Bila sam u prilici da se lično uverim da se ljudi na jugu Srbije sreću sa većim svakodnevnim problemima nego većina - nerazvijenost, visoki stepen nezaposlenosti, gubitak nekadašnjeg kosovskog tržišta itd. Problemi sa priznavanjem diploma iz Prištine (sigurna sam da se može pronaći pragmatično rešenje za ovo pitanje) doveli su do toga da mnogi mladi ljudi svoju šansu potraže negde drugde.
Mislim da problemi nigde nisu akutniji nego u opštini Bujanovac. Ipak, sada su lokalni lideri, i Srbi i Albanci, preuzeli inicijativu da bi pomogli sami sebi. Današnje potpisivanje Sporazuma o zajedničkoj odgovornosti lokalne vlasti u Bujanovcu jeste pobeda tolerancije u oblasti koja je bila zahvaćena kofliktima. To je i trijumf odgovornosti lokalnih lidera, koji su odlučili da potrebe zajednice koju predstavljaju stave na prvo mesto.
Proces postizanja dogovora u vezi sa današnjim Sporazumom je bio veoma dug. U jednoj od najsiromašnijih opština, koja ima drastično visoku stopu nezaposlenosti, ključno pitanje je bilo ko će dobiti određene pozicije. Oko svake pozicije su se vodile duge i naporne „bitke". Često se činilo da je rešenje jako blizu, ali bi se nešto uvek isprečilo. Ipak, predsednik Opštine, Šaip Kamberi, predstavnik Srba, dr Stojanča Arsić i drugi se nisu predavali.
Ovaj primer pokazuje šta može da se postigne kada postoji volja i kada političari odluče da nešto urade. Bila sam prisutna u martu 2009. godine kada je, uz podršku OEBS-a i celokupne međunarodne zajednice, potpisan sporazum o ponovnom uspostavljanju Koordinacionog tela za jug Srbije. Tada su se lideri tri opštine, Preševa, Medveđe i Bujanovca, zajedno sa predstavnicima vlasti iz Beograda dogovorili o obnovi Čovićevog plana iz 2001. Tim planom je predviđen razvoj multietničkog društva zasnovanog na demokratskim principima, uz poštovanje ljudskih prava, kao i političkih i manjinskih prava. I što je najvažnije, dogovor iz 2009. potvrdio je nameru da se oformi multietnička vlast u sve tri opštine i da se sprovede uključivanje Albanaca u državne institucije.
Ta poslednja ceremonija potpisivanja Sporazuma pre 18 meseci predstavlja hrabar potez lokalnih političara i ministra Markovića. Uvek je lako kritikovati. Neki ljudi još uvek tvrde da je uticaj tog dogovora veoma ograničen. Ipak, niko ne može da negira da je od tada došlo do napretka u dijalogu između Beograda i juga Srbije. Radna grupa ima redovne sastanke i razmatra pitanja iz oblasti obrazovanja, jednog od najvažnijih pitanja u toj oblasti. Srpska vlada se obavezala da će organizovati visoko obrazovanje na albanskom od početka sledeće akademske godine i radi na tome (uz pomoć međunarodne zajednice) da obezbedi da se problemi koje je imao postojeći Fakultet u Medveđi, ovoga puta izbegnu. Sve ova rešenja treba da budu održiva da ne bi dovela do nove izolacije albanskog stanovništva. Gospodin Kamberi nastavlja uporno da se bori za upošljavanje Albanaca u policiji i drugim državnim strukturama, što bi trebalo da poveća poverenje lokalnih stanovnike u te institucije.
Naravno tu su bili i izbori za Savet nacionalnih manjina. Čudno je (meni čak i nerazumljivo) da nisu sve albanske stranke iskoristile ovu priliku da promovišu prava albanske manjine u Srbiji. Ipak, činjenica da taj savet sada postoji je još jedan korak napred.
Veoma ohrabrujući primer jeste i veliko interesovanje omladine iz tog regiona za program stažiranja u beogradskim i novosadskim institucijama. Ja to vidim kao pokazatelj njihove želje da imaju aktivnu ulogu u srpskom društvu. Takođe sam imala priliku i da uočim deo njihovih mogućnosti kada sam pre desetak dana učestvovala na javnom forumu u Preševu, koji je organizovala Inicijativa mladih za ljudska prava. Prostorija je bila krcata mladim ljudima koji su tražili odgovor na pitanje šta oni mogu da učine da poboljšaju život u svojoj zajednici. A to ne bi trebalo da bude tako teško. EU je tu iza ćoška, i pritom se radi o graničnom regionu koji je veoma blizu Koridoru 10.
Slažem se da nije najsjajnija činjenica da je najveći deo mandata lokalnih vlasti otišao na postizanje današnjeg dogovora u Bujanovcu. Ali, ovo je svakako hrabar iskorak koji će postaviti zdravu osnovu za buduću stabilnost i razvoj regiona. Možda će i druge opštine pratiti ovaj model. Zbog toga i želim da čestitam svima koji su naporno radili da bi to ostvarili.
Cathy Cottrell
prvi politički sekretar