Muzika| Život

Radio, drama

pape92 RSS / 07.01.2011. u 13:30

6pcot3.jpgU vreme kad muzika ne dolazi sa prozora i krova već iz pakle šibica, to je verovatno bio poslednji tranzistor koga sam video u životu. Sa njega je dopirala zimzelena muzika. Zimzelen je bio i vlasnik tranzistora, kose crne kao gavran, koji je sedeo prekoputa na ivici kreveta i kako se činilo, prdnuo pokušavajući da se pribere dovoljno da bi ustao. Muzika je bila zimzelena jer sam se nalazio u Sloveniji, gde tako zovu evergrin, a čovek je bio zimzelen jer je oboleo od ciroze jetre. Ta bolest u svom krajnjem stadijumu koži daje nadutost i boju koja kao da dolazi od žutozelene neonske lampe koja se nalazi negde unutar bolesnika. Boravio sam na odelenju za internu medicinu mariborske bolnice, gde sam primljen radi određenih ispitivanja, i trebalo je da tu ostanem do jutra. Do jutra ću slušati i stanicu za koju pre toga nisam znao ni da postoji, Radio Maribor, i koja pušta samo stare stvari, a pri tom ne mislim na Grace Jones.
U bolnicama vladaarrow-10x10.png stroga podela na manjinu, potencijalno bolesne, i većinu, potencionalne zdrave. (Ili nikad zdrave). Ove dve grupe retko komuniciraju, i sa susedom koji bi da je bio crvenkast umesto zelenkast izgledao kao ostareli Sijuks, nisam razmenio ni reč, ali sam kao i cela soba slušao ono što i on na svom bez vidljive svrhe hanzaplastom zalepljenom tranzistoru. Bilo je tu pažljivo izabranog Din Martina („Let it snow", „King of the road"), pa je iznebuha emitovan čitav sat posvećen R&B muzici šezdesetih, zatim sam morao da trpim set slovenačkih popevki koje su zamenili šlageri, gde kao da su mene pitali pustiše i „Pridi, dala ti bom cvet" koju je Eva Sršen pevala na Pesmi Evrovizije 1970, a čije su reči u lascivnim sedamdesetim bile shvaćene na jedini moguć način. I tako je prošao dan u kome je, uz sav program Radio Maribora, ipak najsvetliju tačku predstavljala devojka anđeoskog lica koja se izdavala za člana lekarskog osoblja i koja me nije ni pogledala. Zauzvrat je sa Žalosnom Sovom od prekoputa izmenila niz pošalica. Anđeli više vole bolesne, i pravo je tako. Zatim je došla noć, i počeo sam da preispitujem svoju odluku da ne kupim mp3 plejer. Ne bih se žalio ni na Sony walkman iz vremena kad su ga pravili kao da su dizajnirali burence za bernardince.sony-walkman.jpg Kako je noć ispunjenja stenjanjem, kašljanjem i programom Radio Maribora odmicala, tako sam, poput Prustovog junaka, branio svoju odluku da ne slušam muziku sa slušalica dok učestvujem u životu.


Nekada davno je bilo dovoljno pritisnuti „rec" tipku na radio kasetofonu. Pritom izveden panterski skok je donosio osećaj koji imaju samo lovci. Danas je proces više nalik kupljenju šarana iz prenaseljenog ribnjaka. Mnogi zaboravljaju da postoje ljudi koji su plaćeni za to. Puštaju muziku na radiju. Svi oni vole svoj posao - bio sam jedan od njih. Ma gde bili u 20-kilometarskom krugu od iole većeg grada naći ćete takve profesionalce na dovoljnom broju stanica da imate izbor. To nikada neće biti ono što ste želeli, ali može biti nešto što vam se sviđa. Slično životu.
Rekoh, nemam mobilni plejer. Još kao klinac sa vokmenom sam otkrio da sveprisutna ispunjenost nasnimljenom muzikom proizvodi inflaciju koja obezvređuje vreme kad je zaista slušam. Osim toga, da nisam voleo slušati radio, postao bih fah idiot. Nikad ne bih saznao za "Pridi dala ti bom cvet", a možda čak ni za „Jutros mi je ruža procvetala". Bio bih uskraćen za cvetanje hiljadu cvetova. Uostalom, želim li da mi život bude takav da u svako dobaarrow-10x10.png znam koja će biti sledeća stvar koju ću poslušati? Da li mi je i sve drugo u životu podjednako predvidivo i kontrolisano i ako jeste, nije li to pomalo tužno?

No, te noći u bolnici sam ipak poželeo malo kontrole. Dok nikom drugom muzika koja se pušta u tri ujutru nije smetala da spava, ja nisam mogao oka da sklopim. Takođe nisam mogao da znam da li zeleni indijanac koji se povremeno s mukom meškoljio prekoputa spava ili sluša radio, a nisam se usudio da upitam. Osetio sam da nemam pravo. Nisam ni zvao sestru da se požalim. Samo sam slušao radio i nisam mogao da zaspim. Oko pola pet mi je bilo dosta svega, pozvonio sam sestri i zamolio za jednu šarenu pilulu. Bunovna žena me naravno nije razumela, pa sam jednostavno zatražio pilulu za spavanje, čemu mi je rado izašla u susret. Pre nego što ću utonuti u san, učinilo mi se da više ne čujem radio, e jebiga pomislio sam krajičkom svesti, džabe se drogiram, mora da je otpao hanzaplast.
Kad sam se oko devet probudio za doručak, krevet preko puta mene je bio prazan i golog dušeka. Upitao sam sestru reda radi, ionako sam znao, i dobio kratak odgovor: egzitus. Do tada sam mislio da je to stvar Boba Marlija. Nadam se samo da hanzaplast nije sa trandže otpao pre vremena, i da je stari Sijuks otišao slušajući ga.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 

Ovaj blog sam napisao nakon što sam u nekoj knjizi naišao na naslov pesme: "Stražaru, ima'l nešto novo u noći ovoj", a danas objavio da poželim jedan srećan rođendan.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 

Usputno zapažanje. Ako već moram da jednog dana gore krenem sam, a kažu da je tako, neka to bude uz radio. Pitanje koju bi stvar želeli da čujete, a da je to poslednje što ćete ikada čuti je ionako nepodnošljivo. Verovatno bi malo ko pobegao od ličnog ružinog pupoljka. (U mom slučaju bi rosebud sigurno bilo nešto sa ABBA albuma „Greatest Hits" iz 1975 koji sam dobio od roditelja za rođendan. SOS bi bila istovremeno i najprigodnija i najbeznadežnija).



Komentari (62)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

loader loader 13:42 07.01.2011

Tanani cvetovi audio-prošlosti

... pustiše i „Pridi, dala ti bom cvet" koju je Eva Sršen pevala na Pesmi Evrovizije 1970. ...


Pridi, dala ti bom cvet" je već dugo moj neprikosnoveni, nežni favorit kad je u pitanju slovenačka popevka. Interesantno je da veoma malo ljudi za nju zna, ili je uopšte pominje kad se povede reč o domaćem evergrinu, pa se tu i tamo navede neka sopstvena, omiljena... No, zato je tu blog :)

Kad smo već kod Zmajčeka, evo još jedne, zaista predivne, iz muzičkog naftalina:
"Dobra volja ... "

Mr Pape, bravo za blog, pozdrav i srećni praznici ukoliko ih slavite
pape92 pape92 13:47 07.01.2011

Re: Tanani cvetovi audio-prošlosti

Slavim, hvala takođe. Kao i za prvi komentar.
loader loader 13:56 07.01.2011

Re: Tanani cvetovi audio-prošlosti

Kao i za prvi komentar.

Pa... .. ko rano rani, dve ... .... ...


Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 14:06 07.01.2011

aiiii

prekrasan blog, pravi poklon:)))
veliko hvala, pape:)

pape92 pape92 14:36 07.01.2011

Re: aiiii

Molim, i hvala.
gorran2 gorran2 14:12 07.01.2011

za usput

Nikad nisam slušao radio - za sada se u vasioni nije pojavila stanica koja bi mi bila makar podnošljiva. Ali, živim u zgradi sa liftom u kojem svira radio - i to se valjda broji.
Ako već moram da jednog dana gore krenem sam

Nisam siguran da je "gore" prave smer (možda je do mene), ali dobra ideja da se sastavi plejlista.

gorran2 gorran2 14:21 07.01.2011

Re: za usput

Ako bi "proces" (u liftu) potrajao, možda bih pustio još nešto







pape92 pape92 14:44 07.01.2011

Re: za usput


Ti ko Piter Selers u Dobro došli gospodine Chance (Being There) kad ga pitaju gde misli da ide kao sledeće, a on odgovara sa "u onu malu sobu gore", pa se svi ražaloste (a misli bukvalno). No, ako se "gore" ide liftom, utoliko bolje. Ja sam gledao film u kome se liftom ide "dole" (brrr).
Hvala na muzičkim prilozima.
vishnja92 vishnja92 14:47 07.01.2011

Re: za usput

hola pape

sve najbolje.
pape92 pape92 14:59 07.01.2011

Re: za usput

Hola! Mersiboku, takođe.
milisav68 milisav68 15:19 07.01.2011

Re: za usput

Ja bih izabrao neki instrumental, na primer:
pape92 pape92 15:58 07.01.2011

Re: za usput

myredneckself myredneckself 18:49 07.01.2011

Re: za usput

pape92
Osim toga, da nisam voleo slušati radio, postao bih fah idiot. Nikad ne bih saznao za "Pridi dala ti bom cvet", a možda čak ni za „Jutros mi je ruža procvetala".


pape92, odličan post
gorran2
Nikad nisam slušao radio - za sada se u vasioni nije pojavila stanica koja bi mi bila makar podnošljiva. Ali, živim u zgradi sa liftom u kojem svira radio - i to se valjda broji.

Ihhh...šta si propuštao.
Na tom radiju u liftu sigurno ne puštaju ovo (može biti, ako se u muz. redakciji nađe neki ok čova, da će pustiti rimejk ove pesme od Videosexa )



prajsles, za nepostajanje fah idiota
vishnja92 vishnja92 20:00 07.01.2011

Re: za usput

Nikad nisam slušao radio

:)
uvek sam slusala radio... dok nisam prestala . a od svega sto sada nemam jedino mi radio stvarno nedostaje.


(i to sa umiranjem: nikad nisam pomislila na muziku. malo tisine, sunce koje prolazi kroz stvari, vetar i naravno, boje: svezezelena i dovoljno plave sa toplim zutim flekama. tamo nekad, kada sam se bavila sopstvenim umiranjem i odlazila u krevet sa svescu da nisam vecna, resila sam da umrem na prolece, usred dana, lezeci na zemlji.
toliko o stvarnom umiranju. o umiranju na blogu - mislim da je ovo trenutak: sad. adio)
Unfuckable Unfuckable 15:05 07.01.2011

kakva slika

Kad sam se oko devet probudio za doručak, krevet preko puta mene je bio prazan i golog dušeka. Upitao sam sestru reda radi, ionako sam znao, i dobio kratak odgovor: egzitus. Do tada sam mislio da je to stvar Boba Marlija. Nadam se samo da hanzaplast nije sa trandže otpao pre vremena, i da je stari Sijuks otišao slušajući ga.

ovo me je snažno podsetilo na čuvenu scenu u bolnici ("Lepa sela lepo gore" ) kada se Cvijanović budi neposredno pred smrt.

Voleo sam slušati radio, sada više to ne smem da tvrdim jer ne znam ko se tu, i koliko, zaista promenio: radio, vreme ili samo ja.
U Sloveniji mi je omiljena stanica (umesto upravo spomenutog Radija Maribor koji je tada bio nekako dosadan, što je, opet, krajnje razumljivo jer radi se o '83-'84) bila sasvim slučajno otkrivena Radio Koper sa svojom više nego odličnom emisijom "Noćni val".
Eksplozija boja u sred socijalističkog sivila, baš kao i ovaj lepi blog
Pozdrav Majstoru

ps: čestitao sam i ja rođiš, ali na jednom drugom (starijem) mestu, no me niko ne konstatuje

ps2: abba, upravo greatest hits skinuto s neta nekoliko sati pre dolaska 2011.
pape92 pape92 15:56 07.01.2011

Re: kakva slika

Najviše slušam studentski radio pod nazivom Radio Marš. Imaju i live stream, muzika im je u više od polovine vremena odlična. Studenti ko studenti, umeju da tupe u komentarima i prilozima, ali se često razumeju u muziku. Naravno, za kvalitetan odabir moraju da se menjaju stanice (kad sam bio baš mali tako sam provodio sate - TV je imao samo dva kanala).
A bogami, ne ustručavam se da uronim u nepreglednost radio stanica na internetu. Tu stvarno ima za svakoga ponešto, ali volim samo one koje imaju voditelja i idu uživo (ili bar mislim da idu uživo). Radio bez voditelja je kao supa bez brkova, štono kažu.
pnbb pnbb 16:32 07.01.2011

Re: kakva slika

Radio bez voditelja je kao supa bez brkova, štono kažu.

mislim da je u originalu bilo ko poljubac bez brkova, sto znaci da ako snasu nije cmolnuo brkati porucnik , nego cosavi apotekarski pomocnik, bolje da se nije ni trudio..
inace ja sam jedno vreme gajio upadljivo komicni par, samo zbog piva...

usput, za text jedno 10 preporuka

nazalost u okolini to radio je nevidjeno sranje... u slucaju da niste tinejdzer koji konzumira samo top40...
skoro svo vreme dok sam kuci cuej se jazzFM, a ono malo vremena u kolim aim adobar jutarnji talk program...

sad pre par meseci kupio sam neki dek iz proslog milenijuma da bi vec jednom preslusao ponovo ono sto je zabelezeno tigrovim skokom...
pape92 pape92 16:36 07.01.2011

Re: kakva slika

Malo malo pa neko o supi, trendovi moraju da se prate .
pnbb pnbb 16:47 07.01.2011

Re: kakva slika

trendovi moraju da se prate

kad obnavljam mobilni, uredno na svakin 2 godine, odnosno kad pocnu da me pitaju ciko a sta vam je to u sta pricate, glavni ficr je da ima radio .. zanimljivije je kad si solo na bajku...
pape92 pape92 16:52 07.01.2011

Re: kakva slika

E da, i sam ponekad slušam radio na sluške preko telefona (ja sam više rolator nego biciklista).
blogovatelj blogovatelj 05:53 09.01.2011

Re: kakva slika

Voleo sam slušati radio, sada više to ne smem da tvrdim jer ne znam ko se tu, i koliko, zaista promenio: radio, vreme ili samo ja.


I ja imam ovu dilemu, pogotovo ako je radio u stvari niz reklama i vesti ponekad prekidan muzikom.
Zato je poslednjih par godina mp3 plejer moj izbor.
U 8GB staje oko 200 albuma...
Oko 120 od tih dvesta stoje tu od kad sam plejer kupio, a ostalo menjam po potrebi.
Imam i folder po imenu "razno" koji mi sluzi za simulaciju radio stanica... A reklamu nemam ni jednu...
Kada kolima krenes na bilo kakvu voznju duzu od pola sata, priceless.
hoochie coochie man hoochie coochie man 16:57 07.01.2011

---

To nikada neće biti ono što ste želeli, ali može biti nešto što vam se sviđa.


A moze i da ubode!
I nekako lepse kad se to sto ubode cuje onako iznenada, dodje kao neki poklon, nego kad se isto to cuje jer sam to sam pustio.

A radio...
Pa ko je studirao tamo nkrajem sedamdestih pocetak osamdesetih pod "radio" se pordazumevalo

nocni program


A poklonom se smatralo

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 17:34 07.01.2011

Emerson, Lake & Palmer -Mussorgsky -Pictur

ja ne volim tipke na risiveru, samo potenciometre, prosto zaostala sam pa mi ok da vrtim dugmice, a radio slusam na jednom starom pioniru, ok, malo unapredjenom, na kome sam slusala u to vreme nocnih programa i ovo:

pnbb pnbb 17:47 07.01.2011

Re: Emerson, Lake & Palmer -Mussorgsky -Pictur

radio slusam na jednom starom pioniru

i ja - sx680
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 18:10 07.01.2011

Re: Emerson, Lake & Palmer -Mussorgsky -Pictur

radio slusam na jednom starom pioniru


i ja - sx680


hehe, ovaj moj je sx580
:)
zvucnici damski, Bang & Olufsen:)
pnbb pnbb 18:38 07.01.2011

Re: Emerson, Lake & Palmer -Mussorgsky -Pictur

zvucnici damski, Bang & Olufsen:)

ja sam lokalpatrijota, paradigmovi titani... a posto su izgleda visoki nesto na izdisaju, prikacene su i dve jamahine kante... zajedno briljiraju

steta stose ne razumem bas nista u popravke, jer je na marancu bolji zvuk .. a tamo je otisao neki trafo, pa zuji
gordanac gordanac 17:35 07.01.2011

*****

Sepulturero Sepulturero 18:36 07.01.2011

Radio live

bocvena bocvena 18:45 07.01.2011

zauvek radio

Ovaj tvoj divni blog me nagnao da razmišljam koja bi to stvar bila za isparaćaj....ne onaj prvi izbor nego neka sa radija...
Možda ova...
pape92 pape92 18:58 07.01.2011

Re: zauvek radio

Ako ćemo od Nine Simon a da bude oproštajna, nema bolje od ove:
bocvena bocvena 22:23 07.01.2011

Re: zauvek radio

Ali pre nego se oprostimo, da zapevamo i za pojas zadenemo:))

Radio slušam u kolima i kad peglam. Užasno sam izbirljiva kada je muzika u pitanju. Menjam stanice kao pomahnitala, sve dok ne naidje pesma koju volim. E sad, tu ima pesama iz prave ljubavi (muzika koju inače slušam) i radijskih ljubavi (muzika koju inače ne volim, ali na radiju mi sasvim odgovara).
Al' sam ga smutila.
Primer radijskih ljubavi...
1,2,3...
Odavno više ne slušam 2U, ali kad čujem ovu stvar na radiju, urlam iz sve snage.
U radiju žive mali ljudi.
I ja ih volim.
blogovatelj blogovatelj 06:01 09.01.2011

Re: zauvek radio

Odavno više ne slušam 2U, ali kad čujem ovu stvar na radiju, urlam iz sve snage.


Pa koliko je to cesto pustaju?

i radijskih ljubavi (muzika koju inače ne volim, ali na radiju mi sasvim odgovara).


Sad si me podsetila jedne pesme koja mi je u svim okolnostima bez veze, sem kad je cujem na radiju. Tad mi je boli glava.

bocvena bocvena 19:57 09.01.2011

Re: zauvek radio

Pa koliko je to cesto pustaju?

Ovu ne preterano često. Ima U2 većijeh hitova:)
zoja444 zoja444 19:08 07.01.2011

a, sto bas ja... drama

moja prva identifikacija.

vreme: avgust 2009, 6.30 ujutru
mesto: kapela
akteri: ja, jos neki drugi ljudi i radnici u kapeli

cuvar: idite prvo gore, da platite racune.
ja: a, odeca?
cuvar: nosite je sa sobom, sve ce Vam reci.

ja: dobar dan.
administracija: dobar dan. dajte papire. ... toliko i toliko din. sada sidjite stepenicama dole.

uzane stepenice. malena prostorija. kakav je to miris? formaldehid. neki ljudi vec cekaju. svi cutimo. sa strane 2 ogromne pepeljare. niko ne pusi (zato cu ja po izlasku popusiti 3 cigarete, jednu za drugom). svakih nekoliko minuta izlazi covek u rukavicama, proziva rodbinu pokojnika i uzima stvari.

radnik u rukavicama: dodjite.
cutke ulazim. prilazim sanduku. krajickom oka uocavam gomilu poredjanih sanduka. pogled koji traje jednu sec a cini se kao vecnost. zar je jos toliko ljudi umrlo?
ja (u sebi): kakve su mu to modrice po licu? vidi, jos ima bradu. zasto nista ne osecam?
ja (radniku u rukavicama): On je. znate, rekli su mi da proverim da sanduk ne ode na neko drugo groblje.
on: nema problema, evo vidite i sami. ovde pise.
ja: je li to to?
on: da.
ja: dovidjenja.
on: dovidjenja.

izlazim kroz siroki otvor sa kojeg se spustaju neke plasticne trake.
vidim kamion sa otvorenim vratima.
identifikacija je trajala manje od minut.
ispred kapele sam sedela skoro sat vremena.
miris formaldehida mi je mesecima stajao u nozdrvama.
ta slika mi jos ne izlazi iz glave.
nikako da oprostim sebi sto se nisam setila da dam neki novac coveku u rukavicama.
za pokoj duse.

i jos uvek se pitam: zasto bas ja?
pape92 pape92 19:47 07.01.2011

Re: a, sto bas ja... drama

Znači tako to ide...svakog to čeka, ili je prošao kroz to. Nadam se da ima utehe...
zoja444 zoja444 20:39 07.01.2011

Re: a, sto bas ja... drama

pape92
Znači tako to ide...svakog to čeka, ili je prošao kroz to.


da, tako je to islo, ali je bila i pred-drama drame:

- ljudi, umro je covek.
- mi za vikend idemo kod prijatelja... nemoj slucajno da nas zoves telefonom.
- ali umro je covek... ko ce ga sahraniti?
- tebe su stalno vodali kao malu po jazz koncertima... i znas... tako
- ali, ja nista ne znam o sahranama i godinama nismo bili u kontaktu... a ona ne moze, operisana je... zar je moguce da niko nece da sahrani coveka?
- to je njen minuli rad... tako je i zasluzila
- ali, nije umrla ona, nego on... kakav crni minuli rad sada?... hajde slozite se dok ovo prodje, pa se posle opet svadjajte... meni treba pomoc
- moci ces ti to... ne brinemo... ajde, ciao.

On nije pripremio sebi muziku, iako je bio jazz muzicar. ni oko toga se niko nije pobrinuo. cula se standardna klasicna muzika. sa kasete.
gorran2 gorran2 21:15 07.01.2011

Priča iz života (i okoline)

Čovek - seljak.
Žena umrla, deca otišla. Ostale dve kravice i najstariji sin od 30 godina. Taj baš nije za domaćinstvo - ne brine ni o čem (a nema se o bog zna čemu ni brinuti). Uglavnom, svako veče ode u selo, u nečiju kuću, i pije. Ujutro se pojavi odnekud u nedoba, u ne baš ispravnom stanju.
Ukratko, sirotinja. Stari kao pomalo istera kravice na pašu, sam dotera na strugu, sam pomuze. Kad je vreme, uzme pa pokosi livade koliko treba.
Ali, srećom postoji i država, odnosno socijalna služba. Preko neke brige o starima, stigne mu jedne godine obaveštenje da mu je socijalno obezbedilo besplatan boravak u banji za neko vreme.
Lepa vest, ali ima jedan problem - obezbeđen je smeštaj, ali ne i pare za kartu. Stari se premišljao i dovijao, ali ne ide. Pokušao da pozajmi - ali ko danas ima para na ovu skupoću, pogotovo na selu. Pokušavao i da razgovara sa sinom - uzalud.
Dan pre polaska se posebno ushodao. Komšija, makar petsto, vratiću. Daće taj-i-taj petsto, i biće dosta. Ali komšija nikako nije pri parama. Na kraju mu sin, koji je osećajan čovek (zato toliko i pije), kaže, sedi, stari, i ne brini ništa - otići ću ja večeras i pozajmiću u selu.
I ode, naravno.
Svanuo dan polaska. Stari ustane, sav svečan. Uzme pa se obrije, pa iz ormana izvadi "odelo" - ono jedino, ceremonijalno, za ukope, crkvu i tako... Obuče se, i sedne pred kuću na klupu da čeka.
Ali vreme prolazi, a ništa se ne događa. Sina nema.
Doduše, pod normalnim okolnostima, ne bi on ni polagao mnogo vere u njegovu reč, ali ovo mu je zvučalo nekako posebno.
Petnaest minuta do vremena polaska.
Vreme.
Petnaest muinuta kašnjenja. Dobro, ako se požuri, još bi se moglo stići.
Ali u selu vlada potpuni idilični mir i spokoj. Ptice cvrkuću, u daljini se ponekad začuje zveket čaktara i glasovi čobana, ili seljaka za svojim poslom.
A sina nema.
Prođe sat.
I stari uđe u kuću, uze konopac, prebaci ga preko grede, i obesi se, onako svečan i uparađen.
Nije prošlo ni dva sata, a komšije ga nađu. Sad, sve dalje je uigrana rutina, poput napada Indianapolis Coltsa. Nije prošlo ni sat vremena, a stigla je narikača-dobrovoljka (valja se). Prvi komšija, samozvani organizator, već je otišao do meštanina koji ima šatru i mobilisao potrebno ljudstvo, tako da je za dva sata nikla šatra. Već se unapred znalo čije je tele na redu, za slučaj ne-daj-bože, i tele je već poginulo, vredne domaćice iz roda i komšiluka krenule da spremaju, a mlađa čeljad da poslužuje goste koji su pristizali.
Našlo se dosta rakije, za pokoj duše, a do pada mraka već se mogla čuti i pesma...
pape92 pape92 21:25 07.01.2011

Re: Priča iz života

Naše priče uvek mirišu na naše.
aleksanadar aleksanadar 19:17 07.01.2011

Sony

Занимљив текст, као и сви претходни.

Честитам празник.


Ne bih se žalio ni na Sony walkman iz vremena kad su ga pravili kao da su dizajnirali burence za bernardince.


Моја маленкост је поносан власник оваквог:



Мада се ради о сасвим новом производу (mp3-player), назив (walkman) је задржан. Звук је сасвим солидан.


ne slušam muziku sa slušalica...


Зашто не?


Danas je proces više nalik kupljenju šarana iz prenaseljenog ribnjaka.


Врло згодно поређење. А то изазива страшну инфлацију музике. Ефекат је тај да се од силног дрвећа не види шума.


Osim toga, da nisam voleo slušati radio...


Ја сам волео да га слушам, некада. Данас много мање, а изговор је: немам га!

Слушам, повремено, интернет-радио (има ли разлике?). Мој избор су: класика, џез и латино.

Ево станице на коју сам набасао: www.accuradio.com





Едит:

pape92 pape92 19:55 07.01.2011

Re: Sony

Честитам празник.

Hvala, takođe.
Imam slušalice da ne smetam drugima kad slušam nešto u kući, što zna bude. Nego nemam mobilni plejer, osim radio plejera u telefonu. U kolima takođe više volim radio, i po gradu ga isključivo slušam. Za put ipak spremnim muziku za put...
AlexDunja AlexDunja 19:38 07.01.2011

heh,

nikada nisam volela da slušam radio.
volela bih da ja diktiram nekom šta da sluša,
ali koga ja izaberem.

a moju muziku sam birala sama. sebi.
pape92 pape92 20:00 07.01.2011

Re: heh,

To je isto OK. Nije ovaj blog uputstvo, samo prilika da iznesem svoje "za" radio muziku. Nego, druga stvar mi je pala na pamet: često se dešavalo da drugi izabere muziku za mene (nasnimi), i to je znalo da bude dobro. A i sam sam snimao za druge, to je uvek zadovoljstvo. Ponekad i uzbudljivo zadovoljstvo.
AlexDunja AlexDunja 20:06 07.01.2011

Re: heh,

i to je znalo da bude dobro. A i sam sam snimao za druge, to je uvek zadovoljstvo. Ponekad i uzbudljivo zadovoljstvo.

e, da.

ja sam za jedan rodjendan dobila kasetu.
( pritom sam imala otpor prema magnetnim zapisima)
to je bilo wow. čovek me pročito, i
još napravio emotivni raspored za raspad.
u pe čat lji vo!

i ja sam posle probala da biram za druge.
kad se koncentrišeš, i stvarno nekog
poželiš da raduješ muzikom je najlakše.
emocionalna stvar.
houp houp 20:17 07.01.2011

Re: heh,

emotivni raspored za raspad




Onako zbog Maribora...


Nije ovaj blog uputstvo


ali je baš dobar
hannah.greener hannah.greener 20:28 07.01.2011

pesma za "to go"

Ne bi mi smetalo da dok odlazim u Večna Lovišta čujem "Three Little Birds", od Marley-a.

Odlična pričica. Thumbs up za Radio Marš, mada umeju da smore ali OPASNO. Jednom sam čuo tamo nekog Slovenca, kako na nekom pijanom dijalektu peva nešto o luci Amsterdam, i prvi put mi "slovenščina" nije zvučala gej. Onako, baš mi je taj njegov izgovor imao neku težinu, jako je podsećao na ruski i stvarno je bilo kewl. Da nemaš možda ideju tko bi to mogao biti...?

Inače, onako usput, mislim da si dugujemo neki alkohol ovijeh dana...
pape92 pape92 21:06 07.01.2011

Re: pesma za "to go"

Nemam pojma ko bi to mogao biti. Mada zvuči neverovatno, Slovenac koji peva a da ne zvuči gej, teško mogu u to da poverujem.
"Three Little Birds"

Ne bi ni meni: u svakom slučaju mnogo, mnogo bolje nego npr 'Road to hell'.

Dug je zao drug.

zadnjapetoletka zadnjapetoletka 00:00 08.01.2011

Minerva-predratni


A tek skala u mraku
mirelarado mirelarado 18:37 08.01.2011

Re: Telefunken-predratni



Били су то готово неуништиви пријемници. Радио се данас преселио у компјутер, али мислим да и даље, као медиј, има свој значај.

П.С. Диван текст, Папе.
tyson tyson 17:25 08.01.2011

Radio


Iako bi neki voleli da je tako, video nije ubio radio zvezde.

Takozvane muzičke televizije ili više nisu muzičke (MTV je odavno dotakao dno dna), ili posle određenog vremena, merenog eventualno satima, postaju dosadne - na radiju koji drži do sebe ne može se desiti da se dva puta u toku dana čuje ista pesma (osim u nekim ekstremnim okolnostima, kao npr. kada je policija danima sedela u B92, davnih devedesetih), dočim je to na muzičkim televizijama tak' normalno.

I ja sam imao nesreću da ležim u bolničkoj sobi sa čovekom sa tranzistorom, ali ovaj je slušao isključivo Radio Beograd, i budio se vrlo rano čak i za normalne pojmove, recimo oko 5, kad je budio i ostatak sobe prvim Vestima. "Ostatak sobe" su pak činili ispisnici tog poklonika Radio Beograda, svi do jednog kao da su u zemunsku bolnicu došli direktno sa mitinga na Ušću 11. marta 1991. godine, te ne čudi da ne samo da nikom nije smetalo već su kao po komandi spremno ustajali i pobožno slušali tadašnju Miloševićevu perjanicu na Radio Beogradu, Miliku Šundića, kako glasom sudije prekog, revolucionarnog suda vatreno sikće paškvile na račun tadašnje opozicije.

Dvojicu je Milika ispratio put egzitusa dok sam ja ležao tamo, da bi im se i Milika kroz neku godinu, u oktobru 2000. godine, pridružio u kazanima pakla. Valjda mu je srce prepuklo kada je video da je i drug Sloba priznao poraz na izborima i prepustio vlast crnoj reakciji.

Muzika koja se mogla čuti sa talasa Radio Beograda tih mojih bolničkih dana ponekada je bila potpuno neverovatna i svakako neočekivana.






pape92 pape92 18:07 08.01.2011

Re: Radio

Imam drugara koji je ležao početkom devedesetih u bolnici sa slobistima. Ali šta im je taj radio! Na kraju su mu jeli iz ruke. Moram da mu zatražim da mi ponovo to ispriča (ovo je ko kad drug Božur priča vic: i sad ja ne znam baš kako je to tačno bilo, ali ih je naš Era sve nadmudrio).
Radio da je trebalo da umre, već bi umro. Mada volim da na yutubu zalutam od svari do stvari, da iskopam stvar koju nisam čuo 20 godina itd, ništa se ne može meriti sa nenadanim muzičkim poklonom.

Kad smo kod tubeta, imam (drugog) drugara koji, znajući moju celokupnu biografiju do u tančine, zna da mi "poklanja" stvari na koje mi zazvoni zvonce u vidu linka. Volim da vidim da se to radi i ovde: na blogu to više liči na radio, nekom će da legne, nekom neće, al kome legne...
AlexDunja AlexDunja 18:28 09.01.2011

Re: Radio

Volim da vidim da se to radi i ovde: na blogu to više liči na radio, nekom će da legne, nekom neće, al kome legne...

a ja najvolim da ubodem geru:)))
bojan.taj bojan.taj 17:57 08.01.2011

Radio Beograd

Kada se vec pominje radio i drama jednostavno ne mogu a da ne pomenem osobu po imenu Dragoljub Bokonjic(nazalost pokojni)...Pokojni Dragoljub je otac mom skoro najboljem drugaru Luki,i skoro celog svog zivota odlazim u kucu Bokonjica...a Dragoljub je bio jedan od nasih najboljih dramaturga i cuveni novinar Radio Beograda,autor i voditelj emisije "od zlata jabuka" to je sigurno bio jedan od najdivnijih,najduhovitijih,najsarmantnijih ljudi koje sam ikada upoznao,svaki susret ili sedenje sa njim je bio jedan mali praznik...svi mi klinci drugari njegovog sina smo ucili kako da se ponasamo od njega,kupili fazone,manire i svasta ponesto...on je u bukvalnom smislu reci bio neverovatan covek,i dan danas nam svima nedostaje,skoro da nema dana kada ga ne pominjemo i ne pricamo o njemu...mozda ovo nema veze sa temom ali ja nisam mogao a da ga ne pomenem R.I.P-Dragoljub Bokonjic-Bucko (1949-2007)
pape92 pape92 18:18 08.01.2011

Re: Radio Beograd

Ne mož' da bude više u vezi sa temom. Lepo je što si se setio čoveka. Inače, tradicija emisije "Od zlata jabuka" je velika i značajna.
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 23:38 08.01.2011

Radio Days

Pre neko veče ponovo sam gledao film Vudija Alena i uočio izvesnu sličnost sa tvojim pisanjem o radiju.
Bravo pape.

pape92 pape92 23:49 08.01.2011

Re: Radio Days

Uz Zeliga i Povampirenog Majlsa mi je Radio Days od najomiljenijih Vudi Alenovih filmova. Ni teme o ljubavi i smrti mi nisu strane
jasnaz jasnaz 10:02 09.01.2011

radio-drama

pape92 pape92 14:51 09.01.2011

Re: radio-drama

(Gulp)
crvenokossa crvenokossa 18:30 09.01.2011

radio...

Meni radio danas služi da se papagajčine ne osjećaju usamljeno kad nas nema kući...
Jelica Greganović Jelica Greganović 21:16 09.01.2011

Lepa priča

pape, ja bih samo da dodam da još uvek nisam uspela da se naviknem na ovdašnje radije...nikako da nađem onaj zvuk koji kod mene budi ono čemu već godinama (smem li da napišem decenijama, a da ne uplašim samu sebe) robujem:

pape92 pape92 01:34 10.01.2011

Re: Lepa priča

Za tako nešto pre treba ne radio, nego vremeplov.
Kao ni u Beogradu, ni u Mariboru nikako ne mogu da slušam radio stanice koje postojanje baziraju isključivo na komercionalnoj osnovi, npr Radio City, sve je predugo odvratno, reklame, muzika, ne isplati se (čak i on ubode po neku dobru muzičku emisiju u doba kad pošten svet sedi za kompjuterom ili pred televizorom). U vreme kad normalni ljudi slušaju radio, prepodne, slušam Radio Marš osim ako ne popizdim od nadobudnosti studentskih kometara, mada mi je prag tolerancije prema studentskim kometarima ogroman, i sam sam bio sa te strane. Muzika koja se tu može čuti je ponekad nepodnošljiva na isti način kao i komentari, ali što znaju da ubodu! Bez sve šale, bolje od bilo koje beogradske stanice. No, stvar je subjektivna kad kažem bolje. I tako, radio ne radio...
Jelica Greganović Jelica Greganović 14:44 10.01.2011

Re: Lepa priča

I tako, radio ne radio...

svira ti radio.
A ni na svirku ne mogu da se naviknem...moj Žmu insistira da ga budi radio. Mene može da probudi samo alarm, od kog Žmu dobije preskakanje srca. Radio u normalnim okolnostima ne može da me probudi, na radiju od vazda radim i to mi je svakodnevno životno stanje, kao i spavanje, dakle iz spavanja ne može da me prene zvuk na koji sam navikla...ali može ako nema veze s mozgom, ako ista stanica u isto vreme pušta svaki dan muziku koja ništa zajedničko nema sem imena. Jedno jutro te budi pank, naredno klasična muzika (i to tako zagorčana kao da je poginulo, božemeoprosti, bar nekoliko rudara), sledećeg dana su tu neki buđavi šlageri, a onda se bacamo na rejv...od toga se i ja čak budim i to spremna da ujedam. O izboru tema između muzike da ne pričam...'bem ti dan kad mi počne duboko basnim razgovorom o lekovima protiv raka ili prihvatanju smrti kao životne činjenice...pocrkali dabogda, pu, pu, pu...zato Žmuove i moje diskusije izazvane načinom buđenja i dalje traju...ja odbijam da se budim uz šlagere začinjene smrću, a on neće da ga budi histerična zvonjava od koje se ceo dan trza...
pape92 pape92 15:03 10.01.2011

Re: Lepa priča

Ja se budim uz sat. Eksperimentisao sam - eto predloga za rešenje - da se budim uz muziku, ali svoju, ne sa radija. Međutim pokazalo se kao nepouzdano. Ako je prva stvar koju čujem ujutru takva da me iznervira, ode mas' u propas' što se tiče najmanje prvog sata novog dana. U radio ne možeš da imaš poverenja u tom pogledu. A ko će bunovan da menja stanice, jedva živim tih prvih minuta. Najgore je ako je neka nepodnošljiva stvar, ali takva da ti se ureže u čeoni deo mozga (ili gde već) i ne možeš da je izbaciš odande ceo dan.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana