Svako ko je učestvovao u dogadjajima 5. oktobra, bilo kao gradjanin na ulicama, ili novinar koji je revoluciju pratio iz zemlje, ili inostranstva, ima svoje uspomene na peti oktobar 2000. To je dan koji je počeo kao još jedan, poznati pokušaj da se obori režim Slobodana Miloševića i završio nečim novim – uspehom, prevratom, pobedom demokratske opozicije.
Ako ukrstimo na desetine hiljada privatnih uspomena na taj dan - njihov zajednički imenitelj je uvek osećanje nade i snažnog optimizma, preovladavanje jedne zasnosne vizije budućnosti u kojoj će Srbija biti u društvu razvijenih i stabilnih demokratskih država, i zato se danas, deset godina kasnije, kroz sve analize provlači pitanje ostvarenih želja i izneverenih nada, kao i pitanje koliko je atentat na premijera Zorana Djindjića 2003. godine presekao jasan smer koji je zemlja bila zauzela, da bi je ostavio dezorijentisanu i zbunjenu.
Naši reporteri iz regiona javljaju o izmešanim osećanjima gradjana deset godina kasnije. Neki vide veliki iskorak u odnosu na period izolacije, nemaštine i ratova koji je prethodio 5. oktobru 2000. Dok s jedne strane postoji zadovoljstvo zbog do sada sprovedenih reformi i napredovanja na putu ka EU, mnogi gradjani su apatični, smatraju da se moglo više, da je proces mogao da se odvija brže, te da današnji životni standard i ekonomska situacija ne odgovaraju nadanjima učesnika u petooktobarskoj revoluciji.
Druga velika kritika glasi da u danima posle 5. oktobra nije obavljena potrebna lustracija, pa su mnogi Miloševićevi bliski saradnici ostali nekažnjeni a policijsko-bezbednosne službe neočišćene od njegovih kadrova.
U američkim medijima danas se može pročitati nekoliko analiza stanja u Srbiji deset godina posle 5. oktobra. AolNews.com opisuje Srbiju kao zemlju koja i dalje ima probleme da definiše svoj novi identitet. Kao pozitivan razvoj konstatuje se da je decenija demokratskih izbora učvrstila poziciju i popularnost njene vlade na domaćem planu kao i u inostranstvu. Medjutim, ukazuje se da je proces ekonomskog oporavka spor i bolan, te da Srbija na putu ka EU, često nerado, čini ustupke kako bi zadovoljila medjunarodne partnere, kao što je zauzimanje fleksibilnijeg stava po pitanju Kosova.
Neuspeh da se uhapsi Ratko Mladić takodje je velika prepreka na putu Beograda ka članstvu u EU, primećuju strani analitičari koji taj neuspeh vide kao izostanak potpunog raskida sa nasledjem Miloševićeve politike – upravo one politike koja je na dramatičan način odbačena 5. oktobra 2000.