Region| Život

1 dan u životu predosećaja bombe

Srđan Fuchs RSS / 24.03.2011. u 11:32

ne volim previše da filozofiram šta i kako treba da se uradi da bi prestalo zlo između izraela i palestine (da ima nekog efekta u tome sedeo bih u vladi kao savetnik premijera), da pišem boldovane blogove, i sa uključenim caps lock, vičem na ekran i teram premijere u tri pm. isto tako ne volim da se prepirem sa ljudima koji su skloni da ovakve stvari rade, a ne mogu ni da se raspravljam ni sa hejterima izraela, niti sa ovima kojima je jako čudno da se neko može istodobno osećati i kao izraelac i kao srbin; premda mi je zbog pojedinih krivo jer smatram da su u zabludi - verujem da i oni smatraju da sam ja u zabludi tako da nam je nesporazum u  pat-poziciji. što se tiče boldera, capslock-ovaca i psovača, trebao bih da napomenem da je takvo virtualno ponašanje neka vrsta malih boginja net-života, da smo svi prošli kroz te dečje bolesti odrastajući sa netom, svima nam se činilo da smo neproporcionalno jaki i opasni kada jednom sednemo da kuckamo i šaljemo svoja razmišljanja u etar... ali to je druga tema i o tome nekom drugom prilikom. neću se ni baviti suvoparnim vestima, to imate na drugim mestima, sa skoro mehaničkim repeticijama, eskplozija-bomba-poginuli-izjave-osude-vinovnici; to me podseća na atmosferu orvelijanskog distopičnog društva.

juče me je od ranog jutra uhvatilo opasno neraspoloženje. racionalno, pomislili smo da je to posledica jutrošnjih vesti u novinama uz doručak: palestinci ispaljuju rakete i granate na izraelske gradove u okolini gaze, izraelska avijacija odgovorila bombardovanjem kuće palestinskih militantnih aktivista, u kojoj su pored 4-ice militantnih poginuli i četvoro civila, deca među njima; premda sve ovo jeste itekakav razlog da se ustane sa slošom u, od silne empatije sa stradalnim svetom svih prethodnih decenija, osurovelom i okoštalom u miru bez nadanja grudnom košu. al' nije.
 
nešto drugo me je morilo, osećanje koje mi je poznato ali koje nisam uspevao da definišem.  i to se protezalo kroz dan. zašto ne mogu da budem fino kao robotić, automat, da amputiram bilo kakve osećajne uvide u budućnost ili u drugost, a da lepo ložim okolinu oko sebe kako je sve divno i pozitivno, cveće miriše, laste pevaju, dečica trče razdragano preko cvetnih livada i muškarci i žene u raskošnim odorama sede na travi i jedu lepo grožđe dok etar ispunjava božanstvena muzika.

 i taman kada je deprimiranost krenula da popušta na kraju dana ušao sam u piljarnicu da kupim za klinca voće, i upao u sred razgovora piljara i njegovog radnika. "jeb'ga, odavno nismo imali teror-udar." pogledao sam u ekran nad njihovim glavama. udar u jerusalimu, direktno, povređeni, ambulantna, murija, histerija. odjednom me je popustilo to tmurno osećanje koje me je držalo celog dana. setio sam ga se. nije ga bilo 7 godina. to je jedan od onih dana u kojem nasumično (ili ne?) eksplodiraju bombe, koje provociraju još bombi, i još bombi, i još... u kojima ginu, i ginu, i ginu ljudi. to je taj feeling.

 



Komentari (9)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

zoja444 zoja444 11:55 24.03.2011

preporuka za tekst

uzasan je osecaj predosecaja smrti.
imala sam ga pre 2 nedelje.
na zalost, obistinilo se.

sta reci?
cuvajte se.
srecno.
veronika_kojen veronika_kojen 11:56 24.03.2011

.

nešto drugo me je morilo, osećanje koje mi je poznato ali koje nisam uspevao da definišem. i to se protezalo kroz dan.


zebnja?

sanjala sam noćas nešto ružno, ali nisam se setila čega kad sam se probudila. shvatila sam da mi je hladno, i pomislila sam, možda je taj osećaj. koža ti drhti od tihe jeze iznurta, osećaš se bolesnim i malo nagluvim. i ležala sam tako zureći u plafon, a onda na radiju čula za godišnjicu...to je bilo to. možda sam predosetila kao i ti. nekad zanemiš od pogrešnih misli i samo osećaš.

wukadin wukadin 12:09 24.03.2011

Dva državljanstva i četiri jahača

ovima kojima je jako čudno da se neko može istodobno osećati i kao izraelac i kao srbin


Evo Śetinel Dukljanin i Srb... (ups, umalo da napišem S-reč, pa posle da moram da klečim na kukuruzu) hoću reći građanin Srbije, koju voli skoro koliko i Viva Vero...
U ostalom, gde je taj lik?

Što se tiče zebnje, ako je neka uteha, izgleda da nikome na svetu nije dobro, ili skoro nikome. Četiri jahača rade punom parom. To se opet može gledati umetnički, sa rokerske strane. Bajkeri su uspeli da vide ruskog premijera i s njim odgledaju tekmu. A ja da pustim Metal'ku


Jutarnji program RTS-a je počeo sa Izraelom... Avramom.
Uzgred, ni nas nisu "dugo" rokali
Setih se one narodne "Doći će i njima Avram Izrael"
Za sada su samo bankrotirali, a što reče Marks kad ode materijalna osnova...
Jelena Pavlović Jelena Pavlović 19:09 24.03.2011

The end

2012
wukadin wukadin 10:12 25.03.2011

Re: The end

Sve češće mislim da tu ipak ima nečega...
Filip2412 Filip2412 12:57 25.03.2011

Re: The end

wukadin
Sve češće mislim da tu ipak ima nečega...

mungos92 mungos92 21:00 24.03.2011

Prijatelju, razumem te...

... savršeno dobro!

Srđan Fuchs
to je jedan od onih dana u kojem nasumično (ili ne?) eksplodiraju bombe, koje provociraju još bombi, i još bombi, i još... u kojima ginu, i ginu, i ginu ljudi...


... dok se istovremeno raznorazne paelstinske, arapske, jevrejske/izraelske, srBske, iranske i džukele svake druge vere & porekla dodatno bogate, naručuju novije i brže avione za još zlatnijim slavinama u kojim opaljuju neku novu silikonizaronu 16-godišnjakinju, dok mu se žena alkoholičarka kreše u sve rupe sa četiri kolege & bizMis patnera u vili od više miliona na nekom egzotičnom ostrvu ili bar Malibuu (Kalifornija, SAD)...

Dodaću samo da sam pre 20 godina počeo da se stidim što sam Srbin (i Pravoslav i Islam), a 10 godina kasnije, iskrcavši se u SAD - što sam belac, da bi mi se konačno, baš potkraj prošle godine, ogadila pomisao na pripadnost "ljudskoj" vrsti.

Veruj mi, ako se zaista desi ono što razni predskazuju & veruju u, neću ni momenta žaliti. Naprotiv, smejaću se iz sveg glasa! :) Ponajviše zbog spasa svih ostalih vrsta koje nam ništa nažao nisu učinile.

Mungos, The Proudly Disgusted


Filip2412 Filip2412 04:37 25.03.2011

Re: Prijatelju, razumem te...

Dodaću samo da sam pre 20 godina počeo da se stidim što sam Srbin (i Pravoslav i Islam), a 10 godina kasnije, iskrcavši se u SAD - što sam belac, da bi mi se konačno, baš potkraj prošle godine, ogadila pomisao na pripadnost "ljudskoj" vrsti.
koliko god na prvi pogled gubitnicki, ovak pristup ustvari oslobadja
valjda zato sto je najblizi istini

lidiaz lidiaz 23:14 24.03.2011

Auuu

Sad pogledala, sve dok smo mi bili tamo, skoro nista od kad smo otisli. A sad se mozda vratimo :-o.
Baksuzi...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana