Gost autor: Stjepan Mimica
Beogradjani opet masovno trčali Beogradom.
Svake godine tako - bez Beogradskog maratona nisu mogla ni ona ratna proleća.
Godine 1995., dan posle maratona, napisao sam ovo:
GRADJANIN TRKAČ
Povodom jučerašnjeg Beogradskog maratona, valja ukazati na jedan specifičan, u nekim gradovima već tri godine izuzetno popularan, a u Beogradu sasvim nepoznat stil masovnog trčanja građana..
Njegove osnovne karakteristike su:
1. POGNUTOST - Građanin-trkač trči povijen u struku.
2. ETAPNOST - Građanin-trkač obavezno trči u kraćim etapama, najčešće od kapije do kapije, od ugla do ugla. Često se odmara čučeći iza kontejnera, ležeći iza niskog zidića ili žardinjere, stojeći leđima pribijen uza zid. Predahe koristi za planiranje sledećih etapa, razmenu iskustava i najsvežijih informacija sa drugim građanima-trkačima koji dolaze iz različitih pravaca, razrađuje varijante, proračunava broj koraka do sledećeg odmorišta, i sl.
3. PROMENJIVOST PRAVCA - Građanin-trkač često menja pravac trčanja, trči u cic-cak liniji, ponekad i napred-nazad! (dotrči do polovine ulice ili trga, a onda se predomišlja i žurno vraća u kapiju).
4. OPTEREĆENOST - Građanin-trkač izvanredno retko trči bez ičega u ruci. Najčešće nosi kesu s korenjem ili kakvim lišćem, kavez s kanarincem, poneku daščicu, grančicu, komšinicu, ili već šta dohvati.
5. KOLEKTIVNOST - Građanin-trkač obično ne trči sam. Tokom predaha između etapa spontano se formiraju neformalne grupe za trčanje, koje su, međutim, vrlo privremenog karaktera i fluktu-irajućeg članstva. Počesto, naime, dolazi do osipanja grupe, odnosno hirovitog odustajanja pojedinih građana-trkača od daljeg trčanja, i to redovno uz bacanje na pločnik, praćeno nekim nerazumljivim uzvikom ili psovkom.
6. AMBIVALENTNOST - Građani-trkači uvek i neizostavno trče najbrže što mogu, dakle sprintom. Nema tu ni traga od taktiziranja i čuvanja snage. Paradoksalno, njihovo srazmerno dugo mirovanje među etapama navodi na zaključak da oni zapravo nikamo i ne žure. S druge strane, pretpostavku da oni trče sporta radi, demantuje to što oni ne trče u trenerkama ili šortsevima, nego u svojim svakodnevnim odelima (zimi čak i u kaputima!).
7. POPALJIVOST - Ovaj stil smesta osvaja bukvalno sve stanovnike grada u kojem se pojavi. Kad jednom potrči na ovaj način, građanin se toliko oduševi da od tog momenta prezire sve druge vidove kretanja kroz grad, a naročito ono čuveno (takozvano beogradsko) šećkanje, kombinovano sa razgledanjem izloga, lakomislenim ćaskanjem na sred trotoara i skandalozno bezbrižnim sedenjem u kafanskim baštama.".
Objavjeno u "Republici" 1995, (signirano S.M..)
---------------------------------
Ostala gostovanja istog autora na blogu b92