Putovanja

Put ka uspehu

robylad RSS / 02.12.2010. u 04:34

Da mi je neko pre samo pola godine rekao da ce mi gradovi poput Kuala Lumpura i Singapura biti mesecne destinacije, i da cu se toliko na njih naviknuti pomislio bih da je lud. Otkud jedna tako obicna i neprimetna licnost iz velikog Belog mravinjaka da zavrsi u jos vecem cokoladno/kosookom metezu na drugoj strani planete? Ne prodje nijedan dan da ne pomislim da to svako ko ima bar malo avanturistickog duha i jos manje hrabrosti moze da uradi. Ali kako vreme odmice, cujem price sve veceg broja ljudi koji mi govore kako se oni na tako nesto ne bi usudili ni u ludilu. U redu je otici na odmor, pa mozda i na par nedelja relaksirati se po tropskim zemljama, ali shvatam da je retko ko spreman ostaviti bukvalno sve iza sebe i krenuti u istrazivanje totalno nepoznatog sveta, i to bez icije pratnje i bliske fizicke podrske. U cemu je stos?


Pre svega tu je vera u sebe. Ko samom sebi ne veruje osudjen je na tapkanje u mestu vecito okrivljujuci spoljasne faktore i ljude za sopstvenu nesrecu, depresiju i ucmalost. Koja je razlika izmedju prosecnog i dobrog dizajnera? Da li jedan od njih bolje, lepse ili modernije osmisljava ideje? Ne, svako ima svoj stil i to se ne moze tek tako odluciti. Ali, nacin na koji predstavlja sebe i svoje radove u mnogome moze da odluci kojom stranom ce njegova karijera otici. U svakoj kompaniji postoje dobri i prosecni radnici, ali i osobe koje ne pamtis i neke koje do kraja zivota nece pasti u zaborav zbog svoje pojave i nacina na koji se predstavljaju, i na kraju krajeva i "prodaju". Ja glasam za ovo drugo. Ipak je privatan zivot na prvom mestu, bar bi trebalo da bude, i pogresno je misliti da ce svaki radnik da ulozi maksimum svog vremena u kompaniju, jer nije on tu zbog posla nego zbog finansijskog zaledja, ma koliko ljudi pokusavali drugacije da prikazu nekada taj odnos zaposlenih prema firmama u kojima rade. Verujuci u sebe od samog pocetka otvaraju se uvek nova i veca vrata kroz koja se vremenom vise ne saginjes da bi kroz njih prolazio. Ulazis uzdignute glave, to se vidi i zraci oko tebe. Ta pozitivna aura je nesto sto bi svako trebalo da ima u i oko sebe. To je nevidljivi stit od negativne energije koja je konstantno oko nas i vreba priliku da nas slomi i pokoleba. Verujuci u sebe dajemo sami sebi podrsku koja je preko potrebna, pogotovo u trenucima kada se nadjemo u nepoznatom svetu.


Onda se ne treba plasiti nicega, pogotovo nepoznatog, nego se truditi prihvatiti svaku nepoznanicu koja te lupi u lice. Iz svega izvuci najpozitivnije stvari, nikako negativne jer su one uvek tu, i mnogo se lakse uocavaju nego one dobre. Ko zna sta sutra moze doneti, ponavljam u sebi svakog dana jer zaista nikada to ne moze da se zna. Svaki dan je pun prevrata iz dobrog u lose i obratno, ponekad toliko intezivno da imamo osecaj da smo na ogromnom rolerkosteru koji nema nameru da se zaustavi. Ali umesto da se grcevito drzimo za rukodrzace i mislimo sta moze poci naopako mnogo je lepsi osecaj ako pustimo ruke u vis i osetimo kako nam talasi vetra unose zivot svakim novim udarom. Ako se i vagon otkaci mi tu nista ne mozemo, ali zar nije bolje uzivati do poslednjeg trenutka nego misliti sta ako se desi najgore? To najgore ce svakome od nas jednog dana zakucati na vrata, a onda cemo se zapitati "Da li sam dovoljno uzivao u zivotu?" Mislim da i sada polovina ljudi koja ovo cita misli da nije ostvarila sve sto je zelela do ovog trenutka. Nisam ni ja, ali nemam strah od novog i nepoznatog, ni od pada. Jer kada si na dnu nema gde da podjes osim ka vrhu.


Kako vreme odmice tako shvatam da je najvaznija stvar u celom ovom novom (za mene) svetu otvoren um, spreman da prihvati sve sto ga okruzuje, da pokusa da shvati i niposto ne menja tudje navike. Ja sam ovde stranac koji treba da se prilagodjava svemu sto je meni strano a svima oko mene tako normalno. Za tako nesto je potrebno imati sto vise novih ljudi oko sebe da se taj period sto lakse i bezbolnije prebrodi. Vec je i vrapcima na grani jasno da ono sto mi nedostaje se nece stvoriti iza prvog ugla, tako da mi ne preostaje nista drugo nego krenuti sa stvaranjem svog novog sveta u sred tudjeg i starog. Osecam to i na kozi, svakim udahom i treptajem kapaka. Sve sto mi je na prvi pogled bilo cudno sada vise nije, na sve sto nisam mogao da se naviknem sada sam naviknut. I ono najvaznije i najteze - pokusati da ljude koji su toliko razliciti od nas prihvatiti i truditi se da i sam budes prihvacen.


Osmeh na lice, pozitivno razmisljanje i zvonjava recenica u glavi "...sa magarca na konja...", "Svakim danom u svakom pogledu..." i "Niko kao ja"!

 

Dalibor Kokic

Snimci



Komentari (17)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

st.jepan st.jepan 05:09 02.12.2010

NARAVNO!



Ili, sto rek'o Franc K.:

Uzdici se nad bednim stanjem – to mora biti lako cak i kad se energija na silu ulaze u to. Otrgnucu se od stolice, hitacu oko stola, razmrdacu glavu i vrat, unosicu vatrenost u pogled, zatezacu misice oko ociju. Postupacu nasuprot svakom osecanju, burno cu pozdravljati A. ukoliko sada naidje, ljubazno cu trpeti B. u svojoj sobi, a sve sto bude rekao C. upijacu dugackim gutljajima, uprkos bolu i naporu...

Edit:

Da sam sacekao samo dva tri sata, verovatno se na ovaj lep i nadasve koristan tekst, ne bih nadovezao, ni ovim, ni bilo kojim drugim Kafkinim fragmentom. Jutanje svetlo je cudo. Cak i onda kada je uvod u ovako turobni dan.
Da, ali u tom slucaju ne bih bio prvi.

Mada (samo da uzgred napomenem), ne treba nasedati na neobjasnjivi stereotip da je F.K. bio mracnjak. Ma kakvi! Ne samo da je bio jedan od najduhovitijih pisaca 20. veka, nego je, prema svedocenjima savremenika, bio izuzetno prijatan i omiljen u drustvu. Jedino sto ga u ovom kontekstu cini (samo naizgled) neprikladnim, jeste sto jedva da je mrdao iz Praga. No, to mu ipak nije smetalo da o Americi napise naistinitiju i najupecatljiviju knjigu ikad.

U svakom slucaju, preporuka za tekst.
robylad robylad 10:15 03.12.2010

Re: NARAVNO!

st.jepan


Ili, sto rek'o Franc K.:

Uzdici se nad bednim stanjem – to mora biti lako cak i kad se energija na silu ulaze u to. Otrgnucu se od stolice, hitacu oko stola, razmrdacu glavu i vrat, unosicu vatrenost u pogled, zatezacu misice oko ociju. Postupacu nasuprot svakom osecanju, burno cu pozdravljati A. ukoliko sada naidje, ljubazno cu trpeti B. u svojoj sobi, a sve sto bude rekao C. upijacu dugackim gutljajima, uprkos bolu i naporu...

Edit:

Da sam sacekao samo dva tri sata, verovatno se na ovaj lep i nadasve koristan tekst, ne bih nadovezao, ni ovim, ni bilo kojim drugim Kafkinim fragmentom. Jutanje svetlo je cudo. Cak i onda kada je uvod u ovako turobni dan.
Da, ali u tom slucaju ne bih bio prvi.

Mada (samo da uzgred napomenem), ne treba nasedati na neobjasnjivi stereotip da je F.K. bio mracnjak. Ma kakvi! Ne samo da je bio jedan od najduhovitijih pisaca 20. veka, nego je, prema svedocenjima savremenika, bio izuzetno prijatan i omiljen u drustvu. Jedino sto ga u ovom kontekstu cini (samo naizgled) neprikladnim, jeste sto jedva da je mrdao iz Praga. No, to mu ipak nije smetalo da o Americi napise naistinitiju i najupecatljiviju knjigu ikad.

U svakom slucaju, preporuka za tekst.


hvala i pozdrav, ali ne jutarnji
kick68 kick68 06:12 02.12.2010

mantra

Osmeh na lice, pozitivno razmisljanje i zvonjava recenica u glavi "...sa magarca na konja...", "Svakim danom u svakom pogledu..." i "Niko kao ja"!


Dobra mantra, jos bolji blog. Evo motivacionog spota, i filma naravno, koji su pomagali (uglavnom zenama) u moje vreme.

It's asking for the taking, zato samo napred.





robylad robylad 09:27 02.12.2010

Re: mantra

kick68
Osmeh na lice, pozitivno razmisljanje i zvonjava recenica u glavi "...sa magarca na konja...", "Svakim danom u svakom pogledu..." i "Niko kao ja"!


Dobra mantra, jos bolji blog. Evo motivacionog spota, i filma naravno, koji su pomagali (uglavnom zenama) u moje vreme.

It's asking for the taking, zato samo napred.







sve je u nasim rukama, svakako!

hvala i pozdrav
tom tom 08:38 02.12.2010

Svaka čast!

I ja se spremam ovih dana da se otisnem u beli svet, pa sam nešto u razmišljanjima i dilemama, ali ovaj blog mi je dao novu perspektivu. Hvala, i samo napred!
robylad robylad 09:25 02.12.2010

Re: Svaka čast!

tom
I ja se spremam ovih dana da se otisnem u beli svet, pa sam nešto u razmišljanjima i dilemama, ali ovaj blog mi je dao novu perspektivu. Hvala, i samo napred!


ako je to zaista istina onda mi je neizmerno drago!

samo pozitivno, trust me!
dilan_dog_93 dilan_dog_93 09:25 02.12.2010

:)


Osmeh na lice, pozitivno razmisljanje i zvonjava recenica u glavi "...sa magarca na konja...", "Svakim danom u svakom pogledu..." i "Niko kao ja"!


Moje iskrene pohvale za tekst i nacin razmisljanja!
Pozitivno razmisljanje!
robylad robylad 09:26 02.12.2010

Re: :)

dilan_dog_93

Osmeh na lice, pozitivno razmisljanje i zvonjava recenica u glavi "...sa magarca na konja...", "Svakim danom u svakom pogledu..." i "Niko kao ja"!


Moje iskrene pohvale za tekst i nacin razmisljanja!
Pozitivno razmisljanje!


hvala x2
dilan_dog_93 dilan_dog_93 09:35 02.12.2010

Re: :)

Iz svega izvuci najpozitivnije stvari, nikako negativne jer su one uvek tu, i mnogo se lakse uocavaju nego one dobre.


Ovo je cinjenica, jer prema nekim istrazivanjima prosecan covek u toku dana
ima oko 80% negativnih i 20% pozitivnih misli. A jasno je da ono sto najcesce
mislimo to i postajemo - mi smo ono sto mislimo. Ono sto smo danas zbir je nasih razmisljanja iz proslosti. Dobra vest je da to moze da se menja, tako da onih 80% nije sudbina.

Ja razmisljam gotovo isto kao sto si predstavio u ovom tekstu. Jedino nisam jos
otisao u nepoznato daleko prostranstvo, iako sam uvek razmisljao o tome. Ove misli ohrabruju takvu avanturu
mrdax mrdax 10:21 02.12.2010

Odlican tekst

Ja se trudim da budem na nekom vidu mentalne dijete . Trudim se da budem pozitivan i ako se nadjem u nekoj negativnoj situaciji ili emocionalnom stanju, pronalazim put ka boljem i ispunjenijem stanju. (stari dobri nacin Tony-ja Robbinsa).
Poenta je da ako odlucis i krenes napred sve se namesta. Vecina ljudi zapravo nikada ne odluci. 80 % je uradicu , 20% je kako cu uraditi. Ovih 20% se vrlo lako pronadje kada covek istinski odluci da : smrsa/pocne da trenira, da promeni posao/grad/drzavu , pocne svoj posao....
Veoma je vazno i biti okruzen istomisljenicima pa makar oni bili u vidu audio knjiga , knjiga i internet sajtova . Negativizam /pesimizam je uglavnom opste mesto tako da je optimizam plivanje mimo glavnom toga i trazenje svog puta.

Da ne bude sve ovo gore sto sam napisao prazna prica sutra (daj boze) ili u ponedeljak predajem dokumenta u ambasadi jedne zapadne zemlje i pridruzujem se (u narednih mesec-dva) svojoj tadasnjoj devojci , sadasnjoj zeni . Ona je prateci samo ponudu za posao i sa gomilom optimizma i hrabrosti jednostavno otisla. Za ovih godinu dana je menjala i stanove i autobuske linije itd.. Uglavnom kada pogledamo koliko je duhovnog, materijalnog napretka ostvarila za ovih punih 11 meseci shvatam da je zivot samo ono sto dozvolis da ti se desi !!!

robylad robylad 10:30 02.12.2010

Re: Odlican tekst

mrdax
Ona je prateci samo ponudu za posao i sa gomilom optimizma i hrabrosti jednostavno otisla. Za ovih godinu dana je menjala i stanove i autobuske linije itd.. Uglavnom kada pogledamo koliko je duhovnog, materijalnog napretka ostvarila za ovih punih 11 meseci shvatam da je zivot samo ono sto dozvolis da ti se desi !!!


o tome upravo i ja govorim u ovom i svim drugim tekstovima..ko misli pozitivno ne treba niko da mu pozeli srecu, on je sam "ganja"

tako da..necu ti pozeleti srecu, znam da je imas u rukavu
radekokic radekokic 11:03 02.12.2010

...osmeh na lice...

" ...Osmeh na lice, pozitivno razmisljanje i zvonjava recenica u glavi "...sa magarca na konja...", "Svakim danom u svakom pogledu..." i "Niko kao ja"!..."

E PA TO JE OMO STO NAM SVIMA TREBA!!!
robylad robylad 11:17 02.12.2010

Re: ...osmeh na lice...

radekokic
" ...Osmeh na lice, pozitivno razmisljanje i zvonjava recenica u glavi "...sa magarca na konja...", "Svakim danom u svakom pogledu..." i "Niko kao ja"!..."

E PA TO JE OMO STO NAM SVIMA TREBA!!!


deki-the-boy deki-the-boy 21:15 02.12.2010

:)))

Tekst je odlican i pronalazim se potpuno u njemu kao i u vecini tvojih tekstova jer prozivljavam slicne stvari. U prilog tome dodajem nekoliko tudjih citata koje rado procitam kada zastanem na "putu". Mozda mogu da pomognu onima koji se kolebaju ili ne mogu da krenu napred.

SUPROTNO OD USPJEHA NIJE NEUSPJEH VEĆ ODUSTAJANJE !
Samo jedan deo svemira covek moze popraviti ,a to ste sigurno vi !
Ne mogu da promenim smer vetra,ali mogu tako namestiti jedro,da svakako stignem do cilja!!!
Buducnost pripada onima koji veruju u lepotu svojih snova ! :)
Biti siromašan nije sramota, ali je sramota ništa ne poduzeti da se takvo stanje promijen
Neki ljudi vide stvari kao što jesu i pitaju se: Zašto ? Ja snivam o stvarima koje nisu nikada postojale i kažem: Zašto ne ?
Da bi došli do izvora, potrebno je plivati protiv struje.

Ne boj se koračati naprijed polako, strahuj jedino od toga da potpuno ne staneš na mjestu.
Svakog se trena možeš ponovo roditi. Svaka sekunda može označiti novi početak. To je nešto što biraš. Tvoj izbor.
Ne mislim na svu tu nesreću, već na ljepotu koja i dalje preostaje.
Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet,danas sam mudar pa mijenjam sebe.
Teško je podnijeti neuspjeh, ali još teže nikada ne pokušati uspjeti.
Tek sam jedna osoba; no svejedno jesam. Ne mogu sve, ali ipak nešto mogu. Neću odbiti učiniti ono što mogu.
Ono što je uistinu važno nije veličina psa koji se bori, već veličina njegove borbenosti.
Život je ili odvažna pustolovina, ili nije ništa. Uspravne se glave suočavati s promjenom i biti slobodna duha u prisutnosti sudbine - to je snaga nepobjediva.
Otresi sa sebe sva ograničenja što si dopustio da ti ih drugi nametnu. Ti si neograničeno biće. Ne postoji ništa što ne bi mogao postići. Ne postoji u životu tuga koju ne možeš okrenuti u njezinu suprotnost... "
Prepreke su ono što vidimo kad izgubimo pogled na naše ciljeve. "
robylad robylad 02:40 03.12.2010

Re: :)))

deki-the-boy
Tekst je odlican i pronalazim se potpuno u njemu kao i u vecini tvojih tekstova jer prozivljavam slicne stvari. U prilog tome dodajem nekoliko tudjih citata koje rado procitam kada zastanem na "putu". Mozda mogu da pomognu onima koji se kolebaju ili ne mogu da krenu napred.

SUPROTNO OD USPJEHA NIJE NEUSPJEH VEĆ ODUSTAJANJE !
Samo jedan deo svemira covek moze popraviti ,a to ste sigurno vi !
Ne mogu da promenim smer vetra,ali mogu tako namestiti jedro,da svakako stignem do cilja!!!
Buducnost pripada onima koji veruju u lepotu svojih snova ! :)
Biti siromašan nije sramota, ali je sramota ništa ne poduzeti da se takvo stanje promijen
Neki ljudi vide stvari kao što jesu i pitaju se: Zašto ? Ja snivam o stvarima koje nisu nikada postojale i kažem: Zašto ne ?
Da bi došli do izvora, potrebno je plivati protiv struje.

Ne boj se koračati naprijed polako, strahuj jedino od toga da potpuno ne staneš na mjestu.
Svakog se trena možeš ponovo roditi. Svaka sekunda može označiti novi početak. To je nešto što biraš. Tvoj izbor.
Ne mislim na svu tu nesreću, već na ljepotu koja i dalje preostaje.
Jučer sam bio pametan. Stoga sam želio mijenjati svijet,danas sam mudar pa mijenjam sebe.
Teško je podnijeti neuspjeh, ali još teže nikada ne pokušati uspjeti.
Tek sam jedna osoba; no svejedno jesam. Ne mogu sve, ali ipak nešto mogu. Neću odbiti učiniti ono što mogu.
Ono što je uistinu važno nije veličina psa koji se bori, već veličina njegove borbenosti.
Život je ili odvažna pustolovina, ili nije ništa. Uspravne se glave suočavati s promjenom i biti slobodna duha u prisutnosti sudbine - to je snaga nepobjediva.
Otresi sa sebe sva ograničenja što si dopustio da ti ih drugi nametnu. Ti si neograničeno biće. Ne postoji ništa što ne bi mogao postići. Ne postoji u životu tuga koju ne možeš okrenuti u njezinu suprotnost... "
Prepreke su ono što vidimo kad izgubimo pogled na naše ciljeve. "


bitno je samo verovati u sebe i u sve pozitivno sto te okruzuje.

hvala i veliki pozdrav!


milicadj milicadj 10:25 03.12.2010

predivan tekst :)


mada, ovakvi odlasci ponekad vam pokazu i sopstvene limite. to je bio moj slucaj. i ne kajem se i ponovo bih otisla i vratila se.

pre 2 godine sam se spakovala i sama otisla na bliski istok sa ugovorom za posao u zemlju u koju je tesko uci kao neudata zena a jos teze izaci. vecina je rekla da imam ... i da se oni sami ne bi usudili na tako nesto. bilo je tamo par nasih ljudi koje sam upoznala i koji su mi se nasli, sto bi se reklo.
firma nije bila ono za sta se predstavljala, metod rada je bio kao kod nas pre 30 godina bez mejlova sa dopisima, vrlo izrazena hijerarhija u odnosu na boju koze (primer postoje posebno zaposleni mladici koji donose papir sa stampaca koji je 5 metar udaljen od vas, oni su sa nepala, uzasno bedno placeni i niko im ne kaze ni dobro jutro a jedva da im neko kaze hvala-za mene apsolutno neprihvatljivo!).
cak i taj neko nas koji je posredovao u poslu je precutao neke cinjenice ili pak ih nije smatrao bitnim (njemu je skroz kulusic da mu se donosi i prinosi). no nema veze, sta je tu je pomislila sam daj sebi vremena da adaptiras.
ali nisam uspela, osecaj nevidljivosti za zenu je prejak (npr taxista te ne vidi jer pored tebe ne stoji muskarac, na ulici te prate itd). zivot je osmisljen indoor, kola, kancelarija, shoping mall, setnja skoro da ne postiji a pogotovo ako nemate muza pod ruku.

elem, izmedju toga da zaradim neke novce/iskustvo i izgubim sebe i sahranim svoj socijalni izvot, izabrala sam da se vratim (agonija vracanja je posebna mini horor prica- pasos sam dobila nazad u svoje ruke 10 sati pred let za koji nisam znala kad je tacno ). i tako sam otkrila da ne mogu sve i ne moram bas sve na ovom svetu .
odlicna lekcija!



robylad robylad 11:27 03.12.2010

Re: predivan tekst :)

milicadj

mada, ovakvi odlasci ponekad vam pokazu i sopstvene limite. to je bio moj slucaj. i ne kajem se i ponovo bih otisla i vratila se.

pre 2 godine sam se spakovala i sama otisla na bliski istok sa ugovorom za posao u zemlju u koju je tesko uci kao neudata zena a jos teze izaci. vecina je rekla da imam ... i da se oni sami ne bi usudili na tako nesto. bilo je tamo par nasih ljudi koje sam upoznala i koji su mi se nasli, sto bi se reklo.
firma nije bila ono za sta se predstavljala, metod rada je bio kao kod nas pre 30 godina bez mejlova sa dopisima, vrlo izrazena hijerarhija u odnosu na boju koze (primer postoje posebno zaposleni mladici koji donose papir sa stampaca koji je 5 metar udaljen od vas, oni su sa nepala, uzasno bedno placeni i niko im ne kaze ni dobro jutro a jedva da im neko kaze hvala-za mene apsolutno neprihvatljivo!).
cak i taj neko nas koji je posredovao u poslu je precutao neke cinjenice ili pak ih nije smatrao bitnim (njemu je skroz kulusic da mu se donosi i prinosi). no nema veze, sta je tu je pomislila sam daj sebi vremena da adaptiras.
ali nisam uspela, osecaj nevidljivosti za zenu je prejak (npr taxista te ne vidi jer pored tebe ne stoji muskarac, na ulici te prate itd). zivot je osmisljen indoor, kola, kancelarija, shoping mall, setnja skoro da ne postiji a pogotovo ako nemate muza pod ruku.

elem, izmedju toga da zaradim neke novce/iskustvo i izgubim sebe i sahranim svoj socijalni izvot, izabrala sam da se vratim (agonija vracanja je posebna mini horor prica- pasos sam dobila nazad u svoje ruke 10 sati pred let za koji nisam znala kad je tacno ). i tako sam otkrila da ne mogu sve i ne moram bas sve na ovom svetu .
odlicna lekcija!





i posle celog iskustva - smajlic na kraju texta...to dovoljno govori o Vasoj pozitivnosti!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana