Putovanja

Rajland

robylad RSS / 12.02.2011. u 11:10

Divne snove sanjam u poslednje vreme. Ili mi se spletom okolnosti desavaju toliko zanimljive i cudne stvari da vise ne razaznajem da li je to java ili san. I kod ruznih i kod lepih snova jedno je zajednicko - lep osecaj. Samo sto se kod lepih snova taj osecaj javlja dok sanjam, a kod ruznih tek kada se probudim pa shvatim da je to ipak bio san. Usnio sam divan san pre neki dan...


Sanjam kako se pakujem i spremam za moj odmor na Tajlandu. Sve je tu; viza u pasosu, ranac sa spakovanim najpotrebnijim stvarima i fenomenalan osecaj da ce mi ovo biti vrhunac mog boravka u ovim krajevima. Ali, cudne emocije mi se javljaju tokom snivanja, pa nisam vise siguran da li sanjam ili "javim". Jer, da je sve to bio divan san ja ne bih cekao sat vremena na mini kombi ispred zgrade koji me vozi sve do Phuketa, ostrva na Tajlandu gde cu provesti narednih par dana. I taj mini kombi ne bi bio najdrndaviji u kojem sam se ikada vozio. Ali ne marim za sitne neprijatnosti i nastavljam da verujem da je sve to san. Nakon par sati drndanja stizemo i do granice. Tako blizu a tako daleko - prvo je sto mi je proslo kroz glavu. U prethodnih osam meseci sam bio tako blizu Tajlanda a da nijednom nisam pomislio da mu se jos vise priblizim. Konacno, u snovima se ostvaruju sve zelje koje srce sanja dok je um budan.


Tajland
Tajland
Oko mene sve na tajlandskom pismu, nema vise "mog" malajskog, ovde sam bas pravi stranac, ali ne sasvim. Mozda pismo jeste drugacije, zastave koje se vijore nisu kao juznije,ali su zato ulice, ljudi i sve sto je oko mene skoro pa isto kao u Maleziji. Ima razlike svakako, ali za nekoga ko zivi dole, ovde gore je sve to slicno, skoro pa isto. Bez problema prolazim na granici i nastavljam svoj san do sledeceg grada gde presedamo u drugi kombi. Tako je to ovde organizovano sa mini kombijima - gde god zelis samo udjes u jedan i u svakom sledecem gradu presedas u neki drugi, i tako dokle god zelis - po celom Tajlandu. U agenciji sarenilo malcice drugacije nego moje dole ali dovoljno da me zaintrigira. Pogotovo sto se moj put desava u vreme Kineske Nove Godine, pa su na svakom cosku gozbe, mala svetilista i petarde na sve strane. Dolazi sledeci kombi i moj san je opet lep. Udoban i komforan, za razliku od prethodnog. Sada sam siguran da sanjam. Jos sedam sati do ostrva, taman da dremnem u sred sanjanja. Ali pored mene sedi jedna teta koja radi neke carobne stvari sa rukama sto mi ne da mira niti da sklonim pogled sa nje sto me dovodi u nezgodnu situaciju, jer i ona primecuje da blenem kao tele u sarena vrata. Plete neku tkaninu, ali na neki cudan nacin koji ja bar nisam nikada video, cak ni na casovima domacinstva u sestom razredu. Ma da, sve ovo je zaista san. Takvi pokreti se samo u snovima vide. Carolija prestaje kada me nakon nekog vremena upita da li zelim ja da probam. Malo izgubljen a vise postidjen sto sam provaljen da je promatram pokusavam da ponovim ono sto je ona sve vreme radila, i za divno cudo uspevam. Doduse malo sporije, ali nekako mi i to ide. Ma sanjam, sada sam i definitivno ubedjen u to, jer zasto bi Dalibor ikada u zivotu pleo u kombiju koji vijuga ulicama Tajlanda.


Zice
Zice
Blizimo se zeljenoj destinaciji i polako se razbudjujem i razgledam okolinu. Ono sto mi najvise upada u oci su zice koje vise po banderama u nepreglednim i neurednim snopovima. Toliko zica u zivotu nisam video, a osecaj nije prijatan dok se hoda ulicama, pogotovo nocu jer sve vreme znas sta zuji iznad tebe. U agenciji zamolim da me od centra grada odvezu do plaze gde sam smesten i gde me ceka osoba koju nisam video godinama. U Beogradu sam imao nekoliko zaista dobrih drugarica. Jedna od njih je pre nekoliko godina napravila isto toliko odvazan korak kao ja i napustila sve da bi otisla u Izrael da tamo pokusa, takodje sama. Zbog glupavih diplomatskih odnosa izmedju "nasih" sadasnjih zemalja nije mogla da dodje u Maleziju pa smo odlucili da se sretnemo na Tajlandu. Za tren sam zaboravio na sve sto je iza mene ostalo da me saceka na Penangu, sve sto ce mi se desavati u skorijoj buducnosti i prepustio sam se ovom srecnom snu, jer sreca je raspolozenje a ne nesto sto se ceka. Samo u snovima postoji da jedna od najdrazih osoba preleti pola sveta da bi se videla sa mnom. Stavljam sve na cekanje dok ulazim u hotel gde me ceka Ceo Moj Svet - (CMS) u narednih par dana. Zagrljaj sa meni poznatom osobom u nepoznatom svetu je najdivniji trenutak snivanja. Da, ona ce biti ceo moj svet narednih par dana jer na nasem jeziku mogu da pricam o svemu i da me neko ko me poznaje i od ranije konacno razume.


Satro devojke
Satro devojke
Koraci u snovima su lagani, trcanje je poput lebdenja a razgovori kao da traju danima. Tako i nasi zajednicki koraci do plaze i po njoj su bili tako spori da sam za tren osetio da su kazaljke stale, dok su nam razgovori trajali satima i danima. Jedino me za tren zice koje zuje iznad glava probude i daju do znanja da ipak ne sanjam. Posto je vec dan uveliko na zalasku razgovor u baru uz pivo deluje kao najprigodnije resenje. To ne bi bilo nista cudno da devojke koje nas sluze zapravo nisu devojke. Da, naslusao sam se ja prica o ovdasnjim "devojkama", ali tek kada svojim ocima vidis onda shvatis da je to uistinu tako. Nema radnje, kafica ili kluba gde zaposleni nije zaposlena. Da olaksam sebi a i drugima nazvacu ih Cika Thai Teta (CTT). Jos nesto moram priznati - ja u zivotu nisam video lepse muskarce od ovih ovde koje bezmalo mogu da idu na izbor za mis sveta! Dobro, neki CTT tu i tamo ima male brkove ili veca ramena od mene, ali gledano u globalu - ko ih ne zna skupo bi ih platio! A, bogami placaju ih! Na svakom cosku prosedi turista voda neku/og za ruku. Razume se da su nam CTT od prvog pa do poslednjeg dana bili tema svakog razgovora jer su jednostavno svugde oko nas. Dosli smo do zakljucka da je ovo raj za muskarce, jer jedni pilje u CTT misleci da su devojke dok CTT-ovi zive svoj san - svi pogledi su uprti u njih.


Motor
Motor
Sutradan se budim. Dosta je bilo snivanja, vreme je da malo i budan uzivam u jos jednom raju. Iznajmljujemo neki minijaturni skuter da bi se vozikali ceo dan po celom ostrvu od plaze do plaze. Ja to nisam znao dok CMS nije naglas primetila da vozim kao domaci. Ocigledno da je voznja po ulicama Penanga od mene iskovala pravog azijskog vozaca. Eto, sta sve necu saznati dok sam budan. Ono sto je ovde meni malo cudno je sto su ulice enormno strmoglave i uzbrdice a tek nizbrdice. To je neki osecaj kao pred cunami (valjda, ne bilo mi da dozivim), jer odjednom sa ravnog ispred tebe se uzdize ogromna traka asfalta do nepreglednosti. A kada dodjes do vrha onda bez problema bez dodavanja gasa dodjes do nekih 80km/h. Pravi rolerkoster! Za razliku od puteva po Penangu ovde ima znakova uz cestu koji ne upozoravaju na majmune na putu vec slonove. Kazem ja, sve je slicno, a ko je gledao Aladina zna o cemu pricam
Pesak
Pesak
. Kod prve plaze smo stali i peskovitim stepenicama kroz dznuglu za tren oka smo se nasli na predivnom belom pesku koji se sunca ispod ogromnih kamenja. I ta kamenja su cudna i neprirodno velika,kao da su neki dzinovi igrali klikere sa njima i zaboravili ih tu na plazi. Voda je malo hladnija nego u Maleziji ali ne smeta nimalo, sta vise bas prija. Ima nekih sitnih stvorenja koje peckaju kada si duze u moru, da li su meduze ili sta vec nisam siguran, i to je nesto sto mi nije dalo taj dan da se ubedim da sanjam. Par sati na svakoj plazi i vreme je za vecernji izlazak.

 

 

 

Tuk tuk
Tuk tuk
Nocni provod na Tajlandu - ha! Ko to ne dozivi uzivo ne vredi da se opisuje ili pokusava docarati. Ali, kao i sve do sada ovde sto ja dozivljavao, svaki san koji sam sanjao uspeo sam do nekog nivoa da docaram pa cu i ovo pokusati. Dok se setas ulicom i sa jedne strane gledas da te neki tuk-tuk ne pokupi, sa druge strane pokusavas da pobegnes od prodavaca koji ti redom i bas tim redosledom nude: masazu, odelo i hranu. A tuk-tuk je jedno, za Tajland specificno vozilo koje je u stvari taxi, ali poluotvoren poput engleskih autobusa, samo je dosta manji, kao neki mali mini kombi i veoma je popularan i simpatican. Naravno da smo i u njega morali da udjemo jer je i to poseban osecaj. Malo prdekalo koje jurca dok se unutra sagnut smejes svemu sto te snaslo. Priblizavamo se najzivljoj ulici ostrva a tu nema cega nema. Od klubova u kojima je ziva svirka metal muzike, preko fensi bazen-zurki, pa sve do striptiz klubova. Ovog poslednjeg ima najvise, ali sto je meni najzanimljivije na sipkama nisu devojke nego CTT! Da, i tu su, tacnije NEMA devojaka osim turistkinja. A sitni tajlandjani se utrkuju koji ce da te uvede u neki od tih klubova. Prilaze kao osice oko tebe sa cenovnikom u ruci i samo bockaju dok ti mlataras rukama braneci se od jednog kad eto ti drugog, i tako u nedogled. Ono sto je ocigledni hit ovde je "Ping pong show". Koliko god da sam se smejao kada sam prvi put cuo, jer sam se setio druga iz Beograda koji mi je jednom prilikom pricao o tome kroz salu, jer sam ja tek sada shvatio da to postoji, i prvobitno odusevljenje tim otkricem je polako preraslo u gadjenje, jer zaista nisam bio spreman da to gledam. Posle sam saznao od jos nekih turista koje sam upoznao da je i njima sve to neukusno. Sto je previse previse je. Mi smo se naravno odlucili za fensi bazen-zurku i tu je bilo najbolje jer nema CTT nego samo turista, tako da smo se osetili kao negde u Evropi, tj. kao kod kuce. Do sitnih sati djuskanje uz dobru muziku i vatreni show, pa lagano peske ispod zujecih zica na zasluzeni odmor.


Priroda
Priroda
Sledeci dan nakon budjenja ozivljavam svoj san - idemo na celodnevni izlet po obliznjim ostrvima, izmedju ostalih i do cuvenog James Bond ostrva. Prvo autobusom do severa ostrva uz vodica koji se trudi da objasni sve sto cemo iskusiti tog dana ali osim mene niko ga ne razume zbog specificnog azijskog naglaska. I to sam saznao tek kada su svi rekli da nemaju blage veze sta je pricao. Eh, Malezijo sta ucini od mog engleskog! Dolazak do obale gde presedamo u camce i ja polako opet tonem u san na javi. Ovo sam gledao samo na filmovima. Ogromne gondole sa jos vecim motorom koje jure vijugavim rekama do usca u mora izmedju strmih i vrtoglavo visokih ostrva medju rastinjem koje lebdi iznad povrsine vode. Kako da pomislim da je sve ovo java? Malezija, Singapur, pa sada i Tajland - san snova!
Pecine
Pecine
Prolazimo pored jednog od ostrva i malo usporavamo ne bi li prosli kroz njega. Da - kroz a ne pored njega. Pecina kao iz bajkovitih prica, i opet kao u pecini u Kuala Lumpuru stalaktiti se spustaju do tik iznad nasih glava dok se kroz drugu stranu pecine svetlost prelama od male talase i osvetljava celu unutrasnjost. A posle toga vrhunac mog puta i sna. Priblizavamo se maloj plazi izmedju dve gromade od ostrva, ali samo po visini. Sa jedne strane parkirane turisticke gondole jasno govore da je ovde nesto posebno. Korak dva do druge strane plaze i san je dosanjan, dah oduzet a oci zacementirane na toj steni. Najdivnija stvar koju sam u zivotu video, i ma koliko pokusao da sve to opisem necu uspeti ni priblizno da docaram to divno cudo prirode. Na sred plaze, dvadesetak metara u dubinu ni iz cega se izdize visoko ostrvo koje je priroda okrenula naopako tako da je
James Bond ostrvo
James Bond ostrvo
vrh ostrva siri nego podnozje pa deluje kao da balansira do neke sledece oluje koja ce ga oboriti. Nije ni cudo da je cuveni James Bond (Roger Moor) ovde koracao jer ostrvo zaista fascinira. Poput one zgrade u Singapuru sa daskom za surf na krovu i bazenom, kao i kule bliznakinje u Kuala Lumpuru, ovo je za mene isto jedan od momenata od kojih mi srce zastane u trenu. Da, ja sanjam, ipak je sve ovo zaista san. Ne vredi da gledam ni fotografije na aparatu, ni da citam na Google o tom ostrvu, nista mi ne moze dokazati da je to stvarnost. Ne, tako nesto ne moze da postoji, priroda ne funkcionise na ovakav nacin. Odaljavamo se od cudesnog ostrva i pravimo pauzu pored jos jednog strmoglavo visokog ostrva za veceru. Tu su redom poredjani restorani na visokim kucama iznad mora odakle se pruza pogled na divan krajolik Tajlanda.


Povratak u hotel. Ne, ne zelim da se budim. Ipak mi se dopada misao da je sve ovo san. Ja sanjam jos od cekanja sat vremena na onaj drndavi mini bus, pa sve do sada. I to sto nisam sam u svemu nego sa meni jednom od najdrazih osoba iz mog proslog zivota mi ne pomaze da se stipanjem probudim. Ni jos jedan vecernji izlazak medju lude zice i satro devojke. Dok se setkamo po nocnoj pijaci da pazarimo po koji suvenir cenkanje me vraca u stvarnost. Kako pitas koliko kosta nesto tako lupe neku abnormalnu cenu, ti odmahnes glavom i onda sledi njihovo pitanje "u redu, koliko mi dajes?". I tako za bilo sta sto zelis da kupis. Bilo to torba, album za slike ili magnet za frizider. Dok sam kupovao nesto za seniora (da ne otkrivam sta) cenkam se do najnize moguce cene za turiste a ja vidim da moze jos, samo pokusavam da prokljuvim kako. Pomenem da nisam turista u ovim krajevima nego "domacin"iz Malezije i odmah jos jedan popust za ne Evropljane! Heh, isplati se biti Malezijac!


Kraj. Budjenje je neminovno. Odlazak iz hotela pada tesko oboma jer sada sledi povratak u realnost. Zagrljaj sa CMS traje duze nago pozdravni. Ne vredi, moram otici. Ne okrecem se nazad. Idem napred u proslost. Sva sreca pa me cudno i zanimljivo drustvo u kombiju okupiralo da ne padnem u letargiju. Svedjani, njih cetvorica koji putuju vec nedeljama po jugoistocnoj Aziji nakon zavrsetka studija. Eh, kada samo pomislim sta su nase generacije u nasim zemljama mogli sebi da priuste u takvim momentima, odlazak do Budimpeste ili Beca je smatran vrhuncom. Rec dve sa njima i neminovno pitanje odakle sam. Na pomen da sam iz tatice Srbije ni od kud zacuh pitanje na cistom srpskom "Pa govoris li srpski, bre?". Eh da, izgleda da sam opet zaspao, ili sam premoren pa mi se neke stvari prividjaju. Smeh svih pristunih na moju zabezeknutu facu pa tek onda moja podpitanja. Momak ima poreklo iz Nisa i Zemuna (kako je naglasio), pa mi ne preostaje nista drugo nego da samo potvrdim da naravno ja sve ovo sanjam,jer kako objasniti da u sred Tajlanda na putu za Maleziju ja sretnem Svedjanina koji prica srpski? Idu za Penang, taman da im pomognem sa smestajem i mestima koja treba obici. Zahvaljuju mi se od srca, i rastajemo se.


Stigao sam na isto mesto gde sam pre par dana poceo da sanjam sve ovo sto sam opisao. I dalje, nakon sedam dana od tih snova ja ne mogu da znam sta je bilo stvarno a sta zaista san. U stvari, nije ni bitno. Vazno da sam na neki nacin i Tajland iskusio, pa makar i mislio da sam sve to sanjao...

Dalibor Kokic
Snimci

 

Atačmenti



Komentari (5)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

radekokic radekokic 13:49 12.02.2011

SNOVI, SNOVI...

"...u snovima se ostvaruju sve zelje koje srce sanja dok je um budan..."

Najlepsa recenica u ovom blogu - moram da je zapamtim...
fantomatsicna fantomatsicna 23:12 12.02.2011

Bas sam

Se zabrinula da se nisi negde izgubio u Tajlandu.Ali onda izadjoh na verandu i vidim sav sretan mases.Fino da se lepo provodis i pravis nam zazubice:)




www.svratiste.info
jedna_jelena jedna_jelena 23:46 12.02.2011

Cao

Vredelo je cekati, pozz!
tea_12 tea_12 17:05 16.02.2011

putovanja....

''...putujem, evo, putujem
da natrpam u glavu još neslućene predele,
da drveću poželim najlepšu laku noć
na svetu,

da se vrtim kao lišće,
kao vetar po travnjacima,
kao zvezde i ptice.

Da malo nemam plan.

Da imitiram klavijature,
liftove
i okean''
radekokic radekokic 22:54 16.02.2011

Re: putovanja....

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana