionise, tamo su mi dojucerasnje kolege i prijatelji i ne mogu da verujem kada cujem Malovicku, Mesarovicku, Ristica i ine kako bez trunke obraza pricaju neku drugu pricu.

Taj nedostatak morala kod postpetooktobrasa me najvise i porazava i njega se plasim, jezim i gadim.

Ako je sve sto su uradili kao u sudstvu, onda smo mi u debeloj katastrofi.
Meteor iz doba Jure deluje kao pomoc u opstanku u odnosu na ovu vlast.

10 godina posle 5. oktobra ja sam starija, i zakasnila sam da odem negde. Volela bih da moje dete ode.

Licno sam pogodjena Djindjicevom smrcu. Strasno mi je zao sto su ga izdali ovi iza njega. Da ga nisu ubili verujem da bi uspeo da za narod ostvari bemefit iz 5. oktobra i da bi danas sve izgledalo drugacije.

Licno sam uvredjena sto je njegove ubice osudila Mesarovicka. Zelela sam da to bude sudija koji kada ustane i kaze "U ime naroda" zazvuci kao Jerohinske trube, ispuni sudnicu svojim autoritetom, drzavnoscu i zastitom.
A ova nije znala ni da procita ono sto je trebala da izgovori gledajuci krivce u oci.
Sramota za drzavu!
mikimedic mikimedic 18:01 04.10.2010

Re: Sudstvo u Srbiji - Šta je bilo posle...

Licno sam pogodjena Djindjicevom smrcu. Strasno mi je zao sto su ga izdali ovi iza njega. Da ga nisu ubili verujem da bi uspeo da za narod ostvari bemefit iz 5. oktobra i da bi danas sve izgledalo drugacije.


potpisujem ceo komentar anja, osim poslednjeg dela poslednje recenice ovog paragrafa.

zanima me kako sa pravne strane gledas na izbacivanje poslanika iz parlamenta?
nestor92 nestor92 19:35 04.10.2010

Re: Sudstvo u Srbiji - Šta je bilo posle...

I ja sam sada advokat.


Ima i gorih zanimanja.

Moram da kazem i da su me posle reizbora zvali i izvinjavali se sto me nisu izabrali, zaboravili su na mene i mislili su da sam obezbedila vezu i predlagali da konkurisem na prvom sledecem konkursu sa garancijom da cu biti izabrana.

Ali, to nije bio moj ideal demokratskog sudstva. Dakle, nisam konkurisala.


Moja supruga neće konkurisati pa taman da je konkurs sa njenim imenom i fotografijom.

To jednostavno ne ide tako.

Iz ove perspektive 5. oktobar je samo obična promena na vlasti. Sa dobrim i lošim stranama. Bez suštinskog napretka.
ljuboten ljuboten 19:42 04.10.2010

Re: Sudstvo u Srbiji - Šta je bilo posle...

10 godina posle 5. oktobra ja sam starija, i zakasnila sam da odem negde. Volela bih da moje dete ode.


Dobro je za Vas, no i za sve nas u Srbiji što niste otišli. Nemoj da ode ni Vaše dete. Jer da nisu pobegli svi pametni i časni, u Prvom u Drugom svetskom ratu takvi su poginuli, ne bi vladali nečasni i nedovoljno sposobni. Neke pametnije od sebe Tito ih je sklanjao tako što ihe svečano sahranjivao. Mi smo ipak živi.
Uopstalom, iz iskustva, no i folzofska sintagma odamno tvrdi:"U životu najdalje se stiže kada se stoji u mestu." Možete da odete u tuđe zemlje za da imate više para, sada ni to nije sigurno, no nećete biti celi Vi.
antioksidant antioksidant 20:39 04.10.2010

Re: Sudstvo u Srbiji - Šta je bilo posle...

Iz ove perspektive 5. oktobar je samo obična promena na vlasti. Sa dobrim i lošim stranama. Bez suštinskog napretka.

marcelo kaze
hteli smo promene, dobili smo zamene

ja kazem da nismo hteli promene, samo sada nismo zadovoljni zamenama
nestor92 nestor92 08:27 05.10.2010

Re: Sudstvo u Srbiji - Šta je bilo posle...

ja kazem da nismo hteli promene, samo sada nismo zadovoljni zamenama


Moguće je. Neke promene smo hteli, svakako. Ali stvarna promena ne ide "na parče". Uz ono što vam se dopada ide i ono što vam se ne dopada. Šta je to, uopšte nije važno.

Pošto su i oni koji su došli pre svega želeli da zamene Miloševića na vlasti i o promenama nisu razmišljali ( što je možda razumljivo kada se zna koliko je prvi deo - zamena Miloševića - bio težak zadatak ) dobili smo ono šta smo dobili.

Pošto je DOS bio jedan raznorodni konglomerat čiji je jedini zajednički cilj bio smena Miloševića, samo je u tome i uspeo. U svemu ostalom nije. Možda mi sada imamo veća primanja i manju inflaciju, ali naša ekonomija je sve samo ne zdrava, privatizacija je izvršena kriminalno, nije izvršen povraćaj imovine starim vlasnicima, privreda ne proizvodi dovoljno itd. Stanje u tzv. društvenim delatnostima ili delatnostima od opšteg značaja je posledica partijskih ključeva pre svih drugih razloga.

Dok god u ovoj zemlji ne možeš da pokreneš ozbiljan biznis ili da napreduješ u društvu i stekneš društveno priznanje bez reketa mi ćemo mirno broditi ka našem odredištu, našoj konačnoj sudbini.

Da - možemo da budemo jedino kupleraj. To je naša perspektiva. Kriminalci, industrija zabave, prostitucija. Odlaganje otpada iz razvijenih zemalja, sve što ne može da se sakrije u ozbiljnijoj državi.Zaostalost svake vrste. Super.

Srećna nam godišnjica.

P.S. Da se nije desilo tako kako se desilo ne bi bam radikali kucali na vrata.
uros_vozdovac uros_vozdovac 12:21 04.10.2010

Moj 5.

Septemabr 2000. se nekako sublimirao, dan nikako ne prestaje novi se prosto nastavlja na njega, počinje oktobar, a i on nije počeo kao da taj prošli mesec i dalje traje. Datum je 5. X i ja sam ispred skupštine. Nekako sam zakasnio, nisam se našao sa ekipom, što u onakvoj gužvi i nije nikakvo čudo, uspevam da stretnem samo poznanika iz JNA, a njiga nisam sreo punih 10 godina, ma rado bi se popričao sa Jokićem, ali njega odnese želja da ostane sa svojima iz Loznice... Čujem da se priča kako se iz Skupštine kreće na TV ide mi se tamo.
Ali meni TV nikad nije bila bitna u životu, razumem ja da je važna ali meni je uvek nekako bila zaludna, ok film, utakmica, ma ima tamo zanimljivih programa ali me ukupno taj senzibiltet maši. Radio je moj medij, i tog dana nosim mali zgodan Sony walkman na kojem ima moćan radio prijemnik. Namešten na Index. Pade mi na pamet kad već ovi idu na televiziju uradiće posao, ili neće, bez mene, pa u nastupu trenutnog besa i inspiracije skočim na jednu žardinjeru urlam i okupim nekih pedesetak ljudi. Stali da čuju šta ću da im kažem, rešio sam da ih vodim u Dom omladine da dohvatim onog Đorđevića, naivno verujući da je on baš tamo.
Da njihovo, a još veće moje iznenađenje tih pedeseta se odazove pozivu (da se razumemo, ja ne bi da me neki balavac zove, ali bilo vreme valjda takvo) i moja kolona kreće na cilj, a do cilja ima, zna svako, oko pet šest minuta peške. U tih nekoliko minuta, ja na čelu, ostali za mnom, osula se moja kolona, na ulazu iz Makedonske ulice, okrenem se i vidim, od njih pedesetak ostala samo dvojica. Šta ću sad, slaba mi vojska, a i sramota mene od ove dvojice, jedan kaže da je iz Batajnice, a njegov drug iz blokova... Hrabro priđem zaključanom ulazu i lupam u vrata, sve se ono staklo trese. Izlazi postariji portir otključa vrata, kaže ima policije gore, i to dosta.
Sad je tren da se predomislim i okrenem, ne da mi đavo mira, kažem: idemo...
Idemo uz stepenice na 5. sprat stignemo gore neke rešetke zaključane a iza staklena vrata, i policijac visok, ne tako star ali sed skroz bela kosa potpuno. Neobično lep čovek, baš me iznenadilo to, liči na Konerija ali sa kosom. Razgovaramo kroz rešetke, sa unutrašnje strane je otvorio ona staklena vrata:

Kažem mu – došao sam da oslobodim radio B92 od uzurpatora, da mi imamo taj „zadatak“ i da bi bilo zgodno da on nema ništa protiv toga, jer smo nas trojica iz DOS-a, i da dogovoreno da se tako uradi! Ova dvojica se smijulje iza mene...
Policajac odgovara da mora da se čuje sa komandom, on je sa Voždovca (a tu smo, pomislim) i nešto kao pokušava onom stanicom da dozove nekog, bez rezultata. Otvori skroz ona vrata nonšalatno otključa i metalnu rešetku pusti nas unutra.
U hodniku nikog nema, ali u prostoriji na krajnjoj desnoj strani, koja gleda u Makedonsku ulicu sedi po stolicama i stolovima još dvadesetak policijajaca. Gledamo se u tišini...

Ovaj Koneri nekako na kraju konačno ne uspave da dozove nikoga, na telefon nije zvao. Ili bar ja nisam video, hvata me za ruku i uvodi u hodnik ponovo, tihim glasom, da drugi ne čuju pita
„ mi bi otišli odavde, kako da nas demonstranti ne dohvate?“
Uff...
Ne znam šta da mu kažem, padne mi na pamet i kažem
„Video sam kod skupštine da razoružane policajce ne diraju, ajde lepo skinite oružje!“
Dopadne mu se ideja, nađemo neke dve kese, jedna je velika, kao ona crna za đubre ali je plava potpraju poslušno pendreke u nju zajedno sa opasačima, Koneri je prikupio pištolje od drugih i njih zamotao u zavesu koju je skinuo sa prozora, pa sve zajedno u drugu kesu i odoše, bez reči. Jedan po jedan niz stepenice... Ostadosmo nas trojica sami u radiju.
Rado bi prekinuo program kojeg pušta jedan kompjuter u studiju, sa winampa... (ej bre, winamp) jer nikog od osoblja nema unutra. Prazno nas trojica i kompjuter. Gleda, omi miksetu, nije da sam tehnički neobrazovan ali gledam miksetu i ne razumem je... Oćigldno rešenje je da ubijem winamp i to i bi, sa 92.5 kreće tišina, a u toj tišini čujem kako ona dvojica provaljuju vrata koja su bila zaključana, kancelarija Nemanje Đorđevića. Nalaze tamo neko piće, otvaraju piju, na stolu stoji indeks Đorđevića uzimam ga za uspomenu. Setim se da je na vrhu zgrade televizija „Srbija-šume“ odem gore peške i isto metalna vrata, ovaj put otključana. Uđem u potpuno praznu prostoriju nema nikakvog nameštaja ništa osim miksete i par monitora, vidim dva videorekordera ma pazi ovo običan VHS, curi neki film. Stisnem stop, poslušno stane i na samom videu tražim kanale ne bi li pustio TV B92. Nalazim ga lako i sopstvenim znanjem reemitujem program. To je već nešto, pomislim...
Vratim se dole u redakciju, sednem za telefon rešen da dozovem stvarne vlasnike da preuzmu ovo, broj telefona tajne lokacije odakle se emituje B92 ne znam, zovem u Gradski odbor DS, dobijem vezu nekim čudom, javi mi se Jelena Pekić, znamo se od ranije obeća da će kontaktirati Verana.Ona dvojica dolaze da se pozdrave, vuku neke kese, ono piće valjda, dosadno im je samnom, ostajem sam. valjde će skoro Jelena uspeti da dozove nekog, i bi tako, oko sat sat i po kasnije ulazi Veran na vrata. Odlazim odatle svojim putem. Ja sam "oslobodio" B92.

To je moja priča, izvinite ako sam bio dosadan.
NNN NNN 23:01 04.10.2010

Re: Moj 5.

...
To je moja priča, izvinite ako sam bio dosadan.
Mislim da je najmanje što Veran može da učini je da ti da autorsku

Dotle, uvek možeš da gostuješ
uros_vozdovac uros_vozdovac 23:55 04.10.2010

Re: Moj 5.

Hvala, držim za reč.

Goran Vučković Goran Vučković 00:18 05.10.2010

Re: Moj 5.

Hvala, držim za reč.

Ako je u vezi sa IT i/ili ubuntu zajednicom, imaš još jednog kandidata za free hosting
dali76 dali76 06:49 05.10.2010

Re: Moj 5.

i sto se mene tice takodjer urose more than wellcome.
NNN NNN 08:15 05.10.2010

Re: Moj 5.


Znao sam da je lista poduža
mikele9 mikele9 13:57 04.10.2010

5. oktobar

Tadić: Petog oktobra 2000. nisam razmišljao o dalekosežnim posledicama Petog oktobra sasvim, već o tome da mora da se promeni jedna vrsta vlasti u Srbiji.

Slično sam razmišljao kad sam sa pet drugarica krenuo od Starog Merkatora pešaka ka Skupštini. Pun nam je bio dugogodišnjeg MakovićevskoMiloševićevskog orgijanja i bilo nam je svejedno šta može da nam se desi, prosto smo morali da idemo. Negde na kraju Pašićevog trga, razdvojili smo se, ja sam počeo da se probijam ka Skupštini. Kad sam stigao na pet, šest metara od stepeništa bacili su suzavac. Skoro sam oslepeo, počeo sam da teturam, masa je počela da se povlači, sećam se da sam skinuo naočare, suze su mi tekle u potocima. Neka devojka me odvukla do jednog čempresa, ariša, jele...i počela da mi papirnatom maramicom briše oči. Onda sam se nekako našao u Majke Jevrosime, Milan St. Protić i Bora Đorđević okruženi sa dvadesetak širokoramenih momaka, prilazili su policijskoj stanici. Protić je glasno poručivao policajcima da budu mirni i da ne brinu.Policajci su bili nenaoružani, bez kapa na glavi...jedan, valjda komandir, je rekao Protiću da su neki već bili pre njih i odneli oružje. Vratio sam se i u Palmotićevoj sreo brata od strica koji tu stanuje. Upadaj u kola, moram da ih sklonim negde dalje, polupaće ih, govorio mi je dok su deset metara od nas iza Skupštine, momci prevrtali i pokušavali da zapale policijsko vozilo. Lupali su nam po haubi, pljuvali na stakla, ja sam otvoro prozor i pokazao tri prsta (prvi i poslednji put), prestali su, neko mi je uturio u ruku šlajfnu plakata na kojoj je pisalo GOTOV JE. I bio je a onda je došao baba Koštunica u osnovnoj školi prozvan BUĐAVI.
Onda je ubijen Zoran. Onda je...šta da još kažem, vlast koja nit smrdi nit miriše, tajkuni, nakaradna reforma sudstva, kriminal, nezaposlenost, glad, siromaštvo...idealni preduslovi za brzi prijem u EU.
dali76 dali76 18:01 04.10.2010

Peti oktobar: da li je bilo revolucije?

Kao sto je nedavno u Pescaniku Vesna Pesic kazala , parafraziram, neki ljudi su nazalost mislili da je smjena Milosevica bila samo smjenna vlasti , normalna pojava koja karakterise neko normalno demokratsko drustvo.
Smjena Milosevica je cini se tako percepirana od vecine onih koji su tada dosli na vlast.
Slozicu se sa gdjom Pesic I zakljuciti da je Raskid sa Milosevicom trebao biti raskid sa dotadasnjim nacinom razmisljanja samo personalizovanim u liku Slobodana Milosevica.
Milosevic je bio posljedica stanja srpskog drustva a nikako uzrok nasih problema.
U istom Pescaniku Vesna Pesic kaze da je ta slika da je cijela Srbija sa jedne strane a sa druge porodica Milosevic ustvari bila lazna.
Na takvom laznom prikazu inzistirali su Amerikanci, kaze Pesiceva.
Micunovic istim povodom govori o tome kako je tadasnja opozicija propustila sansu da napravi jasniji rez od dotadasnje vlasti, ali isto tako naglasava da mozda ni samo drustvo nije tada bilo spremno za promjene.
Sve u svemu dva aktera oktobarskih promjena na neki nacin govore kako drustvo nije bilo spremno za promjene.
Drustvo ustvari i nikad nije spremno za velike promjene pogotovo ako one treba da nose otklon od starih navika.
Demokratija nije samo pracenje volje vecine jer onda nema razlike izmedju populizma I demokratije.
Nekad politicari trebaju na sebe uzeti odgovornost da povedu drustvo putem promjena koje , na prvu ruku, se ne cine nimalo dobrim za vecinu.
Znaci , po meni nije problem sto u drustvu nije bilo vecine spremne za promjene , vec vecine za ovakve promjene nije bilo ni u demokratskoj vlasti 2000.
Kraljevina Jugoslavija kao uostalom I vecina zemalja tog perioda nije imala razvijene institucije drzave.
Ispred drzave je bio ili kralj ili su to bile politicke stranka/stranke .
Komunisti su od KPJ stvorili opet drzavu ispred drzave.
Visepartijski system zbog istog odnosa drustva prema partijama kao filteru drustveno politickog uspeha postao je tek “demokratska”partokratija.

Vlast 2000 nije imala hrabrosti da se bavi Milosevicom kao posljedicom sveukupnog stanja u drustvu vec ga je samo sklonila kao da je on sam po sebi bio problem, a ne posljedica istog. Strance tada demokratija u Srbiji nije mnogo zanimala. Oni su htjeli stabilnost. Problem je sto demokratija nije mnogo zanimala niti ogromnu vecinu u demokratskoj vlasti, oni su htjeli vlast.
Srbija kad bude morala ispunjavati ozbiljne uslove za EU tj pitanje pravosudja I uopste vladavinu prava, njeni politicari ce svatiti da je uslov svih uslova demokratizacije prekid kompromisa sa starim navikama u drustvu koje se cini mi se nisu mnogo promjenile od gospodina Branislava Nusica.
To je bio problem Srbije pprije deset godina to je problem demokratske Srbije danas.
Ko se odluci za ovakve promjene protiv sebe ce imati vecinu u drustvu , ali zato valjda postoje razlike izmedju populista I hrabrih politicara spremnih uzeti rizik odgovornosti.
Smrt Zorana Djindjica bila je najveca tragedija za njegovu porodicu , njegova smrt postala je tragedija za Srbiju kad su sa njim sahranjeni njegovi pokusaji da promjeni srpsko drustvo.
Dakle profesore Micunovic I gospodjo Pesic problem petog oktobra nije sto je vecina bila da se promjeni Milosevic ali ne da se promjene navike, vec sto takve vecine nije bilo niti medju demokratskim vlastima.
Bojim se da takve odlucujuce vecine za sustinske promjene nema ni u sadasnjoj vlasti, i To je mozda ono sto po meni ostavlja gorcinu kad se na peti oktobar pogleda iz danasnje perspective, deset godina kasnije.
Populizam je u Srbiji jos uvijek jeftina roba na politickom marketu cija naplata dolazi kasnije ,naravno, na racun gradjana Srbije.
ivana23 ivana23 23:31 04.10.2010

***

Grupa saradnika i čitalaca Balkanmagazina poželela je da u utorak 5. oktobra objavi mali oglas u dva najstarija prestonička dnevnika – Politici i Večernjim novostima - ali je zbog sadržaja taj oglas odbijen u oba lista. U Politici, na oglasnom šalteru, odbijanje je usledilo odmah, uz obrazloženje da pominjanje reči „vlast“ nije dozvoljeno u malim oglasima. U Večernjim novostima su ljubazno zamolili za nekoliko sati konsultacija sa urednicima, a potom je javljeno telefonom da oglas „na žalost, ne može da bude objavljen u ovom trenutku“. S obzirom na to evo teksta koji nećete moći da pročitate u najstarim srpskim listovima mada je bio namenjen njima:

„Obaveštavamo rodbinu i prijatelje da ćemo u utorak 5. oktobra davati pomen narodnim nadama, 20-godišnji po starom, odnosno 10-godišnji po novom kalendaru. Tom prilikom ostavićemo u 17.00 časova na Zidu plača kod gomile kamenja u Pionirskom parku u Beogradu, izjave iskrenog pokajanja zbog greha koji nosimo na duši zato što smo verovali da će biti bolje. Tim povodom javno se odričemo svih na vlasti, na koju su došli i uz našu pomoć. Sve bivše i buduće dugove učinjene u naše ime ne priznajemo.“

Pokajnici 5. oktobra



Dnevni list Danas
Goran Vučković Goran Vučković 23:38 04.10.2010

Re: ***

Grupa saradnika i čitalaca Balkanmagazina poželela je da u utorak 5. oktobra objavi mali oglas u dva najstarija prestonička dnevnika – Politici i Večernjim novostima - ali je zbog sadržaja taj oglas odbijen u oba lista. U Politici, na oglasnom šalteru, odbijanje je usledilo odmah, uz obrazloženje da pominjanje reči „vlast“ nije dozvoljeno u malim oglasima. U Večernjim novostima su ljubazno zamolili za nekoliko sati konsultacija sa urednicima, a potom je javljeno telefonom da oglas „na žalost, ne može da bude objavljen u ovom trenutku“. S obzirom na to evo teksta koji nećete moći da pročitate u najstarim srpskim listovima mada je bio namenjen njima:


Snio sam strašan san. Ne čudim se samom snu, već se čudim kako sam imao kuraži i da sanjam strašne stvari, kad sam i ja miran i valjan građanin, dobro dete ove namučene, mile nam majke Srbije, kao i sva druga deca njena. 'Ajde, da rečem da ja pravim izuzetak od ostalih, ali ne, brate, već sve na dlaku radim što i drugi, a ponašanja sam tako pažljiva da mi nema ravna. Jedared sam video na ulici otkinuto sjajno dugme od policijske uniforme, zagledah se u njegov čarobni sjaj i taman htedoh proći, pun nekih slatkih misli, dok mi odjednom zadrhta sama ruka pa pravo kapi; glava se sama prikloni zemlji a usta mi se razvukoše na prijatan osmeh, kojim obično svi mi starijeg pozdravljamo.
neverovatnimiki neverovatnimiki 10:13 05.10.2010

Moj petooktobarski blog

Iz crne hronike:

Silovana desetogodisnja devojcica-Kako saznajemo iz nasih izvora bliskih istini,kasno sinoc,u selu Bajka kod Surdulice,silovana je desetogodisnja devojcica P.O.
Devojcica,koja je zivela sa svojim rodjacima.po recima prvih komsija bila je krhke gradje,cesto boloesljiva,imala je kataraktu zbog koje je lose videla,imala je probleme I sa sluhom,blagu distrofiju misica zbog koje se retko kretala izvan kuce,a i tada samo pomocu stapova.
Porodica u kojoj je zivela lose se starala o njoj.Mnogi poznanici kazu da su i clanovi porodice jadnu devojcicu zlostavljali,maltretirali verovatno i tukli,a ne iskljucuju mogucnost da je bila seksualno zlostavljana i iskoriscavana i od strane rodjaka.Komsije kazu da iz iz kuce cesto cuo devojcicin plac i vristanje.
Na pitanje,zasto o ovome nisu obavestili policiju ili socijalnu sluzbu komsije odgovaraju da je policija bila o svemu obavestena,ali da nisu mogli nista da preduzmu jer je sve bilo po zakonu,legalno i legitimno.
Posle ovog najnovijeg incidenta,seljani sela Bajka traze da policija preduzme sve u cilju otklanjanja ove buke koju devojcica pravi jer im smeta u njihovom pravednickom snu.Kazu da je miran san njihovo ustavno pravo i da nisu duzni da slusaju tudju kuknjavu i plac.
Inspektor iz odeljenja za krvne delikte gos’n Sima Pandurovic rekao je da policija radi sve sto je u njenoj moci da spreci da se ovakvi incidentiponove u buducnosti dok nam otimaju nase Kosovo i Metohiju.
Niko iz nadleznog ministarstva za iztrazivanje ruda i gubljenje vremena se do sada nije oglasio.

05.10.2010.izvor : Omega

mariopan mariopan 18:41 05.10.2010

Re: Moj petooktobarski blog

Inspektor iz odeljenja za krvne delikte gos’n Sima Pandurovic rekao je da policija radi sve sto je u njenoj moci da spreci da se ovakvi incidentiponove u buducnosti

Šta misli da uradi? Da zapuši detetu usta?
UŽASNO.
Rejlem Rejlem 08:28 06.10.2010

Moj sestooktobarski blog

6. oktobar 2000. Ispred moje zgrade narod je spontano izasao i poceo da sredjuje naslagano djubre, decje bazencice sa peskom koji su bili puni srce i djubreta, parking. Okupili su se ljudi iz nase i susedne zgrade. I to potpuno neocekivano. Kao da je odjednom u ljudima zivnula zelja da nesto promene, makar i u svom neposrednom okruzenju.

6. oktobar 2010. Hladno, tmurno, nema grejanja, nema mleka, zemlja sa dezorijentisanim vlastodrscima koji se bave zamlacivanjem naroda i praznom slamom, a meni ne pada na pamet da ikad vise izadjem na izbore u ovoj zemlji. I uz sve to, blog b92 pretvorio u bezidejno mesto za onanisanje na politicke teme, kao da nije sve dovoljno depresivno.

U zdravlje, bloze!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana