Druže predsedniče,
First of all, nadam se da mi nećete zameriti jednu tako normalnu stvar kao što je poštovanje nekih pravila, makar ona bila pravopisna, i da ćete pravilno razumeti jezik i stil mog nepresušnog optimizma, usko povezanog sa prvorazrednom idolopokloničkom namerom da dan vašeg rođenja, 15. januar, javno predložim za Dan optimizma u Srbiji.
Druže predsedniče,
U znak sećanja na hladnu sarajevsku zimu i dan kada ste u toplim jaslama prvi put optimistično i prkosno zaplakali, zbog čega ste dobili disidentsko ime Boris, kao i u znak zahvalnosti što su nam pod vašom dirigentskom palicom prethodnih osam dugih godina pojeli skakavci, šaljem vam iskrene pozdrave i najlepše želje uz zvuke pesme u kojoj ne biste trebali tražiti ništa drugo osim onog pesimističnog optimizma koji vam je svojstven, a na koji sam, kao građanin jedne perspektivne zemlje, veoma ponosan.