Diogen je fenjerom u po bela dana idući atinskim ulicama, tražio ČOVEKA, Aleksej Maksimovič Pješkov, poznatiji po nickname-u Maksim Gorki, u trenutku istinskog nadahnuća, uzviknuo je: ČOVEK, kako to gordo zvuči! Dobri ljudi! I naivni do bola. ČOVEK se ne može pronaći ni najjačim refektorima i drugim supersenzitivnim aparaturama a o tome koliko reč ČOVEK zvuči gordo, priložio sam svoje mišljenje u naslovu. Diogena nije kao ČOVEK impresionirao čak ni Aleksandar Veliki, kome je rekao da se skloni ispred njega i ne zaklanja mu sunce.
Ne, ipak sam grešan glede uvaženih Diogena i Gorkog! Iako je ČOVEK kategorija koja se nalazi samo u tragovima, kako bi to rekli hemičari, dakle, vrloveomanadasve retka pojava, ČOVEK ipak egzistira tu i tamo po ovom našem planetskom šaru. Nije zaštićen kao retka vrsta, vrsta koja odumire, dapače, izložen je, ako bude prepoznat kao ČOVEK, nipodaštavanju, odijumskoj pljuvačini, ignoraciji, lažnim optužbama…jer zlo i naopako, on, ČOVEK štrči, ne pripada krdu, voli, ljubazan je i predusretljiv, humanista, filantrop, kosmopolita, obrazovan, nenametljiv, ne čini zlo a na učinjeno mu zlo, odgovara osmehom i odmahivanjem rukom. I kome je potreban takav ČOVEK? Meni, tebi, njoj, njemu…i? Tu je kraj spiska!
ČOVEK se ne traži, ČOVEK se sretne, upozna ili nikad ne sretne i ne upozna! ČOVEK nije član SANU, stranačkoparlamentarni poslenik, predsednik ili direktor ovog ili onog, daleko bilo tajkun, nije raznokonfesijski velikodostojnik, ministar, diplomata od karijere, član Krunskog saveta, posednik poštenosrpskodomaćinskizarađenih stotina miliona Evra pohranjenih na računima inozemnih banaka…Ne to nije ČOVEK!
Kad sve saberem, za svojih 64 godine života, upoznao sam malecak broj ljudi koji bi se mogli svrstati pod naziv ČOVEK! Tim pre su mi još vredniji i dragoceniji, ponosan sam što ih poznajem ili sam ih poznavao.