Jutros, oko 11 po srpskom vremenu, malo izvan Moskve, rodila se:
Jelica Olga Lilit Evdokija Grigorijevna, 2kg 050 gr
desetak minuta kasnije Vuk Bogdan Lav Ognjen Viktor Grigorijevič, 1kg 980 gr
i posle par minuta i Ružica Ljudmila Stefana Anđelija Grigorijevna, 1kg 920gr
Svi imaju ocenu 9/10 na rođenju.
Djina je OK, uskoro će dobiti i lap top na nelimitirano korišćenje pa će Vam se svima i sama javiti. Ovo je na njen izričit zahtev samo obaveštenje.
Djina Vas sve puno pozdravlja i čestita Vam Novu Godinu i Božić.
EDIT:
Tu sam!!!
Preživela!
Nije baš da mrdam, ali živa sam. Da sumiramo, imam ukupno 3 komada beba u kolevkama u susednoj sobi, kožu oko stomaka nekih 4 broja veću nego što mi treba, 3,5 kg manje nego na početku trudnoće, (nema postporođajnih kila, u-ta ta), jedu mi se pljeskavice i dalje, Grigorije pokušava da diše, još se nije sabrao i oduzeo.. Milica, moja ćerka, manje više drži stvari pod kontrolom, raspoređuje smene za držanje (objasniću posle o čemu se radi), podseća Grišu da diše povremeno, proverava moje infuzije i druge flašice koje su mi izzabadane u vene, javlja se na mailove, blogove i poruke, smiruje babe i dede svaki put kad neka od beba uzdahne... Preporuka svim budućim mamama: razlika od 13 godina je odlična!!! pogotovu ako vam se zalome trojke, dobro je imati nekog smirenog.... ko je uglavnom smiren jer ima 13 godina i nema pojma šta sve može da pođe naopako. Ali je smiren.
Oćemo od početka?
Ajde.
Pre desetak dana su ustanovili da mi je od težine beba pukao (već ranije lomljeni i šrafovima zakrpljeni) pršljen u kičmi. Pa su me lepo vezali za krevet i nakrkali mi steroide za razvoj pluća za bebe. I pitali me, kad 'oćeš da vidiš decu? Šestog ili sedmog? Ja izabrala svanuće šestog, daj bre što pre, ne mogu više..
A lekari su mi smešni ko crtani film. K'o Stanlio i Olio. U pratnji Šilje i Mis Pigi. Nije posledica anestezije, stvarno su šašavi.
Jedan od njih je nekadašnji kolega mog oca, koji je inače poznat po nekonvencionalnim metodama lečenja.. a ovaj kolega rus mu je još gori. Pred porođaj, (carski, kao što i priliči za trojke), doš'o doca, i predložio: ako klinci budu preko kilo i po, da ih ne stavljamo u inkubatore, već da organizujemo "držanje". U prevodu, da okupim familiju, kumove, komšije i slučajne prolaznike da neko non stop, prvih nekoliko (5-7) dana drži u rukama bebe. Non stop=24h. Po jedna osoba po bebi. Auuuuu....
Elem, organizovali se moji slatki Rusi, a pred Novu godinu stigla im i Milica u pomoć iz Beograda, došla im svima ko bensendin, živi dokaz da mi nije prvi put.
Šesti januar, sviće, nose me u salu.. nose, jer ja na noge nema teorije da stanem. U jednom trenutku, anesteziolog (Stanlio) popušta neki ventil i ja na trenutak vidim neverovatnu sliku: moj svekar drži mog muža koji se trese kao da ga drma 220 volti i drži neki beli zamotuljak, pored njega plače ko kiša moja svekrva nad drugim (rozim) zamotuljkom, i pored njih stoji Milica koja mi govori "sve je ok, plaču od sreće, jel me čuješ, plaču od sreće, ne boj se.." Iza njih, neonatolog (Olio) pakuje treći zamotuljak, isto rozi. A ja genijalno pitam, kad će porođaj?
Stanlio je opet odvrnuo neki ventil i pada mrak.. Narednih dva i po sata su mi operisali pršljen.
Budim se popodne (juče, 6og).. Neko cvrči u susednoj sobi, pa onda još neko, i na kraju tri glasića.. Živi su. Imamo dve spojene sobe, kao mali bolnički opremljeni apartman, u jednoj sobi je za bebe, u drugoj sam ja. Intenzivna nega u poluprivatnoj varijanti. Luksuz koji inače ne dozvoljavaju, ali ja posle carskog i operacije kičme vezano, i trojke, ipak imamo neke privilegije, a i privatna je klinika...
Po dogovoru, prvorođena je Jelica Olga Lilit Evdokija, dečku je ime zapisano još na blogu pre par meseci, Vuk Bogdan Lav Ognjen Viktor, a malecka (mislim da ćemo je zvati cvrle:) Ružica Ljudmila Stefana Anđelija je rođena poslednja.
Kad sam se probudila, došla mi svekrva, sva naduvena od plakanja, pita: šta da ti dam za unuke? Muško i DVE devojke? Čime da ti se odužim, sunce moje? Plače žena i ljubi me u ruke.. Lekarka (ortoped-Mis Pigi) se smeje i tapše je po leđima a moja svekrva zagrcnuto pokušava da joj objasni da sam ja njoj rodila DVE unuke, DVE, ehejj...
Vadi iz tašne kutiju, komplet, prsten, narukvica, ogrlica i minđuše sa roze kristalima u zlatu, blješte koliko su lepi.. Kaže, za svako dete daću ti zlata koliko je teško, samo ti meni rađaj unuke.. Oj, živote, ja se još čudim gde mi je stomak a ona bi još?!
Griša je genije. Nema pojma ni koji je dan ni gde se nalazi, jede kad mu Milica poturi sendvič pod nos, poslušno izlazi napolje kad mu kažu, vraća se kad ga pozovu, mene drži za ruku kad ga puste u sobu i svakih 30 sekundi pita kako sam.. isto kao i pre 30 sekundi, Griša...Ne zna mučenik gde udara. Milica je strpljivo čekala pola sata kad sam se probudila, a onda mu uvalila u ruke poklon za mene da mi da, zaboravio čovek, drži onaj zamotuljak šarenog papira i pita šta je ovo i kome da dam? Milica ga lupa po čelu i viče, Djini, bre, smotani! Jelice Greganovićka, skoro si pogodila, ogrlica i medaljon, jedno veliko srce sa pet dijamanata u boji: njegovo srce i u njemu ja, Mica, Jelica, Vuk Bogdan i Ružica. Svaki dijamant u drugoj nijansi. Dakle, "čučnulo je žuto"!
Evdi nismo ništa javljali, nego je Milica upalila komp, otišla na Skype i odnela komp u sobu sa bebama. Tako da je svima sve bilo jasno odmah. Kaže mi majka da se Evda prekrstila, blagoslovila decu, rasplakala se, pitala za mene i otišla da se isplače u svojoj sobi.. Ne smem još da joj se javim, grozno izgledam posle svega, da je ne plašim...
Doneli su mi lap top odmah, ali ja sad imam drugi problem: ne mogu da ustanem i sednem. A kucati jednom rukom ležeći je mnogo nezgodno.. Ipak, dokopala sam se kompa posle 7 meseci, pa me sad neće odlepiti od njega barem neko vreme. A "držanje"... funkcioniše. Jeste šašavo, ali radi. Klince umotaju u jednu tanku pelenu i neko ih drži u rukama. A taj neko ko drži bebu gore ima samo taknu hiruršku košulju. Tako da mi svi "držači" izgledaju ko Marsovci, u zelenim hirurškim odelima, sa maskama preko nosa i kapama (isto zelenim). Smenjuju se na svakih 5-6 sati, klinci lepo jedu, spavaju i svakim satom su sve bučniji. Kažu mi da Jelica uglavnom spava, ima mladež na levoj nadlaktici, Ružica ne vadi prst iz nosa i ima malu crvenu flekicu na levom kuku a Vuk Bogdan se ne oglašava, samo zine kad je gladan. Glasa ne pušta. I ima na desnom listu noge mladež.
Ah, da, vic dana! Četvrti lekar, (u daljem tekstu Šilja, visok oko 2m i nekih 45 kila žive vage, skroz sed, ima oko 60 godina), internista, mrtav ozbiljan mi dolazi sinoć i objašnjava mi, da sledeću trudnoću ne planiram barem godinu dana..?!?! AAA?!?! KOJU sledeću?!?! Jeste li vi svi zajedno normalni bre!!!
Ali..ipak.. bebe su preslatke.. i lepo mirišu..Videćemo..
Dragi moji, svima ću vam odgovoriti na poruke, samo malo da se saberem :) i oduzmem.. :)