Na današnji dan| Nostalgija| Reč i slika| Život| Životni stil

SLUČAJEVI ILI TRAGEDIJE MOJIH LJUBAVI (Jovanka)

Aleksandar Todorovic Bekan RSS / 27.10.2010. u 03:07

SLUČAJEVI ILI TRAGEDIJE MOJIH LJUBAVI (Jovanka)

 

Dobar dan, (eh da je zaista bio dobar dan, gde bi mi samo kraj bio, ovako...!)

 

Ja sam Todorovic! Aleksandar Todorovic! Zapamtite to ime, i to prezime, ali ne zbog mene, nego radi vas - za svaki slucaj.


Ima jedna reka koja tece uzvodno! U Crnoj je Gori! Il' mi se tako samo ucinilo dok sam letos bio na moru! Znamo da svaka normalna reka ima dva svoja kraja, izvor i usce, sto ce svaku emancipovanu reku da spaja, e ova reka, o kojoj je ovde rec, ima tri, jedan izvor i cak dva usca, ko’ dva putica, i to u dve razlicite drzave. Bas neka dvojezicna reka! Mada s obe strane zive skoro isti ljudi! Jednojezicni!

 

Mozda pricu nekad treba zapoceti i od kraja. U mom kraju, a to je Novi Beograd izmedju dve reke, prica zavrsava ovako. Vec nekoliko godina unazad, letujem kod tih jednojezicnih ljudi. Ali nikada, nikad do sada nisam ni slutio da cu se u jednom trenu naci i s one druge strane obale drugog usca! Reke koja tece uzvodno!

 

A s druge strane obale prvog usca, u jednoj sojenici, stanovala je ona. Jovanka. Ja sam je gledao preko puta. Vise puta. Ona mene nikada nije videla. Imala je pametnija posla! Doduse, mozda se ona i nije zvala Jovanka, ali sam je tako u sebi nazvao. Zena bez imena i nije zena! Imala je crnu kosu i kupaci kostim. Imala je krupne oci i bila je iz Kragujevca! To sam tek kasnije saznao! Mislio sam da sam bio dovoljno pri sebi! Resio sam da idem na sve ili nista! Resio sam daj sta das! Jedno s drugim se kosi! Al’ trebalo je i s vodom da se nosi!

 

Skocio sam u vodu! Sunce je bilo visoko! Reka nije bila more! Ona je bila 50 metara daleko! A Ja? Da li sam ja bio ja? Napred Milorade! Uspravi se Delfina! Izdrzi Veljko Rogosicu! Pevaj Minja Suboto! Ako ste vi mogli, moci cu i ja! A upoznao sam i Nadju Higl! Nisam imao sanse! Imao sam belu kapu na glavi. I ona me je spasla! Jake struje su me odvukle do albanske obale! Neki ribari su me pronasli sutradan. I izvukli na pesak. Kao kita! Posle su me camcem vratili nazad. Nista ih nisam razumeo. O tome novine nisu pisale! Mozda zato sto nisu imali za sta da me uhvate!

 

Samo dan dva kasnije sve to isto, ponovilo se, samo nekom studentu iz Beograda koji se u plicaku igrao s loptom! Sedeo sam u basti na obali, imao sam belu kapu na glavi i primetio kako mi iz daljine pritrcava jedna usplahirena devojka, trazeci pomoc spasioca! Valjda je izdaleka pomislila da jesam, zbog te kape! Samo sam cekao da mi konobar donese picu. Srecom niko se nije bio udavio tog dana!  Na toj kapi pise Belgrade! Jos je cuvam. A cuvam i uspomenu na “Jovanku iz Kragujevca“! A mozda se i drugacije zvala, ko ce znati!

 

Ma, pricacu vam sledeci put...!

Atačmenti



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

malasneki malasneki 08:26 27.10.2010

NN

bitno da si je zapazio, al sto ne ucini nesto?
G r o f G r o f 22:49 28.10.2010

savet za svetlu budućnost ...

Jovanke su po defaultu sa druge strane reke. Zato se nikad ne treba zaljubiti u Jovanku, recimo, na obali Dunava. Kad odlučiš da se zaljubiš u Jovanku, pronadješ neku malu rečicu,koja se lako gazi...i čekaš. Jovanka će već jednom naići.
Nadam se da će moj savet pomoći u budućnosti...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana