Ponovo imam gosta, ovaj put u pitanju je Đorđe Krivokapić, pravnik beogradski i bloger. Ima reč:
U http://www.kvalifikuj.me/?p=67 tekstu (ukoliko već niste savetujem da ga pročitate pre nego što nastavite ovaj post: ) na osnovu šturih medijskih saopštenja i nekoliko pretpostavki pokušao sam ustanovim razloge za Goranovo hapšenje. Policija se u toku 3. marta oglasila saopštenjem čiji tekst prenosim u celosti:
Pripadnici SBPOK – Odeljenje za borbu protiv visokotehnološkog kriminala u saradnji sa Višim javnim tužilaštvom u Beogradu, lišili su slobode i zadržali Gorana Čujaka (1960) iz Beograda, zbog postojanja osnova sumnje da je izvršio krivično delo neovlašćeno iskorišćavanje autorskog dela i predmeta srodnog prava.
Osumnjičeni na jednom od najpopularnijih internet foruma, bez ovlašćenja nosilaca autorskih prava pravnog lica ”INTERMEDIA NETWORK”iz Beograda, objavio i postavio link za preuzimanje neovlašćeno umnožene kopije domaćeg filma „Montevideo, Bog te video“. Tako je omogućio neograničenom broju korisnika interneta da u elektronskom obliku preuzimaju navedeni film. Na isti način je omogućio preuzimanje drugih filmskih, muzičkih i softverskih materijala, domaćih i stranih autora, bez njihovog znanja i odobrenja, nanoseći im na taj način ogromnu materijalnu štetu.
Prilikom pretresa stana i drugih prostorija kod Gorana Čujaka zaplenjena je veća količina informatičke i druge opreme, koja je služila u navedene svrhe, kao i veći broj softverskih i audio-vizuelnih materijala, čije je veštačenje u toku.
Osumnjičeni Goran Čujak priveden je istražnom sudiji Višeg suda u Beogradu, koji mu je nakon saslušanja odredio pritvor u trajanju do 30 dana.
MUP Republike Srbije upozorava građane da je preuzimanje ovakvih materijala veoma rizično i opasno, pošto putem interneta izvršioci krivičnih dela vrlo često šire i računarske viruse koje objavljuju pod nazivom najpopularnijih filmova, softvera, muzičkih i drugih numera, te da je na navedeni način u poslednje vreme širom sveta zaražen veliki broj računara.
U daljem tesktu možete pročitati nastavak pravne analize potencijalne Goranove odgovornosti (ograničene na krivičnu odgovornost i u skladu sa pretpostkama postavljenim u prvom postu).
Neovlašćeno iskorišćavanje autorskog dela i predmeta srodnog prava
Dakle, kvalifikacija krivičnog dela (odnosno pravnog osnova po kome je Goran uhapšen) pretpostavljena u prethodnom blogu (krivično delo neovlašćeno iskorišćavanje autorskog dela i predmeta srodnog prava iz člana 199 Krivičnog Zakonika) se pokazalo tačno. Ipak, van ove informacije saopštenje nam ne pomaže mnogo da razumemo šta se zapravo desilo (odnosno šta je zapravo Goran učinio). Naime na osnovu iznetog:
“ Osumnjičeni na jednom od najpopularnijih internet foruma… objavio i postavio link za preuzimanje …Montevidea….i omogućio korisnicima da preuzimaju navedeni film”
ne možemo utvrditi da li je Goran postavio torrent ili ceo film što je neophodno za precizniju pravnu analizu (mi ćemo nadalje nastaviti da pretpostavljamo da je u pitanju postavljanje torrenta na ThePirateBay). Dodatno, postavljanje linka i omogućavanje preuzimanja ne predstavljaju radnju iz navedenog krivičnog dela (što je objašnjeno u prethodnom postu). Ipak, čini se da se može naslutiti na koji način će tužilaštvo pokušati da pomenute radnje podvede pod navedeno krivično delo.
Ukoliko se podsetimo radnje krivičnog dela iz člana 199 Krivičnog Zakonika (dalje “KZ”):
“Ko neovlašćeno objavi, snimi, umnoži, ili na drugi način javno saopšti u celini ili delimično autorsko delo…”
uvidećemo da se ovo krivično delo može izvršiti i javnim saopštavanjem na drugi način. A kako član 30 Zakona o autorskom i srodnim pravima (dalje “ZASP”) pod naslovom “Pravo na javno saopštavanje, uključujući interaktivno činjenje dela dostupnim javnosti” predviđa sledeće:
Autor ima isključivo pravo da drugome zabrani ili dozvoli javno saopštavanje dela, uključujući činjenje dela dostupnim javnosti žičnim ili bežičnim putem na način koji omogućuje pojedincu individualni pristup delu sa mesta i u vreme koje on odabere.
tužilaštvo se može odlučiti da na osnovu prethodnog člana Goranovu radnju kvalifikuje kao javno saopštavanje autorskog dela. Naime, tužilaštvo bi u tom slučaju tvrdilo da je prilikom razumevanja radnje “na drugi način javno saopšti” iz člana199 KZ neophodno uzeti u obzir i navedeni član 30 ZASP te ovu radnju proširiti od uobičajenog značenja (prikazivanje putem sredstava javnog informisanja ili na drugi način npr. u bioskopu) i na interaktivno činjenje dela dostupnim javnosti.
Čini se da bi ovakva pravna argumentacija vrlo ozbiljno zapretila Goranu jer je definicija interaktivnog činjenja dela dostupnim javnosti iz člana 30 dosta široka i uzimajući u obzir da ne posedujemo nikakvu sudsku praksu po ovom pitanju, može obuhvatiti postavljanje torrenta Montevidea. Ipak, i u ovom scenariju Goran će moći da pokuša nekoliko strategija odbrane.
Najpre, moguće je potegnuti sufisticiran tehnički argument da torrent sistem ne omogućava “činjenje dela dostupnim javnosti žičnim ili bežičnim putem na način koji omogućuje pojedincu individualni pristup delu sa mesta i u vreme koje on odabere” usled činjenice da Montevideo nije dostupan na javnoj otvorenoj mreži već samo u okviru mreže koju su zasnovali učesnici u sistemu uz neposredan, direktni kontakt (moguće je takođe tvrditi i da pojedinac ne može da odabere mesto i vreme pristupa jer torrent sistem ne garantuje izvesnost / dovoljan broj seeds&leechers). Dodatno, može se argumentovati da pojedinac nema “individualni pristup delu” jermu uistinu ne može pristupiti ipogledati ga već jedino može izvršiti njegovo umnožavanje i kopiranje na svoje skladište. Na kraju ali ne najmanje važno, opravdano je tvrditi da ovako ekstenzivno sistemsko tumačenje i proširivanje obima radnje “na drugi način javno saopšti” iz člana199 KZ i na “interaktivno činjenje dela dostupnim javnosti” iz člana 30 ZASP nije u skladu sa principima tumačenja u okviru krivičnog prava odnosno da je ovako široko tumačenje javnog saopštavanja ustanovljeno samo u pogledu autorovog prava da zabrani/dozvoli javno saopštavanje dela isključivo u vezi sa članom 30. ZASP a nikako prošireno na krivično zakonodavstvo.
Pritvor
U saopštenju se takođe navodi da je Goranu određen pritvor od 30 dana. U nastavku bi vas upoznao sa relevantnim odredbama Zakonika o krivičnom postupku (dalje “ZKP”) kako bi bili u mogućnosti da procenite opravdanost ovakve mere.
Član 141 ZKP-a predviđa:
“Pritvor se može odrediti samo odlukom suda pod uslovima propisanim u ovom zakoniku, ako je pritvaranje neophodno radi vođenja krivičnog postupka i ako se ista svrha ne može ostvariti drugom merom.”
Razlozi za određivanje pritvora su izneti u sledećem članu (član 146. ZKP-a)i onu uključuju (izneđu samo relevantne):
Ukoliko imamo u vidu informaciju koju su preneli mediji http://www.blic.rs/Zabava/Vesti/238463/Uhapsen-zbog-kopije-filma-Montevideo “U stanu je nađen računar, koji je zaplenjen, a osumnjičeni je priznao delo” koja je takođe donekle potvrđena i samim MUP-ovim saopštenjem nije jasno zašto bi Goranu sud određivao pritvor umesto da ga pusti da se brani sa slobode. Odluka o pritvoru je naročito problematićna imajući u vidu da član 146 ZKP-a predviđa da će se u pogledu prvog razloga “pritvor ukinuti čim se obezbede dokazi zbog kojih je određen” a kako nam je MUP saopštio “Prilikom pretresa stana i drugih prostorija kod Gorana Čujaka zaplenjena je veća količina informatičke i druge opreme, koja je služila u navedene svrhe, kao i veći broj softverskih i audio-vizuelnih materijala, čije je veštačenje u toku”. Drugi osnov (bojazan za ponavljanje krivičnog dela) takođe može biti osporavan iz više razloga a između ostalog i usled činjenice da mu je oprema da izvrši delo oduzeta od strane MUP-a. Naravno postoji i mogućnost da postoje posebne okolnosti za određivanje pritvora sa kojima nismo upoznati (ozbiljan kriminalni dosije, istorija izbegavanja krivičnog gonjenja etc.) ali su oni malo verovatni.
Zaključak
U pogledu krivične odgovornosti čini se da će tužilaštvo imati pravnog osnova da pokuša da Goranovo ponašanje podvede pod krivično delo neovlašćeno iskorišćavanje autorskog dela i predmeta srodnog prava iz člana 199 Krivičnog Zakonika. Ipak ukoliko bi sud prihvatio ovakvo tumačenje zakona otvorio bi pandorinu kutiju usled činjenice da svi koji su ikada učestvovali u peer to peer razmeni bilo kog autorskog dela treba da krivično odgovaraju po istom osnovu. Nešto uže ali i dalje vrlo problematično tumačenje bi bilo ono koje bi krivičnu odgovornost po ovom osnovu prihvatilo isključivo za lice koje je prvo postavilo torrent (vrlo diskutabilno ali ne i nemoguće). Kako god, osuđujuća presuda u ovom postupku će sigurno ići do najviših sudskih instanci i determinisati budućnost autorskih i digitalnih prava u Srbiji.
Što se tiče pritvora, stvarno je teško pronaći jake argumente za njegovo odrećivanje. Čovek je priznao, odneli su mu iz kuće sve što su mogli, niti je deo organizovane grupe niti je imao nameru da nekom nanese ozbiljnu štetu već samo da film podeli sa svojim prijateljima koji su solidarni u razmeni daleko boljih filmova.
Na kraju, teško je ne osvrnuti se na poslednji deo saopštenja koji sadrži i upozorenje i iskreno izraženu brigu da se ne zarazimo virusima. Hvala vam milicijo naša!
Napomena:
Nadam se da će Đorđe imati vremena da se pojavi i u raspravi ovde, njegovo prisustvo biće dobrodošlo. Takođe, Piratska partija je zakazala za danas u 14 časova protest na platou ispred Filozofskog fakulteta . Vidimo se.