Društvo| In memoriam| Politika

Na današnji dan

Atomski mrav RSS / 05.10.2010. u 23:31

Dok ovo pišem, još uvek je 5. oktobar 2010. Mada mnogi kažu da 5. oktobar 2000. još uvek traje i da zapravo nismo napravili nikakav pomak.

Pre ravno deset godina odigrali su se događaji u Srbiji koji su mnogima ličili na revoluciju i dalo se pretpostaviti kako je konačno došlo vreme za značajne promene (nabolje, razume se) i da nas čeka bolje sutra. No, kako poslovica kaže - pretpostavka je majka svih zajeba.

Za ovih deset godina razne "demokratske" vlasti u Srbiji nisu uspele da ostvare skoro nijedno od očekivanja koje su građani Srbije imali posle 5. oktobra 2000. Za dospevanje naše države na belu šengensku listu je raznim poslepetooktobarskim vladama trebalo 9 (i slovima: devet) godina. Za deset godina vlasti nisu bile u stanju da završe autoput Subotica - Novi Sad, dok se deonica Novi Sad - Beograd stalno popravlja usled "visokog" kvaliteta radova... Nisu izgrađeni novi mostovi na strateški važnim tačkama, obilaznica oko Beograda još nije gotova...

Stanje u pravosuđu je posle "reformi", čini se, još lošije. Ekonomski pokazatelji sumorni, broj nezaposlenih raste, investicije su u padu. Ljudska prava, prava nacionalnih i drugih manjina - na kom su nivou u odnosu na pre 10 godina?

Odmah nakon 5. oktobra 2000. takozvana "ujedinjena" opozicija se razjedinila... borba za (pre)vlast je počela. Saveznici u toj borbi su traženi među tajkunima i političarima iz Miloševićevog doba (neki se bogami oglasiše ovde na blogu povodom petooktobarskog jubileja, čekao sam do ponoći da vidim neće li se možda i Mira Marković javiti iz Rusije), uspostavljene su do tada najčvršće veze političkih stranaka i Srpske pravoslavne crkve, počele su optužbe, podmetanja, nadmetanja... povučeno je mnogo pogrešnih i štetnih poteza zarad opstanka na vlasti a u ime demokratije i svetlije budućnosti. U sledećih 10 godina na vlasti smo imali gomilu sumnjivih političara koji su napravili gomilu afera... privatizacija, tajkunizacija, monopoli, izborne i skupštinske mahinacije, negativne i prljave izborne kampanje. "Demokratske" vlasti nisu uspele da uhapse sve optužene za ratne zločine na teritoriji bivše SFRJ. Dva vojnika su možda glavom platila zbog toga, opet 5. oktobra ali 2004.

Mišković, Beko i Mitrović su danas jači nego što su bili pre 5. oktobra 2000. Te zime 2000. godine smo se grejali na mazut iz humanitarne pomoći evropskih država, pitanje je kako ćemo se grejati ove zime jer energetskim sektorom Srbije opet vladaju Miloševićevi saradnici. Sve u svemu, pojeli smo ono što se ne kusa...

 

And now, something completely different!

Da ne bude sve tako crno, 5. oktobra se obeležava i jedna druga godišnjica... na taj dan pre 41 godinu je emitovana prva epizoda "Letećeg cirkusa Montija Pajtona" na BBC1. Cirkus je svakako zajednički imenitelj između tog 5. oktobra i ovog našeg...



Komentari (16)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dali76 dali76 04:31 06.10.2010

sesti oktobar

Jos malo pa ce u Srbiji svaanuti I famozni sesti oktobar.
Dobro jutro uz nadu da ce I taj politicki sesti oktobar vise svanuti.
Predsednik Tadic je izjavio da vise nece trpjeti nerad stranackih kolega.
Kad bi na “nerad” dodao aljkavost, neodgovornost, javasluk, nepostavanje zakona, monopol,partokratiju pa sa rijeci makr poceo prelaziti na dela, sesti oktobar bi pokucao na vrata Srbije.
I to bi znacilo mnogo.

Atomski mrav Atomski mrav 08:03 06.10.2010

Re: sesti oktobar

Dobro jutro!

Nažalost, takve i slične retorike smo se naslušali u ovih deset godina... Sve se bojim da od toga 'leba nema. Da Tadić zaista hoće nešto da preduzme, mogao bi da se reši svih tih aljkavih, neodgovornih... Mogao bi da krene od sebe, to bi bio lep primer.

Na našu nesreću, 10 godina nakon famoznog 5. oktobra Srbija je i dalje država zasnovana na partokratskom feudalizmu. Lokalna vlast, javna i državna preduzeća, sve su to feudi koji se dele po partijskom ključu...
Dr M Dr M 09:42 06.10.2010

Re: sesti oktobar

po partijskom ključu...



...a narocito kalauzu..
mirelarado mirelarado 10:25 06.10.2010

Re: sesti oktobar

Atomski mrav
Da ne bude sve tako crno, 5. oktobra se obeležava i jedna druga godišnjica... na taj dan pre 41 godinu je emitovana prva epizoda "Letećeg cirkusa Montija Pajtona" na BBC1. Cirkus je svakako zajednički imenitelj između tog 5. oktobra i ovog našeg...


Мислим да су Пајтоновци заслужили да их се сетимо. Смех је здрав.


Atomski mrav Atomski mrav 12:11 06.10.2010

Re: sesti oktobar

Смех је здрав.


Kako se uzme...

NNN NNN 12:21 06.10.2010

Preporuka za Pajtonovce

srbislav.drugi srbislav.drugi 15:30 06.10.2010

6.oktobar

Krug se zatvorio. Trebalo je da prođe 10 godina da bi građanima Srbije od nade o stvaranju moderne države i društva ostao samo pepeo. Na tom pepelu danas uspevaju još samo očaj, bes i rezignacija.

Nepotrebno je ponavljati ko su oni, koji si odgovorni za takvu stanje. Gledamo ih i slušamo svakoga dana. Iluzorno je očekivati da će se ti isti ljudi, kojima je uzurpacija vlasti radi lične koristi bila i ostala najvažniji zadatak, promeniti. Niti će oni izmeniti svoj karakter, niti bi menjanje političkih garnitura, koje sve potiču iz istog miljea, moglo da dovede do životno nužnih promena.

Društvo i država su na izdisaju, od istih je ostala samo ljuštura. U zemlji u kojoj žive gladni i očajni podanici, nemoguće je govoriti bilo o čemu drugom, pre no što se uspostave uslovi za dostojanstven život ljudi. Osećanja mnogih su danas u Srbiji takva, da je nužno artikulisati sopstveno nezadovoljstvo na način, koji će probudi novu nadu i artikuliše želju i energiju za promenom.

Pitanje je, kako to postići?

U našem postojećem političkom spektru, misleći pre svega na upravljače političkih partija, svi akteri su se već odavno i mnog puta kompromitovani. To mnogi od nas znaju, te misle i govore: svi ste vi isti! Postoji prirodna potreba da se traže i očekuju "nova lica" političara, ali njih nema nigde na vidiku. Bez obzira na ideološki predznak vladalaca u našoj zemlji, trajno opstaje politički rigidan sistem, čiji je moto - vladanje radi vlasti same. Za stvaranje političke klase koja je voljna i kadra da upravlja društvom i državom na moderan način, kojoj je svrha i cilj rad za dobrobit društva, potrebne su generacije. U Srbiji nije ni bilo moguće, do sada, postaviti temelje za ostvarivanje tog ideala.

Može li se vladati bez vladalaca, može li se upravljati bez upravitelja? Naravno da ne može. Ali danas pronalazimo sebe u situaciji, da su naši upravljaći potpuno otuđeni od građana, koji rade pre svega ili samo za sopstveni interes i džep, bacajući povremeno mrvice svojim podanicima, kako ne bi svi i odjednom pomrli od gladi. Kao da bi im bilo lakše da je zemlja prazna, da nema više tog mora izmučenih ljudi, kojima se još moraju baviti! Ali, cinizam na stranu. Time se ipak ne gubi osećaj da je današnja politička klasa takva, da bi smo je najradije poslali na neko udaljeno ostrvo. Da se nikada više ne vrati.

Nezadovoljstvo i očaj proizvode bes. Mi volimo da kažemo, dići će se kuka i motika. Oseća se nagon za pobunom protiv uzurpatora vlasti. Ipak ljudi se boje takve vrste sukoba, zazirući od sile države koja brani poredak. Zna se da u našem istorijskom pamćenju ne postoji primer nasilnih pobuna i smenjivanja vlasti, koje bi bile donele temeljnu promenu sistema vrednosti. Primer jednog takvog pokušaja jeste bila tzv. "Petooktobarska revolucija", držimo se za sada tog sumnjivog istorijskog naslova. Vraćajući se na početno zapažanje, mislim da se velika većina ljudi slaže, kako se tada dogodila samo promena vladalaca, ali ne i sistema. A građani, ili narod, kako vladaoci vole da im laskaju, njima su bili samo poluga za penjanje na tronove moći. I ništa više.

Ono što mene zanima i podstiče na ovo pisanje jeste: da li smo u stanju, posmatrajući opustošeno građanstvo kao bazu, kao armiju poniženih i nezadovoljnih, da sopstvenim snagama, iz sopstvenih redova počnemo da stvaramo politički milje, po sopstvenoj meri i današnjim, na žalost, urgentnim
društvenim potrebama?

Svest o tome da su nam temeljne promene toliko hitne, stvara novu frustraciju. Život prolazi, godine su nam pojeli skakavci, a boljeg ni na vidiku. Ja zaokružujem uskoro 50 potrošenih leta, jedne lične istorije bunta i traganja za pravičnošću. Moj dosadašnji život bio je pokretan ENERGIJOM NEPRISTAJANJA i NADOM. Tako će i ostati! Ali pitanja koja sebi postavljam danas, sada želim da podelim s vama, braćo i sestre, sugrađani.

Možemo li sopstvenim ZNANJEM, HRABROŠĆU, NADOM i SOLIDARNOŠĆU, na način samoorganizovanja i podelom napora i odgovornosti, da menjamo naše društvo i svoje živote?

Možemo li, svesni beznađa i bezperspektivnosti, da prihvatimo i deo krivice za takvo stanje, zbog sopstvenog nečinjenja?

Da li nas užasava, ili makar dovoljno zabrinjava opasnost, da svojoj deci nećemo biti u stanju da pogledamo u oči i kažemo, da smo se borili, da smo pokušavali da se promenimo? Da li u nama ova tragična mogućnost može da probudi energiju za upornu i dugotrajnu borbu za naše sopstveno društvo i njegovu budućnost?

Da li možemo da odbacimo iluzije, strahove i mitove prošlosti, koju ionako ne možemo promeniti?
Da li možemo između nas samih da potražimo jake, sposobne, talentovane i hrabre i da sa njima zajedno započnemo promene? Promene u nama samima. Da bismo se u sapatništvu koje delimo pogledali u oči i shvatili, da je naša budućnost u našim sopstvenim glavama, i u našim rukama.

Niko više ne veruje u to, da su ljudi koje nam je naša nesrećna istorija podarila, odnosno nametala za vođe, naša prava elita. Ali isto tako znamo, da istorija samo potvrđuje onu biološku i društvenu istinu, da na vrhu nisu oni najkvalitetniji, već oni koji se najbolje snalaze. I to se ne može iz temelja izmeniti. Ali ono što se može i što se mora neprestano činiti, jeste borba da se baza iz koje regrutujemo naše vođe i upravljače uvek poboljšava. To i jeste svrha i smisao modernog društva.

Naše društvo je, na žalost, na ivici potpunog rasula. Naša nacija se osipa i postepeno nestaje sa ove planete. Naš jezik se gubi u neartikulisanom i nerazumljivom žamoru, ispunjenom svađalačkim i očajničkim kricima. Naša kultura ubrzano gubi obrise i postaje trivijalna i na rubu sveta. Naš ljudski identitet i dostojanstvo skoro da više i ne postoje. KO SMO MI UOPŠTE i KUDA IDEMO?

IMAMO LI SNAGE DA SE PODIGNEMO, DA KRENEMO IZ POČETKA?

Znam da među nama ima dovoljno onih koji osećaju isto. Hajde da razgovaramo, da izmenjujemo misli, da jedni drugima podižemo hrabrost i nadu. Hajde da se udružujemo. Hajde da gradimo. Obraćam se svima, koji ne žele da propuste poslednju bitku za sopstveno dostojanstvo.

Ja verujem da je drugačiji život moguć. I verujem da smo kadri da ga stvorimo. Verujem da možemo da sazidamo iznova, iz temelja kuću u kojoj ćemo živeti sa ponosom. Jer smo je sami zidali. Znam da i mađu vama ima onih koji u to veruju. Samo ne znam koliko vas ima.

Hajde da se razbrojimo!

S poštovanjem i nadom,

Vaš Srbislav
Atomski mrav Atomski mrav 22:51 06.10.2010

Re: 6.oktobar

Nešto mi se mota po mislima poslovica "Moraš rušiti da bi gradio"...
Tog 5. oktobra se ponešto i rušilo, palilo, bio je tu i bager... ali sistem koji je vladao Srbijom devedesetih nije srušen. Donekle su promenjeni akteri, ali suštinskih promena nije bilo. Nažalost, tokom poslednjih 20 godina i naše društvo u celini je oronulo i onda se čini logičnim da jedno takvo društvo ni ne može da iznedri bolju elitu... Mislim da je 5. oktobar pokazao da "promene" na vrhu nisu garant bolje budućnosti sve dok i mi sami ne prihvatimo da se ponašamo drugačije.
srbislav.drugi srbislav.drugi 16:25 07.10.2010

Re: 6.oktobar

Atomski mrav
Nešto mi se mota po mislima poslovica "Moraš rušiti da bi gradio"...

...Mislim da je 5. oktobar pokazao da "promene" na vrhu nisu garant bolje budućnosti sve dok i mi sami ne prihvatimo da se ponašamo drugačije.


Čini mi se da smo na istoj liniji razmišljanja. Da li bismo mogli da se složimo da je 5.oktobar jedan traljav kozmetičko-hirurški zahvat na već temeljno unakaženom licu društva?

Činjenica da sistem nije srušen, te da se u neiskrenim naporima da se on promeni, u poslednjih deset godina, samo potvrdio kontinuitet u korišćenju sistema kao prilike za nastavak, odnosno dovršavanje pljačke građana?

Da parodiram: nije važno kako se sistem zove - socijalizam ili kapitalizam, jednopartijski ili višepartijski - važno je da opstaje odnos u kome je građanstvo opozicija vlasti; te da su ovdašnje političke partije samo preduzeća za šišanje ovaca.

Moja glavna teza je: da li postoji mobilizaciona snaga u tom delu građanstva, koje se oseća izdato i opljačkano od strane SVIH dosadašnjih delilaca post-petooktobarske vlasti, da se samoorganizovanjem načini delotvorna alternativa postojećem političkom spektru? To jest: alternativa uvek postoji, pitanje je kako je artikulisati, organizovati i učiniti delotvornom na dugi rok.

Ne zaboravimo pokret Solidarnost u Poljskoj, na primer. Ako se društvo ne može menjati odozgo, može odozdo. Postoje i drugi primeri, iskustva drugih zemalja, ne mora se izmišljati topla voda. Govorim o principu.

Da zaključim. Mislim da ne postoji garant budućnosti, jer je ona proces, ono što činimo iz dana u dan, gledajući u cilj... Te stoga, drukčije ponašanje ne može biti nešto što se prihvati ili ne prihvati, već nešto što se stiče, uči i doseže. Voljom, obrazovanjem, borbom, itd.
Atomski mrav Atomski mrav 19:53 07.10.2010

Re: 6.oktobar

Ako se društvo ne može menjati odozgo, može odozdo.

stefan.hauzer stefan.hauzer 18:37 06.10.2010

5.10

kako da opišem. pa ovako...
meni je 5.10, nesto kao 11.5 ('66)- najslavniji i najtuzniji dan medj' ovim iz drugog plemena.
kao i tada sve je počelo lepo,da bolje ne može biti...(vasović 1:0)...zatim je nastala neka tisina i došlo je do ravnoteže snaga (amanacio 1:1)...i tada,čovek koji je doneo razliku (vasoviću beži njegov igrač) pada i dolazi se iz početne prednosti u zaostatak( serena 1:2) ,izgleda nedostižan.(za neke i ne nadoknadiv).



edit : mada kažu da je ta utakmica izgubljena i pre nego što je počela...galić je bio u vojsci i kad je dosao bio je potpuno nespreman za utakmicu,a šoškić(legenda svetskog fudbala ) i jusufi su već potpisali ugovore sa stranim klubovima,dok su ostali pregovarali,kako sto bolje da se prodaju...svaka veza sa danasnjim likovima je namerna.

edit II: pajtoni...fudbal je životna filozofija.
Atomski mrav Atomski mrav 22:59 06.10.2010

Re: 5.10

"I nema driblaj, i nema dodaj,
već samo ima - dobro se prodaj..."



Kad si već spomenuo Velibora Vasovića, ja nisam bio ni u planu kad je igrao to finale Kupa Šampiona, a bogami ni kada je osvojio Kup Šampiona sa Ajaksom kao prvi stranac kapiten u istoriji tog takmičenja. Pamtim ga kao trenera Crvene Zvezde i rivalstva sa Fahrudinom Jusufijem koji je bio na klupi Partizana u to vreme (a njih dvojica su i kumovi, ako se ne varam). U jednoj monografiji koja je izdata povodom stogodišnjice osnivanja Ajaksa Johanu Krojfu su posvećene tri stranice a Veliboru Vasoviću čak 19...

No, da se vratimo 5. oktobru... ako ćemo nekom sportskom analogijom, to je bila nekakva pobeda u prvom meču, međutim u onoj uzvratnoj utakmici se baš nismo proslavili... i kao da utakmica još uvek traje.
jesen92 jesen92 21:54 06.10.2010

rezultati demokratske vlasti

...ovo je jedan od boljih(da ne kazem najbolji)tekstova na zadatu temu...rekao si bas sve sto i ja mislim i bas ti hvala za to....mozda bas zato sto je proslo 10 godina uopste nisam imala zelju da komentarisem sve te pisanije i secanja, dosta su mi moja secanja...jedino sam nesto rekla kod AD na temu poginulih vojnika ...Godinama sam ovde pisala o tome da je moje prvo ocekivanje iznevereno 6 oktobra kada sam na Pinku videla Canka kako peva...a onda Lecica...pa i samog pokojnog premijera...a ja se nadala da ce Pink bitu ugasen, gazda uhapsen, imovina zaplenjena.....Moji komentari tog tipa nisu bas imali nekog "odjeka" ...Ti si sad bas lepo slozio pricu o rezultatima demokratske vladavine...svaka cast...Pozdrav
Atomski mrav Atomski mrav 23:02 06.10.2010

Re: rezultati demokratske vlasti

Hvala na pohvalama!

Rekao bih da delimo taj utisak što se Pinka tiče... jednostavno, već je tu bilo jasno da nešto smrdi. Jer kada želite da se razračunate sa mračnom prošlošću i prethodnim režimom morate da se razračunate sa svim simbolima i instrumentima tog režima a ne da sklapate dilove s njima i da im pomažete da postanu još jači...
jesen92 jesen92 23:23 06.10.2010

Re: rezultati demokratske vlasti

Atomski mrav
Hvala na pohvalama!

Rekao bih da delimo taj utisak što se Pinka tiče... jednostavno, već je tu bilo jasno da nešto smrdi. Jer kada želite da se razračunate sa mračnom prošlošću i prethodnim režimom morate da se razračunate sa svim simbolima i instrumentima tog režima a ne da sklapate dilove s njima i da im pomažete da postanu još jači...

...upravo tako...!!
..nas narod ne voli suocavanje sa istinom a voli vodje i idole pa samim tim i da idealizuje nesto u sta veruje...nisam sklona da narodima dodeljujem zajednicka svojstva ali mi nekako ova osobina idolopoklonstva najkarakteristicnija za NAS...Hrvati su stavili Sanadera na tapet a kod nas za 10 god nikome dlaka sa glave nije pala....
Atomski mrav Atomski mrav 08:22 07.10.2010

Re: rezultati demokratske vlasti

Hrvatske vlasti su reagovale pod pritiskom EU da se obračunaju sa korupcijom, koliko se meni čini.
Kod nas izgleda važi ona poslovica "Vrana vrani oči ne vadi". Bilo bi logično da se "nova garnitura" na vlasti obračuna sa prethodnom tako što bi pročešljala i procesuirala sve ono što je bilo sumnjivo za vreme prethodne vlasti... ali ta mafija je toliko upetljana da ne mogu optužiti druge a da ne uvuku i sebe.
Evo ovih dana se priča o istrazi "političke pozadine ubistva Zorana Đinđića"... posle 7 godina bio bi i red, samo se bojim da je i to bacanje prašine u oči.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana