Znam da je poezija neophodna, ali nije mi poznato čemu? (Žan Kokto)
Ja sam u Rabatu.
Svi mi imamo, verujem, neku zemlju kojoj se rado vraćamo. Tako se meni, svaki put kada sam u Maroku, čini da je on umnogome „nešto drugo", ili, kako bi to Francuzi rekli, „pas comme les autres". A francuština je ovde prilično prisutna, kao komplementarnost koja obogaćuje (anglofili lamentiraju: Arabic is Morocco's official language, but French is widely taught and serves as the primary language of commerce and government), pa je valjda i to jedan od razloga više zašto se u Maroku tako prijatno osećam.
Poznato je da je, medju afričkim zemljama, Maroko (geografski) najbliži Evropi, jer je njegova najsevernija tačka udaljena od Španije - samo 14 kilometara! Toliko, naime, iznosi širina Gibraltarskog moreuza koji deli dva kontinenta (tako je Maroko više od dva puta bliži Evropi nego Velika Britanija, koju od Evrope razdvaja Lamanš u najužoj širini od - 34 km). Po vedrom vremenu, iz Tangera se vidi - obala Španije! (Svaki put kada mi se to dogodi, automatski podižem ruku visoko iznad glave i, mašući razdragano, uzviknem:¡Olé España! - mada ja nisam Španac).
Da je Evropa blizu znao je i isticao i kralj Hasan II (1929-1999), otac sadašnjeg kralja Muhameda VI i jedan od markantnih vladara Maroka, koji je jednom rekao: „Maroko je drvo čije se korenje rasprostire po tlu Afrike, a čije se lišće vijori na vetru Evrope". (Naravno, on je to izgovorio na francuskom, da bi ga Evropljani bolje shvatili: Le Maroc est un arbre dont les racines puisent dans le sol d'Afrique et dont le feuillage bruit au vent d'Europe).
Bez namere da pišem o socijalno-ekonomskom položaju Maroka, reću ću samo, namerno laički, da je sudbina tako htela da on bude jedna od retkih arapskih zemalja koja nema nalazišta nafte i/ili prirodnog gasa; ima samo nešto fosfata, koji se, pored ribe (jer zemlja izlazi na dve velike vode, Atlantik i Mediteran), smatra nacionalnim resursom. Stoga, budući veoma prostran i mnogoljudan (oko 35 miliona duša), teši se onim „da su njegovi ljudi njegov najveći potencijal". (Zaboravimo za trenutak činjenicu da je medju gastarbajterima u Evropi skoro najviše Marokanaca /samo ih je oko 2 miliona u Španiji/; ima to i svojih dobrih strana, svakako).
Moj marokanski prijatelj Hamid, berberskog roda, pomaže mi da neke stvari bolje razumem.
Ovom prilikom ukazaću na nekoliko marokanskih osobenosti: jednu knjigu (Goli hleb), jedno jelo (tažin), jedno piće (čaj od mente), jedan gradić (Šefšauan), jednog kralja (Muhamed VI) i jedan narod (Berberi).
JEDNA KNJIGA. Autobiografski prvenac književnika Mohameda Šukrija, pod nazivom „Goli hleb", šokirao je Marokance, negde u drugoj polovini prošlog veka. Radilo se o mladom čoveku berberskog porekla, koji je kao dečak sišao sa padina planine Rif u primorski i kosmopolitanski Tanger; nije znao čitati ni pisati, te će se opismeniti tek u svojoj dvadesetoj godini, kada je, anima candida, poželeo da bude učitelj i druge uči pismenosti. A onda je seo i napisao podužu priču o sebi, priču o turbulentnim dogodovštinama kroz koje je prošao prilikom odrastanja, prepušten sam sebi, na ulicama Tangera, kada se borio sa svakojakim teškoćama da bi preživeo. Budući da se rado družio sa hipicima i drugim belosvetskim osobama koji su u to vreme posećivale očaravajući Tanger, rukopis je pokazao nekom Amerikancu, koji je tu živeo; nakon manjih doterivanja, Amerikanac je rukopis preveo na engleski i sredio da se objavi u Londonu, pod nazivom For Bread Alone (1973). Sledio je francuski prevod (Le Pain nu, 1980), od strane jednog vrlo poznatog marokanskog književnika koji živi u Parizu, što je sve utrlo put romanu ka medjunarodnom uspehu. (Čovek koji je "otkrio" Šukrija bio je američki pisac, kompozitor, prevodilac i svetski putnik Pol Bouls, koji je bio istinski zaljubljenik u Tanger, proživevši u njemu preko 50 godina svog života). A kada je, potom, nakon mnogih odbijanja od strane marokanskih izdavača, knjiga objavljena na arapskom (Al-khoubz Al-hafi, الخبز الحافي, 1983), odmah je - zabranjena, i ta zabrana će trajati punih sedamnaest godina (1983-2000). Radi se o priči o odrastanju siromašnog mladića koji je došao „trbuhom za kruhom" u Tanger, priči u kojoj ima mnogo eksplicitnih opisa seksa i uzimanja droge (dečja prostitucija, pedofilija, silovanja, homoseksualnost, seksanje sa slučajnim prolaznicama, u svakom ćošku, u svako doba, uz pušenje hašiša/kifa i korišćenja alkohola). Pored toga, knjiga je posebno desakralizovala ulogu mladićevog oca, prikazujući ga kao parazita, barabu i kriminalca ("stvarao je decu da bi ih mrzeo, pa mu se čak dogadjalo i da im zavrće vratove"), što se smatra velikim prestupom u arapskom svetu. Ako se tome doda i da je knjiga pisana na plebejskom arapskom, sve su to bili razlozi da knjiga bude smatrana skandaloznom, ne samo u Maroku već i šire, u arapskom svetu. S druge strane, neki marokanski intelektualci dali su podršku Šukriju, smatrajući ga „marokanskim Čarlsom Bukovskim". Po pomenutoj knjizi, koja se danas smatra klasikom marokanske književnosti, snimljen je film Il pane nudo u italijansko-francusko-marokanskoj koprodukciji. (Uzgred, ova knjiga je prevedena na hrvatski kao Goli kruh, a kada će biti prevedena na srpski - to ne znam).
Da dodam još i to da je Šukri pisao, naravno, i druge knjige; družeći se, kao mlad i znatiželjan pisac, sa stranim umetnicima i piscima koji su posećivali piktoreskni Tanger, napisao je i tri kraće anegdotske biografije iz razgovora sa nekima od njih (Tennessee Williams in Tangier, Jean Genet in Tangier, Paul Bowles in Tanger). Naročito je zapažena knjiga o Tenesiju Vilijamsu, za koju mnogi kažu da predstavlja "a clear and incisive portrait of Tennessee" (pogovor je napisao sam Tenesi).JEDNO JELO. Za razliku od Egipta, Tunisa i još nekih arapskih zemalja, koje se ne odlikuju naročito poznatim nacionalnim specijalitetima, marokanska kuhinja se smatra rafiniranom, odnosno najboljom u Severnoj Africi po svojoj maštovitosti, raznolikosti i aromatičnosti. (Ponosni Marokanci će vam reći da su libanska i sirijska kuhinja šampioni na Arapskom istoku, dok je marokanska kuhinja bez premca na Arapskom zapadu).
Obed najčešće počinje nekom vrstom slane torte nadevene piletinom ili guščijim mesom, da bi se potom, poput "voza", nizala različita jela začinjena raznim začinima neverovatnih aroma, često uključiv i tažin, jelo koje se meni svidja. Kao desert služi se voće ili slatki kuskus, ili neki (često - za naš ukus preslatki) kolač.
„Tažin" (tajine/tagine) je jelo od mesa, povrća i još mnogo čega drugog, a može biti i samo od povrća, sa brojnim začinima; naziv je dobilo po okrugloj, plitkoj zemljanoj posudi, sa specifičnim poklopcem u obliku konusa, u kojoj se tradicionalno kuva i servira. Čovek biva impresioniran tom elegantnom i egzotičnom tažin-posudom kada se stavi na njegov sto i poklopac podigne sa odredjenom ceremonijom, kako bi se otkrilo, recimo, mirišljavo jelo od piletine kuvane sa povrćem, limunom i maslinkama i mnogim začinima. Tažin se sprema od jagnjetine, govedine, živinskog mesa ili ribe, uz dodavanje raznog povrća (luk, kelj, boranija, grašak, artičoka, krompir, šargarepa, tikvica, repa, paradajz, pirinač i drugo, kao i tvrdo kuvana jaja i ne znam šta više). Pored svega toga dodaje se i voće (datule, limun, suve šljive, suvo groždje, jabuke, dunje, pečeni badem), a začinjava se alevom paprikom, peršunom, kuminom, šafranom, kimom, biberom, belim lukom, korijanderom i djumbirom. Naime, Maroko uživa glas zemlje "1001 začina", od kojih su mnogi egzotični i mogu stvoriti različite ukuse. (Neke začine uvozi, a mnoge sam proizvodi, kao što su cimet, kumin, djumbir, biber, paprika, sezam, korijander, peršun, šafran, menta i drugi). Uz jelo se služi domaći hleb od pšeničnog ili ječmenog brašna. Poslužuju se mineralna voda, limunada, mleko sa ukuvanim bademima i sveže iscedjeni sokovi, naročito od citrusa, nara i groždja, koji se aromatizuju vodicom od latica ruže ili cvetova pomorandže.
Ako imate čast da budete gost u kući nekog dobrostojećeg domaćina, to najčešće biva izuzetan doživljaj. Ambijent je umnogome istočnjački još od ulaza; u dvorište sa palmama i ukrasnim šibljem stiže se kroz bele hodnike sa lukovima, u kojima se širi miris jasmina i čuje žubor vode sa fontana. Ako je vreme kada pomorandže cvetaju mirisi su posebno prijatni. Unutra, zidovi salona su prekriveni mozaicima-arabeskama najrazličitijih boja (obično dominira plavo/zelena), a sedi se na svilenim jastucima i jede za niskim stolovima. Prvo posluženje se nudi iz povećih srebrnih poslužavnika, sa bareljefnim šarama. Naravno, gostoljubiva atmosfera se može osetiti i u mnogim hotelima.
(Evo četiri recepta za tažin-jela. Prvi je sa piletinom, drugi sa jagnjetinom i suvim šljivama, treći sa ribom, a četvrti je berberski tažin sa povrćem).
JEDNO PIĆE. Japanci su poznati po svom ceremonijalu za čaj, a svojevrstan ceremonijal serviranja čaja imaju i - Marokanci. Dobro, taj ceremonijal je manje sofisticiran, ali ne i manje važan za one koji uživaju u pijenju čaja, jer je njegovo ispijanje sa porodicom i prijateljima jedan je od najvažnijih dnevnih rituala. Naime, svaki ručak završava se veoma jakim (i slatkim) čajem od nane (Le thé à la menthe,), koji se sprema od kineskog zelenog čaja i svežih listića nane; kažu i da pomaže varenju. Ko hoće, može dobiti preslatak čaj od badema, ili neki drugi. (Primetno je da se na severu zemlje pije veoma sladak čaj, dok je sve manje tako kada se ide prema jugu). Pored toga, čaj se nekoliko puta pretače iz fildžana u fildžan da se na kraju, kada se sipa u staklenu čašu, na površini čaja stvori bogata pena. Drugim rečima, Marokanci vole čaj sa mehurićima, pa ga zato sipaju (najmanje dva puta) držeći čajnik visoko iznad šolja/čaša kako bi se omogućilo spajanje tečnosti sa vazduhom. (Čest je običaj i da trgovci u prodavnicama služe svoje mušterije čajem).
JEDAN GRADIĆ. Na predlog Hamida, posetio sam srednjovekovni Šefšauan (Chefchaouen), u području planine Rif, na stotinu kilometara od Tangera. Kažu da je taj slikovit grad naseljen krajem petnaestog veka, kao planinsko utočište Mavra i Jevreja, koje su iz Španije proterali katolički monarsi. Medina tog grada je jedna od najlepših u Maroku, s tim što su kuće često obojene u plavo. Ima lepu džamiju iz 17. veka, sa četvrtastim minaretom (što izdvaja Maroko od drugih islamskih zemalja, u kojima su minareta - okrugla). A svuda ima mnogo dudova, u čijem hladu se kriju prijatni kafići, u kojima se može uživati u ispijanju osvežavajućeg čaja od mente.
Šefšauan je poznat i kao jedan od glavnih marokanskih proizvodjača droge; hašiš/kif se može naći na pijacama, uz ostale trave, začine, voće i povrće, ili vam ga nude na ulici. Pušenje je formalno zabranjeno, ali se veoma praktikuje. (Napomena: pre nekoliko godina, ovde, na B92, je bio objavljen jedan blog pod nazivom "Zeleni, zeleni Maroko", u kome je, pored ostalog, bilo navedeno: "...drevne gradske Medine, zidane na bregu, urbanizovane uskim sokacima, bazarima, arapskom muzikom i polumrakom ...Visoke planine na Istoku, plantaže konoplje, šverc, krijumčarski kanali i velike pogače masnog hašiša ...Hašiš je u Maroku tradicionalan, ali i zabranjen, kazne za strance su više meseci zatvora, uz folklorno batinanje tabana ...ali bilo je mesta, gde se duvanje toleriše". Taj opis bi se u priličnoj meri mogao odnositi i na gradić Šefšauan).
JEDAN KRALJ. Marokanski kralj Muhamed VI je apsolutni monarh - koji po ustavu vlada i upravlja zemljom. Tron se ovde smatra simbolom suvereniteta i jedinstva zemlje. (Hamid, uvek nasmejan, sa dozom blage ironije, kaže mi da u Maroku "sve počinje i zvršava se kraljem", a pridev "nacionalni" je istovetan sa pridevom "kraljevski". Kada ga ja pogledam radoznalo, on odgovara, sa osmehom, da sebe ne smatra antimonarhistom, ali da Berberi imaju izreku: postoje četiri stvari kojima nikada ne treba verovati: kralju, moru, sreći i ljubavi). Marokanska monarhija se smatra jednom od najstarijih u arapskom svetu, a kralj važi za direktnog potomka proroka Muhameda. Muhamed VI došao je na presto 1999. godine, u svojoj 36. godini života. Pripada dinastiji Alauita, koja neprekidno vlada Marokom od 1640. godine. Pored toga što je vrhovni komandant vojske, on je u isto vreme i verski poglavar (amir al-muminin); veruje se da je ta kraljeva verska uloga krucijalna u borbi protiv religijskog ekstremizma. Iako je Maroko islamska zemlja (suniti), gradjanski život je regulisan prema hrišćanskom (gregorijanskom) kalendaru. Naime, za razliku od mnogih muslimanskih zemalja, vikend u Maroku se sastoji od subote i nedelje. Drugim rečima, petak nije praznik (mada državne službe imaju produženu pauzu za ručak, kako bi vernici, ako hoće, mogli obaviti svoju molitvu). Samo se striktno religiozni život odvija prema Hegiri, muslimaskom kalendaru. Pošto je ustavom islam proglašen državnom religijom, o sekularnosti države su uglavnom ne govori.
(Sa spoljnopolitičkog aspekta, kralj nastoji da Maroko bude umerena arapska zemlja; održava dobre odnose sa velikima, u prvom redu sa SAD i EU; priželjkuje da postane regionalna sila. Medjutim, Maroko je proglasio suverenost nad Zapadnom Saharom, koja je ranije bila španska kolonija, i drži najveći deo njene teritorije još od 1975. godine. S tim u vezi, ima kontinuelno rdjave odnose već više od trideset godina sa svojim velikim susedom Alžirom, koji podržava nezavisnost Zap. Sahare, a za Maroko je to njegova teritorija, te neprestano ističe "da neće nikada ustupiti ni jedan pedalj svoje Zapadne Sahare, neotudjive i nedeljive"). Naime, problem Zap. Sahare je alfa i omega marokanske spoljne politike.
Muhamed VI, koga popularno zovu M6, važi za mladog i ambicioznog vladara, koji želi modernizovati/ demokratizovati kraljevstvo, vodeći pritom računa, koliko se to može, da ne dira previše u tradicionalne običaje. Studirao je pravo i doktoririao u Francuskoj (Univerzitet u Nici), sa tezom "Odnosi EU i Arapskog Magreba" (La coopération entre la Communauté Économique Européenne et l'Union du Maghreb Arabe) . Oženjen je, ima sina i kćerku. (Hamid voli ponekad da mi setno kaže da se marokanski kralj tradicionalno uvek ženio sa Berberkom - tako je i majka kralja M6 Berberka, ali je baš on napustio tu tradiciju - sudbina je tako htela - i oženio se punokrvnom Arapkom). Njegovo bogatstvo procenjuje se na oko 2 milijarde US dolara, što ga čini jednim od bogatijih svetskih monarha.
Priča se (believe it or not) da je jedna Srpkinja, sa francuskom vrhunskom naobrazbom, bila guvernanta sadašnjem kralju i njegovom bratu Rašidu, za neko vreme, kada su bili mali. Priča ide dalje da je jednom prilikom, kada je pokušan atentat na njihovog oca, kralja Hasana II (bilo je dva pokušaja ubistva kralja Hasana II), srpska guvernanta telom svojom prekrila dva mala princa, kako ne bi bili povredjeni, kako od puščanih zrna tako i od lomljave stakla i pada plafona... A da li se kralj M6 danas seća svoje srpske guvernante, to ne znam.
JEDAN NAROD. U dalekoj prošlosti veći deo teritorije današnjeg Maroka naseljavali su Berberi . Arapi su ih pokorili u VII veku i nametnuli im svoju veru i kulturu. Ipak, Berberi su u priličnoj meri zadržali neke svoje osobenosti, uključiv i jezik. Medjutim, imajući u vidu da su se vekovima mešali sa Arapima, danas se Berberi identifikuju pre po osnovu jezika nego rase. S druge strane, berberski jezik (sa mnogim dijalektima) je prvenstveno govorni jezik, a njegova pisana forma je malo poznata i retko se koristi. (Hamid mi kaže da su Berberi pre nekoliko godina doneli tzv. "Deklaraciju iz Meknesa" s predlogom da se uvede - latinica, što je naišlo na velike otpore islamista i nacionalista. Čule su se izjave u smislu: "Da - arapskoj grafiji, ne i hiljadu puta ne latinskoj grafiji", "Latinska ruka u berberskoj rukavici", "Arapska grafija je autentična za berbersku kulturu, dok je latinica inostrana i besplatno služi projektu vesternizacije", kao i "Arapska grafija je povezujući faktor marokanstva". S tim u vezi, čak je optužena Francuska da podstiče Berbere da prihvate latinično pismo, kako bi time dalje širila uticaj frankofonije (sic). Tom zahtevu islamista "da bi uvodjenje latinice oskrnavilo svetost arapskog pisma", te da bi čak vodilo dezintegraciji Maroka, prihvatili su i neke druge političke partije, te je za sada taj predlog rešavanja pisma ostavljen za kasnije: u medjuvremenu, kralj M6 je u Rabatu dekretom osnovao "Kraljevski institut za berbersku kulturu /Institut Royal de la Culture Amazighe/, jer slične institucije ranije nije bilo, koja treba da vodi brigu o berberskim kulturnim osobenostima. Takodje, Berberi povremeno traže da se promeni naziv "Arapski Magreb", koji se uobičajeno čuje i koristi, pošto smatraju da ne odgovara etničkoj strukturi Magreba, koji nije samo arapska, nego je i berberska).
Da dodam još i to da se generalno smatra da su Berberi manje ortodoksni od Arapa.
Računa se da su berberske zajednice najbrojnije u Maroku (40 posto od ukupnog stanovništva) i Alžiru (30 posto), dok ih je, recimo, u Tunisu samo oko 1 posto.
Ako ostavimo po strani Rabat (prestonica) i megalopolis Kazablanku (trgovina, industrija, luka) dva najlepša grada u Maroku jesu berberski Marakeš i arapski Fes (ovaj drugi mnogi smatraju kulturno- religijskim centrom). Ja sam, lično, veliki zaljubljenik u - Marakeš (Marrakech).
Marakeš je nekadašnja prestonica Maroka; nastao je u 11. veku, i od njegovog imena potiče i samo ime Maroka. Grad ovako duge istorije bio je stecište mnogih kultura, te predstavlja čudan spoj berbersko-arapskog mentaliteta i evropskog duha. Smešten je na obroncima Srednjih Atlaskih planina, te ima lepu okolinu. Danas privlači kako svojom arhitekturom (Crveni grad) tako i ekskluzivnošću njegovih stalnih žitelja, ali i onih povremenih, iz sveta džet-seta (tu dolaze i borave i veliki svetski glumci, modni dizajneri i druge poznate ličnosti koje imaju dosta para, kao i predstavnici mnogih monarhija, bivši kraljevi i svrgnuti prinčevi). Vila Iva Sen-Lorana služi kao muzej i botanička bašta, koju turisti rado posećuju. Tako je Marakeš glavni turistički grad u zemlji. Nudi zabavu i provod koji se retko gde mogu sresti. Naročito je zanimljiv glavni trg Džamaa El-Fna (Jamaâ El Fna), koji se smatra za najautentičniji marokanski trg, a svakako je i jedan od najlepših/najzanimljivijih u Sev. Africi.Sticajem okolnosti, ja se mnogo družim sa Berberima u Maroku.
P. S. Think Morocco!
Jer je Maroko izuzetan. Mene zaboravite.