Gost na blogu Britanske ambasade u Beogradu je Aleksandar Nedeljković, savetnik za strana ulaganja u oblasti upravljanja otpadom i obnovljivih izvora energije u Agenciji za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA) , I član delegacije koja je nedavno posetila region West Midlands.
Situacija u oblasti zaštite životne sredine i korišćenja obnovljivih izvora energije u Srbiji definitivno nije na zadovoljavajućem nivou. Otpad se danas u Srbiji sakuplja sa 70% teritorije, reciklira se svega 14% otpada, izgradnja regionalnih deponija ide vrlo sporo, a do sada na teritoriji Srbije ne postoji ni jedno postrojenje za proizvodnju energije iz otpada. Uzimajući ove činjenice u obzir, britanske agencije za promociju trgovine i investicija "UK Trade and Investment" je predložila Agenciji za strana ulaganja i promociju izvoza (SIEPA) da zajedno organizujemo posetu delegacije iz Srbije Velikoj Britaniji, kako bi se članovi delegacije upoznali sa iskustvima koje ova zemlja ima u oblastima upravljanja otpadom, reciklažom, zaštitom životne sredine i korišćenjem obnovljivih izvora energije. Ova poseta je organizovana u regionu West Midlands čije je sedište grad Birmingham. Delegaciju Srbije su činili predstavnici nadležnih ministarstava (životne sredine i energetike), Pokrajinskog sekretarijata za životnu sredinu, lokalnih samouprava (grad Beograd i Pirot), SIEPA-e i javnog preduzeća Elektroprivreda Srbije.Ovom prilikom želeo bih da sa vama podelim moje impresije trodnevnog puta u Birmingem.
Dan 1: Interesantna prezentacija postrojenja za anaerobnu digestiju i uspostavljanje kontakata sa engleskim kompanijama
U 8:20 krenuli smo da posetimo postrojenje za anaerobnu digestiju kompanije BiogenGreenfinch. Nakon što smo došli u pogon kompanije, prvo što smo osetili je bio strašno neprijatan miris unutar samog postrojenja, ali smo se vrlo brzo navikli. Predstavnik kompanije (koja godišnje preradi 90.000 tona otpada od hrane, u tri ovakva postrojenja) nam je održao veoma interesantno predavanje o procesu anaerobne digestije, odnosno dobijanja gasa metana iz čvrstog organskog otpada, koji se potom koristi za proizvodnju električne i toplotne energije. Dok se kao nus proizvod dobija đubrivo koje se koristi u poljoprivredi.
Prema rečima predstavnika kompanije, ovakva postrojenja najčešće se grade u dva slučaja. Prvi je kad grupa poljoprivrednika, vrlo često okupljenih u zadruzi, pravi postrojenje za sopstvenu upotrebu, kako bi koristili otpad koji se stvara u procesu poljoprivredne proizvodnje. U tom slučaju se uglavnom u Velikoj Britaniji prave postrojenja od 100 kW do 1MW, čiji su troškovi od 500 hiljada funti do 2,5 miliona funti, gde je povraćaj investicije oko 5 godina. Drugi slučaj je kad preduzeća koja žele da se bave proizvodnjom električne i toplotne energije, prave komercijalna postrojenja. Ovakva postrojenja kao ulaznu sirovinu imaju otpad od hrane ili neku vrstu poljoprivrednog otpada. Veličina takvih postrojenja u Velikoj Britaniji su od 1 MW do 2 MW, a cene se kreću od 5 do 10 miliona funti. Povraćaj investicije za ovakva postrojenja je obično oko 2,5 - 3 godine. Za ovakva komercijalna postrojenja je potrebno između 30.000 i 40.000 t godišnje otpada od hrane. Na kraju, razgovora je kompanija potvrdila da je ova tehnologija poznata već duži niz godina i da nisu imali problema sa dobijanjem dozvola za rad ovog postrojenja.
Nakon veoma zanimljive prezentacije, vratili smo se nazad u Birmingem gde je engleska agencija Advantage West Midlands organizovala sastanak naše delegacije sa kompanijama iz regiona. Svi predstavnici naše delegacije su predstavili institucije iz kojih dolaze i planove za buduće projekte koji se planiraju. Potom su predstavnici kompanija iz regiona West Midlands prezentovali aktivnosti kojima se bave.
Na kraju su bili organizovani bilateralni sastanci na kojima su kompanije iz Velike Britanije postavljale konkretna pitanja u vezi projekata u Srbiji. Opšti zaključak je bio da bi bilo odlično da se u junu ove godine organizuje uzvratna poseta, gde bi kompanije iz ovog regiona došle i na licu mesta se upoznale sa situacijom u Srbiji.
Posle napornog dana imali smo malo vremena da prošetamo centrom Birmingema i osetimo bar delić atmosfere ovog engleskog grada.
Dan 2: 3 kompanije, 3 oblasti, 3 fantastična utiska
Za taj dan je bio predviđen veoma raznolik program pošto je trebalo da obiđemo tri kompanije, koje se bave sa tri potpuno različite oblasti. Prva poseta je bila kompaniji Eccleshall Biomass Power Station u seocetu Eccleshall koje ima nešto više od 6.000 stanovnika. Ovo mesto je poznato u Velikoj Britaniji kao prvo mesto koje je energetski neutralno baš iz razloga što poseduje postrojenje za proizvodnju električne i toplotne energije iz biomase snage 2,6 MW koje zadovolji godišnju potrebu za strujom celokupnog sela. Godišnja proizvodnja električne energije (koja se generiše iz kotlova koji rade na paru) u ovom postrojenju je oko 20,000 MWh godišnje. Zanimljiv podatak je da se svakim satom rada ovog postrojenja sačuva 1 tona CO2 koja bi se proizvela u slučaju da se električna energija proizvela iz fosilnih goriva. Osim proizvodnje električne energije, kompanija godišnje proizvede i 1.100 tona đubriva koje se koristi za đubrenje lokalnih njiva. Kompanija godišnje troši oko 25.000 tona biomase koja se delom prikuplja sa oranica u radijusu od 25 km oko postrojenja, zatim piljevine koju dobijaju iz lokalne pilane i baštenskog otpada koje sakuplja lokalno komunalno preduzeće. Ovo postrojenje je dizajnirala kompanija Talbott's Biomass Power koja je do sada instalirala oko 3.000 postrojenja ove vrste.
Nakon obilaska pogona imali smo priliku da popričamo sa vlasnikom ovog postrojenja. „Velika istina", kako nam je rekao, „je da će većina kompanija koje pokušaju nešto slično imati problem sa 'komšijama' jer ljudi ne znaju o kakvim se postrojenjima radi i vrlo često prave probleme tamo gde ne bi trebalo". „Baš iz tog razloga," naglasio je," treba komšije i sve bitne zainteresovane strane od samog početka uključiti u proces planiranja i sprovođenja projekta, kao i redovno ih obaveštavati o napredovanju projekta, jer samo tako ćete uspeti da projekat završite na vreme bez nepredviđenih troškova". Takođe, veoma važan savet je bio da u slučaju da se grade ovakva postrojenja treba veoma paziti gde se nalazi najbliža trafostanica koja ima dovoljnu snagu da primi struju u sistem, jer se u njihovom primeru pokazalo da su veoma veliki troškovi bili da se postrojenje poveže sa trafostanicom koja nije bila dovoljno blizu postrojenja. Na pitanje kakva je procedura u Velikoj Britaniji za dobijanje dozvola i koliko traje, dobili smo odgovor da treba sakupiti dosta dokumentacije, ali da kad se sakupe svi potrebni papiri, sva tela koja treba da daju licence i dozvole okupe se u jednoj prostoriji i potom se dokumenta izdaju na licu mesta. To je bila dobra ideja sa kojom smo krenuli dalje na put. Možda bi tako nešto moglo i u Srbiji da se primeni, kako bismo smanjili šetanje investitora od jednog do drugog šaltera, od jedne do druge institucije. Bilo bi u svakom slučaju interesantno da se proba kao model u nekoj manjoj samoupravi.
Nakon posete postrojenju za proizvodnju električne i toplotne energije iz biomase, uputili smo se do postrojenja za sortiranje otpada Pure Recycling Warwick Ltd. Princip rada ovog postrojenja jeste sledeći: kamion sa otpadom dođe na kapiju postrojenja, izbaci nerazvrstani otpad, a na kraju procesa izađu mehaničkim putem razvrstane sekundarne sirovine, sa preciznošću od 99%. Na početku procesa prvo se odvaja staklo, a potom papir, koji se razvrstava na nekoliko podgrupa. Zatim se magnetima izdvajaju aluminijum i gvožđe. Na kraju se odvaja pet ambalaža i to u 3 različite kategorije, u zavisnosti od kvaliteta peta. Na kraju procesa se sve sekundarne sirovine (osim stakla) baliraju i takve odnose u skladište. Ovo postrojenje je koštalo oko 10 miliona funti, ali su nam predstavnici kompanije rekli da je to vrlo isplativ posao pogotovo u Velikoj Britaniji gde cena sekundarnih sirovina raste iz godine u godinu.
Nakon ove posete svi su bili veoma ushićeni kako se jednostavnim mehaničkim procesima dođe do tolike čistoće sekundarnih sirovima koje su potom odmah spremne za reciklažu. U suštini ukoliko opštine imaju ovakvu vrstu postrojenja primarnu separaciju u domaćinstvima nije ni potrebno raditi već sve može da se kamionima dovozi u ovakva postrojenja koja urade kompletan proces separacije. Vrlo interesantna tehnologija i siguran sam da bi mogla da bude vrlo korisna u procesu obezbeđivanja dostupnosti sekundarnih sirovina u Srbiji, što je jedan od osnovnih preduslova za ozbiljniji razvoj industrije reciklaže u Srbiji.
Put nas je poveo ka sedištu kompanije ARUP koja se specijalizovala za konsultantske usluge u oblasti rešenja za energetsku efikasnost i zaštitu životne sredine. Stigavši u jednu od najmoderanijih pametnih i energetski efikasnih poslovnih zgrada u ovom regionu, imali smo priliku da čujemo prezentaciju o trendovima u oblasti zaštite životne sredine i korišćenja obnovljivih izvora energije. Zatim smo obišli prostorije firme i dobili praktičan uvid u to šta znači energetski efikasna i pametna poslovna zgrada koja je prilagođena potrebama zaposlenih u cilju maksimizacije njihovih performansi i zadovoljstva na radnom mestu.
Dan 3: „Grand finale"
Ako smo mislili da smo u prva dva dana videli fantastične stvari, onda je poslednji dan bio stvarno za pamćenje. Pre odlaska za Beograd, organizatori su nas odveli u posetu najvećem waste-to-energy postrojenju u ovom regionu koje su zajedničkim ulaganjima izgradili grad Birmingem i francuska kompanija za upravljanje otpadom Veolia. Ovo velelepno postrojenje snage 25 MW godišnje spali 350.000 tona otpada i proizvede električnu energiju za 25.000 domaćinstava u Birmingemu.
Ukupna investicija je oko 100 miliona funti, što na duži rok ipak nije predstavljalo veliko opterećenje za poreske obveznike iz ovog regiona. Posebno interesantan je bio deo postrojenja koji je zadužen za sakupljanje sekundarnih sirovina. U ovaj deo postrojenja građani dolaze sami iz svih delova Birmingema da bi na odgovarajući način predali otpad koji može da se reciklira. Upravnik postrojenja nam je rekao da vikendom redovi automobila budu i po dva kilometra, tako da građani čekaju i po sat-dva da dođu na red da odlože svoj otpad.
Odmah sam postavio pitanje kolike su cene ovih sekundarnih sirovina i kako ih meriti, pošto nisam video da građani mere težinu otpada pre odlaganja. Na to sam dobio odgovor da se odlaganje ovog otpada ništa ne plaća i da su građani samosvesni da je to što rade dobro za njihovu okolinu, pa da zato dolaze i na odgovarajući način odlažu otpad koji se može ponovo reciklirati. Na kraju je još zaključio da postoji dve vrste razmišljanja i načina da motivišete građane na ovako nešto. Jedan je da im uvedete drakonske kazne i veoma rigorozne kontrole. Drugi način je edukacija. Prema njegovim rečima, Birmingem se odlučio za ovaj drugi i edukacija je značajna stavka,koju grad Birmingem svake godine izdvaja iz budžeta kako bi edukovao mlade o načinima pravilnog ponašanja prema životnoj sredini i kako da je čuvaju.
Njegove reči i uputstva kako da se ophodimo prema životnoj sredini su mi ostale dugo urezane u pamćenje po povratku u Srbiju. Razmišljao sam kako je moguće da toliko nemamo osećaj za životnu sredinu, da toliko ne možemo da prepoznamo da otpad može da bude vrlo korisna sirovina i da toliko ne razmišljamo o tome šta će se desiti našoj ili njihovoj deci ako nastavimo ovako da radimo. U svakom slučaju, rešenje leži u nama i jedini način da damo pozitivne odgovore na ova pitanja je da svi činioci društva shvate da je čuvanje životne sredine neminovnost i da u tom procesu moramo da učestvujemo svi. Ja ću definitivno u tom procesu dati svoj doprinos. Nadam se da ćete i vi.