Dramatični protesti u Tunisu koji su posle više nedelja primorali predsednika Ben Alija da preda vlast, a zatim i da napusti zemlju predstavljaju značajan događaj u istoriji ove zemlje. Svrgavanjem diktature Tunišani su napravili prvi ali krupan korak ka uspostavljanju novog društvenog poretka, što nužno ne znači da će šansu za koju su se izborili iskoristiti na pravi način.
Nadam se da oni neće napraviti istu grešku koju smo napravili mi posle svrgavanja diktatora Miloševića i da će narednih meseci, bez obzira na trenutnu podelu vlasti i vladu nacionalnog jedinstva, jedan od njihovih prioriteta biti apsolutni obračun i raskid sa ostacima Ben Alijevog režima.
I dok se u Tunisu hladi oružje i prave se planovi za nove mirnodopske aktivnosti, u nekim zemljama arapskog sveta, gde još uvek vladaju režimi slični bivšem Ben Alijevom, najavljuju se masovne demonstracije, a njihovi organizatori se nadaju istom ishodu kao u Tunisu.
Jedna od tih zemalja je Egipat, u kome već 30 godina suvereno vlada Hosni Mubarak, diktator i Ben Alijev prijatelj. Tamo su za utorak, 25. januar, zakazane demonstracije. To je Dan egipatske policije i proslavlja se u znak sećanja na događaje iz 1952. godine kada su se egipatski policajci zajedno sa egipatskim narodom suprotstavili britanskoj okupaciji.
Da li će policija i narod i sutra biti jedni uz druge ili jedni naspram drugih, ostaje da se vidi.
Možda nam egipatska blogosfera može pomoći da naslutimo šta će se dešavati u Mubarakovom Egiptu samo nekoliko dana posle istorijskih demonstracija u bivšem Ben Alijevom Tunisu.