NAŠA ULICA I MESEC

Sestre Bogavac RSS / 24.12.2007. u 01:09

 

 

lipe, pile, selidbe i voda

varijacija na divlje patke
varijacija na divlje patke

Naša ulica je mala.

Na Senjaku.

Bilo je deset kuća, kućica.

Bilo je tridesetak lipa.

Par topola.

Sto jorgovana.

Bile su šljivcige.

I ruže puzavice.

Latice, latice, latice.

Po ulici su spavali psi. Džumare.

I mačaka milion.

Kuće su bile - tolike kolike.

Ne veće od lipa, ne veće od jablana.

Bio je jedan veliki veliki jablan u dvorištu mog kuma.

Bio je jedna veliki crni pas car, potpuno slep.

I on se zvao Blu.

Bio je slep i.... delovao plavoJ

Na toploj cevi kanalizacije taj je ležo po ceo dan.

Ulica je malo strma, tek tolko da je dobra za sankanje.

Kad smo dobili skije, mi smo i skijali. Jadno skijanje, al tek da se kaže.

Naučila sam da vozim rolšule i bajs, tu u ulici.

Dva puta slomila ruku. Jednom umal nogu.

Ovo ono.

Te naše kuće, iz dvadeset i neke, to su bila trošna strovališta sa tu i tamo po nekom zakrpom na crepu. Svaka sa rupom od bombe u temelju. Svaka je prokišnjavala. Svaka sa «buhahahaha» zakopanom «stravičnom kletvom usamljene Mare koje se zlurade babe još sećaju». A mi seremo u gaće od strave kad pragove preskačemo.

I tako to.

U mom srcu, ona je i dalje takva. Ulica na lakat, jel.

Al, Senjakom plove nizbrdo nekakvi potoci. Liju kao Nijagara. Odasvuda. Tako da ceo Senjak ustvari stremi ka Savi. Odatle ta romantična lepota oticanja...u svima nama. Otuda ta melanholija u sasvim mladim ljudima jer čudno je živeti u memli. Čudno je živeti u kućama koje otiču. Mesec za mesecom. Nizvodno.

E pa, hoćeš dete, narodnjaci su zakon!

Čista dosadna pojezija, pokazaće se, životno nepotrebna. I ako.

Svako je ovde znao još od malih nogu da se zaljubi na smrt, kao veliki.

Deca starci. To su deca u oticanju.

Ah da.

E sad, jedini tajni naš plan, ono kao sigurnost, bila su ta sidra. To korenje. To korenje ogromnih krošnji. To starozavetno drveće, te drvetine-ljudine, duboko duboko prikopčane za pupak sveta.

Njih - čitava vojska. Mi u hladovini.

To je bila tajna Senjaka.

Njegova čudna gospoština. Njegovo zubalo zadrto u vododerinu.

Njegovi generali.

Moćne lipe.

Lipe koje dišu.

Lipe koje piju potope i teraju ih gore u cvetanja.

Lipe koje su cvetale potope. Rascvetavale ih.

I onda bljup!

Došle su valjda one, već epom opevane, devedesete....to kad je prvi prodao kuću.

Ustvari, prvo nismo svi zajedno imali leba da izjedemo. Tako nešto... Posle se pričalo da je klasa intelektualaca, takozvana srednja, otišla u majčinu, da toga više nema, bla bla.

Kriza, jebi ga, ko kriza, gde će nego po sirotom intelektualizmu.

Ne znam baš tačno ko je prvi prodao kućicu.

Al znam da je reko, nešto što su posle svi ko švabe tralala ponavljali:

Kuća više košta neg što daje! Kuća je rupa bez dna! Kuća je jedipara! Kuća je pakao.

Bolji je neki novobeogradski stan, po mogućstvu dupleks....Jer ne mož ti ovu alu da naraniš. (Ala je kuća - naravno). He, kućice...jedu ko ale... al, nisu imali ni decu da narane tako da...opravdano.

E, usledstvom takvog promišljanja i prakse...hop skok... u školi su se pojavila nova deca u dobrim novim najkama. Doselili. Prvo stidljivo, tu i tamo po dete, novi učenik, nove najke....e onda... sve češće.

Kuća po kuća...Srušena. Drveće u dvorištu - posečeno. Onda dignuta nova kućerda. Sa vazdušnim đonom. Dva broja veća od placa. Drveće stvarno nije imalo šanse pred preduzetnicima. Briga je njih bilo za «tajna senjačka sidra». Umesto lipe sadili su čelično gvozdeno žičane proteze koje zadiru duboko. Glođu u dubinu, gutaju vodu...slike šaraju i francuski razgovaraju...tako dobre, moćne gradjevinske proteze.

Onda su sekli. Sekli. Imam utisak da su godinama sekli. Znam taj zvuk motorne pile koja pili li pili. A posle dolaze ovi betonski k-rci....Godinama - gradilište. Kao u tehno zoni ludila. Kuće sve veće, drveća sve manje. Nastupila je petnaestogodišnja era betoniranja.

Eto ti ga sad. Kako su ti oni razmišljali:

MRZIMO KAD LIPA CVETA! TO JE LEPLJIVO! ČAK I MERMERU NAŠEG DVORIŠTA NE TREBA TA BLJUZGA! JOŠ JE GORE KAD LIŠĆE OPADA! AH JADNA MI MAZDA! JEBEM TI KAD GRANJE TRULI PO NOVIM CREPOVIMA!

Jbem ti. Razumem. Vreme me pregazilo.

Kažem taksisti pre neki dan : ma i ja bih da imam! On se smeje. Al lažem. Ja da imam, ja bih im sadila travu po džipovima, ljubičice po džepovima i suncokrete u dnevnu sobu.

Aman, šta vam je ljudi. Aman šta vam je kvadranti. Aman kubovi. Dosta. Ostavite mesto za lipu. To jadno, jadno , a moćno veliko zeleno biće.

Danas se seli moj i Minjin najbolji, najstariji drug. Poslednji iz komšiluka. U ulici ima još tri lipe, u našem dvorištu. Samo još tri dvorišta. Sve je parking. Ono što nije to je soliterčina. Privatna. Soliterčić. Hehe. Dupe svoje bi betonirali. Ako - neka. Ne. Nije ni malo prijatno.

I čudno je.

Kada se seliš.

Kad se seli drugar.

Iz kuće.

Svoje kuće. Njegove. I tatine. Dedine kuće. Kućice.

Koja je pre drugog rata bila fabrika čokolade!?

 

Seliš se - jer će da je sruše.

Doći će neki mladi arhitekta, kažu.

Kupio.

Ima dvoje male dece.

Ćerka, kako beše, pet, i sin, valjda, tri godine.

Reko je mladi arhitekta: Ovde ću napraviti kuču 300 kvadrata veću. Nijedan zid ne može da ostane.

A to ti i znaš.

A znam to i ja.

A i on je znao. Al je kupio.

To su vlažni zidovi. Vlaga je neumoljivo nadirala iz tih nekih tajnih dubinskih potoka čitavog prošlog veka.

I šta god i krpi i kreči i nasipaj i uli i zatrpaj. Džaba.

Potoci podvodni opet naviru. U beskraj. To ti je tako.

Kuća više košta neg što daje! Kuća je rupa bez dna! Kuća je jedipara! Kuća je pakao.

Tako je rekao taj, tako sad svi ponavljaju.

Al. Arhitekta je arhitekta. Uložiće, zatrpaće, proširiti. Zauzadaće i živeti.

Moj drugar sutra seli.

Ustvari imaju rok do desetog. Još petnaset dana.

Ustvari, majka i sestra su već otišle u novi stan, malo dalje od Senjaka, malo dalje od centra, ma uostalom dupleks je dupleks - banja.

One otišle. Stvari odnele.

Moj drugar ima još krevet tu i par kutija.

Sam u kući.

Biće žurka za novaka. Kaže - svako mož da razbije šta hoće.

Koji god zid oćeš za novaka da razbiješ - ruši.

Može!

A do pre petnaest dana moro si i da se izuvaš kad ulaziš.

Šta je život! Šta su okolnosti.

 

Još deset dana, a kuća prazna.

Dobuju umrli životi po zidovima. Dobuju biografije.

Pojela voda, pojele godine, istrulilo.

Otišla kuća. Otplovila.

On, drugar, sad čupa iz dvorišta sve što je tu raslo.

Arhitekta će da betonira, pa je reko da mu ne treba to rastinje.

Dve mlade višnje, isčupane s korenom, došle su u naše dvorište.

Danas Minja, Luka i Drugar kopali ledenu decembarsku zemlju, na jedvite jade, ašovom i lopatom.

Zasadili. Promrzle sadnice i ozeblu zemlju. Mrtve višnjice u led ugurali.

Ne sade se sada višnje, al daj šta daš, ispod naše lipe, možda se i prime.

Iz inata.

Il što je i ta zemlja čudesno bahata.

Moramo da pitamo sutra arhitektu, dal može da sačeka sa ružama do marta.

To su ustvari četiri velike i stare ruže puzavice.

Drugarova ograda bila je uvek puna i prepuna tih sitnih puzvih, belih i rozikastih cvetića.

Jake žilave puzavice, puzale su li puzale. Desetinama godina po zarđaloj ogradi.

Nekad je, kad je bilo vreme mirisnog rascvetvanja, sva ulica mirisala. Onako neuhvatljivo. Kako ruže mirišu. Tajno, ispotiha. A moćno, stalno. Neprestano.

Molićemo arhitektu da samo sačeka mart, kad je vreme da se presade.

Pa da ih presadimo prekoputa.

U naše dvorište.

Kad se valja.

Kad se ruže presađuju.

Ima tu i jedan pas. Zove se Mesec. I on je živeo kod drugara u tom dvorištu.

E, a ovaj Mesec, džumara, uličar, on je tu došao sam, kad je bio klinac još. I njima se steglo srce i napravili mu od šperke kućicu u avliji. I on se tu fino i smestio.Jedino, kad duva, grebo drugaru na vrata.

E tad Drugar kaže: Ma gospodjice, on ima bolju gajbu od vaše! Ehej, tri sam mu šperke postavio i dole je kartončina. Vodu ima, da jede dobiva i uživa.

I uživo je, na neki svoj način. Pseći.

Al sad, kad je došlo stani pani, kaže drugar: A Meseca ću dati vama.

Paz majku mu! Nama.

Al mi već imamo kuče. I to veliko, imenom Beba.

Beba je stara baba šnaucerka. Živi u centaralnoj fotelji u našoj kući. Smrdi za peticu a ljubomorna ko pas. Nema šanse da joj sad ti dovedeš veselu džumaru iz drugarove avlije, ni pod tačkom razno. A imamo još i moju mačku Hristinu, a tek njoj... već i ja oprezno na oči izlazim. Dvorište naše je zajedničko. Čitaj: roknuće ga babe-barabe! Dakle, i da oću, nemam gde Meseca.

A večeras, došli u pustu kuću Drugarovu, a Mesec đipa skače šeni...Ono njegovo..gde si Jelo...keft keft..laj - lajv ... čista radost!

Dal već i on džumarski pretpostavlja?... da će arhitekta tu da betonira i onda...ćao Meseče, ćao kućo od šperki, ćao divni dani pseći, i kad duva i kad ne duva...i tako dalje.

Svet je veliki, nema se gde. U životu Meseca džumare.

Mesec - siroče. Pas.

 

Tone kuća po kuća. Familija po familija. Tone. Voda odnosi.

Voda odnosi ka Savi. Nema tih para. Nema više ni tog drveća. Tog drveća sa dubokim, dubokim korenima. Nema više sidra. Seko je ko je stigo. Posle su rušili ovi što imaju pare da zidaju ispočetka.

Oni više, vidite, ne sade. Ne treba ti više lipa da pridrži kuću, da je usidri, razlista. Da je rascveta - ne treba, hvala. Sad je dosta ono veliko čelično betonsko zaranjanje do dobokog. One proteze. Konstrukcija za konstruktore! Proteza za život. Jbo proticanje!

Ne treba im više ni džumara da laje. Imaju alarme.

Ako - neka.

Hoće neko Meseca?

Hoće neko da sadi?

Mesec laje, karavani prolaze.

Jelena Bogavac

 

 

Luna protiv Meseca
Luna protiv Meseca

Atačmenti



Komentari (34)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Taska Dana Taska Dana 01:30 24.12.2007

Ko je ovo piao?

Pozdrav!
Taska Dana Taska Dana 01:47 24.12.2007

Re: Ko je ovo piao?

U mom kraju takodje ...plus trafike...slusam o tome...ne zelim da odem i da vidim.

Preporuka za tekst....bas dobro napisano.

Sestre Bogavac Sestre Bogavac 11:41 24.12.2007

Re: Ko je ovo piao?

to sam napisala ja, Jelena Bogavac, zar to nije ocigledno:)
Pozdrav!
nsarski nsarski 01:44 24.12.2007

Ovo bih sve,

od reci do reci mogao da napisem za kraj u kome sam rodjen i odrastao. Podigli neke nakaradne zgrade i kucerine - samo se pitam ko im je dao dozvolu za to?

P.S. Ali, mene nece oterati - pre cu ja njih:)))
AlexDunja AlexDunja 01:50 24.12.2007

Re: Ovo bih sve,

samo se pitam ko im je dao dozvolu za to?

pa dobro, kako ko? zna se ko.
bronx bronx 02:17 24.12.2007

Re: Ovo bih sve,

nsarski
od reci do reci mogao da napisem za kraj u kome sam rodjen i odrastao. Podigli neke nakaradne zgrade i kucerine - samo se pitam ko im je dao dozvolu za to?

P.S. Ali, mene nece oterati - pre cu ja njih:)))


tako je...videla svojim ocima...stvarno ruzno
mnogo ruzno
cisto sumnjam da ces ih oterati ali ti zelim svaku srecu u tome
Filip Mladenović Filip Mladenović 03:48 24.12.2007

O dobrom duhu Senjaka i Topčiderskog brega

Kalemegdan i Topčiderski breg su dva kontinenta. Na njima dva svetska čuda, dve beogradske vertikale: Isidora Sekulić i Ivo Andrić.
Uselimo se u njihove duhovne odaje, u njihove avlije, hronike i znakove pored puta.
Jer, oni su arhitekte moje Srbije. Mog Beograda!

P.S. Kad padne kiša, po uličicama Senjaka i Topčiderskog brega išetaju puževi. Sa onim svojim pulsirajućim rogovima prkose vertikalnoj invaziji varvara. Puževi posle kiše su duše neuništivog beogradskog duha!
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 11:46 24.12.2007

Re: O dobrom duhu Senjaka i Topčiderskog b

Da. divno. Sto me seti na Kavafijevu pesmu Čekajuci Varvare. Pretpostavljam da je referentno.
Volim puževe i ja! Ali volim i gliste. I kestenje. I....
No dobro. Ćerat ćemo se još.
Prijatan dan, do kiše:)
milos g. milos g. 04:49 24.12.2007

arhitekta a u kontekstu...

smrdi za sedmicu.na lotou koji pohadja onako,proracune zumira i odabere nekoliko parova i uplati nekoliko kombinacija. arhi_tekt cije koksmsije takodje pohadjaju sedmice.duge devetke.uplacuju nekoliko "sema"....
nekad deca u oticanju,danas otekla deca/da ne kazem ogrezla,da ne kazem na papiru ne vise deca/,,,,

naisle dve persone sve se nadam dvoje zaljubljenih.i zapazise neke cudne rupe na trotoaru-betonu.
nadam se,ljubav ko ljubav-sutradan se vratise,sve se nadam da zapocnu novo ratiste,i u te pretece
rupe zjapece zasadise cvece.samo srecnici videse,shvatise.
razmenjenim pogledima ili usamljenickim osmehom nagradise
Ono cemu se ne nadam no znam da su te rupe ,sistematski negovane
od generala sa senjaka i od njihovih pomisli i dela:samonikle.
Bilo ih je tri.Ispred kanadske ambasade. Sada tj tada neutralisane.
Da se ne bih nadao proglasavam ratiste izazivam na dvoboj....
da beton a zasadjen mirise.da se generalska pomisao neutralise.
u svakoj prilici ili kada god.Kada poslednji god na zastavi nam bude borba za tri ili bod.

m.g.
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 12:29 24.12.2007

Re: arhitekta a u kontekstu...


Dobro dobro. Onda na barikade, a mi se vidimo posle rata u pet:)))

Ja volim drveće i cveće...pa sam eto to nešto mislila...inače....

nisam nešto za rovovske borbe...više onako, ekološki.

Osmeh.
j
milos33 milos33 07:47 24.12.2007

:((



SJAJAN TEXT..........

svaka cast
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 11:47 24.12.2007

Re: :((


Hvala hvala hvala.
Pozdrav, osmeh,
J

p.s. ah ta nocna stanja uma.
nikola svilar nikola svilar 08:54 24.12.2007

imam utisak da su godina sekli...

Reko je mladi arhitekta: Ovde ću napraviti kuču 300 kvadrata veću. Nijedan zid ne može da ostane.


namerno tvrdo "č" - da nije iz sarajeva :)

Arhitekta je arhitekta.


kako koji...

Uložiće, zatrpaće, proširiti. Zauzadaće i živeti.
Moramo da pitamo sutra arhitektu, dal može da sačeka sa ružama do marta.
Molićemo arhitektu da samo sačeka mart, kad je vreme da se presade.


- "ne moze, a kad cu ja da betoniram? bet. bet, wet, bet, bet! znam da je ladno
ali odradicemo to odmah sad preko zime! ima se moze se, cek idem samo da isklikam misOm
seljacima neke nakaradne gluposti i da uzmem lovu. lov, lov, lovu, ala je lepo biti arhitekta
samo copy-paste, cop, cop, copy i pej, pej, pejst a lov lova lova kapa! "

Hristinu


najlepse ime koje znam. imate li "zbilja" macku hristinu? :)

... Sekli. Imam utisak da su godinama sekli. Znam taj zvuk motorne pile koja pili li pili. A posle dolaze ovi betonski k-rci....Godinama - gradilište. Kao u tehno zoni ludila. Kuće sve veće, drveća sve manje. Nastupila je petnaestogodišnja era betoniranja.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
sad salu na stranu. ima ahitekata svakakvih. dobrih, losih, (dobronamernih, zlonamernih), samo novac na prvom mestu, novac na nekom sasvim desetom mestu, itd. doslo ludo vreme. mada ja imam svoju podelu - arhitekti i diplomirani inzenjeri arhitekture, onaj prvi naziv covek mora bas da zasluzi kroz iskren i predan rad, a drugi "daj sta das - samo da nisu goli kecevi". nazalost nema hipokratove zakletve kao u medicini. a sto se drveca tice za cika branka (maksimovica) jedno jedino drvce bese svetinja. amin!

preporuka!

p.s.
cije su, boga vam, ilustracije? :))))
hristinine?

:)))
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 12:02 24.12.2007

Re: imam utisak da su godina sekli...


Da. Naš otac recimo, voleo je da kaže, a komentarišući naše umetničarenje da je sve to u redu jer "od loše glume niko nije umro...dok recimo od loše medicine..."
Shvatate, jasno.
Naravno da razlikujem arhitekte od Arhitekata. Pa naravno. Inače odakle srdžba. A nije to ni srdžba, više konstatacija. Mogla sam napisati i "Bože, al sam omatorila!" al eto, to sam ostavila u potekstu:)
Da, imam maćku Hristinu. Ko zna zašta je ona sve talentovana. Ali slabije slika. Slike su našeg kuma Igora Markovića. Spremamo se da radimo-postavimo Memetov komad Divlje patke...pa su u duhu. E evo , apropo profesionalnih posrnuća prilažem i pesmu Novinar iz svoje nove zbirke....koju je Minja tolko nahvalila...kao Cigo svoju ragu, gde bih raga bila ja a Cigo Minjau... no dobro dobro, ko će koga ako ne svoj svoga:) Naravno, razlikujem Novinare, od novinara. Još od detinjstva.
Razlikujem galeba od kokoške, te ne jedem sve što leće...hehehe. E sad se sita nasmejah. Osećam da ću uleteti u zamku sopstvene humorne apsurdnosti te zato bežim na vreme))
Ide pesma , uz zvuke rodnog kraja:

NOVINAR

Novinarski vek
Kažu da je prosečne dužine
četrdeset i dve godine
Po ondašnjoj statistici.
Od pre par desetina godina.
Danas
Kada su poumirali svi novinari
Te generacije
Nadživevši dozvoljeni im minus.
Umirući čak i u šezdesetoj!
Dolazi vreme novih novinara.
Oni će živeti sto godina
Sasvim sigurno
Jer profesija će popustiti pred životom.
Svako će postati novinar
Sve će se zvati novinarstvo
I živeće sto godina minimum.
Nasmejani
Pišući gluposti
Bez ideje energije sreće.
Naprosto tipkati u radnom vremenu.
Novine će izlaziti.
Sunce će zalaziti.
U beskraj.
Besmislene kao život
Realno papirnate.
Svet je nepromenljiv najzad.
Moj otac se toga užasavao.
Zato bi, a i zbog mnogih drugih stvari zaista
Trebalo redefinisati zapise statističke.
Dolazi novo vreme
Ne važe stare računice.

JelenaB
nikola svilar nikola svilar 13:18 24.12.2007

Re: imam utisak da su godina sekli...

jelena, ovo (novinar) je prelepo.
ako ovako nastavite ovde na blogu, zavrsicete i vi kao i vaša Minjau :)))) u audio zgradi.
kum igor mora da je "srpski" paul klee - drugarski pozdrav za plemenitu porodicu bogavac.
(ukljucujući i hristinu, razume se :)
nikola svilar nikola svilar 22:51 25.12.2007

Imamo nadarenu Hristinu ali i Izabelu...

Ne tako davno, moja drugarica Olivija odvela je mačku kod veterinara jer je ova čupala krzno s leđa i sve vreme povraćala. Doktor je bacio jedan pogled na Izabelu i odmah zaključio da se radi o nečemu što se zove poremećaj preteranog umivanja, što je značilo da je mačka postala depresivna i previše usresređena na sebe, možda zbog toga što se Olivijin dečko iselio iz stana, možda i zato što je Olivija mnogo putovala. Bilo kako bilo, objasnio joj je veterinar, radilo se o opsesivno-kompulsivnom sindromu. Izabela nije mogla da prestane da se čisti, kao što određeni ljudi ne mogu da da prestanu da usisavaju stan, ili sve vreme peru ruke kao ledi Magbet. Veterinar je preporučio lečenje mačke prozakom, koji se pokazao izuzetno uspešnim u lečenju tog stanja kod ljudi. Prepisana joj je mačja doza. :)
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 09:22 24.12.2007

...

imam problem.
ne znam šta pod navodnike da stavim. gde god da pogledam, šta god da pogledam, svaku sliku bih u jedan navodnik, pa da pišem...
o mesecu u doba opadanja
o lišću u doba ašova
o zidovima, o testerama, o zubima stegnutim,
o kućama nakrivljenim, urušenim...živim u jednoj takvoj, neće da se ruši, samo da se prepravi
ne čupam, samo kad moram, kad se pod komšijsku jednu, na medji, zavuče korenje pod cevi, ni krivo ni dužno, što on nije gradio gde treba, a ja...komšijski posečem jabuku.
neko je tu zasadio ko zna kad. ja je dobila u paketu. i iščupali je.
gledala sam kroz prozor kako odlaze grane. na zemlju.
zbog komšije i medje i cevi.

o odlascima i alama što pojedoše krovove
o alama ala
o jednom mom arhiteTki što ne vole beton
i sadi travu i puzavice...

mnogo ti je lepa priča
baš
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 12:03 24.12.2007

Re: ...


hvala, osmeh, pozdrav, s verom u ljude:)))
J
d j o l e d j o l e 09:54 24.12.2007

Lep je Senjak

Mislim, sve ulice su lepe
ali, ipak najlepsa je ona
jedna, ustvari, ona zadnja
na kojoj pored predratnih kuca
i basti, i novih multipleks
penthausa, sa vilama u komsiluku,
jos uvek promice kaldrma.

Zatalasa se,
nabuja i prelije preko trotoara,
sa svakom kisom,
i razbije o
najlepse dvoriste
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 09:58 24.12.2007

...

lepo.
Ivan Bevc Ivan Bevc 10:22 24.12.2007

Oh...

...nisam dugo prosao kroz Vasu lepu ulicu...a pamtim je kao zaustavljenu u vremenu, pitomu...i da mirise na drvece, razno... pamtim i kuce Sapu, to je bila carica...

jel to Vojno odlazi?

kiss

Ib
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 12:08 24.12.2007

Re: Oh...


Ej hej Bevc. Kuče Šapa. Stara gospođa Šapa. Koja je imala kraće prednje noge od zadnjih te smo joj se divili zbog aerodinamičnog oblika hehe.
Vojno ne. On ostaje. Mi stojimo ponositi kano klisurine. Al to su kumovske veze.
Giju gic.
Ajd pa svrati. Još uvek imam ono predivno dvorište...a u komšiluku dva kučeta, novonaseljena, koji ne veruješ, vrište. Bez preterivanja. Mali malecki a vrište kao kafanske pevaljke. Mnogo simpatično.Mooooraš da ih čuješ - tebi će prijati...tvom uvrnutom smislu za estetetiku:)))) Ajd u zdravlje, pozdrav i osmeha sto,
Jelka
Ivan Bevc Ivan Bevc 14:41 24.12.2007

Re: Oh...

Ej hej Jelenče, hvala na pozivu, čim malo otopli svratiću na dvorišno večernje kafenisanje i druženje...ta dva kučenceta mora da su super..a moj uvrnuti smisao za estetiku je već legendaran ;-)

ljubi Minju srećicu,

Ib
feeyook feeyook 10:41 24.12.2007

ispovest arhiteTke...


prvo preporuka za text,
a onda i ispovest...

zamoli me drugar da mu pomognem: pazario plac i hoce da zida kucu... kaze, jednom se zida kuca u zivotu, pa da bude po meri i potrebama... i kaze jos da ne zuri, bolje da sve osmislimo nego da svake 2. godine zida po jedno pomocno odelenje...
ja se bas obradujem, pa prionem na posao... obilazak lokacije sa prikupljanjem svih info o konfiguraciji terena i objektima na komsijskim parcelama... dugotrajni i ucestali razgovori sa drugarom i porodicom oko zelja, potreba, naravno i mogucnosti... rezultat: kuca, razlivena po dvoristu taman toliko koliko njima treba, plus jos malo za svaki slucaj. kucica razudjena, prati pad terena, pogled iz potkrovlja na bgd... a i dvoriste lepo, komada 2: manje, tzv ekonomsko-s jedne strane kuce, i drugo-vece, taman za uzivanciju i druzenje s druge strane...
svima se svidelo sve... drugaru najvise njegovo kupatilo, mami prozor iznad sudopere sa pogledom na grad... da, da, sve je super, ali kako bi bilo da ovu sobu malo povecamo, a ovde da ovaj zid ispravimo pa se i tu malo poveca kvadratura, a i potkrovlje da ne bude potkrovlje nego da mi lepo izlijemo jos jednu plocu pa tek onda krov (nikad se ne zna kada ce nam zatrebati jos jedan sprat)...
uzaludno je bilo moje ubedjivanje da je za spavanje sasvim dovoljno 12 kvadrata...
uzalud...
i tako od jedne pitome kuce sa divnim dvoristem, nastade kucerina sa dvoristancem...
bez razloga i bez potrebe...

naravno, i bez mog daljeg angazmana...
Sestre Bogavac Sestre Bogavac 12:23 24.12.2007

Re: ispovest arhiteTke...


Da, potpuno kapiram. Jel recimo, kad se nekad prevare pa me pozovu da režiram negde po regionu..pa dođu na generalnu probu, pa kažu, a što ne bi....na primer...pa onda krene kreativa, pa ideje, pa samo pršti.
Ljudi su puni predloga. Želja, čestitki i pozdrava...
A onda još i taj rezon...kao...uvek imam sobu manje.... jest teško..hehe..bolje da ljulja nego da žulja..tzv. mega arhitektura. Znam sve veruj mi znam znam.
Ne bih htela da se stiče loš utisak...kao Jelena Bogavac u borbi protiv arhitekata...naravno da nije to.
Tržište traži tržištu daješ. Uglavnom. Dakle, shvatam.
Često razmišljam o lepoti, znaš ono, lepoti po sebi, kao takvoj, čistoj, vrhunskoj...toj nekoj lepoti svega i u svemu...i vidiš, to je komplikovana stvar. To je suluda i prelepa i komplikovana stvar. Takozvana "stostvar". Tako nekako.
Ali, ona će spasti svet. Jedino ona će spasti svet:))))))
Prijatan dan
J
feeyook feeyook 14:32 24.12.2007

Re: ispovest arhiteTke...


jelena,

razumemo se u potpunosti, narocito kada je trziste u pitanju...
Tržište traži tržištu daješ. Uglavnom.

potpisujem!!!
ali se i maximalno trudim da svojim radom uticem na njega... i mnoooogo mi tesko ide... mnogo su nam suzeni vidici, nama kao trzistu...

Često razmišljam o lepoti, znaš ono, lepoti po sebi, kao takvoj, čistoj, vrhunskoj...toj nekoj lepoti svega i u svemu...i vidiš, to je komplikovana stvar. To je suluda i prelepa i komplikovana stvar.


i ja lepotu jurim svuda. na fasadama objekata - i novih i starih (ok, to je mozda malo prof.deform.), ali i u prirodi, i na koncertima i na predstavama, i u ambalazi raznoraznih proizvoda, i na licima ljudi, i u svakodnevnim malim stvarima... to je razlog sto u gradskom prevozu nemam slusalice u usima - to ja pokusavam da uhvatim lepotu na, za mnoge koje znam, nemogucim mestima...
i neretko uspevam...
i uzivam u tome...

i bude lep dan...
pozdrav, j.
nikola svilar nikola svilar 22:42 25.12.2007

Re: ispovest arhiteTke...

kao Jelena Bogavac u borbi protiv arhitekata...


:))))))))
AlexDunja AlexDunja 16:08 26.12.2007

Re: ispovest arhiteTke...

Često razmišljam o lepoti, znaš ono, lepoti po sebi, kao takvoj, čistoj, vrhunskoj...toj nekoj lepoti svega i u svemu...i vidiš, to je komplikovana stvar. To je suluda i prelepa i komplikovana stvar. Takozvana "stostvar". Tako nekako.
Ali, ona će spasti svet. Jedino ona će spasti svet:))))))

ovo je istina!
tekst je sjajan, bas, bas.
slike takodje.
osmeh, za vas
Dejan Stanković Dejan Stanković 14:25 24.12.2007

:-)

jacHa. jacHa. 15:04 24.12.2007

:-)

bravo, jelena!
cincili cincili 19:39 24.12.2007

sjajan text

tuzan povod. nadam se da ces nas izvestiti o mesecu...drzim mu pesnice da uspe da se i on u neki pseci "duplex "udomi.
MilutinM MilutinM 01:43 25.12.2007

Hvala za lep tekst

Nema više ni mojih ulica. Tamo gde sam rodjen, na kraju ulica Radića Kapetanovića u Zemunu, radikalske kabadahije posadile tržni centar "privremenih objekata" u kome se više živi nego bilo šta prodaje ili radi. Tamo gde sam išao u školu, nikla je Denkova bašta.

Ja sam kod žene, u bloku 23. Srećom, majka i brat se vratiše u Zemun, na Ćukovac. I mnogo im je lepo. Ima još tih malih ostrva koja su čuvari duha Beograda. Srećom.
jadac jadac 00:48 26.12.2007

av av

bogovi su pali na temeeeeee
shure shure 17:52 26.12.2007

Sjajan tekst

imate novog citaoca.
Pozdrav

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana