Najbolji način da se preživi kafanska tuča, ako niste uključeni u inicijativni odbor iste, je da se dohvati stolica i probije put ka vratima. Ne deluje kao neki posebno demokratski i građanski postupak ali, radi.
Ako uzmemo da je svaka masovna tuča u kafani jedna vrsta društvene interakcije na prostoru omeđenom specifičnim pravilima, pojedinac koji se u njoj zatekao ima pravo da u toj interakciji ne učestvuje. Ako ima to pravo može da izabere i vid svoje pasivnosti.
Kafanu možemo, potpuno generalizovano, predstaviti kao objekat sa stolovima stolicama, dimom u vazduhu u kome se, uglavnom, za novac služe razna pića i ponekad hrana. Ljudi koji su u njoj se mogu podeliti, opet generalizovano gledajući, na one koji su tu zbog toga što moraju (rade tu) i one koji koji su tu zbog toga što to žele.
Tuča počinje, obično, u manjoj grupi ljudi. Posvađaju se zbog sitnice, neki bi rekli gluposti i veoma brzo se tuča proširi na celu kafanu. On kojima nije do toga ipak reše da upotrebe sve moguće načine da iz iste izađu.
Oko čega počinju tuče?
Pa, recimo, razgovori tipa:
Moj prijatelj će mi dati miljardu dolara. Ma jeste, deset, odgovara mu drugi.
Posle još jedne ture opet će prvi: Moj prijatelj će mi dati deset milijardi dolara. Drugi mu kaže: Lažeš, on ti nije prijatelj on je moj prijatelj a imam ja još mnogo prijatelja....milijarde samo čekaju... tuča ne počinje baš tada.
Počinje kada konobar dođe i kaže: Obojica ste lažovi. Nema pas za šta da vas ujede. Ko će da plati ovaj ceh?
I tada se zaoštrava situacija. Počinje svađa oko toga ko je više popio ko je više naručio, čija baba je peder i slično potezanja argumenata. Dok argumenti ne postanu opipljivi i tvrdi....
Oni počinju da se biju, posrću, padaju za druge stolove, ljudi koj sede za njima ih guraju, nekoga zakače, on vrati, naleti na nekoga se trećeg stola, ovaj se uključi i BUUUM. Jedna uobičajena rasprava se pretvara u masovnu kafansku tuču. Oni koji ne žele to sebi da priušte beže napolje, oni koji nemaju da plate malo se biju i jure napolje, oni koji prolaze pored, a iz nekog razloga bi da učestvuju uđu....
Sutradan (ili posle onoliko vremena koliko je potrebno vlasniku kafane da je uljudi) ona dvojica sa sedaju za isti sto i kreću sa naručivanjem tura. Ako gazda ne popravi kafanu oni odu u drugu.
Neke, potpuno laičke, sociološke teorije kažu da su kafanske tuče i uopšte odnosi u kafanama savršen model za objašnjavanje političkih, tačnije političarskih, odnosa u Srbiji. Velike reči, ideali, optužbe i milijarde koriste se samo za merenje one stvari za kafanskim stolom. I sve je manje čak i "naivnih sobarica/konobarica" koje padaju na to. Oni koji beže iz vrtloga tuče sve se preciznije popisuju.
Pesma ostaje ista.