Autor: Rodoljub Šabić
Pre dve sedmice sam pismom upućenim koordinatoru Vlade Republike Srbije za aktivnosti u vezi pružanja pomoći gradu Kraljevo, u želji da pomognem napore Vlade da postradalim građanima Kraljeva što pre obezbedi pomoć, stavio Vladi na raspolaganje iznos od 50 miliona dinara ušteđenih odnosno nepotrošenih sredstava sa budžetske pozicije Poverenika za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti. Mislio sam, pošto zbog budžetskih propisa Poverenik nije mogao sa postojećih namenskih budžetskih pozicija „nenamenski" transferisati sredstva na račun grada Kraljeva (mada ima i onih kojima to, ne znam kako, polazi za rukom), da je rebalans budžeta koji je bio u toku odlična prilika za to da se ta sredstva preusmere za pomoć postradalom gradu.
Objasnio sam i odakle Povereniku toliki novac. Uštede su posledica delovanja bar tri faktora. Prvo, bez lažne skromnosti, nastojanja mojih saradnika i moja da sa raspoloživim sredstvima postupamo maksimalno racionalno. Drugo, činjenice da je Poverenik svake godine uspevao da za projekte i aktivnosti koje sprovodi obezbedi značajnu materijalnu podršku stranih donatora. I ove godine pomoć EU i UNDP bila je preko 400.000 dolara. I treće, jer Poverenik iz godine u godinu ne dobija potreban prostor, zbog čega prostor kojim raspolaže ni izbliza nije adekvatan realnim potrebama, pa u kontinuitetu radi sa veoma malim brojem saradnika, daleko manjim od projektovanog. I u ovom trenutku kad Poverenik ima najviše saradnika od osnivanja, ima ih 27 umesto 69 projektovanih.
Stavljanje navedenog iznosa na raspolaganje Vladi radi pomoći Kraljevu zaista nisam smatrao nikakvim specijalnim nego sasvim normalnim gestom. Nisam želeo publicitet, nisam prihvatio pozive novinara da dajem izjave, da se slikam, gostujem, nisam čak prihvatio ni poziv ministra Markovića, vladinog koordinatora aktivnosti za pomoći Kraljevu da zajedno otputujemo u Kraljevo.
Nisam, dakle očekivao nikakve nezaslulžene počasti, ali nisam očekivao ni ono što je usledilo. A usledila je mala ali intenzivna kampanja u vidu nekoliko tekstova u Kuriru i Večernjim novostima sa zanimljivim naslovima tipa "Šabić zarađuje kao premijer" ili "Šabić plaćeniji od Tadića". Iako je u tekstovima bilo i tendencioznih i netačnih interpretacija činjenica nisam reagovao. Ni na posebno "zanimljiv" tekst "Budžili budžet" u kome sam ispod podnaslova "Rasipaju se" označen kao rekorder među onima koji su "uzeli više nego što im realno treba" i koji će "kako je predviđeno rebalansom... vratiti u državnu kasu", nisam reagovao. Smatrao sam da je najvažnije da se, odmah po rebalansu realizuje ono što sam želeo.
I eto, završena je rasprava o rebalansu budžeta u Narodnoj skupštini. I verovali ili ne, famoznih 50 miliona ostalo je na računu Poverenika, štedljivog i dobronamernog ili rasipnog sasvim svejedno kako god hoćete.
Zaista ne razumem. Da li i kako neko razume? U svakom slučaju tih 50 miliona je ostalo tamo gde, bar u ovom trenutku, nisu potrebni a nije otišlo tamo gde su itekako potrebni. Nisam to želeo i nisam za to odgovoran. Ipak, zbog nekih Kraljevčana koji su mi u međuvremenu uputili izraze zahvalnosti i zbog nekih kojima je priča o „povereničkim milionima" probudila neku, na žalost, neosnovanu nadu, želim da im se izvinim.