U profilu, negde pri kraju, napisao sam da moja žena ne čita ono što pišem, čak i ne voli moj način pisanja, izbor tema...To dakako nije cela istina! Postoji određena vrsta osmeha, pogleda, koji mi kazuje da je nešto ipak pročitala i pre nego mi to sama kaže.
Mogu da razumem tvoju potrebu za pisanjem, potrebu da se pročistiš, da se oslobodiš nečega što te muči ili zapretano duboko u tebi gomila žuč i jed, pa i komentarisanje i odgovaranje na komentare ali čemu egzibicionizam? Ne mora se baš sve podastrti i izložiti...ni poznatim a kamo li nepoznatim ljudima. Čemu, ponavljam, to je zaista preraslo u egzibicionizam! I molila sam te da me ne pominješ ni u jednom kontekstu, ispovedaš se, tražiš oproštaj, šta li?
Draga moja, svako ko piše, piše o sebi. Ako ne direktno kao ja o svojoj prošlosti i nešto manje, o svojoj sadašnjosti, onda pišući o bilo čemu, politici unutrašnjoj ili spoljnoj, hrani, seksu, zdravlju, nauci...piše o sebi, odnosno iz tih i takvih tekstova i površno ih čitajući, možeš saznati da li je ta osoba zadovoljna svojim životom, da li je u depresiji, da li je u pitanju eskapizam iz trenutnog mu živlenija, šta ga muči, opterećuje, da li okajava pogrešne izbore, da li pršti od sreće i zadovoljstva...maskiranje izborom teme postaje providno, shvataš da je ispod toga osoba koja takođe piše o sebi.
Sad se igraš psihologa? Mogu okvirno da se složim s tobom, ima istine u tome što kažeš. Sigurno je da mnogi bežeći od realnosti, od života kojim su nezadovoljni ili čak ne bežeći i zadovoljni, ponekad je to vapaj, ponekad želja da se sa drugima podeli sopstvena sreća, imaju potrebu da se, makar to bilo maskirano temom, javno izlože. Ja tebi samo skrećem pažnju da mi nije do kraja jasna ta tvoja želja za totalnim ogoljavanjem, preteruješ, ne vidim zašto?
Ne znam šta da ti kažem. Za mene je to još jedna vrsta komunikacije s ljudima i ne pišem samo ja, kako ti kažeš egzibicionistički, ima još blogerki i blogera koji otvoreno pišu o sebi. Možda si u pravu, ali blog može da bude i jedna vrsta Čistilišta, gde sam ali i uz pomoć drugih i njihovih komentara, razdvajaš sopstvene greške i mane od vrlina. Nekako se jasnije vidi kad je napisano. Postoje situacije kada te pojedinci pogrešno tumače, ali neki i pronalaze sebe u tvojim tekstovima. Za mene je to zanimljiv i provokatovan, izazovan način komuniciranja. Uostalom, zar ne smatraš da je svaki vid ispoljavanja sebe, neka vrsta egzibicionizma? Svako od nas, čak i u verbalnom susretu s drugim ili drugima, ako ne sve vreme, bar u nekom trenutku egzibicionira...
Razumeš ti odlično ono što želim da ti kažem, nemoj da se praviš da si Englez.
Razumem!
Onda nemoj više da pišeš o....
Dogovoreno!