Ljubav| Reč i slika

formuЛa

jasnaz RSS / 26.12.2007. u 20:59

 

1 dana će objaviti: 1 jedina, za sve i svja:

queenofheartshitbya30calibrebullet.jpgformula ljubavi.  

Pogođeni . . . nastavićemo da

volimo da

gledamo da

čitamo da

pišemo da  

živimo

priče  

 

Priča

Slušao ovih dana priču. Dobra. Znate ono: Bio jednom jedan On. I bila jednom jedna Ona. Ali, molim vas, ne ono jedanonjednaonaxputa. Priča o jedno njih dvoje, kao tO dvoje: On i Ona.
On je lutao... kao... kako bih vam to, FILMSKI, najlakše: čovek na pruzi – nogu pred nogu, kao da je napuštena... a pruga radi... Radi, bre!... vozovi prolaze... svaki put ga srce na vreme skine.
Ona je stajala... kao... kako bih vam to, ROMANESKNO, najlakše: napravljena za sve lepote ovog sveta... voljena, da... volela, da... nepoljubljena.
I stoji tako ona – POETSKI – ko da čeka... zna, odlično zna šta. A tako bi da to korača... a on:  korača, ko da nema šta... i da nikad neće stati... i kao da više ništa ne želi....a želi tako kao da tO neće nikada moći imati.
Oni su... mogli su... i rekoh: dobra priča... jer... al da ipak čujete... kako bih vam to, DRAMSKI, najlakše?

Pa da: njihovim rečima:

 

Uh, mi

– I, šta kažeš ti: kako ovo, mi?
– Ne znam koje. Koje mi?
– Ma ovo, mora da si videla, i ti:
kako isto muziku pleše,
i ljubi
pa ne ume stati,
i plače na iste reči,
i neće na iste stvari?
Ovo što se srelo a da nismo znali.
I što se odmah znalo. A Ja i Ti nismo upoznali.
– I nismo ni hteli?
– Da (dosta što smo bili). To (što smo ukrali).
– To mi?
– To. Što? Zar ne i Ti.
– Da. Ali to nije moje mi.
– Kako nije? A koje je onda? I koje je onda moje Ti u tom mi?
– Potraži kod mi što:
različitu muziku isto pleše
i ljubi, ko da nikad nije
i neće nikad stati,
plače na iste snove,
i hoće na druge stvari.
Prstima u preplitaje,
da traže
nenalažaje
pod: njihova.

 

Njihova

Pa On, kad pročita šta Ona kaže:
– Au bre mala, al ti to mrtva ozbiljna, ništa ti to ne valja.
Pa Ona, kad vide kako On čita:
– Eee, biće da za lepotu samo.za.lepotu više nema vremena.

Seci! Kog vremena?
Kog romana?

Poezija, bre, poezija.

 

 

Igrali:  

– Muškarac u ulozi dečaka. Čoveku.

– Žena u ulozi devojke. Čoveka.

 

Sudarili. Iz želja.

Ljubili. Iz nehata.

Razišli. Iz života.

Želeli. Iz sve bližeg beskraja.

Voleli. Do skoro samog kraja.  

Znao?
Nije mi ona pričala.

 

I glas iz off-a : Kраљица :

Ne uzimaj više deci te kolače! Ima, sve vreme, i za tebe. U onoj drugoj činiji.

 



Komentari (26)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Kazezoze Kazezoze 22:18 26.12.2007

Romansa



- Jesi l moje
Najmoje?

- Jesam tvoje
Najtvoje.
- Da ti sviram u ušima?
- Da mi kupiš dve firange
od cica.
Al' da budu na cvetiće.

- Da zakačim viljuškama
na ragastov od pendzera.

- Da me mrze sve komšije.

- Da ja imam samo tebe.
- Da ti imaš samo mene.

- Da ne udje ni Mesec ni Sunce.
Da u sobi bude jedna crkva.
Da gledamo kroz taj pendzer,
kroz taj pendjer pun cvetica,
da je život nešto naše,
najnaše.

- Da je život nešto tako lepo
kao u samoposluzi "Zvezda".

- Jesi l moje?
Najmoje?

- Jesam tvoje.
Najtvoje


neprevazidjeni Mika Antic
MilutinM MilutinM 23:10 27.12.2007

Re: Romansa

neprevazidjeni Mika Antic


Definitivno
MilutinM MilutinM 23:18 27.12.2007

Ah...

...Jasna, ovo može da boli:
Ne uzimaj više deci te kolače! Ima, sve vreme, i za tebe. U onoj drugoj činiji.


Da ne citiram druge delove teksta. Još gore.

jasnaz jasnaz 10:32 28.12.2007

Re: Ih...

. . . važno je da ima kolača . . .
nsarski nsarski 00:50 27.12.2007

jasnaz,

ti si bas, bas. Ono, do usiju:)))
Kako je to lepo!
jasnaz jasnaz 10:17 27.12.2007

Re: jasnaz,



naj.lepše !
Daniela Stojkovic Daniela Stojkovic 14:47 27.12.2007

Re: jasnaz,

Kako je to lepo!
kako je ...

http://nl.youtube.com/watch?v=90u1IV4dw8o

...ovo lepo
nikola svilar nikola svilar 01:18 27.12.2007

nemam reci

prepoznatljiv, originalan rukopis. čestitam.

čak i ovaj ne standardni "akronim" F-L-...
jedva čekam vaš treći post jasna
mikimedic mikimedic 01:51 27.12.2007

Re: nemam reci

neprevazidjena j.
nikola svilar nikola svilar 02:36 27.12.2007

Re: nemam reci

možda grešim, ali cenim da se profesionalac
nalazi iza nicka domaćina nam (profesionalac = "sažvakana" biblioteka, knjiga i knjiga...)
jasnaz jasnaz 10:45 27.12.2007

Re: nemam reci - pa ih

tražim , i volim . a i bavim se njima . ima biblioteka , nema moja knjiga ( još ) .
andjelija andjelija 03:33 27.12.2007

jasnaz

hvala na podsecanju :)
jasnaz jasnaz 10:36 27.12.2007

formulA

Bilo je neke , onaako , treme : kako ću ja ovo – domAćica . . . ali u 1 nisam sumnjala :

goste ću imati p r a v e !


snezana mihajlovic snezana mihajlovic 11:43 27.12.2007

...

"formula ljubavi.
Pogođeni . . . nastavićemo da
volimo da
gledamo da
čitamo da
pišemo da
živimo
priče "

nastavićemo da...
drugaЧије, а isto
pa, onda pometnja mitivioninašnjinimojtvoj
niko nam nije rekao da može i tako, ispomešano, neodredjeno-rodno...
kad pokušam da opišem to stanje, samo stanem s' nenalažajem nakoso navrat nanos popričam
a reč ostane ugodno zavaljena da se smejulji iza ćoška
krije se.
kad obijem djonove tražeći, sama me sustigne, nepozvana, neizrečena, neobojena, nenadjena...
a tu.



d j o l e d j o l e 11:54 27.12.2007

...

Nekad se mimoidju za
koju deceniju.
Nekad za citav milenijum.

Katkad ih dele kilometri,
nekad, dva minuta hoda.
I stotine statista,
zalutalih u prici.
mikimedic mikimedic 12:29 27.12.2007

Re: ...

Nekad smo bili ona i ja.
a sad je ostala samo praznina.

U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni,
jao kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi joj glava, ne bi joj glava,
jao kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije
još nedozrele.

Govorio sam joj ti si derište, ti si balavica,
sve sam joj govorio.
I plakala je na moje ruke, na moje reči,
govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo,
telo ti zdravo što se praviš svetica,
a padale su svu noć neke modre kiše
nad Mostarom.

Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg nije bilo.
Pitala me je imam li brata, šta studiram,
jesam li Hrvat, volim li Rilkea,
sve me je pitala.
Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako
sačuvaj Bože,
da li je volim, tiho je pitala,
a padale su nad Mostarom neke modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela il' nije smela,
vrag bi joj znao.

Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
njene oči ptica, njena bedra srna,
imala je mladež, mladež je imala,
ne smem da kažem,
imala je mladež, mali ljubičast,
ili mi se čini.
Pitala me je da li sam Hrvat, imam li devojku,
volim li Rilkea - sve me je pitala,
a na oknu su ko božićni zvončići moga detinjstva
zvonile kapi
i noćna pesma tekla tihano niz Donju Mahalu,
Ej, Sulejmana othranila majka.

Ona je prostrla svoje godine po parketu.
Njene su usne bile pune kao zrele breskve,
njene su dojke bile tople ko mali psići.
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi važna,
Svetlana, Svetlana, znaš li ti da je atomski vek,
De Gol, Gagarin i koještarije,
sve sam Joj govorio,
ona je plakala, ona je plakala.

Vodio sam je po Kujundžiluku, po aščinicama,
svuda sam je vodio,
u pećine je skrivao, na čardak je nosio,
pod mostovima se igrali žmurke, Neretva ždrebica,
pod starim mostom Crnjanskog joj govorio,
što je divan, šaputala je, što je divan.

Kolena joj crtao u vlažnom pesku,
smejala se tako vedro, tako nevino,
ko prvi ljiljani,
u džamije je vodio, Karađoz-beg mrtav, premrtav
pod teškim turbetom;
na grob Šantićev cveće je odnela,
malo plakala, kao i sve žene,
svuda sam je vodio.

Sada je ovo leto, sad sam sasvim drugi,
pišem neke pesme,
u jednom listu pola stupca za Peru Zupca
i ništa više,
a padale su svu noć nad Mostarom neke
modre kiše,
ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da čini,
nije htela, il' nije smela,
vrag bi joj znao.

Ni ono nebo, ni ono oblačje, ni one krovove,
bledunjavo sunce - izgladnelog dečaka nad Mostarom
ne umem zaboraviti,
ni njenu kosu, njen mali jezik kao jagodu,
njen smeh što je umeo zaboleti kao kletva;
onu molitvu u kapeli na Bijelom Bregu,
Bog je veliki, govorila je, nadživeće nas;
ni one teške, modre kiše,
o jesen besplodna, njena jesen...

Govorila je o filmovima, o Džemsu Dinu,
sve je govorila,
malo tužno, malo plačljivo o Karenjini;
govorila je Klajd Grifits ne bi umeo ni
mrava zgaziti,
smejao sam se - on je ubica, ti si dete;
ni one ulice, one prodavce poslednjeg izdanja
"Oslobođenja", ni ono grožđe polusvelo
u izlozima ne umem zaboraviti,
onu besplodnu gorku jesen nad
Mostarom,
one kiše,
ljubila me je po cele noći, grlila me
i ništa više, majke mi,
ništa drugo nismo.

Posle su opet bila leta, posle su opet bile kiše,
jedno jedino malo pismo iz Ljubljane,
otkuda tamo,
ni ono lišće po trotoarima, ni one dane,
ja više ne mogu, ja više ne umem
izbrisati.

Piše mi, pita me šta radim, kako živim,
imam li devojku,
da li ikad pomislim na nju, na onu jesen,
na one kiše,
ona je i sad, kaže, ista, kune se Bogom
potpuno ista,
da joj verujem, da se smejem
davno sam, davno, prokleo Hrista
a i do nje mi baš nije stalo,
klela se, ne klela,
mora se tako, ne vrede laži.

Govorio sam joj o Ljermontovu, o Šagalu,
sve sam joj govorio,
vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu,
čitala popodne,
u kosi joj bilo zapretano leto, žutilo sunca,
malo mora,
prve joj noći i koža bila pomalo slana,
ribe zaspale u njenoj krvi;
smejali smo se dečacima što skaču
s mosta za cigarete,
smejali se jer nije leto, a oni skaču - baš su deca,
govorila je: mogu umreti, mogu dobiti upalu pluća...

Onda su dolazile njene ćutnje, duge, preduge,
mogao sam slobodno misliti o svemu,
razbistriti Spinozu,
sate i sate mogao sam komotno gledati
druge,
bacati oblutke dole, niz stenje,
mogao sam sasvim otići nekud, otići daleko,
mogao sam umreti onako sam u njenom krilu,
samlji od sviju,
mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu,
u stenu,
sve sam mogao...

Prste je imala dugačke, krhke, beskrvne a hitre,
igrali smo se buba-mara i skrivalice,
Svetlana izađi, eto te pod stenom,
nisam valjda ćorav,
nisam ja blesav, hajde, šta se kaniš,
dobićeš batine;
kad je ona tražila - mogao sam pobeći
u samu reku - našla bi me,
namiriše me, kaže, odmah,
pozna me dobro.
Nisam joj nikad verovao,
valjda je stalno ćurila kroz prste.
Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou,
nosila ga u sobu, vešala o končiće,
volela je ruže, one jesenje, ja sam joj donosio,
kad svenu stavljala ih je u neku kutiju.

Pitao sam je šta misli o ovom svetu,
veruje li u komunizam, da li bi se menjala
za Natašu Rostovu, svašta sam je pitao,
ponekad glupo, znam ja to i te kako;
pitao sam je da li bi volela malog sina,
recimo plavog,
skakala je od ushićenja - hoće, hoće,
a onda, najednom, padala je u neke tuge
ko mrtvo voće:
ne sme i ne sme, vidi ti njega, kao da je ona
pala s Jupitera,
ko je to, recimo, Zubac Pera, pa da baš on
a ne neko drugi,
taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi.

Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna,
ti si đavo, ti si anđeo,
sve sam joj govorio.
Ništa mi nije verovala.
Vi ste muškarci rođeni lažovi,
vi ste hulje,
svašta je govorila.
A padale su nad Mostarom neke modre kiše...

Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni,
jao, kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi mu glava, ne bi mu glava,
jao, kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao, kad bih znao ko to u meni
bere kajsije, još nedozrele.
jinks jinks 12:57 27.12.2007

il Voce

AlexDunja AlexDunja 14:30 27.12.2007

sjajno jasna!


AlexDunja AlexDunja 14:32 27.12.2007

Re: sjajno jasna!

AlexDunja


ovo sam htela
love song
jinks jinks 15:11 27.12.2007

Re: sjajno jasna!

Kada je vec pomenuste :)

Song of songs sung by Jennifer Connelly.

Kazezoze Kazezoze 15:07 27.12.2007

Formula


Buda = probudjen


Filozofija = philo (ljubav) + sophija (mudrost)
&
ljubav + mudrost = Budizam
&
Budizam = Filozofija
gordanac gordanac 08:43 28.12.2007

---


jasnaz jasnaz 10:31 28.12.2007

Re: ---

, slušajući , listajući , dodati svoju sliku ,
jasnaz jasnaz 10:28 28.12.2007

s v e t l o



skupljati ga

u oku

da se boje raduju
i ljubav može da diše

na sigurnom

&&

hvala na p o k l o n i m a !
fixer fixer 16:28 29.12.2007

sos od binga:.

dok se svet
meškolji u svom mućku
a nešto i ništa ukrštaju koplja
čuje se:
zgg zgg zzgzzz:

to jaa
seckam šargarepu
našem rućku

uključujem retrovizor
i
imam šta da vidim:
tebe
paralisanu
namaa
kako đuskaš
za predjelo
najbolji ritam

uhjebote
mnogo sam zino uta retrovizor
iseckah greškom i ličnu šargarepu
turih ga brzo u mleko pa u šerpu
ti se zagrcnula
i kao ozbiljno rekla
ahh
nikad sa obrezanim još to nisam stekla
dabogdazauvek u paklu se pekla


al aj kasmo već tuu
reko da te nešto pitam:
da se osiguram
il dalje da furam:
jel bre
el ja to više nisam
sam u ringu?

ee
slepče
dvoje smo

dvoje
u bingu




prolog:
slepac kažeš
doobro
po bingu se poznaju junaci
otvorder taj prozor
da ti bradavice ukrute žmarci
i poruči majci
da šilje još teglu ajvara
i kad zove
da te me manje smara
te ima te nema para
jebo pare
kupićemo pare


daj ajvara

jasnaz jasnaz 14:20 31.12.2007

Re: sos od binga:.



najzad stigli !

da .

vadi !

štaa ?

pa ajvar !

e jbg !

zaboravio ?

podmitio onu na ćošku . . . kasnio za uplatu. . . ma binga, binga !

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana