tap, tap, tap, tup..ups sorry!!
" Dobro kume oces ti da izubijas ove ljude po aerodromu ..gledaj malo kako baratas sa tim stapom...."
"Ja da gledam"?, odgovorih pomalo zastajuci u masi putnika koja je ignorisala moj bijeli stap sem.... ako ih malcice ne/namjerno sapletem istim.
"Pa jebote da ja gledam vozio bi kola ne stap".
"Dobro filozofe. ajde samo sad da pozurimo na taj let pa cemo u avionu natanane o ljudima and ljudskim pravima" , odgovorio je moj kum rijesen da ne zakasnimo na let za Beograd.
"Znas", nisam mogao da odolim da ne kazem," bilo bi dobro kume da ja lijepo sklopim ovaj stap i pocnem da udaram a ti iza mene , pa cemo mozda I stici . Sta mislis" ?
"Mislim da preterano seres "Stanislave". Eto to mislim", odgovorio je kum zastajuci valjda da provjeri da li je ulaz ispred kojega smo stali ustvari onaj pravi.
Ima medju nama slijepim i slabovidim ,sto bi moja baka govorila, svakojake sorte.
I filozofa i zanovijetala , i heroja i kukavica, i konzervativaca i liberala, i ozzenjenih i prevaranih, i nesretnih, a bogami i nastranih.
Nit odijelo cini intelektualca nit sijeda kosa i stap mudraca.
Najveci hendikep koga ziv covjek moze imati jesu predrasude. Predrasude da je neko bolji il gori od vas samo zato sto je drugaciji.
Kad takav hendikep nestane, Slobodan ste covjek; onda je svaka osoba ispred vas prvo covjek, dobar ‘il los, pa tek onda ostale trice i kucine.
Danas je 15 oktobar ; medjunarodni dan slijepih I slabovidih;dan kad mnogobrojnim gradskim ulicaama odzvanjaju udarci bijelih stapova .
Tap, tap, tap, tup, ups e ‘ebesga kume pazi gdje hodas. ko je ovdje slijep?