Kultura| Ljubav| Zabava| Život

Par priča o bučnoj tišini i jedna glasina (završila knjigu!)

ana_radmilovic RSS / 15.01.2011. u 11:24

Pa onda neka tišina...

Dina je sve znala i ćutala  Uopšte, te poslednje godine, kada sam ja imala deset i jedanaest - kod nas se u kući mnogo ćutalo, ali se i slavilo što samo naizgled neobično zvuči. Dina je čitala po prvi put u životu (tvrdi ona danas) ljubavne vikend romane. Sećam je se kako sedi s punđom, sećam se kožne crne – tamno braon do crnila fotelje, turskog stočića s duborezom i komadićima sedefa –  na njemu ona čudna, široka a plitka saksija, neko lišće, Dinina crvena šolja kafe. Vino.U trpezariji papagaj Cicko i svi razgovaramo s njim. Sećam se kada ga je Dina grdila jer kaki po slikama, ja sam ga hranila i jednom čak okupala (ne znam šta mi bi da kupam pticu, a on se valjda, onako pitom, nije ni opirao) i sećam se  Zorana gde  mu se žali „Ti i ja smo, draga moja ptičice, ovde dva obična papagaja“

Oni su kao krili od mene da je on bolestan. Ja sam sve znala al sam i ja ćutala. . Pili su oboje, on javno i „na sav glas“ a Dina tajno, i tužno. On lozu a ona belo vino. On dovodio goste u kuću a ona odlazila u svoju spavaću sobu (nekad njihovu zajedničku, dok se on nije preselio u svoju malu „radeničku“ kako smo je zvali) a gosti su bili bučni i noćni. On, koji je toliko pričao da „nema šta da mu se dolazi u kuću“ i kojem su smetale i Dinine drugarice kada bi procenio da se mnogo „odomaćuju“ (njegov izraz za one koji se kod tebe osete ko kod kuće, pa malo previše); on koji zapravo uopšte nije bio kućno – druželjubiv čovek i koji je sve što je imao da obavi, obavljao van kuće, a onda ulazio na vrata, i već u hodniku bacao sa sebe stvari, izuvao cipele i ponavljao „naša kućica naša slobodica“. I dolazili su razni. Dina nije izlazila iz svoje sobe, sve češće. Ja sam se šetala od jednog do drugog, od ljudi koji su veseli (ili pijani – ja sam tada pijanstvo vezivala samo za veselost a tama je došla mnogo kasnije) do  nje i njene velike spavaće sobe, samoće, vina i rečenica poput „tvoj tata se sada ponaša kao budala“ ili „ja neću da sedim s tim svetom“ i tome slično.

 Glasine, istine i poluistine svakojake priče mada i dalje tišina (Skaska o Ljubi Zemuncu u mojoj kući) 

 Moj drug, Gaga Nikolić (znam, mislilo se da je on bio Zoranov prijatelj i tako to, ali ja sam znala da je on moj drug iz više razloga: prvo bili smo ravnopravni, imali smo neka naša domunjđavanja kojih se ne sećam najbolje ali svakako bili smo ekipa, samo on nešto stariji i od većeg autoriteta) dakle, moj drug, Gaga, bio je mnogo i stalno tu tih zadnjih dana. Meseci. Možda godina, ne znam, nije ni važno. Pratio je Zorana kao najverniji saučesnik, nešto mlađi i jači, zdrav i snalažljiv i pun poznanstava i drugara – baraba koji bi mogli da skoče u svakom trenutku i brane Zorana od tada već prevelikog, brutalnog Zoranovog bezobrazluka. Nisam ja, naravno, bila prisutna ali se sećam priče kada je moj tata, iz ko će ga znati kojih razloga, usred Stupice ustao i došao do stola Ljube Zemunca te ovome rekao: „Sram te bilo!“ i pljunuo mu u supu. Sećam se kako su jutro posle toga, dok je on spavao snom pravednika a Gaga nije bio tu, moja mama i jedna Ljilja kometarisale kako je „Zoran prešao svaku granicu“ i prepričavale meni nejasan događaj sa zajebavanjem na račun valjda najopasnijeg čoveka u gradu. Zahvaljivale su odsutnom Gagi, jer „da nije bilo Dragana, ko zna šta bi bilo s mojim Zoranom“ – ponavljala je Dina. „Da, da“ odobravala je Ljilja „ko zna šta bi bilo“.

Nešto posle tog, recimo, incidenta Ljuba se u neku noć stvorio u našoj kući. Ljuba kao zabranjena ličnost, fascinacija o kojoj sam slušala kasnije, a tada nemajući pojma ko je taj,  bila samo jako  ljuta na sve žive jer se neka velika frka digla, a ja sam od svega razumela samo da Dina hoće da ode od kuće.

- Da moje dete ustane noću iz kreveta – mislim da je vikala na Zorana koji je delovao postiđeno – i da vidi to dvoje na podu

- Nije Ljuba loš momak – pokušavao je Zoran

- Šta je onda radio na podu moje (pa opet) moje dnevne sobe s onom ženom? Je l to treba da gleda tvoje dete

- Anica je spavala

- Anica – imitirala ga je – je dete navikla da može da ustaje i sedi s tim tvojim prijateljima, Anica je mogla da ustane i vidi to dvoje na podu

 Njihova me je svađa više uznemirila od svega toga što opisuju a spram čega sam ravnodušna. Ko je bio Ljuba Zemunac shvatila sam mnogo pošto je Zoran umro.


 Pa glasina u više verzija o tome zašto je i kada  skočio s krova na jablan

 To je bilo dok je Zoran sa Dinom (ja se nisam ni rodila ali sam učesnik u priči iz sledećih razloga: svi mi je pričaju, svi imaju svoju verziju i svi me pitaju za taj incident)  živeo na mansardi u najlepšoj beogradskoj ulici – Kneza od Sebmerije. I bili su neki gosti, mnogo gostiju, i on je (prema Dininom svedočenju) prvo pokušao da se zatvori u kupatilo s đebetom, te spava u kadi (u znak, valjda, protesta, što „ovi“ nikako da odu) pa kad je shvatio da ni to nije moguće jer „ovi“ svaki čas ulaze da idu u WC, on izabere „malo teži put“ da skrene pažnju na sebe i svoje negodovanje te se popne na krov i s krova skoči na jablan koji je bio u dvorištu iza te naše stare zgradice, u kojoj sam i ja živela svoje prve tri godine života.  Seka Sabljić, međutim, smatra da je Zoran skočio na Jablan jer nije hteo da ide na neko gostovanje u Zagreb, a nije hteo na gostovanje jer je bio ljut na pozorište „Atelje 212“ pošto su valjda neki dobili stanove a on nije. Neki pa opet tvrde da je to uradio iz čistog egzibicionizma i ne simpatišu tu priču, jer im je valjda i onaj pozorišni njegov egizbizionizam umeo da bude oči i, verujem, počesto i zasmeta. Ali to su stvari koje sam čula kasnije, to kako je on takav kakav je, umeo da smeta onima koji nisu umeli da ga prate ili budu deo „tima“ koji je oko sebe stvorio, ili onima koji su bili za neko ipak klasičnije pozorište pa su njegov dar i igranje sa ozbiljnim stvarima doživljavali kao čistu aroganciju, to i još mnogo drugih stvari o nerazumevanju pa čak i nepodnošenju njega koji je delovao nepotrošivo i neiscrpno bogato – do smetanja, sve sam to čula i slušala mnogo kasnije.

Pa i legendu o skakanju na jablan.

Dina je, zašto i to ne bi bilo moguće, možda i zaboravila povod. Ono čega se međutim, sigurna sam, jako dobro seća to su njihovi razgovori o tom jablanu. Naime, on ga je „dugo merkao“ kaže Dina, i nije to tek tako niotkud izletelo iz njega – da baš uzme pa skoči na drvo. Gledao ga je i merkao, priča Dina, i pričao s njom o tome „šta ona misli, da li bi on mogao da skoči na njega s krova“. Ona je, kaže, odgovarala kako bi „naravno mogao, sasvim sigurno“ onako kako se valjda odgovara na slična pitanja nerazumnika, u strahu da bi „ne“ ovde bilo opasan izazov da se nerazumna namisao istog časa izvede.

I kad se sve završilo, kad su otišli vatrogasci, koji su ga na kraju skinuli s jablana (jer, na to Zoran nije računao, jablan je drvo čije grane ne idu do zemlje, visoko drvo s granama koje završavaju negde na tri metra od zemlje ako ne i više i kad se spustiš niz grane, stigneš do debla – onda više nemaš kud; da skočiš previsoko je, da se vraćaš gore, nemaš snage) kad se sve stišalo i svi razišli, Zoran joj je ispričao jednu smešnu scenu. Naime dok je stajao na poslednjoj grani, a neka rana zora je bila, vreme kad pošten svet ustaje i ide na posao, on ugleda kroz prozor jednu ženu kako se oblači. Proba da je dozove, ne znam šta je želeo da zatraži od nje (verovatno da zove pomoć) ali se ona isprepada, gleda ga kao da joj se priviđa, počne da vršti jer shvati da nije obučena i brzom brzinom zatvori prozor. Posle je, kaže Dina, uvek spuštala pogled kada bi se sreli u mimohodu na stepeništu. Da l se i dalje stidela što je viđena neobučena il se stidela što je ispala blesava i nije pomogla čoveku, ko bi ga znao.

Zoranovog, nekog drugog, odbijanja da ide u Zagreb ja se sećam. I Dininog telefoniranja (ona je bila veza kad on nije hteo da razgovara „nisam tu, nisam tu“) sa „Ateljeom“, pa ubeđivanja Zorana da ide, pa laganja da nije kod kuće, pa umornog „ja ne mogu Zorane ovo da radim“ pa gubljenja živaca „ili im sam reci da nećeš ili se ni ja ne javljam na telefon više“ pa „dosta mi je sad“ (njeno „dosta“ smo svi shvatali ozbiljno, pa i on) i ja se ne sećam zbog čega nije hteo na to gostovanje u Zagreb nekih ranih osamdesetih, ali se sećam da nije hteo. I sećam se da je na kraju otišao, nervozan i ljut. I da se vratio s nekim poklonima. Eto, toga se sećam, sasvim pouzdano.

 Još nešto o onoj tišini ili kako nisam ništa razumela a znala da ne valja

 Ko javno, ko tajno – mnogo se, kao što rekoh, pilo. Pričam o poslednje dve godine. Lom posle terevenki sređivale su tri žene. Moja majka, jedna Ljilja i naša kućna pomoćnica, Saveta – jedna vedra Ciganka koja je sve razumela ali je imala samo jedan uslov. Da se, dok ona radi, sluša radio i to naravno neki narodnjaci čije smo tekstove svi zapamtili zbog  nje. Dok se dakle čistio krš i dok nisam smela da hodam po stanu jer je bilo razbijenog stakla – treštalo je „Šuška se šuška da ja volim Duška“ (tu bi me svi zezali zbog mojih Duškova) kao i „Duško, Duško, ti si mi najdraži; ti si moje cveče, srce drugog neče“ (sa tvrdim č, nikako ć), pa onda jedna, koju moja majka posle nije mogla da čuje jer bi uvek počinjala da plače, iako nije „padala na te narodnjačke kukumavke“ a to je „Zora je svanula, suza je iz oka svanula“ pa s teškim akcentom na „zora je, a nema te...“ (na šta se i meni stegne grlo, setim se nje); jer to su bile njene zore kada Zorana više nije bilo. Grozne zore, njene, i moje večeri, grozne, jer se nije čuo zvuk motora njegovog „Renoa 4“ ili jutra kad niko nije morao da ide na prstima jer „tatu malo boli glava“.

 Bučna neka tišnina, neko bi rekao. Ali tišina, takva da se ništa nije dalo razumeti, ni ti nemušti razgovori moje majke s jednom Ljiljom koja se tu tada bila našla i (imala, nemala svejedno je nešto sa Zoranom)  bila jedan od onih gostiju sa ispraćaja. I njena ćerka Doda, malo mlađa od mene, koja je bila zvanica na tom čudnom ispraćaju koji je trajao par godina a da ja nisam znala ko i gde tačno odlazi, i sa kojom mi je sve bilo dozvoljeno. Ili njoj sa mnom.  Ljilja, Dodina mama, često je sedela za trpezariskim stolom i pričala, da l s Dinom da l sa Zoranom.

Onda je Dina jednom rekla, meni, da to tako više ne može i zatvorila se u svoju spavaću sobu (iz koje kasnije nije izašla gotovo 20 godina, ali to je druga neka priča) Rekla mi je da to tako ne može, da se tako rasturaju i brakovi i onda sam ja otišla u majici za spavanje i u gaćicama i rekla im „To tako ne može, tako se rasturaju brakovi“. Nisu me fermali dva posto. Dina je posle toga, ne baš odmah, ne sećam se tačno kad ali se sećam da jeste, otišla. Za mene, bila je na operaciji oka. Ostala je tamo dugo i pošto znam da je njena omiljena knjiga „Čarobni breg“ Tomasa Mana, mislim da je ona tamo malo pobegla. Posetila sam je samo jednom, ne sećam se ko me je vodio. Delovala mi je sasvim zdravo, bez obloga na oku, čitala je knjigu u parku – valjda bolničkom, pušila i bila srećna što me vidi i dok smo se rastajale, nesrećna što ja odlazim, ali rešena valjda da ne krene sa mnom.

Ljilja i Zoran su ostali sa nama, sa mnom i sa Ljiljinom ćerkom. Nemam pojma zbog čega, verovatno iz nekakvog dečjeg sebičluka, pamtim to kao divan period kada je sve bilo dozvoljeno. I nije dolazilo onako mnogo ljudi, kao pred Dinin odlazak.

Onda se Dina jednom vratila, s njom i bulumetna, koja je inače tih zadnjih meseci umela da banči što je Dini smetalo ali nikada nije sprečavala i sve je bilo „normalno“ onom pređašnjom normalnošću – u neko gluvo doba Zoran dovede neki svet, bilo je tu i Cigana muzikanata, bilo je glumaca, radnika pozorišta, konobara, boga pitaj koga sve ne, i to će kasnije biti neki razni ljudi koji će mi do kraja života prilaziti i pričati mi kako su drugovali s mojim ocem, opisivati mi moj tadašnji stan do u detalj kao dokaz da se sećaju kuće, mene, mame... te slučajne zvanice na jednom ispraćaju koje kao mlađa ni malo nisam volela, koje su mi išle na nerve prepričavajući mi nekakve (za njih valjda zabavne) za mene nepristojne stvari o mom ocu, koji je viđen njihovim očima i prepričan njihovim neveštim jezikom divljenja – meni delovao kao nepravedno opanjkavan, nefer srozavan na nivo kakve pijane budale. Zato sam ih mrzela (kasnije) a onda (još kasnije) prestala da ih mrzim jer sam razdvojila lošu nameru opanjkavanja od dobre namere divljenja i dokazivanja biskosti velikom čoveku. Od tada sve slušam (kad imam vremena) i nikome ne zameram što priča koješta.

I tada je ustvari bio kraj. Dina je znala, i kad mu je kao nešto zamerala, ona se zapravo pravila da mu zamera, ne bi li održala dojam normalnog u kući. Ja ništa nisam znala jer koliko mi je trezan dopuštao sve toliko mi je pijan dopuštao sve i više od svega, bio je bezgraničan.

89861_kucno-veselje_ig.jpg 

***


ko se Anica ikada u životu  ponese prema meni i Dini  grubo, surovo, odbojno... uvek bih voleo da mogu da pomislim ono što mislim u ovom trenutku: Bože, daj mi samo jedno u životu, da mi Ana bude živa, zdrava i cela, sve drugo je manje važno ili važno samo na prvi pogled.

29 3. '79.    U 19h Zoran

                              

 

***************************

 

 Sve ga je nadživelo. I  neki nemirni dečaci, i onaj Vlada, i moja škola i moja druga škola, pa treća, i moji  baleti i  glume, nadživeli su ga svi moji neuspesi i ono malo  uspeha, svi strahovi koje sam imala kasnije, a ne dok je on bio živ - nadživeli su ga. Nije bio tu i nije mi ništa objasnio.

 

Ostavio je me je sa blesavim sećanjima, sa neispričanim pričama, ostavio me je da pamtim možda najbesmislenije stvari i da ne znam da odgovorim ljudima ni na jedno važno i ozbiljno pitanje o njemu. Ne znam da im kažem ništa kada pitaju o njegovoj umetnosti, jer ja ne znam ništa o umetnosti kojom se bavio. Znam samo da je bio najboji u svemu, ali da objasnim zbog čega - ne umem. Moji argumenti ostali su negde kod one male koja je imala jedanaest godina, moje sagledavanje tog, kasnije ću shvatiti, velikog čoveka jeste  jedno jadanaestogodišnjačko sagledavanje. Ja ne znam ništa o njemu, osim onoga što su mi drugi pričali. A pričali su mnogo gluposti

 

Jadac treći put, ili kako smo planirali da idemo u Veneciju, nas dvoje sami, a nismo nego smo se motali po Crvenom Krstu

 

 

Lomili smo jadac i pravili gluposti. Kako sam ja već tada bila porasla (za svoje tadašnje pojmove bila sam več odrasla osoba) i osećala se uskraćenom za putovanja o kojima su moji drugovi iz razreda već uveliko pričali, jer ja sam imala svoj Cavtat, baku, baštu sa limunovima, oleandrima, svoj sto od kamena sa mozaikom, smokvu, bademe, sve one stene tog malog poluotoka, pogle na gradić i more, iza kuće šumu od borova i onaj divni miris posle kiše... braću koja su imala barku, vožnje oko oklnih ostrvaca... i mnoge druge stvari koje su mi tada, u poređenju sa velikim putovanjima po onom zapadnom svetu gde se kupuju barbike i super garderoba, delovale kuso i sirotinjski... tražila sam putovanje. Da idemo nas dvoje, u Italiju. Htela sam Trst, rekao je da ne dolazi u obzir („nije on stoka da dovlači kojekakva govna i čeka na granici sa onima...“) i predložio je Veneciju. Idemo da vidimo Veneciju! Sećam se, živela sam za taj put. Nas dvoje, u velikom svetu... to je bilo kao da mi taj svet daje na poklon. Jedini put pre toga kada smo se nas dvoje sami zaputili  na kratko putovanje bio je neki Zlatar. Vratili smo se brže nego što smo planirali, falila nam je mama.

U Veneciju nikada nismo stigli. Završila sam svoj četvrti razred, otišla na kratku ekskurziju u Slano, tamo napravila skandal, plakala sam i pričala učiteljici kako moj tata umire, vratila sam se u Beograd. Išle smo naizmenično, mama i ja, do prve prodavnice, neke male „Gorice“ da mu kupujemo „bombice“ (koje alkoholičari zovu „unučići“) loze. Išle smo svaki čas jer je tata tvrdio da ne pije, nego samo malo, nije hteo velike flaše u stanu... valjda je to suviše ružno izgledalo



Komentari (125)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

kukusigameni kukusigameni 11:25 15.01.2011

I

Prvi!

A kad procitam (cenim, za jedno dve nedelje) necu moci da komentarisem.
ana_radmilovic ana_radmilovic 11:32 15.01.2011

Re: I

kukusigameni
Prvi!

A kad procitam (cenim, za jedno dve nedelje) necu moci da komentarisem.


A baš jutros komentarišem kako nije pristojno pisati predugačke tekstove (ako je za opravdanje ovo je više kratkih priča - a iz jedne su "ekipe" iz knjige pa reko da ih, da prostiš, metnem tako, pa nek čita ko kako hoće, po redu, samo jednu, ništa, sve... i tako :)
blekburn blekburn 23:40 15.01.2011

Jes'

ana_radmilovic
kukusigameni
Prvi!

A kad procitam (cenim, za jedno dve nedelje) necu moci da komentarisem.


A baš jutros komentarišem kako nije pristojno pisati predugačke tekstove (ako je za opravdanje ovo je više kratkih priča - a iz jedne su "ekipe" iz knjige pa reko da ih, da prostiš, metnem tako, pa nek čita ko kako hoće, po redu, samo jednu, ništa, sve... i tako :)


Tako je, net-baš ne trpi dugačke/debele kulin-banovske priče itd.
Ipak, cenim da imaš veliki popust na dugačnost, jer ipak pišeš svoje ispovesti sa autentičnom pričom i mestima gde se odvijaju.
Inače, u verbalnoj komunikaciji jedan na jedan, a pogotovu kada je u pitanju veći broj ljudi...nikoga ne slušam duže od minuta, ako mi u tom prvom minutu ne bude napravio zanimljiv uvod da bi ga dalje pratio. Isti slučaj je sa mojim gledanjem filmova, tom žanru dajem 10. minuta, ako mi isti nije zaokupio pažnju u tom vremenskom intervalu, u 99 % slučajeva ga dalje ne gledam i pratim. Srećom u tim radnjama gotovo da nikada nisam grešio. Eto toliko ima da ti reknem za tvoj Blog za sada.
veronika_kojen veronika_kojen 12:14 15.01.2011

Vrlo...

...intimne priče. Meni bi bilo nelagodno da pišem o svojima, a i malo dosadno, bogami s obzirom da se nisu pentrali na drveće da bi pobegli od dosadnih gostiju

Divna priča



btw, Dina ti je majka?

(ispašću glupa i da pitam i da ne pitam)
ana_radmilovic ana_radmilovic 12:19 15.01.2011

Re: Vrlo...

veronika_kojen
...intimne priče. Meni bi bilo nelagodno da pišem o svojima, a i malo dosadno, bogami s obzirom da se nisu pentrali na drveće da bi pobegli od dosadnih gostiju


Pa i meni je neprijatno, zato to i radim
A možda je i njemu bilo neprijatno pa je skočio na drvo :)

Divna priča



Hvala

btw, Dina ti je majka?

(ispašću glupa i da pitam i da ne pitam)


Da, Dina mi je majka, a što b' ispala glupa? Mislim, čovek uvek ispadne glup, to je neminovno, kad tad :) ali ne ako pita nešto zaboga :)
veronika_kojen veronika_kojen 12:21 15.01.2011

Re: Vrlo...


Da, Dina mi je majka, a što b' ispala glupa?


Zbunilo me što je zoveš Dina, ja svoju mamu još uvek zovem-mama
ana_radmilovic ana_radmilovic 12:27 15.01.2011

Re: Vrlo...

veronika_kojen

Da, Dina mi je majka, a što b' ispala glupa?


Zbunilo me što je zoveš Dina, ja svoju mamu još uvek zovem-mama


Pa kad joj se obraćam kažem mama, a ovako mi (u društvu) lakše Dina. U knjizi su čas Dina i Zoran čas mama i tata, nisam obraćala pažnju gde koga kako nazivam (bitno da se s'vati o kome se radi) A ovih par poglavlja su malo onako, pa mi možda nesvesno bilo patetično da još na sve dodam to mama, tata... bem li ga
Ima lakih priča, ja sam namernu stavila ove teže da vidim da l me sramota (jeste)
Ali sad je gotovo :) Knjiga izlazi pa izlazi možda već do kraja ovog meseca (dugo se premišljala, odustajala, bacala, pisala opet, pokušavala da nađem normalnog izdavača, i evo sad sam našla sve pa izlazi knjiga :)

al ga objasni
Vojislav Stojković Vojislav Stojković 16:18 16.01.2011

Re: Vrlo...

veronika_kojen



btw, Dina ti je majka?

(ispašću glupa i da pitam i da ne pitam)


Da pripomognem (Dina i Zoran):


ana_radmilovic ana_radmilovic 16:42 16.01.2011

Re: Vrlo...

Vojislav Stojković
veronika_kojen



btw, Dina ti je majka?

(ispašću glupa i da pitam i da ne pitam)


Da pripomognem (Dina i Zoran):




Joj otkud ti ta - ja tu sliku jednostavno obožavam
milisav68 milisav68 18:32 16.01.2011

Re: Vrlo...

ana_radmilovic

Joj otkud ti ta - ja tu sliku jednostavno obožavam


Verovatno odavde.
ana_radmilovic ana_radmilovic 19:28 16.01.2011

Re: Vrlo...

milisav68
ana_radmilovic

Joj otkud ti ta - ja tu sliku jednostavno obožavam


Verovatno odavde.


Ok

Pitanje je bilo više šala - zaista jako volim tu sliku. To je iznad plaže u Cavtatu koja se zove Ključice, negde ispod naše nekadašnje kuće. :)
milisav68 milisav68 23:58 16.01.2011

Re: Vrlo...

ana_radmilovic

Ok

Pitanje je bilo više šala - zaista jako volim tu sliku. To je iznad plaže u Cavtatu koja se zove Ključice, negde ispod naše nekadašnje kuće. :)

Ma i odgovor je trebao da bude šala, nego sam zaboravio da ubacim smajli.
ana_radmilovic ana_radmilovic 03:11 17.01.2011

Re: Vrlo...

milisav68
ana_radmilovic

Ok

Pitanje je bilo više šala - zaista jako volim tu sliku. To je iznad plaže u Cavtatu koja se zove Ključice, negde ispod naše nekadašnje kuće. :)

Ma i odgovor je trebao da bude šala, nego sam zaboravio da ubacim smajli.

i tako izgubismo svaki smisao za humor
kad je šala smajli
kad nije - nema smajlija
i niko ne mora da razmišlja jer taj humor oće nekad da traži i koji gram mozga... eto, tako se to desilo
G r o f G r o f 08:52 17.01.2011

Re: Vrlo...

i tako izgubismo svaki smisao za humor
kad je šala smajli
kad nije - nema smajlija
i niko ne mora da razmišlja jer taj humor oće nekad da traži i koji gram mozga...


vidi nju..
jel ti ovaj biser upeca slučajno ili sa dva grama mozga.
angie01 angie01 12:29 15.01.2011

bio je bezgraničan.

Ana- sada sledi zuraja za knjigu,..nadam se!
ana_radmilovic ana_radmilovic 12:32 15.01.2011

Re: bio je bezgraničan.

angie01
Ana- sada sledi zuraja za knjigu,..nadam se!

Pa sledi, naravno :)
Ali ja ću ići tokom januara ko putujući cirkus po nekim promocijama stare (zalažem se...) i onda sam negde od 5. februara slobodna (i mrtva)

P.S.

To što ću biti mrtva, neće nas sprečiti da lumpujemo i pravimo terevenku, verovatno i tamo gde smo se srele prošli put (ovoga mi puta neš' vala platit knjigu, biću opreznija - samo da znaš)
angie01 angie01 12:39 15.01.2011

Re: bio je bezgraničan.

samo da znaš


vidi-vazniji je detalj oko
lumpujemo i pravimo terevenku
!


ana_radmilovic ana_radmilovic 12:40 15.01.2011

Re: bio je bezgraničan.

angie01


vidi-vazniji je detalj oko



Nadgledaću! I neću dati da me gosti zamajavaju i dekoncentrišu :)
Boris Drenca Boris Drenca 12:33 15.01.2011

Čestitam

Na knjizi. Čekam da čitam.

Veoma je bitno Kada izlazi i ko je izdavač?

Inače nadam se da će sledeća knjiga biti "Intimna ispovest lutanja po Kosmetu i metohiji".

Možda nisam pogodio naslov ali bih to voleo da pročitam.

Čestitke još jednom
ana_radmilovic ana_radmilovic 12:37 15.01.2011

Re: Čestitam

Boris Drenca
Na knjizi. Čekam da čitam.

Veoma je bitno Kada izlazi i ko je izdavač?


Hvala ti Borise :)
Izdavač "Laguna" a uz knjigu i neki DVD sa insertima (samo Zoran,nema niko ništa da palamudi, izvin'te što psujem) kao sponzorstvo RTS-a

A ja idem na daleki sever (Škotske) jerbo će me bit' sramota, nećete moći da živite od nas
Boris Drenca Boris Drenca 12:39 15.01.2011

Re: Čestitam

idem na daleki sever (Škotske) jerbo će me bit' sramota, nećete moći da živite od nas


Uživaj a mi ćemo nekako da se snađemo sa vama.
angie01 angie01 12:44 15.01.2011

Re: Čestitam

samo Zoran,nema niko ništa da palamudi, izvin'te što psujem)


e da znash-vishe sad svi neshto najbolje znaju da obNJasne!
ana_radmilovic ana_radmilovic 12:47 15.01.2011

Re: Čestitam

angie01
samo Zoran,nema niko ništa da palamudi, izvin'te što psujem)


e da znash-vishe sad svi neshto najbolje znaju da obNJasne!


A i bre dosadno... ajde, onako, informativno ali ova knjiga je anti-informativna, subjektivna je i sumnjive verodostojnosti - naime sećanja, a sećanja su uvek sumnjiva a svak' si ima svoju verziju (što bi rekla moja mama)

Nikakvo palamuđenje (evo opet psujem ne znam šta mi je od jutros )
angie01 angie01 12:49 15.01.2011

Re: Čestitam

evo opet psujem ne znam šta mi je od jutros


mentoloidno chishcenje-po feng shui metodi!
nsarski nsarski 15:39 15.01.2011

Re: Čestitam

evo opet psujem ne znam šta mi je od jutros

Kakvo sad psovanje?
Na indonezanskom, Pala muda je indijski orascic (nutmeg, na engleskom) i sluzi kao zacin u mnogim jelima.



Palamudjenje, dakle, znaci zacinjavanje. Neko soli, neko biberi, neko palamudi, itd.
ana_radmilovic ana_radmilovic 15:51 15.01.2011

Re: Čestitam

nsarski
evo opet psujem ne znam šta mi je od jutros

Kakvo sad psovanje?
Na indonezanskom, Pala muda je indijski orascic (nutmeg, na engleskom) i sluzi kao zacin u mnogim jelima.



Palamudjenje, dakle, znaci zacinjavanje. Neko soli, neko biberi, neko palamudi, itd.




Tvoju tvrdnju ne dovodim u pitanje - dakle, nema začinjavanja, soljenja, biberenja i palamuđenja (od Pala muda) indijskih mi u knjizi oraščića neće biti a ni u filmu. Eto (isti đavo :)
angie01 angie01 17:21 15.01.2011

Re: Čestitam

Palamudjenje, dakle, znaci zacinjavanje. Neko soli, neko biberi, neko palamudi, itd.



palamuditi
Ничим изазвано интелектуално излагање, које долази ниоткуда и не води ничему.Демонстрација акумулираног знања које нема сврху.Један од синонима је и свирање курцу.
spadalo92 spadalo92 18:26 15.01.2011

Re: Čestitam

palamuditi
Ничим изазвано интелектуално излагање, које долази ниоткуда и не води ничему.Демонстрација акумулираног знања које нема сврху.Један од синонима је и свирање курцу.
Vendi... ili tako neka... hm...
ana_radmilovic ana_radmilovic 19:33 15.01.2011

Re: Čestitam

angie01
Један од синонима је и свирање курцу.

Aferim, sasvim tačna definicija
nsarski nsarski 19:46 15.01.2011

Re: Čestitam

Aferim, sasvim tačna definicija

Vukajlija nikad ne gresi! (Whistling to the prick je nacionalni hobi.)
macicd macicd 21:35 15.01.2011

Re: Čestitam

angie01

Ничим изазвано интелектуално излагање, које долази ниоткуда и не води ничему.Демонстрација акумулираног знања које нема сврху.Један од синонима је и свирање курцу.

angie01, nakon ove definicije ti si moj idol!
Jelica Greganović Jelica Greganović 22:55 15.01.2011

Re: Čestitam

Anči,
ajde, onako, informativno ali ova knjiga je anti-informativna, subjektivna je i sumnjive verodostojnosti

pa nisi pisala enciklopediju...i treba da bude subjektivna, još ako je sumnjive verodostojnosti, utoliko bolje.
mikimedic mikimedic 13:03 15.01.2011

.



nema prikaldnijeg smajlica, na zalost.
ana_radmilovic ana_radmilovic 13:15 15.01.2011

Re: .

mikimedic


nema prikaldnijeg smajlica, na zalost.


ja bedniji asortiman od ovog ovde u životu nisam videla! od pića - samo kafa. dno dna! al evo ti kafa, šta da radim, kad samo to služe (izem ti kafanu)
elis elis 14:03 15.01.2011

Re: .

ana_radmilovic
mikimedic


nema prikaldnijeg smajlica, na zalost.


ja bedniji asortiman od ovog ovde u životu nisam videla! od pića - samo kafa. dno dna! al evo ti kafa, šta da radim, kad samo to služe (izem ti kafanu)


A za plaćanje ceha u kafani će ovo, verujem, biti dostatno

ana_radmilovic ana_radmilovic 14:06 15.01.2011

Re: .

elis


A za plaćanje ceha u kafani će ovo, verujem, biti dostatno



Ju! Čekaj da se onesvestim sad pa ću da se vratim... malo posle :)
ana_radmilovic ana_radmilovic 14:34 15.01.2011

Re: .

elis


A za plaćanje ceha u kafani će ovo, verujem, biti dostatno



Evo, nakon što sam uzela malo mirišljave soli i hladila se lepezom - dođoh sebi.
Ko god da je ovo napravio zahvali mu se do neba u moje ime (taj kod mene nikakva ceha neće plaćati, a ionako ne znam da računam pa i meni lakše)
die hard die hard 01:45 16.01.2011

Re: .


ja bedniji asortiman od ovog ovde u životu nisam videla! od pića - samo kafa. dno dna! al evo ti kafa, šta da radim, kad samo to služe (izem ti kafanu)


Jooj, sto si ti jedna divna i simpaticna devojka.Znam da trenutno palamudim, al sta cu...
ana_radmilovic ana_radmilovic 01:53 16.01.2011

Re: .

die hard

ja bedniji asortiman od ovog ovde u životu nisam videla! od pića - samo kafa. dno dna! al evo ti kafa, šta da radim, kad samo to služe (izem ti kafanu)


Jooj, sto si ti jedna divna i simpaticna devojka.Znam da trenutno palamudim, al sta cu...


Ma ne palamudiš... baš mi to lepo zvuči (dakle, ne palamudiš)
mlekac mlekac 14:20 15.01.2011

Bravo mala!

Ipak si uspela!

Znam da ti nije bilo lako, ali neka si je napisala.

Jedva cekam da se docepam ukoricenog primerka.

I neko novo druzenje.

Samo bar malo odspavaj pre toga.

Imas pozdrav i od onog sto ga, kao, ne poznajes!

ana_radmilovic ana_radmilovic 14:41 15.01.2011

Re: Bravo mala!

mlekac
Ipak si uspela!

Znam da ti nije bilo lako, ali neka si je napisala.



Hvala draga Mlekac - vaistinu, nije bilo lako

Jedva cekam da se docepam ukoricenog primerka.

I neko novo druzenje.


Uskoro, i ja jedva čekam da pušimo i pričamo o knjigama


Samo bar malo odspavaj pre toga.


E ta će me čaša nažalost zaobići. Sad navalilo da me zove da radim promocije "Zalažem se za laž" i zaređalo: Zrenjanin, Kikinda, Ruma, Kula, Zaječar... neću se ja naspavat' dok ne padnem u nesvest, al na malo duži period nego ono malopre kad mi Elis pokaza Zorana - u ulozi Alije Sirotanovića

Imas pozdrav i od onog sto ga, kao, ne poznajes!


Kaži mu da i ja njega puno pozdravljam (bez obzira na to što ga ne poznajem)
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 14:22 15.01.2011

Lepo, Ana

Vidite, sve je to patchwork pokrivac. Najbolje je sto se ti parcici secanja iz detinjstva pretvore u ogromne slike pa se dobije utisak kako je vreme sa tih slicica ustvarii beskrajno, a taj neki dan, koji se pamti, izgleda kao da je trajao beskrajno dugo. To je bas lepo. I lepo je ovo secanje koje je ustvari puno ljubavi i prastanja. Bez ljutnje, mozda malo, one decje, ali uglavnom oslobodjeno. Secate se svog tate koji ne da je iznad onog jablana, nego leti i nadgleda sve, s visine i superiorno! A mama vam je jedna od nasih najlepsih glumica.
ana_radmilovic ana_radmilovic 14:46 15.01.2011

Re: Lepo, Ana

Jelena Pavlović
Secate se svog tate koji ne da je iznad onog jablana, nego leti i nadgleda sve, s visine i superiorno! A mama vam je jedna od nasih najlepsih glumica.

Pa da, knjiga je anti-dokument, ona je subjektivna i u njoj se ne radi ni o čem važnom za svet umetnosti, istoriju pozorišta ect, ect
Da, iznad oblaka - Jelena vi kao da ste čitali rukopis, ne pominjem baš oblake ali tu je negde - u ravni s Bogom (božemeoprosti, jeres i tako to)
I hvala u mamino ime.
ledilila ledilila 15:04 15.01.2011

Cekamo knjigu

Zaintrigirana, cekam ukoricene uspomene.Svidja mi se ritam price, sve deluje prepoznatljivo, a ipak jedinstveno.
ana_radmilovic ana_radmilovic 15:12 15.01.2011

Re: Cekamo knjigu

ledilila
Zaintrigirana, cekam ukoricene uspomene.Svidja mi se ritam price, sve deluje prepoznatljivo, a ipak jedinstveno.

Hvala na zaintriganosti Ledilila :) (i na opasci o ritmu)
st.jepan st.jepan 17:11 15.01.2011

Re: Cekamo knjigu

deluje prepoznatljivo, a ipak jedinstveno.

A ja bih rekao jedinstveno, a ipak prepoznatljivo.

Mislim da je tome i jeste stos koji, vidim, neki (zasad) ne kapiraju.

Knjiga jeste izrazito licna, ali Anin cale tokom citanja brzo postaje svaciji cale.
Kad cita o Aninom ocu, svako se seti svog oca, pa tako Anina licna knjiga postaje svacija licna knjiga.

Ukratko, radi se o odnosu, a ne o anegdoti.

Mada, i anegdota je vazna.
I to sto je Zoran bio duhovit, i sto svako zna njegov lik, i to je vazno. Jer je identifikacija u principu laksa kad o junaku price ponesto vec znamo. Kad slusamo o nekom poznaniku, zanimnjivije nam je nego kad nam pricaju o potpunon nepoznatom coveku.

Svako bi, dabome, imao pravo da napise takvu knjigu, ali u Aninom slucaju, to biva i citljivo.

Pa ipak, uopste ne dvojim da bi Ana umela da napise jednako citljivo stivo o Zoranu, i da je Zoran bio mali postanski sluzbenik.
ana_radmilovic ana_radmilovic 17:19 15.01.2011

Re: Cekamo knjigu

st.jepan


Knjiga jeste izrazito licna, ali Anin cale tokom citanja brzo postaje svaciji cale.



Da, malo ko shvata to tako, a na moju sreću izdavač ne spada međ' takve što ne shvataju - jer, zaista, ako tu knjigu ne može da razume neko ko je iz Francuske ko nema pojma ko je bio i da je negde u nekoj zemlji postojao neki glumac - Z.R. - onda ta knjiga dobija jeftinoću (ti bi rekao i bedastoću) nekakvih anegdota vezanih za nekoga čija je slava opštenacionalna i ex-yu nacionalna ali opet lokalna. Sve i da je Brando sa svojom svesvetskom slavom - opet je uzano.
E sad, ako sam uspela da to moje lično i naše lokalno bude univerzalno - onda je ta knjiga čemu. Ako nisam - ne valja, šta da radim

Ukratko - ako je to ovako:

Pa ipak, uopste ne dvojim da bi Ana umela da napise jednako citljivo stivo o Zoranu, i da je Zoran bio mali postanski sluzbenik.


... ja onda mogu da budem mirne duše & savesti

Hvala, Stipe, ovo je ozbiljan kompliment
macicd macicd 21:43 15.01.2011

Re: Cekamo knjigu

st.jepan

Knjiga jeste izrazito licna, ali Anin cale tokom citanja brzo postaje svaciji cale.
Kad cita o Aninom ocu, svako se seti svog oca, pa tako Anina licna knjiga postaje svacija licna knjiga.

Jutros, kada sam pročitala blog tačno to sam pomislila.



ana_radmilovic ana_radmilovic 22:42 15.01.2011

Re: Cekamo knjigu

macicd
st.jepan

Knjiga jeste izrazito licna, ali Anin cale tokom citanja brzo postaje svaciji cale.
Kad cita o Aninom ocu, svako se seti svog oca, pa tako Anina licna knjiga postaje svacija licna knjiga.

Jutros, kada sam pročitala blog tačno to sam pomislila.





Hvala Macid :) (znači mi kada to čujem, to je ono što sam želela)
ninasimone ninasimone 02:13 18.01.2011

Re: Cekamo knjigu

st.jepan
deluje prepoznatljivo, a ipak jedinstveno.

Knjiga jeste izrazito licna, ali Anin cale tokom citanja brzo postaje svaciji cale.
Kad cita o Aninom ocu, svako se seti svog oca, pa tako Anina licna knjiga postaje svacija licna knjiga

A ja se setim moje "Anice" i njenog gotovo identicnog detinjstva - umetnost, slava, boemstina... na zalost, u toj prici, "Anica" i njena majka umiru pre njihovog "larger than life" oca i muza, samlevene. Svet i dalje ima njegovu umetnost ali je siromasniji za dve podjednako talentovane, prepametne, beskrajno duhovite osobe iz kojih nista drugo sem ljubavi nije izlazilo. Kad bi znali sta je sreca a sta nesreca u zivotu, sve bi bilo lakse. Dirnulo me sve ovo, zelim ti sve najbolje sa knjigom.
ana_radmilovic ana_radmilovic 05:06 18.01.2011

Re: Cekamo knjigu

ninasimone
st.jepan
deluje prepoznatljivo, a ipak jedinstveno.

Knjiga jeste izrazito licna, ali Anin cale tokom citanja brzo postaje svaciji cale.
Kad cita o Aninom ocu, svako se seti svog oca, pa tako Anina licna knjiga postaje svacija licna knjiga

A ja se setim moje "Anice" i njenog gotovo identicnog detinjstva - umetnost, slava, boemstina... na zalost, u toj prici, "Anica" i njena majka umiru pre njihovog "larger than life" oca i muza, samlevene. Svet i dalje ima njegovu umetnost ali je siromasniji za dve podjednako talentovane, prepametne, beskrajno duhovite osobe iz kojih nista drugo sem ljubavi nije izlazilo. Kad bi znali sta je sreca a sta nesreca u zivotu, sve bi bilo lakse. Dirnulo me sve ovo, zelim ti sve najbolje sa knjigom.

Ninasimone, ne znam ko su tvoja talentovana "Anica" i njena talentovana majka, ni ko je larger then life otac, ali mi priča zvuči tužno i jako poznato - ne u smislu nagađanja, nego kao da sam je videla.
Ima jedna mnogo teška misao, prastara, da kada taj longer then life umre - treba sa njim sahraniti i porodicu, jer je sve što će se kasnije desiti toj "nejači" gore od naizgled surove ideje o pokopu.
Ne znam zašto, ovo što si napisala podsetilo me je na to.
twisty twisty 15:42 15.01.2011

Kad...

...je promocija u Zrenjaninu?
ana_radmilovic ana_radmilovic 15:54 15.01.2011

Re: Kad...

twisty
...je promocija u Zrenjaninu?

17. januara u 19h (znači u ponedeljak, kukumenijadnaja, a ja izgledam ko pokojni Toza od nespavanja) u Zelenome Zvonu
kukusigameni kukusigameni 18:02 15.01.2011

Re: Kad...

kukumenijadnaja


Mi smo rodjaci?
twisty twisty 22:17 15.01.2011

Re: Kad...

Jedva čekam promociju! (...ću se izvučem nekako iz škole...:)
ana_radmilovic ana_radmilovic 22:44 15.01.2011

Re: Kad...

twisty
Jedva čekam promociju! (...ću se izvučem nekako iz škole...:)

Izvlači se iz škole - ta nikome nije dobra donela :)

P.S.

Počinje u 19h, računaj da kasni - dokle ti traje ta škola? :)
twisty twisty 19:35 16.01.2011

Re: Kad...

ana_radmilovic
twisty
Jedva čekam promociju! (...ću se izvučem nekako iz škole...:)

Izvlači se iz škole - ta nikome nije dobra donela :)

P.S.

Počinje u 19h, računaj da kasni - dokle ti traje ta škola? :)


Ispade da ipak idem ujutru. Divno!
Taska Dana Taska Dana 16:30 15.01.2011

Knjiga!



Pozdrav i cestitam!



ana_radmilovic ana_radmilovic 16:48 15.01.2011

Re: Knjiga!

Taska Dana


Pozdrav i cestitam!





Hvala Dano :)
mali_mozak mali_mozak 17:48 15.01.2011

neki komentar

Svidja mi se jednostavnost u naraciji.
Ali ne bih da te previse hvalim da ne shvatis pogresno

A ovo
Htela sam Trst, rekao je da ne dolazi u obzir („nije on stoka da dovlači kojekakva govna i čeka na granici sa onima...“)

Ma sta reci :)
49 41 49 41 17:52 15.01.2011

Vauu, vauu, vaauu

sto je svet mali, a zivot nepredvidiv.

Secam se svih dogadjaja, prica, detalja, iako patina vremena "pokusava"- da ih zatrpa.
Mojih, kasnije povremenih dolazaka u Kneza Semberije 1-a.
Rodili smo se u istoj ulici, kuce nam bile udaljene, jedva 100-njak metara.Oni prodali svoju veliku kucu '60 i neke i odselili u Kneza Semberije 1-a.

Sedeli smo u velikoj trpezariji-uz kafu, evocirali uspomene - iz najranijeg detinjstva; Milance je pokusavao da me izvuce na terasu i pokaze mi "Zoranovu Topolu" u blizini, na kojoj je visio, samo dva dana ranije.

Odrican sam bio, da ucinim!

Bilo mu je originalno. Ucinio to - u pijanstvu, afektu ili zajebanciji; svejedno.
-kratko sam komentarisao.
Nisam se dozvolio, da ne bih razmisljao; sta je sve moglo da mu bude, a nije i nije.




ana_radmilovic ana_radmilovic 22:51 15.01.2011

Re: Vauu, vauu, vaauu

49 41
sto je svet mali, a zivot nepredvidiv.

Secam se svih dogadjaja, prica, detalja, iako patina vremena "pokusava"- da ih zatrpa.
Mojih, kasnije povremenih dolazaka u Kneza Semberije 1-a.
Rodili smo se u istoj ulici, kuce nam bile udaljene, jedva 100-njak metara.Oni prodali svoju veliku kucu '60 i neke i odselili u Kneza Semberije 1-a.

Sedeli smo u velikoj trpezariji-uz kafu, evocirali uspomene - iz najranijeg detinjstva; Milance je pokusavao da me izvuce na terasu i pokaze mi "Zoranovu Topolu" u blizini, na kojoj je visio, samo dva dana ranije.

Odrican sam bio, da ucinim!




Pa mi smo onda na neki način komšije, kad god da si živeo tamo :) Meni je Kneza od Semberije još uvek najlepša ulica u Beogradu (da ne kažem na svetu)
Vidiš - ti se sećaš topole, a Seka Sabljić i moja majka pominju jablan... Što su ti priče i sećanja, zato ja i kažem - ovo je anti-dokument, sećanja, a izvor inforacija više nego nepouzdan - naime, ja, sa svojim jedanaestogodišnjačkim sećanjima.
Ali evo, nedavno je Seka na jednoj promociji "Zalažem se za laž" pomenula jablan.
A i oni svi imaju godina, ne slažu se ni oko povoda ni oko godine ni oko čeka - ništa se ne poklapa. Tu sam digla ruke i pisala kako se ja sećam, a to je u ovoj knjizi jedino validno. Na kraju to je priča o nekoj devojčici i njenom ocu.
Ta mala nije imala pojma ni šta je on, koliko je slavan, mislila je valjda da su svi ozbiljni ljudi na svetu glumci :)
JJ Beba JJ Beba 17:56 15.01.2011

Ljiljana Petrović Buttler

treštalo je „Duško, Duško, ti si mi najdraži

kraljica gipsy soul muzike preminula je 26. aprila i ostavila veliki trag za sobom



Moje tri karijere
divni ljudi ostaju

Mostar Sevdah Reunion i Ljiljana Buttler



I Zoran je bio divan


edit
kolko se sećam, Zoran je voleo Niz polje idu, babo, sejmeni
ana_radmilovic ana_radmilovic 23:00 15.01.2011

Re: Ljiljana Petrović Buttler

JJ Beba
treštalo je „Duško, Duško, ti si mi najdraži

kraljica gipsy soul muzike preminula je 26. aprila i ostavila veliki trag za sobom

divni ljudi ostaju
Mostar Sevdah Reunion i Ljiljana Buttler



I Zoran je bio divan


edit
kolko se sećam, Zoran je voleo Niz polje idu, babo, sejmeni


Hvala ti Bebo, eto - ja to nisam znala. Vidiš, tako se ponekad pojavi neko na ovom svetu, neočekivanom mestu, ne znam mu ni ime, a on mi ispriča nešto lepo i važno. I to je super. Jednom ću ih možda sakupiti, mada ne bi trebalo da često pišem o ocu, kako god zvučalo neprikladno reći to ovako - razbucala me je ova mala jednostavna knjižica.

A ovo da se pusti, da se vidi :)



ana_radmilovic ana_radmilovic 23:02 15.01.2011

Re: Ljiljana Petrović Buttler

A što ne bi išla i ova

(kad smo već kod toga, je l)

Jelica Greganović Jelica Greganović 23:08 15.01.2011

Sejmeni

Ali ja znam koji bi se tebi Sejmeni dopali

ana_radmilovic ana_radmilovic 23:21 15.01.2011

Re: Sejmeni

Jelica Greganović
Ali ja znam koji bi se tebi Sejmeni dopali



Uvek :)

A tek ono "kroz tvoj se prozor samo jablani vide, nad gradom munje sjevaju... " joj kako li se zvaše divna pesma.

SETIH SE!

voila:

Jelica Greganović Jelica Greganović 23:25 15.01.2011

Re: Sejmeni

E, to je moja omiljena Darkova pesma. Pa, sad ti vidi iz napisanog šta je čije.
A, sa knjigom ti želim svu sreću i uspeh. Mada, to bi znala i da ti nisam napisala...možda bi ipak trebalo da odem u krevet, počela sam da stihujem...
ana_radmilovic ana_radmilovic 23:30 15.01.2011

Re: Sejmeni

Jelica Greganović
E, to je moja omiljena Darkova pesma. Pa, sad ti vidi iz napisanog šta je čije.
A, sa knjigom ti želim svu sreću i uspeh. Mada, to bi znala i da ti nisam napisala...možda bi ipak trebalo da odem u krevet, počela sam da stihujem...

Biće neke slične pesme slušavamo :) (nego za zaboravljam naslove)
Jelica Greganović Jelica Greganović 23:40 15.01.2011

Re: Sejmeni

Šta žaboravljamo?..

ana_radmilovic ana_radmilovic 23:44 15.01.2011

Re: Sejmeni

Jelica Greganović
Šta žaboravljamo?..



pa žaboravljamo naslove :)
hahahaha
(naglas me nasmeja a to je danas bilo gotovo neizvodljivo)
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:25 16.01.2011

Re: Sejmeni

To mi reci
A sad laku noć, jedva gledam...
JJ Beba JJ Beba 17:26 16.01.2011

Re: Ljiljana Petrović Buttler

Hvala ti Bebo, eto - ja to nisam znala. Vidiš, tako se ponekad pojavi neko na ovom svetu, neočekivanom mestu, ne znam mu ni ime, a on mi ispriča nešto lepo i važno. I to je super. Jednom ću ih možda sakupiti, mada ne bi trebalo da često pišem o ocu, kako god zvučalo neprikladno reći to ovako - razbucala me je ova mala jednostavna knjižica.

i meni je ponekad teško pada da pišem o tim danima, prosto bilo je tako otvoreno, svi smo se znali, a mnogo toga iz tog vremena i tadašnjeg Beograda vezano je za Zorana - Kralj Ibi koga smo čoporarivno gledali preko 30, 40 puta, tetka Pavica na blagajni; Zoran na raznoraznim sedeljkama i žurkama po gradu; Zoran u Zori, ili Zoran u Boki ili Brionima, a mi, tada klinci, prosto smo ga obožavali. I on je voleo nas i često nas je, nekako setno, sa neviđenom tugom koju je nosio u sebi, zabaljavo svojim ibijevskim kafanskim dosetkama i "monolozima" tipa jašem ja na belom konju a oko mene četiristotine Nemaca i šessssnaest tenkova....:)))) pa onda sledi šta je radio, kako se tukao sa neprijateljem...:)))) Mi klici, Zoka i neki ateljeovski glumci znali smo jutra da dočekamo lunjajući letnjim Beogradom, završavajući u kafani na bajloniji kod Zmajka...Otuda znam za Niz polje idu babo....Zoran je voleo je da mu je peva Đuza. Tako se tada živelo u Beogradu, nije bilo bitno ko si, bilo je važno šta nosiš u sebi.
Zoka je bio ukras takvog Beograda
I Danilo Kiš

Aca Sekuljić je došao mnogo kasnije
ana_radmilovic ana_radmilovic 17:35 16.01.2011

Re: Ljiljana Petrović Buttler

JJ Beba
Hvala ti Bebo, eto - ja to nisam znala. Vidiš, tako se ponekad pojavi neko na ovom svetu, neočekivanom mestu, ne znam mu ni ime, a on mi ispriča nešto lepo i važno. I to je super. Jednom ću ih možda sakupiti, mada ne bi trebalo da često pišem o ocu, kako god zvučalo neprikladno reći to ovako - razbucala me je ova mala jednostavna knjižica.

i meni je ponekad teško pada da pišem o tim danima, prosto bilo je tako otvoreno, svi smo se znali, a mnogo toga iz tog vremena i tadašnjeg Beograda vezano je za Zorana - Kralj Ibi koga smo čoporarivno gledali preko 30, 40 puta, tetka Pavica na blagajni; Zoran na raznoraznim sedeljkama i žurkama po gradu; Zoran u Zori, ili Zoran u Boki ili Brionima, a mi, tada klinci, prosto smo ga obožavali. I on je voleo nas i često nas je, nekako setno, sa neviđenom tugom koju je nosio u sebi, zabaljavo svojim ibijevskim kafanskim dosetkama i "monolozima" tipa jašem ja na belom konju a oko mene četiristotine Nemaca i šessssnaest tenkova....:)))) pa onda sledi šta je radio, kako se tukao sa neprijateljem...:)))) Mi klici, Zoka i neki ateljeovski glumci znali smo jutra da dočekamo lunjajući letnjim Beogradom, završavajući u kafani na bajloniji kod Zmajka...Otuda znam za Niz polje idu babo....Zoran je voleo je da mu je peva Đuza. Tako se tada živelo u Beogradu, nije nilo bitno ko si, bilo je važno šta nosiš u sebi.
Zoka je bio ukras takvog Beograda
I Danilo Kiš

Bebo, rasplakaćeš me. Zamisli ti koliko sam ja uskraćena kada sam imala samo 11 godina kad je umro, i koliko celi život imam taj osećaj da su ga svi imali više - a ja najmanje, jer najkraće.
Jebiga
c' est la vie
O Kišu mi je pričala majka, njena sestra je kao jako jako mlada bila zaljubljena u njega, nekako iz prikrajka. Sve su priče na ovom svetu na kraju negde isprepletene, nađu se ko one dve paralelne linije koje se negde ukrste u beskonačnosti. Ali to bi bolje objasnio Nenad, tj nsarski, ja nemam veze s matematikom.
Hvala Bebo i za ovu priču :)
nurudin nurudin 18:37 15.01.2011

Драга Aна,

честитке од срца!

П.С. Овог пута, више среће са издавачима, мангупи су то.


ana_radmilovic ana_radmilovic 23:05 15.01.2011

Re: Драга Aна,

nurudin
честитке од срца!

П.С. Овог пута, више среће са издавачима, мангупи су то.




Teški mangupi. Moju novu kuću hvale autori. A bivšu ne hvale. Autori međutim često nisu svet uračunljiv, pa možda ne znaju zašto nekoga hvale. Sve ćemo znato vrlo skoro.
(Ovo je bilo ko telegram) bože me sakloni :))
nurudin nurudin 23:20 15.01.2011

Re: Драга Aна,

(Ovo je bilo ko telegram) bože me sakloni :))


st.jepan st.jepan 23:42 15.01.2011

Re: Драга Aна,

Teški mangupi

Ma šta mangupi? Razbojnici! Zlikovci neopEvani!
Ono jes', u svom blogerskom predživotu bio i ja izdavač, al' autore nikada nisam zajebav'o više neg' je to normAlno (naglasak na vel'ka slova - bem li ga gde su mi one čvrčkice, i koja se gde meće).
ana_radmilovic ana_radmilovic 23:48 15.01.2011

Re: Драга Aна,

st.jepan
Teški mangupi

Ma šta mangupi? Razbojnici! Zlikovci neopEvani!
Ono jes', u svom blogerskom predživotu bio i ja izdavač, al' autore nikada nisam zajebav'o više neg' je to normAlno (naglasak na vel'ka slova - bem li ga gde su mi one čvrčkice, i koja se gde meće).

Šta je bre normAlno sram te bilo da te bilo! Da se zajebavaš s' jadni autori, ko da im je malo nji'ova muka što ne znadu ništa da rade nego da piskarAju rAzumeš ti mEEEne :)
Sa sve s akcenat!
st.jepan st.jepan 23:58 15.01.2011

Re: Драга Aна,

Šta je bre normAlno sram te bilo da te bilo! Da se zajebavaš s' jadni autori,

Jbg, Ana, kad si već izdavač, kako š' drugše?
Što rekli za onog Nušičevog Opštinskog Špijuna, nije on loš čovek, nego takI mu pos'o.
ana_radmilovic ana_radmilovic 00:00 16.01.2011

Re: Драга Aна,

st.jepan
Šta je bre normAlno sram te bilo da te bilo! Da se zajebavaš s' jadni autori,

Jbg, Ana, kad si već izdavač, kako š' drugše?
Što rekli za onog Nušičevog Opštinskog Špijuna, nije on loš čovek, nego tAki mu pos'o.


Disgusting :)

Padaj silo i nepravdo!
Jelica Greganović Jelica Greganović 00:30 16.01.2011

Re: Драга Aна,

Što rekli za onog Nušičevog Opštinskog Špijuna

Sreski špijun, Aleksa Žunić.

Laku noć ponovo i nemoj da mi puštate buve pred spavanje...
miloradkakmar miloradkakmar 19:37 15.01.2011

Uživao

Razmišljam o Jablanu.
Ove godine se ne smemo mimoići.
ana_radmilovic ana_radmilovic 23:06 15.01.2011

Re: Uživao

miloradkakmar
Razmišljam o Jablanu.
Ove godine se ne smemo mimoići.


Ti i jablan ili ti i ja? :)
miloradkakmar miloradkakmar 11:14 16.01.2011

Re: Uživao

ana_radmilovic
miloradkakmar
Razmišljam o Jablanu.
Ove godine se ne smemo mimoići.


Ti i jablan ili ti i ja? :)

Ti i ja ispod/iznad jablana.
razmisljam razmisljam 20:46 15.01.2011

Допада ми се идеја

о бучној тишини.
Некако, сасвим има смисла.
Зачудо, тишине најчешће нису ни тихе ни неприметне.
Чудесна појава.

Сваку срећу са књигом Ана и све најбоље.
ana_radmilovic ana_radmilovic 23:08 15.01.2011

Re: Допада ми се идеја

razmisljam
о бучној тишини.
Некако, сасвим има смисла.
Зачудо, тишине најчешће нису ни тихе ни неприметне.
Чудесна појава.

Сваку срећу са књигом Ана и све најбоље.


Hvala ti razmisljam, i jeste - tišina se ori, zato je teško podnošljiva
Colin_bgd Colin_bgd 22:11 15.01.2011

Word count...

Cestitke za knjigu, citacemo je sigurno. Koliko ima stranica?
ana_radmilovic ana_radmilovic 23:10 15.01.2011

Re: Word count...

Colin_bgd
Cestitke za knjigu, citacemo je sigurno. Koliko ima stranica?

Oko 160 sa sve slike :) Al velika slova, ne brin'te
(p.s. ja bez šale mrzim kad su sitna slova, možda zato što sam ćorava ko zna :)
die hard die hard 02:01 16.01.2011

Re: Word count...

(p.s. ja bez šale mrzim kad su sitna slova, možda zato što sam ćorava ko zna :)



Meni zena kupuje knjige iskljucivo sto deblje i sa sitnijim slovima, valjda da me sto duze ususka u literaturu ( tada sam bolji covek, sta li ).
macicd macicd 22:22 15.01.2011

Za jedno

subotnje prepodne si me vratila u prošlost, uspela da me rastužiš i nasmeješ.

Pozdrav Ana i srćeno sa novom knjigom.
ana_radmilovic ana_radmilovic 23:16 15.01.2011

Re: Za jedno

macicd
subotnje prepodne si me vratila u prošlost, uspela da me rastužiš i nasmeješ.

Pozdrav Ana i srćeno sa novom knjigom.


Pa sva je takva, smešna i tužna - ko život, bem li ga
whodat whodat 22:23 15.01.2011

:)

Iskrene cestitke za knjigu i jedva cekam da je dodam u kucnu biblioteku :)
G r o f G r o f 22:36 15.01.2011

aj...

Auuuu...Koja ozbiljna atmosfera.
Alo, Ana, aj' napravi stoj na glavi da razbiješ apatiju.
Knjiga je za moj ukus suviše lična. Osećam se kao voajer.
ana_radmilovic ana_radmilovic 23:15 15.01.2011

Re: aj...

G r o f
Auuuu...Koja ozbiljna atmosfera.
Alo, Ana, aj' napravi stoj na glavi da razbiješ apatiju.
Knjiga je za moj ukus suviše lična. Osećam se kao voajer.

Lična jeste, ni nije privatna - ako kačiš razliku. Ogromna je. Voajer viri u privatnost, a lično je sve - samo to mogu biti ja u priči, ili opisati neku drugu, i ljudima dati neka imena i to ti je isto. Ako nije lično onda je nakakva teorija, nauka, palamuđenje ili kako ono reče Nsarski - začinjavanje na indonežanskom.

G r o f G r o f 23:42 15.01.2011

Re: aj...

Ako nije lično onda je nakakva teorija, nauka, palamuđenje ili kako ono reče Nsarski - začinjavanje na indonežanskom.


Prvi put čujem da se fikcija i imaginacija na indonežanskom kaže začinjavanje...


Ma da ne palamudim, čestitam na završenoj knjizi.
Verujem da će pronaći mnoge čitaoce.
ana_radmilovic ana_radmilovic 23:52 15.01.2011

Re: aj...

G r o f


Prvi put čujem da se fikcija i imaginacija na indonežanskom kaže začinjavanje...

.


fikcija & imaginacija idu s istog mesta odakle i priča o recimo stvarnom događaju. razlika je u formi. a jedina razlika koju ja priznajem je sledeća: dosadno je ili nije dosadno. ako je dosadno džaba sve
(to naravno ne znači da ja smatram da će moja pisanija u životu biti nužno ne-dosadna, ali recimo da ću obvratiti pažnju na taj prvi uslov da nešto buse čitljivo pa zvalo se lična sećanja, izmišljene priče, fantastika, šta god.
G r o f G r o f 00:00 16.01.2011

Re: aj...

Šta fali Dosadi od Alberta Moravie?
I ne prepiri se sa mnom u ovome svečanom trenutku.
ana_radmilovic ana_radmilovic 00:02 16.01.2011

Re: aj...

G r o f
Šta fali Dosadi od Alberta Moravie?
I ne prepiri se sa mnom u ovome svečanom trenutku.

Moravia je ok, a ok je i ona njegova žena -Karmen Ljera Moravia koja je napisala kratku knjižicu "Muškarci". Uvek joj se rado vraćam.

neću, nego sam pala u napas' da se s nekim raspravljam, čak svađam, a neće niko - pa reko, ti mi deluješ ovako dosta svađalački.
G r o f G r o f 00:58 16.01.2011

Re: aj...


ti mi deluješ ovako dosta svađalački.


Ja???? Sad si me za srce moje junačko ujela. Ja sam pitomi slobodoumnik, a ne tamo neka svadjalica bedna...
Haaaaa.
Setih se jedne davne večeri u Beogradu kad sam bio kiseo kao ti sad.
Odlučih da se napijem.
Udjem u kafanu Stari Grad. Za stolom je sedio bradati čovek pomalo harizmatičnog izgleda. Teatralno se okrnuo prema meni i pijano mlatarajući vikao: Tebi, o tebi postavljam pitanje ljudski prahu. Znaš li ti ko sam ja.
Još uvek nenaviknut na beogradske ludorije, smušeno, provincijski sam promrsio: Ne znam.
Ja, o ja sam Ambrozije, najveći slobodoumnik u Evropi.Tama u meni klije....a vino mi se pije.
Lupao je još svašta. Recitovao. Psovao. Naručivao vino i terao da pijem. Postala mi je zanimljiva ta njegova pijana neposrednost.
Olešio sam se te večeri. Kud smo posle otišli ne znam. Možda u Orač. Sećam se samo nekih debelih žena i ogromnih sisa .
Ne znam kako sam te noći došao do stana.
Posle sam saznao da je to bio Ambro Marošević, pesnik i boem.
jbt..tvoja priča je inicirala sećanje na tu pijanku.
Ko zna zašto.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana