Gost autor

SAM? DJAVOLA SAM!

angie01 RSS / 16.01.2011. u 11:22

ILI JA ĆU OVDE NEŠTO DA NACRTAM (2)

Gost autor: Stjepan Mimica

11.jpg

OK, evo, nastavljam.

Evo sać'u!

Dakle, ovako:

Medju golemim, tek okrečenim zidovima goleme prazne prostorije, postidjeno se klatila jedna pogrešna replika:

„Ja ću ovde nešto da nacrtam".

I danas, posle nestvarno mnogo godina, mogao bih se zakleti da je nisam smislio ja. Ne mogu, dabome, poricati da je glas kojim je ozvučena bio moj,, no to nipošto ne znači da bi  za njene posledice ma i najmanje trebalo teretiti mene.

Jer, ta je bedastoča, silno me iznenadivši, medju zidove moje lobanje banula niotkud. Stala se tu munjevito nadimati, i već posle nekoliko trenutaka više se nićim nije dala obuzdati, te je odatle grunula u golemi prazni prostor, i to tako silovito, da je prosto pregazila ono čuveno, zaravnjeno i unjkavo „obavezna rezervacija sedišta".

Da, bilo je to na beogradskoj železničkoj stanici, u tek preuredjenom Birou za informacije, kojeg odavno više nema, a koji su, i od prvog perona, i od hodnika prema trgu, delila istovetna rotaciona vrata, ona neusporediva ringišpil vrata koja su uvek otvorena i uvek zatvorena, genijalni izum kroz koji se uvek može i unutra i napolje, a da se to napolju i to unutra ni jednog trenutka izravno ne sretnu.

Ne znam više kako sam se tamo našao, i kako se pored mene desio šef stanice - okolnost više nego neprikladna, jer ko sam ja bio tada, uostalom ko sam ja i sada, da ćaskam sa jednim šefom stanice, pa makar i sa šefom neke provincijske i sasvim zaboravljene, a kamo li sa šefom prestoničke Štajge?

Čovek je bio krupan i ozbiljan, na licu mu se jasno ocrtavala briga, najverovatnije za račune koje će mu koliko sutra na potpis turiti žustri i nasrtljivi molerski ološ. Bio je jedan od onih ljudi pred kojima se i sada osećam kao klinac, pred kojima obavezno dobijam napade slaboumnosti, i koji me zaprepaste kad pokažu da su moje postojanje uopšte i primetili.

Ni ovaj me, dabome, nije primetio odmah. Šefovsko oko odokativno je nagadjalo vertikale, šefovski koraci ugrubo su premeravali horizontale, šef stanice računao je aproksimativno kvadrate...

A samo minut ili dva kasnije, ono isto "ja ću ovde nešto da nacrtam", grunulo je iz mene još silovitije. Primetio sam da je moja ruka baš u tom trenutku pokazivala na barem dvanaestak metara širok i jedno pet metara visok zid naspram perona, ali toj, pokazaće se kobnoj koincidenciji, tada nisam pridavao nikakav značaj.

Ovaj put, Šef me je rasejano pogledao.

- Da nacr...?

- Pa da - prekinuo ga je moj. neporecivo moj, mada od mnogih akustičkih rikošeta izubijani glas - ako vam se ne bude svidjalo, prekrečiću..., ja ću to...

- Voz.., nacrtajte voz!

...o svom trošku - završio je taj isti, sada več znatno tišii i nesigurniji glas. Šef ga ionako više nije mogao čuti. Po svojoj neobično praktičnoj navici da sa potčinjenima razgovara u hodu, več je zakročio u onaj ringišpil i lakim ga dodirom zarotirao, a onda se, ko zna zašto, taj genijalni izum zaglavio, i to u najnezgodnijoj poziciji, dakle upravo u trenutku kada Šef više nije bio unutra, ali još nije bio ni napolju, kada je zapravo bio takoreći nigde..., ma ne takoreći, već prosto nigde, jer, biti zarobljen u jednoj četvrtini nevelikog cilindra, izmedju dve staklene vratnice i ovalnog zida od rosfraja, to, složićete se, u praktičnom smislu znači biti odistinski nigde.

Upinjući se da tu čudesnu napravu, sličnu dolapu za četiri konjića, nekako pokrene, skoro stenjući mi je, zastakljen, doviknuo - ali do ponedeljka, morate do pon... Ni ovu repliku nije završio. Naprava se naglo otkočila i silovito ga katapultirala na peron, a ono "ja ću ovde nešto da nacrtam", i dalje se tumbalo golemim praznim prostorom, u kojem sam najzad ostao sam.

Sam?

Djavola sam!

U magnovenju sam odnekud znao da me je konačno snašlo ono o čemu sam već onoliko slušao, već onoliko čitao... Malo mi je neprijatno da o tome govorim, uvek sam bio tvrdi pozitivista, i ja bih sada najradije nešto o nadahnuću, ali ekstremna iskustva zahtevaju ekstremne izraze, i ja stvarno ne znam kako to da iskažem, a da ostanem pristojan. Možda nešto kao: mnome je ovladala... Ne, ne, to je preslabo..., ma kakvi, moraće tu ipak ONA reč! Celo moje biće joj se najoštrije protivi..., ali da..., dodjavola, da, bio sam posednut, bio je to upravo školski primer posednuća!

Jer, svako ko me je, u bilo kom periodu mog života, makar i ovlašno upoznao, bez dvojbe će potvrditi da sve ono što sam u toku naredna dva dana i tri noči tamo govorio i činio, ni malo nije ličilo na mene. A kad neko govori i čini ono što ni malo ne liči na njega, kad je iznenada u stanju da uradi ono što uopšte nije u stanju da uradi, kada ga sopstvena postignuća, ili pak, nepočinstva, zaprepašćuju i plaše, kako onda to nazvati, ako ne posednućem? Čak i onda kad se taj pojam dramatično kosi sa najdubljim materijalističkim uverenjima. Jer, ako su istinski duboka, ta uverenja naprosto ne mogu biti dogmatska. Za izuzetke uvek mora bitii mesta!

Uostalom, zar iko stvarno veruje da je čovek koji, bežeći od hiperaktivnog tigra, preskoči provaliju od 17 metara, u tim trenucima sam? Da je njegovo nesvesno baš za tu priliku izbunarilo neke neslućene, u njemu oduvek postojeće, ama duboko potisnute sposobnosti? Da se to čudo može objasniti tek nekakvim nadahnućem?

U onim herojskim vremenima, kada je ljude okupljene po trgovima, svaka nova lomača ozarivala novom nadom u konačnu pobedu nad boleštinama, ratovima, gladju, i uopšte, nad svekolikom ljudskom nesrećom, Inkvizicija Svete Opačine je ovakva i slična čudesna nadahnuća smesta raskrinkavala kao najobičnija posednuća. Ne smem ni da zamišljam na šta bi Zapad ličio da to nije činila.

U ovom slučaju, posednuće, koje će ubrzo postati očigledno, moglo se naslutiti već i po tome što šefu nisam rekao "ja sam taj i taj, da li biste mi možda dozvolili...". Ne, nego je iz mene, oduvek neodlučnog i stidljivog, prosto grunulo ono "ja ću ovde...", i to s takvom odlučnošću, kao da je to moje crtkanje po kojem bilo zidu, nešto što se samo po sebi razume, o čemu se ne diskutuje i što je dovoljno primiti k znanju.

Izgleda da je ona neimenjiva sila koja je me je tiranski šćepala, paralisala i potčinjavala sve kojima bih prišao. Kako drugačije objasniti to što me šef stanice nije pitao "a ko si, bre, ti?". Ili što stvar nije neutralisao onim čuvenim "javićemo vam se"?. Uostalom, najprirodnije bi bilo da me je jednostavno ignorisao... Ali ne, umesto svega toga, iz njega je hrupilo "nacrtajte voz!"

Mora da je ta ista sila, potčinila i onu lepu devojku, koja je te iste večeri izgubila prevoz, i koja me je, čekajući na neku jutarnju varijantu, satima posmatrala kako, žonglirajući visoko gore na uzanoj skeli, najužoj skeli koja se može zamisliti, manijakalno crtam svoj, ili djavo-će-ga-znati-čiji, gigantski crtež. Po prvi put u svom povučenom životu, uoppšte nisam oklevao i petljao - prosto sam joj rekao "podji sa mnom", i ona je bez reči pošla sa mnom.

Ali o tome drugi put.

----------------------------------------------------------------------------------------

Nastaviće se.
Valjda.
Možda nešto o pomenutom gigantskom crtežu.
Možda i neke fotke...
Ne obećavam.



Komentari (33)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

docsumann docsumann 11:30 16.01.2011

LJETNJA ŠKOLA CRTANJA


kraj ljeta na kraju svijeta...

već dvadeseti dan kako učimo
da crtamo bubnjeve
u pepelu
sa zgarišta našeg sela

Tomo kaže da će tako biti do jeseni
kada će Veliki Pljusak sprati pepeo iz dvorišta
i zadah ugljenisanih tijela

u jesen ćemo, reče, crtati u blatu




angie01 angie01 11:36 16.01.2011

Re: LJETNJA ŠKOLA CRTANJA

majstore!
docsumann docsumann 11:39 16.01.2011

Re: LJETNJA ŠKOLA CRTANJA

majstore!


o, hvala endži, baš
fantomatsicna fantomatsicna 12:02 16.01.2011

Re: LJETNJA ŠKOLA CRTANJA

Moze i o dami sa skele...
st.jepan st.jepan 13:34 16.01.2011

Re: LJETNJA ŠKOLA CRTANJA

Moze i o dami sa skele...


Ma ne, nije se dama penjala na skelu, šta će dama sa sve štiklicama na skeli, na šta bi to uopšte ličilo... Ne, nego sam odložio alkoholni flomaster marke "Marker" i sišao sa skele, jer je dama bila tamo gde je dami i mesto, dakle ispod skele.

st.jepan st.jepan 14:02 16.01.2011

Re: LJETNJA ŠKOLA CRTANJA

majstore!

Majstore, majstore..., tvoja li je, zaboga!?
Mnogo to jako za ispod ovakvog blogića!
docsumann docsumann 15:09 16.01.2011

Re: LJETNJA ŠKOLA CRTANJA

Majstore, majstore..., tvoja li je, zaboga!?


tuđe pjesme pišem italicom i potpisujem imenima autora
st.jepan st.jepan 15:12 16.01.2011

Re: LJETNJA ŠKOLA CRTANJA

docsumann
Majstore, majstore..., tvoja li je, zaboga!?

tuđe pjesme pišem italicom i potpisujem imenima autora

Pitanje je bilo pretezno retorsko
(neki tvrde da se kaze retoricko - s njima smesta prekidam svaki kontakt :).
docsumann docsumann 15:22 16.01.2011

Re: LJETNJA ŠKOLA CRTANJA

Pitanje je bilo pretezno retorsko
(neki tvrde da se kaze retoricko - s njima smesta prekidam svaki kontakt :).


pa ne kaže se tek tako - stotinu mu retorti
sonja.m sonja.m 13:46 16.01.2011

voz

Da li si ti nacrtao taj voz?
To mene interesuje.
st.jepan st.jepan 13:57 16.01.2011

Re: voz

Da li si ti nacrtao taj voz? To mene interesuje.

A ne ne interesuje te dal' sam pao sa skele?
Baš te briga dal' sam pao sa najuže skele koja se može zamisliti!
I dobro, jel' ti misliš da sam ja bloger samoubica, pa da ti o'ma' otkrijem ko je ubica?
Ne pada mi na pamet da ti odgovorim, sačekaj lepo nastavak, ko' sav pristojan svet.
sonja.m sonja.m 14:27 16.01.2011

Re: voz

Oooooooh, ima i nastavak?!
Ok, ima da cekam.


nestrpljiva
st.jepan st.jepan 14:31 16.01.2011

Re: voz

Oooooooh, ima i nastavak

Ma kakvi, nema!
A sve mislim, biće...
S tim nastavcima nikad ne znaš, posebice u ovakvim suspektnim slucajevima.
Mene i ovaj prvi nastavak iznenadio
automatic automatic 14:54 16.01.2011

3

st.jepan st.jepan 15:05 16.01.2011

Re: 3

3

Hahaha, jel ovo nesto kao predlog za treci nastavak?
Pa da, kad se Necastivi umesa, nikad ne znas kojim ce to smijerom udariti.

ana_radmilovic ana_radmilovic 16:39 16.01.2011

Re: 3

st.jepan

Pa da, kad se Necastivi umesa, nikad ne znas kojim ce to smijerom udariti.



Nikad, moj Stipe, nikad.
docsumann docsumann 16:52 16.01.2011

Re: 3

Pa da, kad se Necastivi umesa, nikad ne znas kojim ce to smijerom udariti.


Nečastivi
, o njemu smo jednom prilikom malko čavrljali na blogu ...
i došli do zaključka da je to ustvari lik za šankom kojeg ne možeš častiti pićem !? Jednostavno, ne prihvata, samo zuri u kafe-aparat ispred sebe i cevči ono što je sam naručio.

Grdna fela, čini mi se da je bio Vučkov komentar.
st.jepan st.jepan 17:10 16.01.2011

Re: 3

docsumann
Pa da, kad se Necastivi umesa, nikad ne znas kojim ce to smijerom udariti.

Nečastivi, o njemu smo jednom prilikom malko čavrljali na blogu ...i došli do zaključka da je to ustvari lik za šankom kojeg ne možeš častiti pićem !? Jednostavno, ne prihvata, samo zuri u kafe-aparat ispred sebe i cevči ono što je sam naručio.Grdna fela, čini mi se da je bio Vučkov komentar.


Mislis nesto kao unbuydrinkable?
docsumann docsumann 17:18 16.01.2011

Re: 3

Mislis nesto kao unbuydrinkable?






ana_radmilovic ana_radmilovic 16:37 16.01.2011

ovo ti je master piece

možda se ne sećam, a možda si i menjao priču u međuvremenu, ili nisi ... nije ni važno, zapamtila sam da si se našao "u zagrljaju sile" i onog neljubaznpg tipa, taj personal koji je nevažan ali često bude prepreka, bude šipka o koju se neko saplete ili lice od kojega se nekome smuči dan - svejedno

tek ovo

Mora da je ta ista sila, potčinila i onu lepu devojku, koja je te iste večeri izgubila prevoz, i koja me je, čekajući na neku jutarnju varijantu, satima posmatrala kako, žonglirajući visoko gore na uzanoj skeli, najužoj skeli koja se može zamisliti, manijakalno crtam svoj, ili djavo-će-ga-znati-čiji, gigantski crtež. Po prvi put u svom povučenom životu, uoppšte nisam oklevao i petljao - prosto sam joj rekao "podji sa mnom", i ona je bez reči pošla sa mnom.


lepo, začudno, duhovito, jednostavno, van pameti - ukratko divno
mikele9 mikele9 22:24 16.01.2011

Gigant

Nastaviće se.
Valjda.
Možda nešto o pomenutom gigantskom crtežu.Možda i neke fotke...
Ne obećavam.

Dobro je što ne obećavaš, OBEĆANJE LUDOM RADOVANJE
Možda ćeš (si) nacrtati(o) gigantski crtež ali tekst ti je slikarskocrtačko vagonskolokomotivski odličan dragi druže
st.jepan st.jepan 23:42 16.01.2011

Re: Gigant

Možda ćeš (si) nacrtati(o) gigantski crtež


Znas sta je Lubarda rekao kad ga je video?
Rekao je, zapravo vrisnuo: "pa ovo je najveci intimni crtez na svetu"
Ali sacekajmo nastavak..., ako ga bude.

Mozda ovo pripomogne da ga bude

A recu cu ti u poverenju zasto vec odavnio nikome ne obecavam nista.
Pa prosto, ne bih da prevarim samog najdrazeg sebe.
Pre no sto nekome nesto obecam, moram naime to isto da obecam sebi, a poznata je sklonost svega zivog da nenadano udari pogresnim smerom...
maksa83 maksa83 09:00 17.01.2011

Re: Gigant

Znas sta je Lubarda rekao kad ga je video?

Je l' trač ili istina da je Lubarda zadao jednoj studentkinji da uradi studiju svoje ... to, i da ga je otac (vojno lice) kad je to saznao jurio naoružan po Akademiji?

Ovo je samo jedna od legendi koje se ispredaju oko njega. Mada kad prizovem njegovu sliku kako se sa svojih milion godina i onom bradom i kosom obeznanjen u Rupi uz Cult vrti sa pivom u ruci i zaliva sve okolo, sve te druge priče mi izgledaju autentično. Delovao je dovoljno ludo.
antioksidant antioksidant 09:24 17.01.2011

Re: Gigant

a poznata je sklonost svega zivog da nenadano udari pogresnim smerom...

angie01 angie01 09:56 17.01.2011

Re: Gigant



a poznata je sklonost svega zivog da nenadano udari pogresnim smerom...



Za izuzetke uvek mora bitii mesta!
mikele9 mikele9 13:12 17.01.2011

Re: Gigant

Je l' trač ili istina da je Lubarda zadao jednoj studentkinji da uradi studiju svoje ... to, i da ga je otac (vojno lice) kad je to saznao jurio naoružan po Akademiji?

Ovo je samo jedna od legendi koja se ispredaju oko njega. Mada kad prizovem njegovu sliku kako se sa svojih milion godina i onom bradom i kosom obeznanjen u Rupi uz Cult vrti sa pivom u ruci i zaliva sve okolo, sve te druge priče mi izgledaju autentično. Delovao je dovoljno ludo.

Draganče je legenda ne samo Akademije, umetnosti, nego i Beograda! Od rođenja SVOJ, za druge pomeren ili lud ali neizmerno lucidan i odličan umetnik, crtač bez premca! Pre 40-tak godina javno je odbio Oktobarsku nagradu za umetnost, ne bi li tim činom skrenuo pažnju na crtež kao samostalnu disciplinu. Naravno, bio je ćorak, u ondašnjoj nam domovini a bio bi i sad. Skoro sve legende u vezi s njim su istinite anegdote, pa i ta koju pominješ. Ja mu celu treću godinu nisam dolazio na Večernji akt, išao sam u Zoološki vrt i crtao životinje. Smučilo mi se kad je jednoj koleginici, da bi joj poboljšao crtež, izvadio slinu iz svog nosa i razmazao je po papiru:
Evo vidiš kakve sve efekte možeš da dobiješ!
Na kraju godine nije hteo da mi da potpis (ja poslao index po drugaru), neka dođe da ga vidim, rekao mu je. Odem ja sutra a on: Neću da ti dam potpis, nisam te do danas video celu godinu, gde si bio, šta si radio? Rekao sam mu iskreno i za sline i za ostala sranja a on mi je tražio da donesem to što sam crtao. Doneo sam mu preko hiljadu crteža raznih formata, Dragan ih je pobacao po podu i puzeći na kolenima počeo da ih prevrće i gleda: Ovo ti je odlično... kako si dobro uhvatio pokret...a slon ti je Rembrantovski...sve ćemo ovo da izložimo. Odveo sam ga u Grčku Kraljicu i satima ubeđivao da ako izložimo sve moje crteže, neće biti mesta za nikog drugog. Jedva je pristao da odabere dvadesetak crteža a i to je potrajalo. Iskreno, volim i danas da ga sretnem i popričam snjim
st.jepan st.jepan 14:12 17.01.2011

Re: Gigant

nisam dolazio na Večernji akt,

Ni ja.
Nisam imao kad.
Dolazio sam na Akademiju kad svi odu i slikao potpuno sam u klasi, sve dok me cisatacice ne oteraju. Nisam, eto, voleo da se druzim, skoro svi su me nervirali. Lubarda me je jednom pitao zasto ne dolazim na njegove casove. Zbunio sam se, nisam znao ni da me poznaje, pa sam refleksno lupio "imam neke probleme". Najnormalnijim glasom je rekao "pa nista, ubij se"
Kasnije sam u nekoliko situacija pokusao da upotrebim to njegovo "pa ubij se", ali posledice su bile obeshrabrujuce.
Prosto, nije mi stajalo, to je mogao da kaze samo on.
Otdada izvaljujem iskljucivo one stosove koje smislim sam.
zoja444 zoja444 16:03 17.01.2011

Re: Gigant

mikele9


kakve divne anegdote.
dajte jos neke.
mikele9 mikele9 17:54 17.01.2011

Re: Gigant

Zoja samo zbog tebe!
Sretnemo se Dragan (Lubarda) i ja u Makedonskoj u proleće 1994 godine: Gde si krenuo...gde ćeš? Idem kod (obojica u glas) Milice, on, radi mi portret, uvrtela sebi u glavu a ja šta ću...poziram...a jel' znaš da sam ostavio piće?
Odlično, kažem, a ja krenuo kod nje da popijem...dobila Vranac iz Crne Gore.
Mi kod Mice a ona: Pošto je Dragan prestao da pije skuvaću nam svima jednu divnu mešavinu čaja, sama sam brala žalfiju, majčinu dušicu...ima i nane i sušenih ribizli i borovnica...a ti sedi na svoje mesto, reče Draganu. Ode ona u kuhinju, Dragan kao dete, da ga ne prepoznaš, poslušno na određenu mu stolicu. Ja se uvalim u fotelju, zapalim i pogledam u sliku na štafelaju. Mica Majstor Rembrantovskog kova, postavila Dragana k'o da je živ, što bi rekli poznavaoci slikarstva. Eto Mice sa čajem, srknemo, gorko, ljuto, smrdi...čisto zdravlje pevuši ona. Odložim ja šolju na stočić, Dragan srkuće i gleda da se ne pomera previše jer je Milica već počela da mala platno. Što ne piješ taj čaj, okrete se ka meni u neko doba Mica? Kad bi ti meni dala zeru Vranca da mu ubijem ovu gorčinu...E, to sam i ja baš hteo da predložim, očas mi se pridruži Dragan. Pijandure uvek ostaju pijandure, progunđa Milica, ode i donese bocu Vranca. Začinismo mi čaj, jednom, pa drugi put...posle sam išao u onu prodavnicu vina u Makedonskoj, ispod Micinog ateljea i kupio još karton Vranca. Nikad mu nije završila portret...više nije dolazio.
zoja444 zoja444 18:47 17.01.2011

Re: Gigant

ih, kakav li je Vranac sa cajem?

mica bolje da je cutala... dok ne zavrsi portret.

p.s. ja sam sada kao dete... ja bih jos... hvala
kick68 kick68 23:05 17.01.2011

dok cekamo nastavak...

Inkvizicija Svete Opačine je ovakva i slična čudesna nadahnuća smesta raskrinkavala kao najobičnija posednuća. Ne smem ni da zamišljam na šta bi Zapad ličio da to nije činila.


Ne smem ni ja. Na sta bi to licilo da se akademski slikari svakomalo pretvaraju u walldogs kad im dune?

Zasto je crtez intiman? Dzinovski trompe-l'œil voz ulazi u tunel... or what?
Nastaviće se.
Valjda.


Hocemo li videti bar fotku? Ako se ne nastavi mogao bi da je okacis u komentaru...

st.jepan st.jepan 00:11 20.01.2011

Re: dok cekamo nastavak...

Hej Kick68, izvini, nisam ti odgovorio odmah.
Ne, nije bila gorda čutnja, već objektivna sprečenost, a potom i fucking zaboravnos'.
Evo, sad opet slučajno video tvoja pitanja, pa ako nije oveč dockan...
Na sta bi to licilo da se akademski slikari svakomalo pretvaraju u walldogs kad im dune?

Ja se od te pomisli naprosto jezim.
Zasto je crtez intiman

Stvarno ne znam, reko Lubarda, a ja nisam samoubica pa da od njega tražim objašnjenja.

Slutim, ipak, da je to bilo u nekoj vezi s mutnim sečanjem na neko od onih prohladnih ličkih praskozorja, u kojima voz stane pred zatvorenim signalom na otvorenoj pruzi, ili možda u nekoj zaboravljenoj stanici (a to je tamo skoro nemoguće razlikovati), pa se od iznenadne zaglušujuće tišine preneš iz nečega za šta bi se teško mogao reči da je bio san, a onda, u nestvarnoj akustici nedoglednog kamenjara, čuješ smirene glasove iz hodnika vagona i reske povike železničara, dovikivanja praćena besnim čekičanjem po točkovima i oštrim zvižducima, dok te celog prožima nepoznati ukus sopstvenog, sinoć neopranog zubala, i zaprepašćujuci miris unakrst naslaganih, sveže katranisanih pragova...
A istovremeno, celim telom osećaš onu kliktavu radost i neizdrž, kojima te može preplaviti jedino izvesnost da ćeš uskoro, možda već iza sledeće okuke, dabome najprvi od svih, i pre mame, i pre tate, i pre brata, ugledati more, i da češ onda, stiskajući oci šibane vetrom, dugo raspomamnjeno vikati: moreee, moreeeee...
Na tako nešto je Hodajuca Legenda valjda mislia.
Ili sam, bem li ga, na tako nešto mislio ja.
Hocemo li videti bar fotku

Ne smem ništa da obećam, nisam, još ni sebi ništa u tom smislu obećao, ipak je to bio jedan intimni crtez.
kick68 kick68 21:04 20.01.2011

Re: dok cekamo nastavak...

No problemo. Hvala na odgovoru!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana