Ovih dana mogli smo čuti iz Ministarstva dijaspore da je broj pripadnika srpske nacije u regiji 2,1 milion. Ovde, naravno, nije uračunata srpska dijaspora diljem, pre svega, Zapadne Evrope i Angloamerike čiji broj nije lako proceniti, ali koji bi se mogao kretati (uključujući i sve ostale zemlje na svetu) od 2 do 2,2 miliona, dok se procene od 2,2 do 4 miliona srpskih iseljenika ne čine pouzdanim (valja imati u vidu da je jako teško definisati šta je zapravo Srbin u dijaspori; da li to onaj koji ima naše ime i prezime, ide u pravoslavnu crkvu, govori naš jezik ili ga samo delimično razume). Daleko najveći broj Srba sveta, 6,2 miliona, je u Republici Srbiji (popis 2002), dok je oko 120 hiljada građana srpske nacionalnosti na teritoriji UNMIK Kosova.
Međutim, koliko su pouzdane cifre Ministarstva dijaspore? Čini se ne puno. Pođimo od zemalja regije, gde živi autohtoni srpski narod (takav status mogao bi da dobije i u Sloveniji, barem zbog Srba u Beloj Krajini). Prilično grubo posmatrano teško da će popis u Hrvatskoj pokazati da je Srba više od 0,2 miliona. U Sloveniji ih je blizu 39 hiljada, dok je broj naših sunarodnika u Makedoniji 36 hiljada. U Mađarskoj ih je nešto preko 7 hiljada, a u Rumuniji 22,5 hiljada (popisom u Albaniji nije obuhvaćen, relativno skroman, broj Srba).
Najveće nepoznanice su veličina srpske populacije u Crnoj Gori i Republici Srpskoj, odnosno BIH. Kada je u pitanju RS, može se pretpostaviti da je broj prisutnog stanovništva oko 1,1 milion, te da oko 92% čine Srbi. S druge strane, broj Srba u Distriktu Brčko može se proceniti na oko 35 hiljada i verovatno na oko 40-50 hiljada u Federaciji BIH.
Srpski nacionalni korpus u Crnoj Gori grubo se može proceniti na 0,2 miliona, i verovatno da će predstojeći popis potvrditi tu brojku. Međutim, da li je taj broj za 10% manji ili veći od 200 hiljada od velikog je značaja za srpske organizacije, društva, stranke u Crnoj Gori, kao i za čitav srpski narod. Naime, treba imati u vidu delimično fluidnu etničku strukturu Crne Gore (postoje određen deo populacije koji ima dualni identitet, od kojih jedan najčešće preteže: pre svega Srbi-Crnogorci, Bošnjaci-Muslimani, Crnogorci-Muslimani, Hrvati-Crnogorci). To nam govori da rezultati Popisa iz aprila 2011. ne moraju nužno biti identični onima iz 2003. (naravno korigovano za natalitet i mehanički odliv stanovništva). Kada je u pitanju ukupna populacija Crne Gore ona će iznositi oko 635 hiljada. Postoje određene procene koje govore da bi se broj Srba mogao kretati u širokom rasponu od 27% do 34%, a da bi najverovatnije mogao ostati na 32%. U Crnoj Gori interesantno je i pitanje jezika, i trenutne projekcije govore da bi srpskim jezikom moglo govoriti nešto preko dve petine populacije (što će biti skoro identično broju govornika crnogorskog jezika). Pitanje popisa u velikoj meri je ispolitizovano u Crnoj Gori i čini se da SNP, kroz snažnu popisnu kampanju (ili kontra-kampanju vladajućim strankama) možda ireverzibilno zauzima poziciju srpske (levičarske) partije u Crnoj Gori. Ovo bi u narednim godinama, ili deceniji, moglo da ima značajan uticaj na redefinisanje uloge i prava crnogorskih Srba u svojoj matičnoj državi Crnoj Gori. Inače, Crna Gora je definisana kao građanska država, mada je de facto situacija daleko od takve, budući da etnički Crnogorci kontrolišu skoro sve poluge vlasti, privrede, kao i medijski prostor pa i ''diskurs''. Na neki način ovo podseća na BIH: formalno imamo dva entiteta koja su građanska, odnosno tro-nacionalna (Bošnjaci, Srbi i Hrvati su konstituensi na nivou oba entiteta), a faktički RS je federalna jedinica gde Srbi mogu da preglasaju ostala dva naroda, dok u FBIH to rade Bošnjaci (ovo su proizvele ustavne promene u FBIH 2002, i veliko nezadovoljstvo Hrvata se može time objasniti).
Kada sabaremo ove brojke, koje prestojeći popisi definitivno ne mogu bitnije promeniti proizilazi da je broj Srba u regiji oko 1,6 miliona. Da li će se, imajući u vidu, izvestan pad populacije Srbije, usled dramatičnog negativnog prirodnog priraštaja (-4 promila, mada je ovaj broj verovatno precenjen budući da se mortalitet povećava usled povratka naših iseljenika u poznim godinama, a stopa nataliteta opada zbog odlaska relativno mladih iz zemlje), značajnije smanjiti i broj Srba u Centralnoj Srbiji i Vojvodini. Čini se da ne. Naime, popisom oktobra 2011. biće obuhvaćena i interno raseljena lica sa Kosova (grubo, oko 150 hiljada trenutno), tako da bi ukupna populacija trebalo da iznosi oko 7,4 miliona. Budući da projekcije ukazuju da će udeo Srba blago narasti (sa 82,9% na nešto preko 84%), proizilazi da apsolutni broj stanovnika Srbije koji se izjašnjavaju kao Srbi praktično neće biti bitnije promenjen.
Sabirajući date cifre (6,2+0,12+1,6+2,1) dolazimo do cifre o ''deseto-milionskom narodu''. Ovo je, čini se, optimistična pretpostavka. Sve preko 10 miliona su preteravanja!