Trailer:
"Srbija ne može da se bori protiv NATO-a. Način da se uspostavi vojna ravnoteža na Balkanu jeste da se utvrdi rusko vojno prisustvo u Srbiji", ukazao je Nikolić. "Ako već imamo američku bazu na Kosovu, zašto ne možemo imati i rusku bazu u Srbiji?", upitao je lider SRS i ocenio da bi "Srbija tada bila potpuno bezbedna".
Bioskop:
Film gledaš ne zato što ti se gleda već zato što si se zeznuo – bio si u pogrešno vreme na pogrešnom mestu. Dok si zbunjen stajao na sred ulice, naišla masa i ugurala te u bioskop. Znaš ono na stadionu ili na koncertu – tu si gde si, krene talasanje i ne vredi da se buniš, najbolje je da uložiš svu snagu da sačuvaš malo prostora za disanje oko sebe i da se upreš svom silom da ne bi pao na kolena. Ne vredi ni da psuješ ni da ubeđuješ masu – stampedo je krenuo i nema razuma dok se krdo negde ne zaustavi.
O filmu:
Scenario je isti kao u prvom delu. Jedni su za Ruse, jedni za Amerikance, a ostali jedino žele da normalno žive u svom malom mestu. Priča se vrti oko par glavnih glumaca, koji za svoju popularnost više mogu da zahvale slučajnom rasporedu uloga nego svome stvarnom talentu.
Tako je Toma veliki rusofil. Na početku filma on pljuje po svakom ko nije za Ruse i žestoko se protivi izgradnji stranih vojnih baza jer to predstavlja izdaju. U stvari, sve je izdaja. Čak i ako ti je čukun-deda prošao pored ustaše, tvoje unuče je izdajnik. Naravno, pred izbore Toma obično obuče jagnjeće ruho, jer je njegovima dovoljno da samo jednom pobede. U ovom delu, ostrašćen „direktnom” podrškom Rusije, zalaže se da se u zemlji podignu ruske vojne baze i da se na taj način parira Amerikancima. Poenta je valjda da ako počne neki novi rat, svi budemo zajedno zbrisani sa lica zemlje kol’ko već prvi dan rata. Ili da zauvek živimo pod pritiskom i u strahu, jer to je najplodnije tlo za diktaturu. Svakako da je cilj i da niko nikad ne kaže: hej, mržnja i vređanje je prevaziđena stvar, to se više tako ne radi.
Onima koji su ljubitelji ovog žanra preporučujem sledeći film: na početku Rusi na brzinu prefarbavaju svoja vojna vozila iz BIH i grabe ka Kosovu i Metohiji dok ih narod pozdravlja i raduje im se.
Kraj te epizode znamo, mada kao da smo zaboravili. Po toj logici, nije pitanje kada će novoizgrađene baze Rusi prepustiti NATO-u, već za koje pare. Tu se i dešava neočekivani obrt u našem filmu: ispadne da Toma radi za Amerikance!!!
Što se tiče publike, želim nam svima srećan kraj i što manje unesrećenih statista i sporednih glumaca. Kikiriki, semenke...