Danas nas je zauvek napustio velikan klasične kompozicije dvadesetog veka, profesor, uspešan čak i na engleskim pop-listama, Poljak, hrišćanin Henryk Gorecki. Jednom prilikom Gorecki je izjavio da je studentima kompozicije koji su ga tokom njegovog dugog staža na Muzičkoj Akademiji Katowice često molili za savet kako da pišu i šta da pišu, uvek odgovarao:
"Ako možete da živite bez muzike dva ili tri dana, onda nemojte pisati...možda je bolje da provedete vreme sa devojkom uz pivo. Ako ne možete da živite bez muzike, onda stvarajte."
Zajedno sa još dva kompozitora 20-veka Estoncem Arvo Pärt-om, i Englezom John Tavener-om, bio je utemeljivač pravca kojeg su muzikolozi prozvali "duhovni minimalizam". Motiv i inspiraciju za svoja dela ovi kompozitori postmoderne iznova pronalaze u intimnom odnosu prema religiji: duboka produhovljenost i jednostavnost umesto široke teatralnosti i kompleksnosti dominira u njihovom stvaralaštvu. Muzikolozi ovaj stil često dovode u vezu sa korenima homofone pravoslavne muzike i vizantijskog pojanja (Pärt i Tavener su pravoslavni hrišćani). Za povratak Pape Jovana Pavla II u rodnu Poljsku, zadužen da napiše delo koje će Papa saslušati u toku Mise na "Pobedničkom trgu" u Varšavi, on komponuje horsku himnu Totus Tuus ("Sav tvoj") na sledeći tekst:
Sav sam tvoj, Bogorodice,
Majko našeg Iskupitelja,
Device Majko božija, blagoslovena Djevo,
Majko spasitelja ovoga sveta
Sav sam tvoj, Marija!
I to je sve. Više puta ponovljeno, skromno, u raspoloženju intimne molitve. Ispred stotine hiljada ljudi. Ovaj komad docnije postaje poznat i često izvođen na svim kontinentima.
Njegova Simfonija br.3, u izvođenju Londonskog Simfonijskog Orkestra pod palicom Davida Zinman-a i soprana Dawn Upshaw, za komemoraciju Holokausta 1992god, doživljava fantastičan uspeh na klasičnim i pop (!) listama u SAD i Velikoj Britaniji, a broj prodatih CD-a prevazilazi cifru od jednog miliona. Kada su ga posle ogromnog uspeha Simfonije br.3 novinari zamolili da prokomentariše uspeh, Gorecki je u svom skromnom stilu odgovorio "Hajde da ćutimo malo o tome". Njegov kolega sa univerziteta izjavio je za muziku Goreckog da "obiluje najpozitivnijim aspektima na koncu dvadesetog veka, kada svi pokušavamo da zalečimo rane koje su nam nanesene nasiljem i netolerancijom našeg vremena". To možda najbolje potvrđuje i pismo od četrnaestogodišnje devojčice iz Švedske koje je Gorecki stalno nosio uz sebe. U pismu, koje mu je verujem, značilo više od od konstatacije kritičara da će njegov lik i delo poslužiti mnogim budućim kompozitorima kao inspiracija, devojčica mu saopštava da je njegova muzika jedino što je održavalo u životu čitave dve godine nakon požara u porodičnoj kući u kojem je izgubila i majku i oca. Počivaj u miru, maestro.
(video je snimljen za potrebe dokumentarnog filma, i Simfonija br.3 od Goreckog je prvo delo od završetka drugog svetskog rata koje je dobilo dozvolu da bude izvedeno u Aušvicu)