Tako se u delo prenosi pulsiranje nereda koji raščlanjuje i izvrće izgrađeni poredak. Nerazmrsivi splet znakova teži da obrazuje polje promenljivih odnosa, koji su zasnovani na nestabilnosti ili na trenutnoj stabilnosti. Ponekad je delo izbrazdano ekspresionizmom znakova i boja, što sliku čini smišljeno nesposobnom za simetriju sa njenim realnim modelima i potvrđuje da je njen govor van naturalističkog podražavanja. Slikar nikad ne slika svet, gleda ga da bi ga zaboravio. Preovlađuje govor ekspresije, sa svim svojim prekidima, lapsusima, skretanjima i izričitostima. Govor izriče nemogućnost tehničke kontrole ili potvrđuje mogućnost nestašne kontrole, i to tako disciplinovano, da je svako uživanje isključeno. Figura i pozadina ulaze u nerazdvojni odnos, koji omogućuje da prepoznamo puteve osećajnosti, sačinjene od vijugavih staza, povratnih putića, raskršća i bežanja.
PRIRUČNIK ZA LETENJE, Akile Bonito Oliva, prevod: Mirela Radosavljević
Torzo mi uz kvadratni prostor mojih platana, na najbolji način omogućava da se u njemu igram svetlošću i senkom, koji prate neprekidnu pokretljivost mišića ispod nežne, baršunaste, neponovljive ženske kože. Chiaro-Scuro uz odabir samo meni odgovarajućih boja, koje ne moraju niti prate realne, konstruktivnu dekonstrukciju, distorziju, pokret tela ili ugao posmatranja i sagledavanja, raščlanjavanje da bih došao do suštine....
Reklo bi se da tu nema šta da se doda. Da se nakon te izjave može staviti tačka. ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ostajući bezrezervno veran davno odabranoj, zahtevnoj optičkoj igri, ili, pak, prema 09. brojevima, koji će kao oblik imati istu ulogu u gradnji konačne forme---------------------------na kojoj se odvija izrazito dinamizovana igra rasplinutih, nepravilnih, često oblih telašaca različitih veličina, čije međusobno uklapanje podleže drugačijoj, zakonitosti, podsećajući na razlivenu masnu mrlju na površini vode. Ova relativna sloboda komponovanja unutrašnjih partikula, doprinosi--------------------većoj mobilnosti i istinitosti
Razume se da su bogatstvo uvida u likovnu igru i njen vokabular, kao i bogatstvo pratećih asocijacija, recipročni majstorskom umetnikovom ostvarenju. Pogotovo ako imamo u vidu da, možda, nije baš sve primećeno, niti iskazano.
LIKOVNI ŽIVOT, 131/134, 2010, Vesna Todorović, Istoričarka umetnosti
Akile Bonito Oliva naravno nije mene imao na umu dok je pisao PRIRUČNIK ZA LETENJE, ali ako uporedimo deo koji sam izdvojio iz njegove knjige i moju davno datu izjavu koju je u svom tekstu citirala Vesna Todorović, naići ćemo na podudarnosti, koje nisu slučajne, iako sam ja slikar a on teoretičar umetnosti. Odgovor leži u činjenici da je pomenuti gospodin jedan od retkih Istoričara i teoretičara umetnosti, globalno gledano, koji se zaista razume u svoj posao! Veliki je broj raznih šuša i šumidera u svetu, ima ih i kod nas, koji pišu i bave se likovnom kritikom i likovnom teorijom a da ne znaju pouzdano da nabroje sve šupljine na svom telu a kamo li šta zahtevnije! Kod nas izdvajam Profesora Sretena Petrovića koji se (na žalost) retko javlja.
Jedini i pravi poznavalac, pratilac i razumevalac slikarstva, umetnosti uopšte, bio je Pavle Vasić. Njegovi tekstovi su bili prava mala (ili velika) remek dela! Pronicao je u srž, u suštinu, tražeći i nalazeći kvalitet kojeg drugi oko njega nisu bili svesni. Čuvam požutelu stranicu Politike na kojoj se nalazi njegov tekst o jednoj velikoj svejugoslovenskoj izložbi iz 1976 godine, zbog rečenice: Posebnu pažnju treba obratiti na mladog slikara koji tek stupa na likovnu scenu, Miodraga Miška Petrovića, koji na sebi svojstven način komponuje svoju sliku dekomponovanjem, razaranjem ustaljenih i okoštalih metoda posmatranja i rada.
Ova njegova rečenica uz sve mentalne fantasmagorije što ih kao slikar nosim u sebi, tera me da i dalje stvaram!