Znam da sam obećao nešto sasvim drugo, blog o knedlama, ali sve je više zabuna oko „novog" srpskog grba, pa sam smatrao da bi trebalo nešto da kažem o tome.
Evo, da citiram deo današnje vesti sa sajta B92:
"Do sada niko nije precizno izračunao koliko novca će Srbija potrošiti kada bude počela da menja grb na svim državnim zgradama, memorandumima, zastavama, diplomatsko-konzularnim predstavništvima... Kako pišu Novosti, i u Nemanjinoj 11 sve češće se postavlja ovo pitanje, a kalkulacije oko troškova se vrte oko desetina miliona evra. Između ostalog, dilema je i da li je komisija koja je izradila izmenjeni grb imala na to pravo ili joj je zadatak bio samo da napravi etalon, odnosno standard kako srpski grb precizno treba da izgleda. Tvorci novog, tačnije izmenjenog grba, tvrde da je jedino što odmah mora da se promeni veliki državni pečat, koji košta samo 50.000 dinara. A, oznake na dokumentima menjaće se postepeno, kad građanima isteknu ova, pa će udar na džep naroda biti minimalan. To je, međutim, samo delimično tačno, s obzirom na to da će se upravo iz budžeta finansirati sve promene grba na zastavama i državnim zgradama. Novi grb zvanično važi od 11. novembra prošle godine, kada je stupio na snagu Izvornik malog i velikog grba, Izvornik zastave i notni zapis himne."
Za početak,
grb nije promenjen. Zabuna nastaje oko nerazumevanja razlike između
sadržaja i
slike grba. Sadržaj grba je pravna kategorija. On se može (i mora) rečima opisati i onda ta tačna formulacija ulazi u zakonska akta, recimo u ustav, ili u zakon o simbolima itd. Ta formulacija definiše grb. Taj princip (kao i mnogo šta u heraldici) potiče još iz srednjeg veka kada nije bilo mogućnosti umnožavanja identičnih likovnih predstava, nego je lava ili orla crtao svako prema svom nahođenju i umeću. Ali morao je da se drži opisanog sadržaja, a to je precizna heraldička jezička formula (u engleskom, francuskom i nemačkom jeziku čak i s utvrđenim redom reči), u kojoj je sve tačno opisano i gde nema zabune. Dakle: recept ( ko o čemu, ja o receptima). U heraldici se ta jezička formula zove
blazon. Dobro, a crtež? Crtež je od sekundarnog značaja i grb može biti stilizovan na razne načine, ali samo ako se poštuje blazon. Dakle,ne može lav da gleda na drugu stranu nego što je opisano u blazonu; ne može orao da spusti podignuta krila, ne mogu da se menjaju boje itd. U moderno doba uobičajilo se da se u zvaničnoj upotrebi (državnoj, gradskoj, opštinskoj itd.) koriste standardizovani crteži usvojenih i blazonom definisanih grbova, tzv.
etaloni. To je praktično, pošto onda nema šarenila u zvaničnim državnim oznakama. Za razne upotrebe grba propisuju se određena likovna rešenja (sitni, krupni, u boji, crno-beli, reljefni, linearni grbovi...) Podzakonskim aktom se odredi da „od tada i tada" važi određeni etalon. To obično
ne podrazumeva da se sve retroaktivno menja na dokumentima, javnim zdanjima ili na zastavama. Kao što zvaničnici i rekoše, treba samo da se promeni državni pečat, a ubuduće će se na novim dokumentima primenjivati nov etalon grba. Doduše, ako su zapretili da ćemo morati da menjamo poštanske sandučiće, možda će to reći i za grb, ali sa heraldičkog stanovišta za tim ne postoji potreba.
Novi etalon se mnogima ne dopada, ali njega je moguće - pre ili kasnije - zameniti, a da se ne menja sadržaj grba koji je definisan zakonom. Naravno, mnogima se ne sviđa ni sadržaj važećeg grba, ali procedura za izmenu sadržaja grba je mnogo komplikovanija i skuplja.
Dakle,
nije u pitanju „novi grb", već isti onaj iz 2009, odnosno iz 2004. Odnosno iz 1882! Bez ikakvih izmena u sadržaju.