In memoriam

pesma

AlexDunja RSS / 25.10.2010. u 21:36

danas je otišla vesna parun.

 

ulepšala je i oplemenila

mnogo mojih dana.

hvala joj,

i nadam se da je srela milosrdnog utešitelja.

 

vesna_parun.jpg

DA SI BLIZU

Da si blizu, naslonila bih čelo na tvoj štap i, nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu, i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.

Da si blizu. Da si barem tako
nestalno blizu kao kišni oblak
nad izgubljenom kućom u dolini.
kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.

O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim krovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.

Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu klonuti od bdijenja.

Ali noć je, i svijet je daleko.
A ja ne znam mir tvoj. Ptice tvoje
s mojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.

 

danas bi bio i rodjendan mom ocu.

već dvanaest godina za mene je to ispražnjen dan,

dan bez svrhe i smisla. dan kome sam se ranije radovala,

a sada ne znam šta ću sa njim,

ne mogu ni da plačem… ne mogu ništa.

tata nije baš voleo poeziju,

onako dobrohotno mi se podsmevao

kada se zanesem…

osim  kada se začuje


 

zračak viri

Zračak viri kroz grančice
i pozdravlja sunčev sjaj.
A iz luga poj slavuja
odpozdravlja noć i dan.
Aj, ustaj, ustaj
slatka rano, raju moj.
Tebe volim u tom sjaju
Ah, premili danče moj.

Noćas nebo rasipalo
na me divni miris tvoj.
Tebe gledam u tom sjaju
ah, premili cvete moj.
Aj ustaj, ustaj
slatka rano, raju moj.
Tebe volim u tom sjaju
ah, prelepi cvete moj.

j.j. zmaj

bude i ovakvih dana.

a pesma uvek pronadje put.



Komentari (33)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

loader loader 21:53 25.10.2010

Da


AlexDunja AlexDunja 22:03 25.10.2010

Re: Da

fedor18 fedor18 21:58 25.10.2010

Pisala

je do poslednjeg dana,iako bolesna i prikovana za krevet, neumorno.
AlexDunja AlexDunja 22:00 25.10.2010

Re: Pisala

je do poslednjeg dana,iako bolesna i prikovana za krevet, neumorno.

znam, vesna je bila
divno, divno čudo.
one of a kind.
fedor18 fedor18 22:06 25.10.2010

Re: Pisala

AlexDunja
je do poslednjeg dana,iako bolesna i prikovana za krevet, neumorno.

znam, vesna je bila
divno, divno čudo.
one of a kind.

Kao klinac,kada sam morao učiti i njene pesme napamet,a onako preko volje, imah neko, ne baš sjajno mišljenje...
Mnogo kasnije,kada sam uočio kakvu vulkansku energiju,slobodu i iskrenost poseduje ostao sam zapanjen i postiđen...
AlexDunja AlexDunja 22:11 25.10.2010

Re: Pisala

Mnogo kasnije,kada sam uočio kakvu vulkansku energiju,slobodu i iskrenost poseduje ostao sam zapanjen i postiđen...

nemoj,
mnogima se dešavalo prvo,
a malo kome drugo...

važno je da pesma
ptonadje put.
fedor18 fedor18 22:14 25.10.2010

Re: Pisala

AlexDunja
Mnogo kasnije,kada sam uočio kakvu vulkansku energiju,slobodu i iskrenost poseduje ostao sam zapanjen i postiđen...

nemoj,
mnogima se dešavalo prvo,
a malo kome drugo...

važno je da pesma
ptonadje put.

Važno je i da budemo iskreni.
AlexDunja AlexDunja 22:15 25.10.2010

Re: Pisala

Važno je i da budemo iskreni.

to podrazumevamo
mikele9 mikele9 22:09 25.10.2010

Vesna

O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim krovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.

Nosila je ime slovenske Boginje Proleća.
I ja se nadam da je srela milosrdnog utešitelja.
AlexDunja AlexDunja 22:12 25.10.2010

Re: Vesna

I ja se nadam da je srela milosrdnog utešitelja.

da, da ko god to bio...
jesen92 jesen92 22:37 25.10.2010

pesma uvek pronadje put

...da..iako sam ja vise za prozu...a i ti AD pronadjes put do svojih citalaca.....Ja se isto osecam kada je rodjendan mojoj mami..
..bas sad gledam Vesnu na HRT1...
..izvini za konfuziju...taka tura


AlexDunja AlexDunja 22:43 25.10.2010

Re: pesma uvek pronadje put

hvala draga:)

miloradkakmar miloradkakmar 23:47 25.10.2010

Gde

može da ode Pesnikinja bez svojih pesama?

Setih se kako je Milena Severović pričala o Njenom životu devedesetih.
AlexDunja AlexDunja 23:58 25.10.2010

Re: Gde

eh.
sigurno je ostala sa nama.
i sigurno ćemo joj se pridružiti, ma gde

Elegija

Eto: vjetar s mora vraća nam natrag odbjegle ptice
šumom krila što uče nas prolaznosti.
Ali šta marim ja da su noći moje i dani izbrojeni.
Neka trava spasi moju nježnost.
Pijesak neće me naučiti voljeti.
Ne mogu u zlu živjeti, a za dobrotu ismijat će me.
Gdje je taj za koga vrijedi kleknuti na cestu
i dotaknuti usnama prah s njegove obuće?
Taj koji će kao livada svakog proljeća cvjetati u meni.

Neka dođe jedno proljeće što će nas naučiti biti radosti
jedni drugima, i ostati lijepi.

Jer vječnoj mijeni usprkos, ja znam da moram naći
prije nego napustim ovu zemlju i ovo nebo
cvijet koji će zadržati bezazlenost
i ljubav koja neće prestati.
myredneckself myredneckself 00:05 26.10.2010

Re: Gde





BILA SAM DJEČAK

U mjesečinu me sakrila
večer, utrnuvši svijeće.
Svu noć sam zamišljena snila
u modroj šumi kroz drveće.

Bila sam zrno rumena grožđa
u zubima sred poljubaca
lisica utekla iz gvožđa
dječak, što praćkom poklike baca;

i ujed pjesme nasred čela
šarena mačka u košari igre.
Šta nisam bila, šta nisam smjela,
zrcalo ribe u zjenici vidre!
AlexDunja AlexDunja 00:18 26.10.2010

Re: Gde


rijeka i more

on je rijeka a ja sam more.
njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. ja ih slušam
kako huče u tijesnom koritu
probijajuć se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.

ja sam nestrpljivo more. on je rijeka.
njegove ladje nisu moje ladje.
njegove ptice nisu moje ptice.
ali njegovim ladjama ja sam sidrište
gjde je dopušteno sjesti uz vatru
i smijesiti se jednoj priči
zbog koje se zaboravlja smionost.
njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleći da ih otimlje oceanu.

on je prispjela rijeka. ja sam more.
moje obale postaju njegove obale.
moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
moja beskrajnost postaje njegov mir.
mirelarado mirelarado 02:06 26.10.2010

Re: Gde



R.I.P.
AlexDunja AlexDunja 07:56 26.10.2010

Re: Gde

razmisljam razmisljam 00:35 26.10.2010

Живот...

Ne pitaj zašto te voli moje čudno srce.
Znaš li odakle koralj na dnu oceana?
Valovi pričaju o zaspaloj ljepoti
ali ti živiš daleko od glasa valova.
Tvoja je misao strma pećina
o koju se uzalud razbija moj život.




Ваљало би да тамо негде постоји боље место...
AlexDunja AlexDunja 00:40 26.10.2010

Re: Живот...


Ваљало би да тамо негде постоји боље место...


Ne pitaj zašto te ljubim.
Pristupi k meni! Tužno je moje srce.
Ti i mjesec: dva nedohvatna cvijeta
na visokoj planini zaborava.

prskalica prskalica 07:30 26.10.2010

blues...

za pesmu "Ti koja imas ruke nevinije od mojih" je receno da predstavlja pravi zenski poetski blues...
juce, nakon vesti o vesninoj smrti, ponovo sam joj se vratila...neverovatno kolika kolicina razlicitih emocija je isprepletana u njoj...u toj zeni, u toj pesmi...
hvala na postu...
AlexDunja AlexDunja 07:51 26.10.2010

Re: blues...

..neverovatno kolika kolicina razlicitih emocija je isprepletana u njoj...u toj zeni, u toj pesmi...

pleonazam pleonazam 19:48 26.10.2010

Re: blues...

Ovo je oduvek za mene bila najlepša ljubavna pesma:




Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih

i koja si mudra kao bezbrižnost.

Ti koja umiješ s njegova čela čitati

bolje od mene njegovu samoću,

i koja otklanjaš spore sjenke

kolebanja s njegova lica

kao što proljetni vjetar otklanja

sjene oblaka koje plove nad brijegom.



Ako tvoj zagrljaj hrabri srce

i tvoja bedra zaustavljaju bol,

ako je tvoje ime počinak

njegovim mislima, i tvoje grlo

hladovina njegovu ležaju,

i noć tvojega glasa voćnjak

još nedodirnut olujama.



Onda ostani pokraj njega

i budi pobožnija od sviju

koje su ga ljubile prije tebe.

Boj se jeka što se približuju

nedužnim posteljama ljubavi.

I blaga budi njegovu snu,

pod nevidljivom planinom

na rubu mora koje huči.



Šeći njegovim žalom. Neka te susreću

ožalošćene pliskavice.

Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri

neće ti učiniti zla.

I žedne zmije koje ja ukrotih

pred tobom biti će ponizne.



Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah

u noćima oštrih mrazova.

Neka te miluje dječak kojega zaštitih

od uhoda na pustom drumu.

Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah

svojim suzama.



Ja ne dočekah naljepše doba

njegove muškosti. Njegovu plodnost

ne primih u svoja njedra

koja su pustošili pogledi

goniča stoke na sajmovima

i pohlepnih razbojnika.



Ja neću nikad voditi za ruku

njegovu djecu. I priče

koje za njih davno pripremih

možda ću ispričati plačući

malim ubogim medvjedima

ostavljenoj crnoj šumi.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

budi blaga njegovu snu

koji je ostao bezazlen.

Ali mi dopusti da vidim

njegovo lice dok na njega budu

silazile nepoznate godine.



I reci mi katkad nešto o njemu,

da ne moram pitati strance

koji mi se čude, i susjede

koji žale moju strpljivost.



Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,

ostani kraj njegova uzglavlja

i budi blaga njegovu snu!
sesili sesili 07:52 26.10.2010

Vesna

Ostavila je dubok trag u nama. Volim poeziju, mada zadnjih godina nekako isključivo čitam prozu. Popraviću. Meni su ovi dani takođe . Datumi me podsećaju na one kojih fizički nema, a uvek su samnom. I da - pesma uvek pronađe put, makar izvukla i suzu iz oka.
AlexDunja AlexDunja 11:34 26.10.2010

Re: Vesna

Popraviću.

ko se jednom navuče na poeziju,
teško se otrgne:)
bar ponekad mora da joj se vrati..
cassiopeia cassiopeia 11:09 26.10.2010

...

Kasno sam se srela sa njenim pesmama. Mada nikad nije kasno. Našla sam se u mnogo njenih reči i nalaziću se sigurno.

dan kome sam se ranije radovala,

a sada ne znam šta ću sa njim,



Razumem tačno o čemu govoriš.

AlexDunja AlexDunja 11:36 26.10.2010

Re: ...

Razumem tačno o čemu govoriš.

razara me ta bespomoćnost,
smušenost...
kao znam da bi trebalo nešto,
a toga više nema..konačno nema.
gorran2 gorran2 13:40 26.10.2010

posljednja odbrana

Smrt dolazi u mnogo obličja - prepuna je raznih haljina njena ostava.
Nisam vjerovao u dušu.
Živio sam.
Kao i svi. Okretao sam glavu od bolnog i neprijatnog, prikupljao materijal, ono čvrsto i hladno, i gradio svoj svijet.
Išao naprijed.
Marširao dalje.
Ali kamo? I ta zvijezda, koja me vodila, nije li to samo još jedna padalica?
Nije to život, to što sam sagradio, nego izdaja. Izdaja onog djeteta što je sjedeći na skalinama igralo piljaka, a oči su mu bile pune sna i neba.
Ja sam ga ubio.
A njegova duša ustala je iz mrtvih, i pogodila me poput mrtve ptice iz visina.
A zatim još mnoge, mnoge duše...
Jer, na kostima smo sagradili svoj mali neonski raj. Zaboravili smo, izdali, ugušili, tolike divne živote prije nas.
Tako smo ugušili i svoj.
I, eto zašto. To je razlog zbog kojeg sjedim u prašini, patetično pokušavajući da napravim od zemlje i tinte ono što sam ubio, ono od topline, ljubavi i sna.
Ni tamo, ni ovamo.
AlexDunja AlexDunja 13:55 26.10.2010

Re: posljednja odbrana

Živio sam.


PRED MOREM, KAO PRED SMRĆU, NEMAM TAJNE

Ako tražiš put u moju dušu
odvedi me moru olujnom.

Ondje ćeš vidjeti otkrit život moj
kao razvaljen hram; moju mladost
smokvama ograđenu visoravan.
Moja bedra: drevnu tužaljku
radi koje poganski bogovi
kleče na koljenima.

Pred morem, kao pred smrću, nemam tajne.
Zemlja i mjesec postaju moje tijelo.
Ljubav presađuje moje misli
u vrtove vječnosti.

jadra1653 jadra1653 21:38 26.10.2010

Re: posljednja odbrana

http://bit.ly/bTmmO8

Život je divan dar i moramo mnogo učiti kako ga na ispravan način 'koristiti' podjednako za naše dobro i za dobro drugih!
Puno Ljubavi
Biljana 77 Biljana 77 14:11 26.10.2010

Čak i mi što ne volimo

poeziju, imamo po neku svoju pesmu... da se njima ispune ispražnjeni dani.

Zračak.
AlexDunja AlexDunja 15:00 26.10.2010

Re: Čak i mi što ne volimo

Biljana 77
poeziju, imamo po neku svoju pesmu... da se njima ispune ispražnjeni dani.

Zračak.

da, znam vas
takve, naoko tvrde...

samo krijete svoje meke dušice:)

arianna arianna 20:54 26.10.2010

**

Čežnja

Danas ću ti dati, kada veće padne,
u svjetlosti skromnoj kandila i svijeća,
u čistoti duše moje, nekad jadne,
čitavu bujicu proljetnog cvijeća...

U sobi će biti sumrak, blag k'o tvoje
srce, sumrak stvoren da se dugo sanja.
Na oknima svjetlim zablještat će boje,
u taj svježi trenut prvog saznanja...

Sve će biti ljepše, sve draže i više,
noć koja se spušta, svijet što mirno spava,
dugo, mrtvo polje na kome miriše
kržljava i rijetka na busenju trava...

I tako kraj cvijeća ostat ćemo sami...
Proliće se tada, kao bujne kiše,
stidljivi šapat u blaženoj tami,
i riječi iz kojih proljeće miriše...


Lice u sjeni

Zaboravih mu ime, ali znam da milo bješe pticama,
i da ljubav bješe osmjehom pamte moje oči.

I sada idu ljudi pristaništem; ja ne okrećem lice,
zadubena u šapat zaostalih oluja.

Nije li galeb zaboravio mrtva druga, zašto tužiš?
Hrid je svoju zaboravio galeb, ne zna ni jug ni sjever.

Još nisam zastrla prozor, još nije utišalo more.
Ne kori me, šumo, krošnjama; ne plaši me vodo dubinom!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana