Život

Poslednji pozdrav Knjazu od Šumadije

Jelica Greganović RSS / 15.12.2010. u 00:16

3002957036110561d6a4o.jpg

 

»Dobri ljudi umiru prerano, a skotovi žive i po trista godina«, rekao je jedared u Ljubljani, na novinarskoj konferenciji »Profesionalca« povodom, Duško Kovačević.

Umro je Cole. Nema ga više. Smrt dobrog i bliskog čoveka je trenutak kada čak i ja ostajem bez reči. Tada mi se svaka od brižljivo izabranih čini suviše patetičnom ili neubedljivom i bledom, a pokušaji rečenica od njih sklopljeni ostaju nedovršeni do te mere da im ni tri tačke ne pomažu.

Zato ono što sledi nije baš tako kao što bih želela, ni sasvim tako kao što osećam, ali bolje od toga sada ne mogu.

Ako je za verovati filmovima, čoveku se pred smrt odvrti ceo život pred očima. Ili bar onaj njegov deo čije ponovno, ubrzano gledanje je smrt spremna da pričeka. Ne znam da li je to samo pusta priča izmišljena zaradi apsolviranja značaja glavnog filmskog junaka koji neće dočekati hepiend ili tu ipak ima nečeg, jer kada umre neko ko mi je bio blizak i drag, i meni se pred očima vrti kolaž nepovezanih slika. To bi trebalo da je poslednji pozdrav, uvod u sećanje, a u stvari mi se čini da je nešto sasvim drugo – odbijanje da se prihvati smrt. Tako kratka reč bez samoglasnika, tvrda da ne bi u sebe slučajno pustila ni trun sumnje. Reč kojoj od svih interpunkcijskih znakova najbolje stoji tačka, uprkos svom neprihvatanju njene konačnosti. Uzaludna je uteha da čovek živi i dalje kroz svoja dela. Nema ga više. To je ono što je tako teško razumeti, a kamoli prihvatiti.

I onda tekstovi koji to prate i koji tako zvanično zvuče. U kojima nema onog ljudskog dela čoveka, onog koji je bio najmanje vidljiv, ali koji ga je najviše činio tako neponovljivim i jedinstvenim bićem na ovom šarenišu od sveta. Jedinim među milijardama.

Jutros me je pozvao moj kum. Coletov dobar prijatelj. Rekao mi da je Cole umro. Iznenada. Reči su se teško probijale u zonu razumljivog. Ometala ih je i prehlada koja me gazi već par dana. Činilo mi se da ne čujem dobro. Cole? Kako? Pa, juče smo pričali... Te tri tačke mi se vrte ceo dan. Iseckani komadići razgovora, boja i događaja. Mirisi i zvuci. Parčići priča.

Moj kum je Coleta zlih devedesetih prozvao »Knjaz od Šumadije«. Bila je to njihova mala šifra. Prijateljska i saboračka lozinka. Kum je dolazio kod nas u goste i svaki put, ponuđen i počašćen je odmah zvao Coleta da mu kaže, preda mnom: »Poštovanje čestiti Knjaže, tu sam kod tvoje Šumadinke...« Cole je uvek kroz smeh slao pozdrave. Znali smo jedno za drugo, imali smo i puno zajedničkih prijatelja, ali upoznali smo se tek na blogu. Prepoznao me je čim sam mu se obratila lozinkom.

A, onda se četiri godine slagala krpara razgovora i viđanja. Priča o svemu i svačemu, od prošlih vremena do istresanja novih. Za te četiri godine smo nadoknadili sve godine nepoznavanja. Cole je bio jedan od ljudi koje sam poznavala kratko, ali onih ljudi za koje imaš osećaj da ih poznaješ ceo život, da nije bilo vremena kada se niste znali.

Kolaž scena koji bi trebalo da budu poslednji pozdrav, a u stvari su odbijanje da se prihvati da nekog nema više.

Čupavi Coletovi šuškavci i lak šumadijski naglasak koji sam od sebe sevne u urbanom, kragujevačkom dijalektu.

Leto i šara vinove hladovine na tremu pred kućom. Gocina pita od jabuka sa koje su se dizali oblačići prah šećera i ostajali nam po nosevima, prstima, Coletu po bradi... i trava koja miriše na sveže pokošeno. Psi koji po njoj jurcaju i Cole koji, uprkos mojoj zabrani, nudi Princezi prvo od kučića koje će budući pasji roditelji dobiti. Princeza se kikoće kao da je neko golica po trbi i ispod oka baca plave poglede na nas. Cole minira bez milosti: »Nećete valjda zabraniti detetu da uzme poklonjeno kučence?« Žmu se meškolji sa neozbiljno belim prah šećernim brkovima i zagrcnjava pitom. Cole se satanski smeje u vanilastom oblaku.

Jutro u Badnjevcu. Kakvo jutro... rana zora, prerana. Sinoć sam stigla i odmah se prijavila Knjazu. Ne, ne mogu da dođem do Kragujevca, moji bi da budem sa njima. Doći će Cole kod mene. U Badnjevac. Na jutarnju kafu. Za mene čak i seosko jutro ne počinje pre osam. Mislila sam da to važi i za gradskog Knjaza. Ujutru u Badnjevcu sa prvim zračkom sunca počinju ornitološka horska takmičenja. Uprkos hladovini rose se, u bestidno plavom nebu bez oblačka, sluti dnevna žega. U ime svih zvučnih i mirisnih stimulanasa sam čak i ja ustala oko sedam i obučena u posteljinu, prateći kafeni miris potražila, bauljajući tetkinu letnju kujnu. Osećajući se baš vrednom što sam u vertikali tako rano. Pri pogledu na unutrašnjost iste razbudila sam se u trenutku. U kujni za stolom jedne kraće noge poduprtim, pokrivenim kockastom mušemom, sa mojim tetkom i tečom sedeo je – Cole. U rano jutro sabajlistično. Pili su već drugu kafu. Kaže tetka: »Mi ustali oko šest i vidimo neki čovek se mota oko tarabe. Kad ono tebe traži...«

Prva promocija knjige koju sam u životu svom održala bila je u Kragujevcu. Cole je rekao da tako treba. Prva promocija prve knjige mora da bude u rodnom gradu. »Ajd' sad da ti vidimo ljubav.« I to zimsko veče, dok sam čekala početak promocije, Cole je trčkao do sale gradske biblioteke i nazad, da proveri ima li publike, stižu li... »Ima ih dosta, pola tvoji Badnjevčani i ostatak normalni...« Na promociji je nestao. Otišao da utišava galamdžije u hodniku. »Na šta to liči, deru se po stepenicama...išao sam da im kažem, ne može to tako, ovo je biblioteka, nije kafana...«

Cole je pravio Šumadija Press. Slao mi je logoe, ideje, pitao za savete, muvao se po vascele dane naokolo, tražio novac i podršku za njegovu šumadijsku priču. Skajp se rušio od naših razgovora. I onda je krenulo. Prvo probno. Knjaz mi je svaki dan slao linkove, tražio da tražim greške, »reci šta ne valja«. Ujutru su me za dobro jutro čekala tri njegova naranžasta skajp poziva. Priča o regionalnom, »nije samo Beograd važan«, o tome da treba i šire...sve dok nisam shvatila ;) i priupitala ga da li da mu pomognem najbolje što znam – pisanjem. »Nisam smeo da te pitam, hteo sam, treba...ali nemam para, ne mogu da te platim...« Srce mi se skupilo. Para...nikada mi posao nisu nudili oni koji imaju para. Što sam ja shvatala kao kompliment. Tako sam počela da radim i za Šumadija Press. Lokal patriotski, od srca. Za druga. Za Knjaza od Šumadije. Za to u šta je verovao. A i zato da mogu da mu kratim živce zovući ga »Šefe«.

Letos sam ga videla poslednji put. Vrućina je topila Kragujevac, iako je bilo tek pre podne. Bilo bi bolje da smo se našli na svežijem, badnjevačkom terenu, ali... Cole mi je govorio da sam veštica i da to potvrđuje i činjenica da Kragujevcu nisam prišla otkako je Verko, na njegov ulaz, zabo krst. A, ni redakciju nisam videla, kako mogu da radim godinu dana za firmu, a da je i ne vidim...Dobro...Sačekao nas je ponosan kao petao i prošetao redakcijom Šumadija Pressa – »Da vidiš gde radiš«. Posle smo sedeli u crvenoj sparini pred nekom poslastičarnicom, kafe su dogrevale vrućinu, pričali o svemu i svačemu...o deci koja rastu bez pitanja, o mojoj knjizi, o Coletovom trudu da Šumadija Press opstane i radi...na to je Coletu ova jesen i prošla – na traženju načina i para koje bi pomogle da Šumadija Press ostane u životu, jer već toliko ljudi je čita...usput mi je prebacivao da sam mu dužna, da svi imaju moj intervju, samo Šumadija Press nema...naravno da nema, jer mi je Knjaz dao zadatak još pre godinu dana da uradim intervju sama sa sobom...što meni nikako nije išlo, prosto rečeno nisam znala šta da se pitam. Stigao je sajam knjiga i Cole u formi glodura je uložio još veće primedbe zbog mog ometanja aktuelnosti Šumadija Pressa. Kompromis je postignut kada sam se ponudila kao predmet vežbe nekom od mladih novinara. Konačno je odrađen. A, tada je Cole zabio trojku. Intervju sa mnom, u kulturnoj sekciji Šumadija Pressa je, zahvaljujući Coletovoj mašti i sklonosti šumadijskoj varijanti humora, nosio naslov: »Gusarska carica iz Badnjevca«. Kad se nisam šlogirala...ceo srez se sjatio da čita. Cole se preko skajpa kikotao danima. Onako komšijski.

Kao što je komšijski se pozabavio i mojom lozom. I utvrdio da samo što nismo rođaci. Ali da sam (»preko onih donjih Cvetkovića, od kojih se tvoja prababa udala u Milenkoviće, što imaju kuću preko pruge u Gracu, dokle ti je tetka stigla kad je krenula u Kragujevac da rodi, e kod Cvetkovića što je jedan od njih poznati ginekolog«), ispala rod Coletove komšinice i drugarice još iz škole. Uz naglasak da bih te Cvetkoviće morala da znam, jer jedini u tom kraju rastu u košarkaške visine, »prosto da znaš na kog ti dete izraslo dva metra, od vas dvoje onolickih«.

I tako ceo dan... krpara sećanja.

Zbog čega sve teže verujem da ga više nema.

A, ostala sam mu dužna priču o Šumadiji. Za Šumadija Press. »Evo sama izaberi temu, šta god hoćeš. O Šumadiji. Al' daj onu tvoju slabu stranu, romantičarsku, da se zaroza redakcija kad stigne priča, da ne poveruju da tu žive.«  Ni knjigu nisam stigla da mu dam. Nije hteo poštom. »Hoću od tebe da dobijem, na noge da mi doneseš, jesam li Knjaz ili nisam...nego, je l' se sećaš ti onog Petrovića iz Badnjevca, što ima kuću s one strane Lepenice? Veliki čovek, naučnik, radio u nemačkom Krupu...ja mu pričam o tebi, a on kaže da bi jako voleo da te upozna, seća te se kad si bila mala, kaže da zna tvoje, tvoja baka mu bila učiteljica, sve najbolje o njoj priča, kaže: »Divna žena, fina, prava gospođa«, a ja ga pitam da li je siguran da je to ta ili unuka samo ič ne liči na nju, hahahaha...«

Sahrane Cole nije podnosio.

»Prijatelji su mi potrebni dok sam živ, a posle mi je i tako svejedno. Na moju sahranu nemoj da dolaziš, ni u crno da se oblačiš, nemoj slučajno da plačeš«, rekao mi je Cole jedared kad smo vršili presek tema od sejanja jare pšenice, preko poslednjih političkih tračeva, do svakodnevnih običaja i rituala. Rekla sam mu da to ne dolazi u obzir, da me baš briga, da ću doći i plakati u prvom redu, najglasnije...al' ako ja umrem pre, nemoj slučajno da nije došao, i nemoj slučajno da mi ne prolije prvi gutljaj iz čašice na rođačkom, tužnom skupu... »'Ajd doći ću ti kad si baš navalila, al' da obećaš da se nećeš vampiriti, ja sam u godinama, ne mogu da vitlam po grobljima sa kočevima. Al' ako ti kod mene budeš dolazila, ponesi metlu, da znaju ljudi s kim imaju posla«. Tu negde smo se dogovorili, s tim da uz metlu nosim i obavezni stručak suvog bosiljka, zamotan u četvrtinku novinskog lista. Kad bi čovek znao gde mu se vezuje čvor...

 

Poslednji pozdrav Knjaže od Šumadije.

 

Edit: Cole će biti sahranjen u četvrtak, 16. decembra, u 12 sati u Kragujevcu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 



Komentari (83)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

loader loader 00:31 15.12.2010

Pravi naslov

Zaista, pravi naslov posta za ...

Gospodin Kovačević se vladao dostojanstveno.
Dijalozi s njim uvek smisleni.

Slava mu
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:45 15.12.2010

Re: Pravi naslov

Hvala ti što si se javio i za napisano.
Ja prosto nisam mogla samo da komentarišem Coletovu smrt, nisam mogla da se javim na druge postove tim povodom. Bila sam dužna više od toga.
loader loader 02:22 15.12.2010

Re: Pravi naslov

Divna je ona fotka gore.
To je ta paleta ...
jesen92 jesen92 09:25 15.12.2010

Re: Pravi naslov

Jelica Greganović
Hvala ti što si se javio i za napisano.
Ja prosto nisam mogla samo da komentarišem Coletovu smrt, nisam mogla da se javim na druge postove tim povodom. Bila sam dužna više od toga.

..na tebe sam mislila juce celo jutro....nisi bila online....nekako si mi ti prva pala napamet da mozes da napises nesto lepo o Coletu kao coveku a ne blogeru ili politicaru ......i ja ne volim sahrane, valjda smo takva generacija...al moracu da ga ispratim bez obzira sto se to njemu nece svidjati..tuga velika, bas...
Freedom of Information Freedom of Information 09:53 15.12.2010

Re: Pravi naslov

Jelica Greganović
Ja prosto nisam mogla samo da komentarišem Coletovu smrt, nisam mogla da se javim na druge postove tim povodom. Bila sam dužna više od toga.

Hvala ti za divan post u spomen starom,dobrom,duhovitom drugu. Neka naš Cole počiva u miru.
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:07 15.12.2010

Re: Pravi naslov

nisi bila online

Nisam...odradila sam posao i sklonila se, pravo da ti kažem sve mi je izgledalo nestvarno. Tako biva uvek kad ti neko blizak umre. Čekaš "da prođe", da neko kaže da je možda ipak greška. Smrt je tako nestvarna pojava.
jesen92 jesen92 13:25 15.12.2010

Re: Pravi naslov

Nisam...odradila sam posao i sklonila se, pravo da ti kažem sve mi je izgledalo nestvarno. Tako biva uvek kad ti neko blizak umre. Čekaš "da prođe", da neko kaže da je možda ipak greška. Smrt je tako nestvarna pojava.

..ja kad sam cula, a nisam cula direktno, odmah sam pomislila na gresku....nazalost nije bila greska ali i dalje zvuci nestvarno...
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:44 15.12.2010

Re: Pravi naslov

Hvala ti za divan post u spomen starom,dobrom,duhovitom drugu. Neka naš Cole počiva u miru.

Vrti mi se sve vreme još jedan komadić, Coletova priča koju mi je lani ispričao i pretio mi da će on to meni da napravi...skoro sam juče poverovala da mu je uspelo, tako sam se precepila...
A, priča kaže: Coletovi drugari, preispoljni mangupi, smestili jednom od njih tako da ovaj samo što nije precrk'o od straha. Umro mu je otac, a drugari koji su došli na sahranu u otvorenom kovčegu ugledaju da je neko pored njega spustio i njegov mobilni telefon. Jedan ga ukrade na kratko, izvadi iz njega sim karticu i vrati ga u kovčeg. Dva dana posle sahrane su mangupi pozvali svog druga sa te kartice, na telefonu mu se ispisalo "Ćale". Čovek se posle jedva povratio od strave.
Juče popodne otvorim skajp i vidim da me oko podne zvao - Cole...
Zvala me zapravo, sa njegove redakcijske adrese, njegova dobra prijateljica...
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:37 18.12.2010

Re: Pravi naslov

Divna je ona fotka gore.


I ja kažem: fotka je divna, Jelica je majstor u izboru lepog.

Šumadija je lepa. Ali, bez želje da budem previše patetičan, iako se ne stidim kada mi se dogodi da to budem, Šumadija bi morala biti tužna do neba kada joj deca prerano odlaze, kao što je slučaj sa g. Coletom.
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:36 18.12.2010

Re: Pravi naslov

Hvala ti Vladimire što si svratio i za lepe reči.
omega68 omega68 00:48 15.12.2010

Cole

Siguran sam da će Branislav Kovačević tek dobiti mesto kakvo mu je pripadalo za života
Tako je to u Srbiji. Od zlobe, zavisti i pohlepe ne želimo da priznamo da ima boljih od nas.
Tek kada ne mogu da nam naude shvatamo ko su zapravo bili
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:52 15.12.2010

Re: Cole

Retko gde je drugačije.
Dobro je bar to da su takvi ljudi kao Cole postojali i da postoje. Zbog njih je ovaj svet bolji.

margos margos 00:50 15.12.2010

......

Mene si zarozala, mogu misliti kako je tebi, Jeseni i onima koji su ga znali i mimo bloga. Meni su posebno ostala u sećanju njegova praznična i novogodišnja čestitanja i čista, detinja, nadanja.

Jelica Greganović Jelica Greganović 01:10 15.12.2010

Re: ......

Pravo da ti kažem ceo dan tražim reči i slike mi skaču pred oči...i sve mi se čini nestvarnim...prekjuče smo pričali skajpom, još me zezao da će da se zarazi od mene, jerbo sam sva kilava i prehlađena, kad ozdravim da se javim...al' bolovanje mi ne da i jutros čujem da je umro. Iz čista mira. Ujutru rano.
margos margos 01:18 15.12.2010

Re: ......

Opet kažem, ako je meni prva misao bila 'nemoguće'... jasno mi je...
Baš me stužilo.:(
Bojan Budimac Bojan Budimac 16:16 15.12.2010

Re: ......

Mene si zarozala

i mene...
ivana23 ivana23 01:04 15.12.2010

***

Drago Kovacevic Drago Kovacevic 01:13 15.12.2010

Dirljivo..

Ovo je tako dirljivo Jelice..hvala ti od srca na ovako toploj priči.
A Knjazu od Šumadije, poslednji pozdrav, počast i večni mir...
Jelica Greganović Jelica Greganović 01:25 15.12.2010

Re: Dirljivo..

Drago, hvala što si se javio.
nsarski nsarski 01:35 15.12.2010

The saddest thing


And the saddest thing
Under the sun above,
Is to say goodbye
To the ones you love.



Jelica Greganović Jelica Greganović 01:59 15.12.2010

Re: The saddest thing

trener92 trener92 02:10 15.12.2010

**

Napisao sam nešto, ali mi izgleda onako , besmisleno.
Pa eto, samo da ti se javim.

Za Knjaza od Šumadije

"OSAMA NA TRGU



To kuda neprohod im,
čudno mi se otvori put.

To kuda stupaj ih laki,
stuknem, brale.

Plač i smeh vrve u vrevi,
bukću kao smola,
bledi pronose tugu.

I ja bih u vrevi da vrvim,
osama na trgu me snađe,
tišina njinom huku:

kud oni šestarim,
sa rujnih lica štijem lobanje kob.

-

Prostreli, o, prostreli me raba.
Prominu njinom
sablasno ovo ostajanje.

Prostreli, o, prostreli.
kamen da sam na veki.

Po mojoj senci da mere
smiraje i svitanja
na trgu.

Momčilo Nastasijević


Jelica Greganović Jelica Greganović 13:11 15.12.2010

Re: **

Napisao sam nešto, ali mi izgleda onako , besmisleno.
Pa eto, samo da ti se javim.

Uvek izgleda besmisleno sve što se u to vreme smrti napiše. Nema te reči koja bi mogla da izravna kantar kada na drugoj strani tasa leži reč - smrt.
Ali je tešim se i to što ostane u pokušaju pisanja makar time i bili nezadovoljni, način da probamo da shvatimo neočekivanu, neprihvatljivu smrt.
dali76 dali76 02:15 15.12.2010

poslednji pozdrav i hvala Cole

Nisam licno poznavao “knjaza od Sumadije a danas sam zahvalan sto sam imao tu priliku upoznati ga kroz tekstove ovde na blogu, kao I kroz komentare.
Iz pozicije iz koje sam ga ja poznavao cinio se tako pristupacan, nenametljiv a sa druge strane istrajan da bez obzira na sva nasa razocarenja istraje u onom u sta je vjerovao.
Jedan je od retkih za koga sam cuo da je isto govorio I 90i 2000i 2010. Svih ovih decenija cini se da je Cole bio samo na onoj strani koja je cesto bila manjinska ali to ga nije sputavalo da “tera po svom” /da se bori za ono u sta je vjerovao.
Ovo jeste moj poslednji pozdrav nasem bivsem blogokolegi uz obecanje da se necu umoriti da pisem u ono u sta vjerujem koliko god to nekad izgledalo uzalud. Toliko sam naucio od njega.
Hvala ti Cole.
Tebi Jelice iskreno saucesce.
Tesko je da ja mogu imati bol koju ti sigurno imas ali cena te boli jeste mala kad samo pomislis da si znala knjaza licno I imala mu prilike pomoci mnogo vise nego mnogi od nas.
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:33 15.12.2010

Re: poslednji pozdrav i hvala Cole

Svih ovih decenija cini se da je Cole bio samo na onoj strani koja je cesto bila manjinska

Da...Cole je uvek spadao u manjinu, upravo zato što je "terao po svom" i što nije mogao, ni hteo, kompromise. Niti je mogao da ćuti. Zato je i pravio Šumadija Press, zato Šumadija Press i ima probleme sa novcem i opstankom. Niko neće da da pare da bi sutra čuo i svoju kritiku, mislim...hoće oni objektivnost i vrlo podržavaju slobodu novinarstva, ali ne bi to da i na svojoj koži probaju.
Hvala.
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 02:40 15.12.2010

.

Kakvo tuzno jutro, danas.
ana_radmilovic ana_radmilovic 03:47 15.12.2010

R.I.P

ne znam da beknem kad neko umre i uvek mislim da "ma nje bre, greška je!"
»Prijatelji su mi potrebni dok sam živ, a posle mi je i tako svejedno. Na moju sahranu nemoj da dolaziš, ni u crno da se oblačiš, nemoj slučajno da plačeš«,

pametno kaže čovek. nisam ga znala... a i kakve sad pa to ima veze
saučešće svim njegovim prijateljima, rodbini, tebi draga jelici i nama čitaocima...
ukratko, svima.
neko negde reče "kad umre jedan čovek, umro je ceo svet" a taj koji je to napisao parafrazirao je nešto biblijsko "ko ubije jednog čoveka, ubio je ceo svet"... sve je to isto

žao mi je
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:36 15.12.2010

Re: R.I.P

"kad umre jedan čovek, umro je ceo svet"

Da, Anči, tako je...zato što je svaki čovek u sebi nosi ceo svet.
ana_radmilovic ana_radmilovic 01:46 16.12.2010

Re: R.I.P

Jelica Greganović
"kad umre jedan čovek, umro je ceo svet"

Da, Anči, tako je...zato što je svaki čovek u sebi nosi ceo svet.

da mico moja, nego se uvek setimo ovakvim povodima.
ljubim te ja i jedva čekam da te vidim
49 41 49 41 05:47 15.12.2010

Dragi Blogopoznanice - Cole

Kad sam se, u oktobru nasao u panici vozeci pored Post Office i razmisljajuci:
Telegram Saucesca, pa jel' to jos uvek postoji, na kom jeziku ga pisati, kad ce to stici, ako ja ne mogu da stignem na sahranu, ... hiljadu samopitanja.
Pa zar je stvarno nema vise?
Bio sam joj nakonjce na svadbi, drzala me sve vreme uza se; povremeno grabila i bacala visoko u zrak i ponovo hvatala u narucje uz sopstveni vrisak od srece i pljesak svadbara.
Vodala na "Kostanu" u kragujevacko pozoriste, gde je eto; tvoj otac bio doajen.

Da, setih se tebe tada. Nije red da zamaram coveka takvim privatnim stvarima, al' sta cu.
Zna mi se sa bratom gotive se odavno; jednom mi i rece na PP, zna mu sve tajne jos pre i za prve zenidbe.

Tako i bi.
Eto nase prepiske.

Privatna poruka


Re: Re: 11:45 17.10.2010 Branislav Kovačević Cole

..ja na zalost (ili na srecu) ne stizem da svracam na blog b92, pa uvek kasnim sa odgovorima, jer mi traje borba na drugom mestu.Naime ne znam da li sam ti vec rekao..pisao (stariji sam covek pa ne pamtim vise, a ni manje). pokrenuo sam portal www.sumadijapress.co.rs i sada to ide sto se citanosti tche sve ok, ali finansiska katastrofa, jer nismo nichiji, niti zelimo da budemo. Bio sam u politici, pa mi je dosta!Zbog toga ako imas nesto da mi javis, pitas itd..koristi moj mail: glavni.urednik@sumadijapress.co.rs ili preko skypa:sumadijapress ili pod mojim imenom na FB. Sto se Kostane tiche, moj otac je igrao Mitketa, ali ne samo da ga je igrao (po meni sjajno) on je i u zivotu bio Mitke...Uradio sam mu cd, posto niko u Kg-u nije hteo i ako je bio prvak kragujevackog Teatra, pocasni gradjanin itd....Videcu da to postavim na You tub, jer imam sacuvam snimak kada je odlazio u penziju, samo jedan deo. On i Mileva Zikic koja je igrala KOstanu...ali secanja su secanja...
Eto, pozdrav, pa se cujemo kad kad!
BK Cole

'49 41'
BK Cole,

Puno ti hvala Cole
u februaru u Beogradu, mi je umro ujak - mamin najmladji brat; iako, stariji od mene 20 i vise god.
bili smo vrlo bliski.
Sada ujna V..., takodje mi vrlo bliska osoba. Ko, danas se secam, iako mi je bilo svega 3-4 god. hodanja po Kragujevcu/ prosidba, veridba, zakuske u S... kuci-gde D... sada stanuje, odlazak u Pozoriste i gledanja "Kostane". Problema pred pozorisnom salom, da majci i meni ne dozvole da prisustvujemo pretstavi. "mali je, ne moze da bude ovde, zaplakace, remeti ce pretstavu". ...
Majcinonog, prepricavanja godinama kroz smeh; kako je pola familije zahrkalo; izmedju, ostalih Deda ti i Baba; a, oci ti ko fildzani - niti glas da pustis-netremice gledas u scenu - pratis sve / da ti nista ne promakne. Kakvo plakanje?!?

Da, DRAGI, ljudi "odlaze"!

Pozdrav,
D.
-----------------------------------------------------------------------------------

'Branislav Kovačević Cole'
Poslao sam D... odstampanu tvoju poruku saučešća....uručila mu je moja koleginica koja ga je videla, pre par dana, ali ja nisam stigao da ti javim,
njegov broj mobilnog je:
... .... ...
Pozdrav

BK Cole
-----------------------------------------------------------------------------------
Zar i Ti Cole?


P.S.
Neka ti je, zasad laka zemlja.
Posle, ...; gde ti je i mesto!


Jelica Greganović Jelica Greganović 13:54 15.12.2010

Re: Dragi Blogopoznanice - Cole

Spiridon Spiridon 08:33 15.12.2010

samo sam cekao kada ces da se javis

znam koliko ti je Cole znacio. Tvoj Cole.

pozdrav




Jelica Greganović Jelica Greganović 13:54 15.12.2010

Re: samo sam cekao kada ces da se javis

Hvala Spiridone.
malasneki malasneki 15:20 16.12.2010

Re: samo sam cekao kada ces da se javis

Spiridon
znam koliko ti je Cole znacio. Tvoj Cole.

pozdrav






kad sam juce videla vest, prvo me presekla jaka tuga, iako se nikada nismo sreli, osecala sam ga kao strica ili tako nekog bliskog i blagog, a onda mi je druga misao bila, Jelica....
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:28 17.12.2010

Re: samo sam cekao kada ces da se javis

Sneki, hvala ti što si se javila.
ingbabic ingbabic 08:42 15.12.2010

Slava Coletu

Bio si pravi čovek, pravi Šumadinac i pravi Kragujevčanin. Tvoje ideje će živeti večno.
mungos92 mungos92 08:52 15.12.2010

Muk...

... je moj jedini komentar na ovu, više nego tužnu vest.

Hvala Vam gos'n Cole što ste me udostijili savremeništva i na svim uvek prijatnim blogodijalozima.
Onu, dugo dogovaranu, ali nažalost nepopijenu kafu, ćemo ipak upriličiti tek tamo negde u budućnosti, kada Vam se pridružim.

Neka Vam je večna slava i hvala, Knjaže The Šumadijski

Vaš Mungos, The Iskreni Poštovalac
max.cohen92 max.cohen92 09:12 15.12.2010

Prah secer...

Hmm...kad god procitam ovako neku pricu,secanje,shvatim da gradjanska Srbija polako odumire. Setio sam se telegrama koji je brat moje babe poslao kada im je umro najmladji brat:"Dule se upokojio,Vlada."...i pite od visanja sa tonom prah secera preko koje je pok. baba Gina ne pustivsi ni suzu samo rekla "Moj lepi mali brat."Gordo i otmeno.
Jelice Vase secanje i slika g.Coleta koju ja imam sto sa bloga i iz tekstova,zaokruzena ovom ispovescu i malim licnim crticama,ide nekako prirodno u smeru mog verovanja da dobrog,plemenitog i vrednog ipak ima negde u zemlji Srbiji.
Tuzan trenutak,veliki,ali neminovan gubitak koji uvek iznenadi.g.Cole bice upamcen i pominjan od voljenih i svojih.Dovoljno za besmrtnost i dubok trag.
Jelica Greganović Jelica Greganović 13:57 15.12.2010

Re: Prah secer...

Jelice Vase secanje i slika g.Coleta koju ja imam sto sa bloga i iz tekstova,zaokruzena ovom ispovescu i malim licnim crticama,ide nekako prirodno u smeru mog verovanja da dobrog,plemenitog i vrednog ipak ima negde u zemlji Srbiji.

Ima, uvek je i bilo, možda je manje vidljivo, u manjini sigurno (uostalom ni drugde nije bolje), ali postoji. I Cole je deo toga.
dolybell92 dolybell92 09:37 15.12.2010

Zbogom Cole

Najiskrenije saućešće Jeco.
Vest me je veoma rastužila.
Mnogo će nedostajati, mnogo....

Jelica Greganović Jelica Greganović 13:57 15.12.2010

Re: Zbogom Cole

Hvala Lutkolepa.
natasavb natasavb 09:48 15.12.2010

...

Smrt dobrog i bliskog čoveka je trenutak kada čak i ja ostajem bez reči.


Znam kako se osecas. Pre manje od meseca dana sam ostala bez dobrog prijatelja. Jos uvek ne mogu da verujem da ga nema...


Slava Coletu. Neka pociva u miru.
Saucesce porodici i vama, njegovim prijateljima.

Milutin Milošević Milutin Milošević 10:07 15.12.2010

Jelice

Čekao sam tvoj tekst. Hvala ti.

Da dodam deo naše ne baš obilne prepiske:

Prosto ja uvek trazim teze puteve da se postigne bar nesto za ovaj sludjen narod,,,,potrebno mu je ohrabrenje, podrska

Ostaje mi obaveza da napišem tekst za Šumadijske.

Ostaje i deo Coletovog teksta za moj nesudjeni foto esej. Čuvam ga za uvod:

Fotografija, nekada posmatrana kao negativ ili pozitiv, nekada na staklu ili papiru, nekada krčkana u razvijaču i fiksiru, uznapredovala je i postala manje više svima dostupna, kao dokumentarna, kao umetnička, kao porodična ili kao svedok našeg vidjenja, anticipacije, sećanja... Fotografija je samo na izgled nemi svedok svega onoga zaustavljenog u deliću sekunde, kada smo odlučili da objektiv usmerimo ka nekome ili nečemu, pokušavajući da zaustavimo prolaznost u vremenu ili prostoru, u našim životima... U sledećom trenutku već ćemo biti stariji, u sledećem treptaju ćemo propustiti oblak koji ide svojim putem!

Posle juče, ovo je jedan od najvažnijih razloga da okončam taj posao.
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:03 15.12.2010

Re: Jelice

Hvala tebi gazda Milutine što si ovde.

deo Coletovog teksta za moj nesudjeni foto esej

O, pričali smo i o tome... razmenili smo priče za tvoj esej, da vidimo "kako ti se čini". Naravno da je morao da mi zvoca, "e, nikad od tebe ništa...tarabu si izabrala, izem ti izbor, pa je l nisi mogla nešto sofisticiranije, fali ti taraba u Sloveniji, ajd vrati se, napraviću ti tri reda taraba ako ti baš one fale u životu, samo kvariš čoveku knjigu"...tako smo došli i do obećanja koje mi je dao, ali ga neće ispuniti - obećao mi je da kad napravim kućerak na mom placu u Badnjevcu da će on lično da ga otarabi, "pa gledaj u tarabu kad ti je baš naspelo da o njoj pišeš".
Milutin Milošević Milutin Milošević 15:30 15.12.2010

Re: Jelice

do obećanja koje mi je dao

Kad razmislim, shvatam da iza velikih ljudi ostaju obećanja. Ne zbog toga što ih olako daju pa ih ne ispunjavaju, nego što imaju toliko želja i ideja, toliko volje da učine nešto dobro, da to jednostavno ne može da stane u jedan ljudski život.
Vlasta92 Vlasta92 10:21 15.12.2010

Coleta

nisam stigla da upoznam, osim virtuelno, i žao mi je zbog toga. Ali, vredelo je...
jednatanja jednatanja 10:28 15.12.2010

Jelice

prelepo...
yugaya yugaya 12:16 15.12.2010

...

Saucesce porodici i prijateljima. Mnogi ovde su ga znali i licno, ja samo u prolazu, sa bloga, ali jako dobro znam koliko boli kada ode neko blizak ko je skupio bremena zivota za mnogo, mnogo vise od samo 57 godina.
Biljana 77 Biljana 77 13:45 15.12.2010

Hvala draga



... On negde otresa prah šećer s brade i smeška se.
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:28 15.12.2010

Re: Hvala draga

mlekac mlekac 15:08 15.12.2010

Ja se setih

cuvene recenice kojom je moj taja uvek ispracao iznenadan odlazak nekog tako dragog: "I Bog bira drustvo, zato uvek prvo uzme najbolje."

Evo, trebalo mi dva dana da ti se javnem - sve mi u glavi ona tvoja recenica sa Sajma knjiga:
"A jesi videla naslov koji mi je Cole stavio?" i kako sam, cim sam dosla kuci, prvo otvorila Sumadija Press da vidim naslov i tekst.

A smrt dragih ljudi uvek je nestvarna - tu si potpuno u pravu. I uvek ti se vracaju - taman kad pomislis da si to, nekako, preboleo, neki zvuk, neki miris, neki prizor, prizove ih nazad.

A meni se, eto, vec dva dana vrti po glavi pesma mog nikada prezaljenog druga Nese Leptira:
Jelica Greganović Jelica Greganović 15:16 15.12.2010

Re: Ja se setih

"I Bog bira drustvo, zato uvek prvo uzme najbolje."

Vala baš...moja baba Kaja je govorila: "Šta ne valja, ni bogu ne treba". Na isto izađe.
A, to je i vreme kada se setiš svih dobrih kojih više nema... 25. decembra će biti 9 godina otkako je umro Zoran Mamula, još jedan od dobrih ljudi, za koje još uvek prosto ne mogu da verujem da ih više nema.

mlekac mlekac 16:22 15.12.2010

Re: Ja se setih

Jelica Greganović
"I Bog bira drustvo, zato uvek prvo uzme najbolje."

Vala baš...moja baba Kaja je govorila: "Šta ne valja, ni bogu ne treba". Na isto izađe.
A, to je i vreme kada se setiš svih dobrih kojih više nema... 25. decembra će biti 9 godina otkako je umro Zoran Mamula, još jedan od dobrih ljudi, za koje još uvek prosto ne mogu da verujem da ih više nema.


Pazi, ovo za Mamulu meni je jos nestvarnije jer nisam znala da je umro sve dok se nisam vratila iz Bw! Tako da se tog podatka - kako ga vise nema - setim samo kad se pomene nagrada koja nosi njegovo ime. Ovako, imam utisak da je covek negde na putu, al' samo sto se nije vratio.
nekad-bio-kuki nekad-bio-kuki 15:29 15.12.2010

Zbogom Cole

Kazu da covek zivi dok traje secanje na njega.
marijanam92 marijanam92 15:43 15.12.2010

Uh

Divan blog za dirljiv oproštaj!!!
chole10 chole10 15:56 15.12.2010

Praznina. . .

Coleta sam poznavao 30 god.

. . . ono što sledi nije baš tako kao što bih želela, ni sasvim tako kao što osećam, ali bolje od toga sada ne mogu.

Kada si daleko od svojih prijatelja ("preko bare" svaki kontakt i razgovor sa njima mnogo znaci.
Mozes li da zamislis kako je kada neko od njih - - - - - (samo nestane). Bol se utrostrucuje, petostrucuje, . . . . neko ti otkine nesto iz tebe.

Pre neki dan smo se culi i dogovarali o vidjenju i pretresli neke teme.


Čupavi Coletovi šuškavci i lak šumadijski naglasak koji sam od sebe sevne u urbanom, kragujevačkom dijalektu.



Mnogo smo svi izgubili.

chole10 chole10 16:00 15.12.2010

Re: Praznina. . .

"smesko" nije planiran.Neznam kako se tu stvorio.
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:34 15.12.2010

Re: Praznina. . .

chole, smeško je nastao sam od navodnika i zatvorene zagrade. Neka ga, ne bi Cole zamerio.
angie01 angie01 17:32 15.12.2010

...sve ne mogu da otvorim,..

...od juche, neverica, tuga,...vec nedostaje onako veliko i beznadezno!

nash chuvar grala!

Jelica Greganović Jelica Greganović 17:36 15.12.2010

Re: ...sve ne mogu da otvorim,..

Da... i kako vreme prolazi, sve ti se čini proći će i ta vest, zapravo nestaće, i biće sve po starom...to prvo vreme posle smrti radi protiv prihvatanja iste, tek duži period može da donese konačnost i nepromenljivost stanja stvari.
Voja Radovanović Voja Radovanović 21:18 15.12.2010

blog

Šta reći...svaki komentar je suvišan...zao mi je što se ovo desilo...
shure shure 21:21 15.12.2010

Tuzno ...

Skenirao sam ostale tekstove o smrti,a tvoj procitao.
Saucesce porodici i prijateljima.
Ako on to od gore vidi sve,tvoj tekst ga nece ostaviti ravnodusnim.
Hvala ti na predivnom tekstu!
Miodrag C.
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:58 15.12.2010

Re: Tuzno ...

Hvala Vojo i Miodraže što ste ovde, što ste se javili.
JJ Beba JJ Beba 22:08 15.12.2010

....

tužno baš
i kao što sam rekla na jednom blogu posvećenom Coletu: Cole nije bilo uzalud. Ostvaio si trag u nama
mariopan mariopan 23:14 15.12.2010

Re: ....

Mislila sam na tebe Jelice..znam da ti je teško, samo da ti mahnem ... a slika je baš ona Coletova Šumadija, tako sam je zamišljala. Kada jednom bude urađeno ono što je on želeo, a hoće, jednog dana, samo njega ću da se setim, koliko je voleo i kako se za nju borio.
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:00 16.12.2010

Re: ....

Bebo, niko od nas nije tu uzalud, samo se neki trude da to i dokažu. Cole je bio takav, tačno takav kao što si napisala, čovek koji je ostavljao tragove. Dobre.

Hvala mariopan, hvala za mah.
Tražila sam dugo sliku, neverovatno kako malo ima slika Šumadije...verovala sam da bi i Cole više voleo takvu sliku no svoju na ovom postu. Na bilo kojem postu. Jer ta slika je ono za šta se trudio i radio. Do poslednjeg dana.
JJ Beba JJ Beba 00:22 16.12.2010

Re: ....

Bebo, niko od nas nije tu uzalud,

da li su? kakve ljude srećem često se pitam da li su.
Ali mislila sam pre svega na svu tu borbu, izgubljene godine, istrošenu energiju, nadu koja se ugasila. Na to sam mislila kad sam rekla da je sve imalo smisla, taj Coletov trag u nama. Negde na nekom blogu pre neki dan razglabalo se o meri ljudskosti itakoto. Cole je bio metar za ljudskost, takoreći etalon.
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:44 16.12.2010

Re: ....

da li su? kakve ljude srećem često se pitam da li su.

Jesu, ali to ne koriste, ne cene, zato i izgleda kao da ih i nema.
Znam šta si mislila, sve je ok
Mera ljudskosti...dobro to zvuči. Nije je lako postići, nije lako biti čovek. Mislim da je to jedina mera koja je Coletu bila bitna.
milisav68 milisav68 10:28 16.12.2010

Re: ....

Tražila sam dugo sliku, neverovatno kako malo ima slika Šumadije...verovala sam da bi i Cole više voleo takvu sliku no svoju na ovom postu. Na bilo kojem postu. Jer ta slika je ono za šta se trudio i radio. Do poslednjeg dana.

Ima slika, samo pitaš fficial&client=firefox-a&um=1&ie=UTF-8&source=og&sa=N&hl=en&tab=wi&biw=1024&bih=611' target='_blank' class='crvenoNormal'>Google.

A ima ih ovde i ovde, samo nisam siguran da li mogu da se postave zbog autorskih prava.

Drugo, ne znam šta da napišem, sem saučešće porodici i svima koji su ga poznavali.


Jelica Greganović Jelica Greganović 12:13 16.12.2010

Re: ....

Videla sam neke od njih ali ne smeju da se skinu...
Ali sam na tvom linku natrčala i na Šumadija made (od vlasnice sam dobila pilot čarape) koja se bavi očuvanjem šumadijskih motiva na pletenim predmetima, a tamo i na crtež

E, takvu bih ja volela...našao mi Cole i nasnimio na CD fotke i crteže starih šumadijskih kuća, još smo cunjali kod njega po kraju tražeći doksat kakav bih ja volela...jednom, jednog dana...
49 41 49 41 20:26 16.12.2010

Re: ....

Jelica Greganović
Videla sam neke od njih ali ne smeju da se skinu...
Ali sam na tvom linku natrčala i na Šumadija made (od vlasnice sam dobila pilot čarape) koja se bavi očuvanjem šumadijskih motiva na pletenim predmetima, a tamo i na crtež

E, takvu bih ja volela...našao mi Cole i nasnimio na CD fotke i crteže starih šumadijskih kuća, još smo cunjali kod njega po kraju tražeći doksat kakav bih ja volela...jednom, jednog dana...


"Povuce" me u secanje.
Naterase me tog julskog praznika; da dodjem autobusom u Kragujevac i pored mog protivljenja.
Ko ce se, pred praznik; 'akati lokalnim autobusima preko planina, Cacka, Kragujevca. Onda svi zajedno kolima do Gornjeg Milanovca i jos 11 km dalje u selo.
Al', bi mu.

"Pukla" kuca, ista kao na slici.

Obnovljena do i najmanjeg detalja, cak i duborezi u novom drvetu.
Stari, bratov tast mi pokazuje okucnicu - dva hektara iza nje; curice, prasice, pilice,...

- Eto, nudim tvom bratu i sinu; da nastave-gde ja stadoh, ne mogu preko 80. mi je!

Pred kucom, brekce i hukce; kao cira pod raspaljenom vatrom 50 litarski svadbarski glineni lonac.
U njemu pucpurice, od rane zore; kupus i komadi njegove prasetine.
Satima, ceo dan.

Kuca, mirisljavo obnovljeno drvo na njoj, kao iz 1911.; zvuci pilica, curica, sa basovima prasica; uz "pratnju" divljih ptica.

Opirao sam se tom praznicnom dolasku.



Jelica Greganović Jelica Greganović 00:53 17.12.2010

Re: ....

Ova je za Coleta, da ne bude tišina.
Prošlog leta smo sedeli na mom placencetu ("izem ti plac, kakav je gurav, nisu mogli nešto mekše da ti daju" i probavali stričevu ranku ("vidi, ako me sutra glava zaboli to je od krompira". Cole me zezao da sam se poslovenčila i da nisam Šumadinka ako ne znam da otpevam "himnu", a ja njega da je ne zna jer i tako nije Šumadinac, nego Valjevac...Na kraju smo je pevali oboje, ne zna se ko je grđi nesluhista...a moja tetka progvirila iz letnje kujne sa sve kutlačom da vidi "ko to rasteruje ptice".
Šumadijska "himna"



NNN NNN 23:19 15.12.2010

...

Jelica Greganović Jelica Greganović 00:08 16.12.2010

Re: ...

Eh, NNN... Cole je voleo vrućinu i oko snega smo se uvek preganjali, nije ga podnosio:

Baš vrućina ovih dana, al neka-volim kad pripeče, bolje je nego kad zima zagudi, sneg, lapavica, kaput, šal....Uff!


Ali mi je zimi slao fotke iz zavejanog Kragujevca, sve uz gunđanje kako mora da lopata sneg i on čisti, a kučići jurcaju i sve razbacuju, "a ovo samo trpa, e baš bih voleo da mogu da te začaram ovde, pa da vidiš taj tvoj sneg što ga tako voliš, pa da ti uvalim lopatu da ga voliš još više, i kad će ovo već jednom da prestane da pada..."
Hemičarka Hemičarka 01:24 16.12.2010

Tužno...

Hvala što si podelila ovaj tekst sa nama, topao, a ipak se srce mrzne od njega...
Pomislila sam na tebe kad sam videla vest, žao mi je što si izgubila takvog prijatelja, a mi ostali u blogozajednici jednog pre svega uljudnog i kulturnog blogera.



Jelica Greganović Jelica Greganović 01:39 16.12.2010

Re: Tužno...

Hvala ti što si se javila.
gorstak92 gorstak92 13:34 16.12.2010

...

Šta reći, ovako, na blogu.

Iskreno saučešće porodici pokojnog Coleta.
snee66 snee66 18:42 16.12.2010

Hvala Jelice. To je "NAŠ" Cole

čovek sa velikim Č. Onaj dram dobra uz koga obavezno idu "dva drama zla, da na ovoj zemlji ne može biti dobrote bez mržnje ni veličine bez zavisti" Cole prepošten, energčan, pun ideja, neumoran iako zna da su "sve Drine ovog sveta krive ali da ne smemo prestati da ih ispravljamo". Neki su prestali, neki zastali samo Cole nikad nije prestao da ih ispravlja zarad širine i prostranstva, otvorenog vidika, malo slobodnog daha za sve nas.

Svuda je Cole gde su mu tragovi.
A tragova itekako ima.

Slava mu i hvala.
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:41 17.12.2010

Re: Hvala Jelice. To je "NAŠ" Cole

Juče je Cole sahranjen. Padao je prvi sneg u Kragujevcu.
Neka mu je laka zemlja.
Slava mu.
I hvala Knjaže od Šumadije.

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 05:24 18.12.2010

Re: Hvala Jelice. To je "NAŠ" Cole

jeste
i bilo je jako hladno, a ljudi su stajali u redu koji mi se na momente činio ogroman, a na momente malen.

ne znam.

bilo je nečeg svečanog
medju ljudima,
dok sam ih onako, iz prikrajka posmatrala.

lep blog, jelice
i
topao.
Черевићан Черевићан 10:32 17.12.2010

уповоду

отишо је г Цоле
(затечен сам вести том)
ал онакав какав беше
трајаће присетом


mikimedic mikimedic 15:06 18.12.2010

cekao sam vikend da otvorim ovaj tekst

znao sam jelice da ce biti nesto posebno, bas kao sto je cole i bio.

napisao sam vec kratko da koliko god smo imali nesporazuma, zadivio me je kulturom dijaloga koju je vodio.

sada se usudjujem da odem i korak dalje -- moram da priznam da smo se nekoliko puta bas zakacili, a zna se kakav umem da budem kada mi neko stane za zulj, makar nesvesno.

i kad god sam ga napao na neki nacin, bilo opravdano ili neopravdano, cole je umeo da ostane gospodin.

i koliko god se ja nekad ne slagao sa njegovim stavovima, i insistirao da se 'obracunamo', on je bio taj koji je argumentima spustao loptu na zemlju. nije okretao ledja i bezao iz diskusije, vec naprotiv - nastavljao je u zelji da mi objasni gde po njegovom misljenju gresim. zato sto je uvek bio spreman da saslusa - i da cuje sta onaj drugi ima da kaze. a ta nam osobina tako mnogo nedostaje sve vise i vise.

i zato je veliki covek, zato ce ce uvek biti gospodin. nekoliko puta me je podsetio na mog oca.

gospodin iz sumadije - kako to lepo zvuci.


I ko da cujem mobu i kikote niz drum

Al svi su mrtvi i blazeni
Brsljan je davno prekrio stih
Od zlih vremena su spaseni

A trag postenja i dobrote ko oreol jos rominja oko njih


hvala ti za ovo jelice.
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:17 21.12.2010

Re: cekao sam vikend da otvorim ovaj tekst

Hvala tebi što si se javio i za lepe reči.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana