Gost autor| Literatura

Vilinska saga III

mlekac RSS / 15.11.2010. u 09:38

odin.jpg

And now, something completely different!  
 
(Mada je i dalje reč o istom romanu) Lepo rekoh da je ovo Fantastika/Mač i magija
 
Warring! PG12 (violence) 
 
Naravno naš anonimni autor i dalje prati vaše komentare...
 
Izvolite 
 
IMIROV PAD

Na trideset osmom nivou srednjeg dela Inter Megagalaktičkog Integralnog Raketoplana, Asa je netremice posmatrala Erda. Pitala se je li to moralo da se dogodi baš za vreme njihovog zajedničkog dežurstva. Ironija sudbine htela je da njen najomiljeniji pripadnik naroda Džil bude u ovom trenutku njen smrtni neprijatelj. Asa je zavolela Erda, a kako i ne bi, kada je poslednje četiri godine u svemu bila upućena samo na njega. Bez obzira na fizičke razlike, jedan muškarac i jedna žena za vreme dugih samovanja morali su se približiti. Sve te uspomene i naklonost bile su zbrisane jednim običnim signalom u komandnoj prostoriji. Nov, nenastanjen svet bio je otkriven. Oko sedam hiljada Evelonaca i Džilova spavalo je u svojim kapsulama za hibernaciju. Zajednički sistem za održavanje života i odmrzavanje isključivao je mogućnost sabotaže i genocida jedne rase nad drugom. Međutim, svako je mogao da pobije uspavane suparnike pucajući u jednu po jednu kapsulu. Zato su uvek postojala po dva stražara. Parovi različitih polova birani su radi bolje podnošljivosti. Ipak, taj zajednički projekt bio je u stalnoj opasnosti zbog poznate naravi Džilova. Njihovo izdajstvo bilo je očekivano. Imperativ širenja sopstvene rase, spojen sa krajnjom bezobzirnošću i sistematičnošću, oduvek su bile glavne karakteristike tog ratobornog naroda.Asa se od početka projekta pitala kakvi su to političari sa njenog sveta smislili tako bezuman plan. Zar je savez protiv Dorta vredeo uplitanja u zajedničke poslove sa tako monstruoznim bićima? Bilo kako bilo, ona i još oko pet hiljada pripadnika njene rase, kao i nekoliko stotina rotbuna, bili su gotovo svesno žrtvovani, poslati na skoro nepoznatu planetu, za koju su, otprilike, znali samo gde se nalazi. Jedina smernica bili su im trista godina stari zapisi grupe vojnika elitnog korpusa koji su izgubljeni u svemiru, posle jedne bitke svojom oštećenom krstaricom dospeli do sveta na kome se razvijala civilizacija koja je obećavala. Uz sve to, u sebi su nosili su smrtonosni tumor, surove, pedantne, hladne i fanatične Džilove. Njihova filozofska misao mogla se porediti samo sa nepokolebljivom uverenošću jednog pauka, kako je dužnost njegove vrste da ubija sva druga živa bića. Velika strogost i doslednost ogledala se u svakom delu života tih bića. Za razliku od poprilično promiskuitetnih Evelonaca, Džilovi su živeli u čvrstim porodicama pod bezgraničnom vlašću oca, koji je nad ostalima imao pravo života i smrti. Dlačice na Asinoj koži uvek bi se ježile pri Erdovim pričama o toj temi. Na njeno pitanje kako je tako dosledno ispunio sva očekivanja svoga oca, u školovanju i službi, Erd je kratko odgovorio:
- Prva žena i deca moga oca nisu se slagali sa njegovim ambicijama. Posle nekoliko razočarenja i svađa, on ih je pobio. -
Erd je fanatično zastupao tezu po kojoj je njegov otac imao puno pravo da masakrira porodicu i uzme novu ženu, jer kako on kaže, Džilov nastavak postojanja je potomstvo. Normalno je da otac ima pravo da ga kreira po svojoj volji. Kada toga ne bi bilo, nijedno stremljenje Džilovskog roda nikada ne bi bilo ostvareno. Pojedinac bi umirao sa svojim ciljem i velike ideje ne bi imale kontinuiteta. U takvim uslovima, po njegovim dubokim uverenjima, civilizacija nikako ne bi mogla ni nastati. Sigurno je da za takav stav o porodičnom uređenju, osim jednostavne filozofije, dosta kriva i urođena brutalnost Džilova. Asa se zato nije gajila ni najmanju nadu da će joj njena ljubavna veza sa ogromnim humanoidom pružiti bar neku malu verovatnoću preživljavanja. Po njegovim shvatanjima takva mogućnost nikada nije postojala.
Već su prošla dva minuta od kako su brodski senzori otkrili plavu planetu Mid-Gard, ili Geu, kako su je nazivali njeni stanovnici. Erd se pravio potpuno nezaintersovan za borbu. Vršio je merenja i obavljao je sve druge sporedne poslove u vezi sa planetom. Da je neka druga Evelonjanka bila na Asinom mestu, sigurno bi se opustila i odbacila mogućnost smrtonosnog napada od voljenog bića. Ali Asa je poznavala Erdovu dušu isuviše dobro. Znala je da on samo vreba pogodan trenutak da otpočne. Koncentracija nije smela da joj opadne ni za trenutak, jer od njenog preživljavanja zavisili su životi pet hiljada kolonista na brodu. Sa tolikim ulogom nije mogla da se kocka.
Smatrala je da je mladi Džil odavno spremio neki plan ili oružje za ovu priliku. Pažljivo je pratila njegovo kretanje izbegavajući da joj se suviše približi. Znala je da joj, ako dopadne u te krupne dlakave šake, ni sva njena brzina i borbena obučenost neće pomoći. Tako se i ona kretala po komandnoj kabini, glumeći zauzetost, na uvek približno istom rastojanju od njega, kao u nekom plesu. On se uputi ka teškom monolitnom stolu na sredini prostorije, iznad koga su lebdeli hologrami nebeskih tela, koja su sada osmatrali. Asa primeti da su zakivci na masivnom postolju skinuti. U milionitom delu sekunde ona shvati, i polete ka izlazu, povećanom brzinom koju su joj omogućavale njene rasne karakteristike. Njen orijaški neprijatelj stiže do stola i baci ga za njom. Koncentracija pomoću koje su Evelonci uspevali da njihovo subjektivno vreme protiče znatno sporije nego drugima, ovog puta joj spasi život. Kao na usporenom filmu videla je ogromni predmet kako nailazi i lako se otkotrljala ispod njega. U sledećem trenutku već je bila na nogama i grabila ka tasteru za pokretanje vrata. Tresak lomljave koju je prouzrokovao sto, još nije zamro, kad ona okrenu prekidač na „zatvoreno" i baci se kroz širok okrugao otvor. Teške nazubljene ploče poleteše da se spoje, ali, uz njenu brzinu, nije bilo opasnosti. Nije još ni dotakla rešetkasti patos ispod koga je na pola metra tekla voda, kad iznad nje prolete ljubičasti, smrtonosni zrak Džilovskog oružja. Erd ga je očito sakrio u otvor za elektroinstalacije ispod kartografskog stola. Jedan mikrotrenutak gledala je tu tekuću plitku vodu, stežući prstima čvrstu mrežu od zelenkastog metala, a onda pogleda niz dugi poluosvetljeni hodnik. Bio je prav i dug najmanje trista pedeset metara, bez sporednih vrata i prolaza. Na samom kraju, pod pravim uglom, sekao se sa drugim hodnikom. Njena super brzina omogućila bi joj da ga pretrči za petnaestak sekundi, jer, koliko god koncentracijom usporila vreme, otpor vazduha i amplituda koraka ne bi joj dozvoljavali da bude brža. Dobro je poznavala taj osećaj trčanja u presporom vremenu. Čini ti se da lebdiš, noge ti tu i tamo jedva dotiču zemlju, vazduh te koči, a ti si bolno svestan svoje sporosti, i gledaš kako sve mili pored tebe. Erdu je trebalo samo osam sekundi da dođe do vrata, otvori ih, i ponovo puca. I dalje je gledala niz hodnik, mrzeći ga. Negde na polovini, u blizini ovalne tavanice, varničila je neka instalacija pogođena Džilovim hicem. Ispod nje, nešto mutnožuto bljesnulo je u zelenkastoj poilutami hodnika. Dole, sasvim uz pod, bile su rešetke otvora za vetilaciju. Po jedna se nalazila na svakih desetak metara. Asa skoči sa oduševljenjem, kao da nije izgubila skoro jednu i po dragocenu sekundu, i baci se na najbliži otvor. Iščupa debelu, pravougaonu rešetku, oko šesdeset santimetara visoku, pa pošto je iskrenu i ugura ispred sebe, naglavačke se baci u otvor. Klizeći po glatkom, masnom, žućkastom plehu ona izmače sa vidika i nađe se u istoj takvoj, samo nešto široj, poprečnoj cevi. Oči Evelonjanke munjevito se prilagodiše tami, ali ona u svojoj zbunjenosti, dok je gledala niz dugu jednako četvrtastu cev, ne primeti otvor u podu i svojim prvim korakom propade kroz njega. Jureći kroz zakrivljenu cev kao na toboganu, Asa je s vremena na vreme kočila rešetkom izazivajući varnice i strahovitu škripu. Konačno se zaustavila, osam nivoa niže, pošto je cev opet postala vodoravna. Tada, sva izgubljena i rastresena, pomisli kako bi bilo dobro da je prekršila Evelonjanski kodeks časti, i prva srušila dogovor o savezu, ubivši Erda. Šta vredi reč data tim demonima? Ona je živela sve do sada samo zato što je postojala mogućnost da ne pronađu planetu Mid-Gard, a Džilovi nisu želeli da prekrše savez dok ne budu bili u mogućnosti da iz toga izvuku što više koristi.
Za to vreme, dva i po metra visok i trista šezdeset kilograma težak, Erd se sjurio niz hodnik u kome je Asa bila pre toga. Prošao je pored mračnog otvora za ventilaciju i ne osvrnuvši se. Kada je stigao do kraja hodnika, tamo gde ga je hodnik sa kabinama sekao pod pravim uglom, on urliknu i opsova. Zatim ulete u prvu kabinu Evelonaca i sa mnogo hitaca pobi dvojicu muškaraca, koji su ležali u providnim kapsulama. Znao je da mu to ničemu ne služi, jer je prvo morao da ubije svoju partnerku. Inače bi ona mogla, dok on ubija hiljade njenih saplemenika, vrlo lako da mu postavi zamku i onda bi to bio kraj za njega i sve pripadnike njegove rase na brodu. Izašao je iz kabine osećajući se neznatno bolje. Počeo je da razmišlja. Ako je ta prokleta mala drolja, zahvaljujući prljavim trikovima njene sorte, izbegla neminovnu sudbinu, verovatno je potrčala u svoju kabinu da se naoruža.
Erd pojuri ka liftovima. Dok je na tastaturi lifta koji je mogao da se kreće i uspravno i vodoravno ukucavao broj stajališta najbližeg Asinoj kabini, Džil je zamišljao kako će je, za kaznu što ga je toliko nasekirala, raskidati komad po komad. Mogla je mirno sačekati da je bezbolno likvidira, pucajući joj u potiljak, kad joj je već od početka bila namenjena takva sudbina.
Devet nivoa niže, Asi nije bilo ni na kraj pamet da tako fatalistički gleda na svet. Nije znala gde se tačno nalazi. Zato krenu četvoronoške u bočni ogranak sa leve strane. Rešetkasti otvori bacali su tanke trake svetlosti u cev. Iz Asine perspektive izgledalo je da se pružaju u beskonačnost. Dovukla se do prvog i bacila pogled kroz otvor. Videla se poluosvetljena unutrašnjost Evelonjanske kabine.
Imam sreće!, pomisli devojka i obrnuvši se u uskoj cevi izbi nogama poklopac. On zveknu o pod. Asa uskoči. Odmah pritrča kaseti i iz nje izvadi kutiju sa oružjem. Pogled joj pade na sjajan vizuel-automatik u ćošku plastičnog sandučeta. Zavrnu rukav i uvuče prste u prstenove na donjoj strani okruglog mehaničkog zgloba na kome se nalazila tek dva santimetra dugačka pokretna cev. Golu podlakticu spusti na člankovito duguljasto telo aparata i ovaj se lagano zatvori obuhvatajući je. Podiže ruku oklopljenu tim savršenim oružjem i oseti se mnogo jača od bilo kog ogromnog, nespretnog Džila. Senzori u aparatu već su bili uhvatili ritam njenih nerava, i gde god joj je pogled pao, mogla je pasti i smrtonosna vatra. Ovakvo oružje nosile su samo velike ličnosti. Primetila je da u kabini začudo, samo jedna kapsula. Inače, po svemu ostalom, kabina je bila slična drugima. Ona priđe poluprozirnoj kapsuli na kojoj je crvenim svetlećim runama pisalo:
OVDE SE NALAZI NJEGOVA VELIČINA
KOTAL GATOR
LORD TIR-NAN-OGA
Usnuli mladić izgledao je kao i svaki drugi od te lepe rase i bio je obučen u istu antidekubitus opremu. Ali, on je poticao od Borora Slavnog, najvećeg heroja koga su Evelonci koji su sebe nazivali elfi, ikada imali. Njegovi potomci vladali su Tir-Nan-Ogom, najvećim kontinentom na Evelonu, obezbedivši planeti tri hiljade godina mira i prosperiteta. Sve dok nisu počeli svemirski ratovi.
Asa uzdahnu i poče da maže svoju čupavu belu frizuru bojama koje je našla u kaseti i koje su očito služile za slikanje. Uskoro joj je glava bila zelena, plava i crna, mada se dosta namučila sa dva duga repa koja su joj visila niz leđa. Zatim iz kutije uze jednu bočicu, otvori je palcem i sasu njenu sadržinu u usta. Koža polako poče da joj zeleni. Pogleda se u auto-monitor koji je zamenjivao ogledalo i sa zadovoljstvom utvrdi kako joj se sve jača nova boja tela divno slaže sa zelenom fosforescencijom očiju. Crnom i zelenom bojom izvuče nekoliko debelih linija na površini aparata kako bi umanjila njjegov mutnosrebrni sjaj. Konačno je izgledala kako treba. Od sjajne Evelonske lepotice pretvorila se u neupadljivo obojenog lovca, koji bez problema u svakoj senci može da vreba neprijatelja. Prolazeći ponovo pored hibernetičke komore, još jednom pogleda usnulog mladića u njoj. Nije joj bilo jasno kako su tako plemenitu ličnost mogli staviti na njihov žrtovani brod. Možda ipak nisu bili u tolikom čabru, kako joj je na prvi pogled izgledalo. Ipak, i pored sve te novootkrivene nade nije ni jednog trenutka zaboravila da je vađenje iz čabra bio i ostao njen posao. Sa uzdignutim oružjem u ruci iskrala se u hodnik.

Erd je tutnjao hodnikom tridesetog nivoa, približavajući se Asinoj kabini. Pred njegovim zakrvavljenim očima pojaviše se dobro poznata vrata. On ih razvali kumulativnom patronom iz lansera na donjem delu njegove višenamenske puške, a zatim, zasuvši prostoriju kišom hitaca, uskoči u nju. Za trenutak je stajao u dimu sa oružjem na gotovs, a onda shvati da je kabina prazna. Besno dočepa kasetu sa stvarima i tresnu je o pod tako da se sve prosu. Nogom rasturi sadržaj i utvrdi da je, izgleda, sve tu. Znači da ovde još nije bila, i da je stigao pre nje. Bio je ljut na sebe, što je nepotrebno razvalio vrata, čiji su ostaci sada visili istopljeni i izvitopereni. Da to nije učinio mogao je mirno da sedne i sačeka je, da sama uleti u klopku. Ali, plašio se da je ona unutra, naoružana, i spremna za konačni obračun. Pošto je strah jedna od stvari koju Džilovi neće nikako da priznaju ni sebi, ni drugima, bio je još bešnji i osećao se još jadnije i osramoćenije. Morao je nekako da se iskali. Prišao je kapsuli Asine cimerke. Jednim podižućim udarcem isčupa providni poklopac sa hibernetičke komore i on u širokom luku odlete preko prostorije. Zastao je, za trenutak likujući nad bespomoćnošću svoje nepomične žrtve. Krupnom šakom uhvati je za levu dojku. Polako pojačavajući pritisak uživao je, kidajući je. Kada je od nje ostala samo jedna velika rana, on zari prste u grudni koš. Dok joj je krv šikljala, mladi Džil, rovareći po grudima isčupa srce i pošto oliza krv sa njega, hitnu ga u hodnik. Devojka mirno umre u dubokoj hibernaciji ne pomerivši ni jedan mišić na licu. Samo je jedna sitna crvena lampica saopštila žalosnom Erdu da se stanje promenilo. On joj raskomada čitav torzo, što u njemu, verovatno zbog njene fizičke sličnosti sa Asom, na koju se zadnjih godina navikao, izazva erotsku pomamu. Okrete se i nasloni krvavim rukama na ivicu kapsule. Pogled mu pade na sivu sunđerastu gomilu, njemu dobro poznat Asin krevet i on se prepusti sećanjima. Video je kako se znojava i isturenih grudi uvija sedeći na njegovim širokim bokovima. Zašto je tada nije ubio i uštedeo toliko muka njoj i sebi? Umrla bi skoro bezbolno na vrhuncu blaženstva, ostavši zauvek među zvezdama. Asa, njegova mala Asa. Erd se trže, i pobesne, stideći se sebe zbog toliko nežnosti u izopačenoj ljubavi prema stranom biću. Očito je ta Evelonska veštica već suviše duboko zarila kandže u njegovu dušu. Tada polude. Dočepa za nogu leš i urlajući razmahnu njim po kabini. Krv je prskala po prostoriji. Razbijao je i rušio, sve što mu je bilo u blizini, telom nesrećne devojke sa Evelona. Na kraju, kad u okolini nije ostalo ničeg čitavog, baci je, a ona, tresnuvši o ostatke vrata osta da leži u neprirodno iskrivljenom položaju. Izleteo je u hodnik. Krajnje napet, unezverno napravi po nekoliko koraka na obe strane. Onda se doseti pa iz džepa izvadi detektor kretanja. Pošto ga uključi, začu se ritmičan zvučni signal. Na ekranu se ukaza bela tačka udaljena oko dvesta metara od njega. Erd se zagleda niz hodnik, međutim zbog njegove zakrivljenosti ništa nije video. Razjareno podiže pušku i ispali još jednu eksplozivnu patronu niz nepregledni prolaz.

Asa je taman zatvorila vrata Kotal Gatorove kabine, kada je obori snažna detonacija. Podiže se i uskoči u lift koji je bio dovezao besnog Džila, a ironijom sudbine nalazio se baš pored lordove odaje. Čula je zvuk detektora i Erdovo urlanje dok je trčao. Ali ona je već ukucala dvanaesti nivo pete vertikale. Tridesetak sekundi docnije, Džil stigže do zatvorenih metalnih vrata. Snažno ih je šutnuo nogom i onda se odmakao od njih u nameri da puca a zatim da kroz razvalinu vrata, sledećom patronom pogodi kabinu lifta, ako je još na vertikali. U nastupu jednoh svetlog trenutka shvati da bi tako samo napravio novu glupost. Brzi lift je sigurno već daleko odmakao, a Asa nije bila naivna, pa da ostane na istoj vertikali. Da ga je razvalio, onemogućio bi sebe da se njime koristi, pa bi morao pešačiti do sledećeg, udaljenog bar šesto metar, što bi samo usporilo njegovu poteru. To bi ga nepotrebno izmorilo i omogućilo prokletoj maloj kučki da bolje organizuje svoju odbranu. On spusti svoje strahovito oružje i zagleda se u digitalni brojač čije se rune zaustaviše na dvanaestom nivou.

U glavi mlade Evelonjanke razvijao se plan. S obzirom da se nije zavaravala sanjarenjima kako će u otvorenoj borbi, negde na hodniku, moči da pobedi svog daleko razornije naoružanog protivnika, rešila je da mu postavi klopku. Pošto je bio opremljen detektorom kretanja, morala je da se skloni negde gde neće biti jedino biće koji se kreće. Na ovom brodu, jedino takvo mesto bilo nešto što se nazivalo, pa, podrum. Najnižih dvanaest nivoa broda bili su izolovani, zatvoreni metar debelim čeličnim zidovima. U toj neizmerno velikoj ostavi, pored nepotrebne, poluupotrebljene opreme i materijala, postojali su ogromni rezervoari u kojima su gajene mikroskopske alge za proizvodnju kiseonika. Pod veštačkim svetlom, u toj toploj vodi, one su se neverovatno uspešno razvijale. Ali, u tim divnim uslovima, uz obilje hrane koja se dobijala fotosintezom, nikli su mnogi divlji eko-sistemi. U početku su naučnici i konstruktori predano radili na njihovom uništavanju, ali bića koja su se razvila od raznih stranih gamadi i parazita pokazala su se neverovatno otporna. Uvek su se iznova javljala u još većem broju i raznovrsnosti oblika. Pod dejstvom veštačkih bolesti i otrova, ona su mutirala u čudovišta koja nisu bila bezopasna ni za posadu. Posle nekoliko nesreća, nadležni su odlučili da se taj deo broda izoluje, potpuno automatizujući proizvodnju kiseonika i štiteći rezervoare sistemom laserskih klopki. Da pod pritiskom borbe za golo preživljavanje, štetočine ne bi evoluirale u oblike sposobne da se provuku kroz njihove kontrolne slavine, ispuštan je deo algi i sav istrošeni organski materijal. Sada su životinje bile upućene mnogo više na to kako će da se međusobno love, nego da napadaju za njih smrtonosne rezervoare, jer je osnovne hrane, izbačenih algi, bilo u izobilju. Naravno, ulasci ekipa za popravke ličili su na prave lovačke ekspedicije, i to na potpuno neistraženoj planeti, ali posada je bila dobro naoružana i vrlo oprezna pa su se nesreće retko dešavale. Asa je učestvovala na nekoliko takvih safarija u svojstvu stražara pa je dobro upoznala najvažnije zveri i njihovo ponašanje. To je bila velika prednost nad Erdom koji je, kao Džil ratnik tek nešto malo o tome načuo. Oni su, uz svo dužno poštovanje, ipak bili samo gosti na Evelonjanskom brodu.
Istrčavši iz lifta, Asa se ustremi prema ogromnom ulazu na kojem su blistala sva moguća upozorenja i znakovi za opasnost, spusti šaku na pločicu za identifikaciju i sačeka trenutak. Kada je računar utvrdio da je humanoid i da je na spisku putnika, otvoriše se vrata koja su ličila na trezorska. Nakon što su se zatvorila za njom morala je malo da sačeka pre nego što su naredna počela da se otvaraju. Iskočila je iz komore na platformu od metalne mreže oivičenu visokom tankom ogradom. Na njen pokret, unutrašnja vrata, opremljena foto ćelijom, zatvoriše se uz šištav zvuk. Nad njima se upali ekran na kome su bila upisana dva uslova za otvaranje iznutra: „Humanoid i živ".
Asa polako krenu niz metalne stepenice koje su se spuštale ka sistemu skela koji je povezivao nekakve gorostasne mašine sa rezervoarima za uzgoj algi iznad prozora. Sa strane, uza zidove, nalazile su se prostorije koje su nekada služile za odmor osoblja, za održavanje i skladištenje alata i kancelarije za koordinatore poslova. Sada su njihova tamna, porazbijana stakla delovala sablasno. Evelonjanka je pretpostavljala da se u tim tamnim hodnicima kriju užasna stvorenja. Ovamo, na skelama, osećala se neuporedivo sigurnije. Već se spustila tri nivoa niže kada ju je ispod jedne platformice za skretanje stepenica nešto dočepalo za nogu.
Ona polete u prazno. Istog trenutka u padu je videla napadača; ljigavu žućkastu masu pipaka u čijoj se gomili moralo kriti i neko mnogo gore naoružanje. Automatik istovremeno reagova - zrak crvene vatre pogodi između dva pločasta stepenika, pravo u jezgro hvataljki. Začu se eksplozija. Asa nije stigla da sazna kakav je efekat izazvala njena paljba jer se naglavačke tumbala niz stepenice. Stiže do platforme i gotov spade sa nje, uhvativši se za šipku koja je pridržavala uzdignuti rukohvat. Tako je, obeznanjena od kotrljanja i bola, nekoliko trenutaka visila nad ponorom.
Pljusak vode, daleko dole, označio je da je napadač pobeđen. Ona spusti pogled i primeti kako se u tamnoj vodi neka bela obličja kreću prema prstenu talasića koje je čudovište izazvalo svojim padom. Znala je dobro da su to mega-crvi, tri do pet metara dugački čistači dna koji se pored biljnog otpada ne libe bilo čega što mogu dohvatiti. Zbog njih je ta crna voda bila smrtonosna.
Elastični kostur Evelonjanke ostao je neoštećen i ona se izvuče na platformu. U glavi joj je još bučalo. Leđa, ramena i levi kuk boleli su pri svakom koraku. Ipak, morala je dalje. Krenula je preko dugačkih platformi posmatrajući isti taklav sistem u daljini kod sledećih vrata, trećih, od ukupno četiri. Pitala se da li će Erd uopšte sići ovamo, dol,e da bi se obračunao sa njom ili će se pritajiti napolju i čekati je da napusti ovaj vašar mutanata. Mogao se nadati da će neki od njih uraditi posao umesto njega. Ali, to nije odgovaralo njegovom karakteru. On je morao doći da to svojeručno uradi. Tek će tada biti zadovoljan.
Stigla je do ogromnog rezervoara, koji se poput desetospratnice izdizao u tami. Oprezno je zaobišla šumu nekakve mašinerije na vrhu i spustila se u žljeb, spiralno urezan u bok, koji je služio radnicima kao staza. Poplašivši nekoliko sitnijih stvorenja koja pobegoše preko glatke vertikalne metalne površine, kao da je u pitanju drvo, polako je napredovala naniže, pribijajući se leđima uz sigurni, monolitni, čelični zid. Oštar, piskav zvuk raspara tišinu. Asa se trže i ispruži ruku sa vizio-automatikom na tu stranu. Opasnosti nije bilo. Bio je to goblin. Običan mali goblin, kakve roditelji kupuju deci za zabavu i radi odbrane od raznih sitnih napasnika.
Iako zastrašujućeg izgleda, sićušna, krljuštima pokrivena, čovekolika spodoba, sa krilima i repom, proizvedena u Evelonskim genetskim laboratorijama, bila je potpuno bezopasna za elfe. Mali stvor otimao sa sa nekom vrstom visećih konaca za nešto što se više nije moglo prepoznati. Uz to se ljutio, kreštao i lupao je krilima. Asa tiho zviznu. Goblin napusti borbu oko plena i pritrča joj iskazujući pseću radost. Ona mu dade ampulu sa kombinacijom med-puter, pretpostavljajući da je gladan. Ovaj je otvori zubima, posisa njen sadržaj, a zatim skoči Asi u naručje, veselo toročući. Blizina tog malog stvora značila joj je više nego ikada u životu. Okužena ovim džinovskim prostorom, punim neprijateljskih stvorenja, bila je oduševljena što je srela nekog bliskog i poznatog. Kako li je nesrećni mališa tu dospeo i šta li je sve preživeo, nije smela ni da pomisli. Izgleda, po svoj prilici, da je otrovna bodlja na njegovom repu, uz par kožnih krila, oštre zube i priličnu integilenciju, bili dovoljan adut u borbi za opstanak. Pod slobodnom rukom čvrsto je stisla novog ljubimca dok je nastavljala da se mnogo sporije spušta na niže nivoe.



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

kakapo kakapo 10:22 15.11.2010

Intergalaktičko razočarenje

Nadam se da te neću mnogo razočarati, ali s pojavom intergalaktičke letilice čitava priča je za mene potpuno izubila čar. Izvinjavam se i autoru, znam da je to moja lična predrasuda,ali SF ne mogu da čitam, a ni da gledam (osim Ratova zvezda).
mlekac mlekac 12:50 15.11.2010

Re: Intergalaktičko razočarenje

kakapo
Nadam se da te neću mnogo razočarati, ali s pojavom intergalaktičke letilice čitava priča je za mene potpuno izubila čar. Izvinjavam se i autoru, znam da je to moja lična predrasuda,ali SF ne mogu da čitam, a ni da gledam (osim Ratova zvezda).

Ako ti je za utehu - samo ova glava ima odlike SF-a. Mada, SF je samo orkuzenje. Nadam se da ces ipak ostati sa nama.
kakapo kakapo 16:28 15.11.2010

Re: Intergalaktičko razočarenje

Nadam se da ces ipak ostati sa nama.

Bez brige! Ako ni zbog čega drugog, moram da vidim šta će biti s Unom!
svbobo svbobo 00:20 16.11.2010

Re: Intergalaktičko razočarenje

s pojavom intergalaktičke letilice

počinje da dobija smisao!
Mlekac,jel ovo jedna od onih serija u kojima je svaki deo priča za sebe ili...moram da čitam sve?
mlekac mlekac 07:02 16.11.2010

Re: Intergalaktičko razočarenje

svbobo
s pojavom intergalaktičke letilice

počinje da dobija smisao!
Mlekac,jel ovo jedna od onih serija u kojima je svaki deo priča za sebe ili...moram da čitam sve?

Pazi svobobo, sve su glave povezane, ali, iskreno, svaka je i zaokruzena kao prica. Izvini ako dajem nesuvislo objasnjenje, ja nisam knjizevni kriticar, samo veran citalac koji ustupa svoj blogoprostor...
mlekac mlekac 07:02 16.11.2010

Re: Intergalaktičko razočarenje

kakapo
Nadam se da ces ipak ostati sa nama.

Bez brige! Ako ni zbog čega drugog, moram da vidim šta će biti s Unom!

Jukie Jukie 16:28 15.11.2010

Enter

Ima ovo enter dugmence pa se povremeno klikne

mlekac mlekac 07:54 16.11.2010

Re: Enter

Jukie
Ima ovo enter dugmence pa se povremeno klikne


Crni jukie, ja i ovako imam frku da ce mi editor saopstiti kako je "text too long". Zamisli jos da lupam enter???
Jukie Jukie 12:30 16.11.2010

Re: Enter

mlekac

JukieIma ovo enter dugmence pa se povremeno klikne
Crni jukie, ja i ovako imam frku da ce mi editor saopstiti kako je "text too long". Zamisli jos da lupam enter???

Ali moraš zbog ljudi koji imaju iop za čitanje jednoličnog teksta
pomešaju nam se redovi i počnemo da razmišljamo o nečem drugom

to je naše prravo
pravo se piše sa jednim r
a ja stavljam dva. to je moje prravo.
(strip o Paji Patku i emancipovanoj tinejdžerki)
loader loader 23:35 15.11.2010

Space for you


docsumann docsumann 22:40 16.11.2010

Re: Space for you

mlekac mlekac 05:07 17.11.2010

Re: Space for you

docsumann

Skoro pa to je, Docs. Autor mi je dojavio da te pozdravim i zahvalim ti. Jest da nije bas tako zamislio OVAJ brod, ali dopadaju mu se ilustracije koje postavljas.
Hvala!
Jukie Jukie 15:28 16.11.2010

Evo dva offtopica

1. plašim se da krenem da čitam i da se uživljavam, pošto vidim da se uvode neka nova stvorenja i svetovi, a stvarno ih već imam previše u glavi i ne mogu da ih sortiram tako lako

2. (flashback na prethodnu glavu) ona serija "I'm in the band" stvarno nije normalna. Odgledao sam još tri epizode i stvarno su mi pokupili sve fore i zaplete. Sad ću namerno da gledam da vidim da li će i dva preostala zapleta da se pojave (ovaj treći neće jer glavni lik tog zapleta nisu downloadovali iz moje mašte)
mlekac mlekac 05:08 17.11.2010

Re: Evo dva offtopica

Jukie
1. plašim se da krenem da čitam i da se uživljavam, pošto vidim da se uvode neka nova stvorenja i svetovi, a stvarno ih već imam previše u glavi i ne mogu da ih sortiram tako lako

2. (flashback na prethodnu glavu) ona serija "I'm in the band" stvarno nije normalna. Odgledao sam još tri epizode i stvarno su mi pokupili sve fore i zaplete. Sad ću namerno da gledam da vidim da li će i dva preostala zapleta da se pojave (ovaj treći neće jer glavni lik tog zapleta nisu downloadovali iz moje mašte)


Jukie, da te posaljem malo kod Mikelea na onaj kurs o slonovima i razvodnicama? Mnogo je rano da postajes toliko zaboravan!
sonja.m sonja.m 16:55 16.11.2010

ko je autor?

Nisam upucena u naucnofantasticnu literaturu.
Ali, mogla bih da probam da pogodim ko je autor;
jedno od tvoje dece, mladji muskarac???
mlekac mlekac 04:30 17.11.2010

Re: ko je autor?

sonja.m
Nisam upucena u naucnofantasticnu literaturu.
Ali, mogla bih da probam da pogodim ko je autor;
jedno od tvoje dece, mladji muskarac???

Nije Sonja - suvise su zauzeti...
Ali hvala na pogadjanju.
trener92 trener92 09:56 17.11.2010

Odakle sad ovi

dođoše ? Da nisu sa onog bolida što je zveknuo pre neki dan. Akcija je žestoka
mlekac mlekac 12:52 17.11.2010

Re: Odakle sad ovi

trener92
dođoše ? Da nisu sa onog bolida što je zveknuo pre neki dan. Akcija je žestoka

Ne znam, coach, mozda su na bolidu bili kumovi koji su krenuli na slavu???
Svasta je moguce...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana