Nedelja. 01.05.1994. godine. Šesti krug, krivina Tamburello, bolid ekipe Vilijamsa izleće iz krivine i brzinom od oko 300 kilometara na sat se zabija u zid. Pre tačno 17 godina na ovaj način je poginuo jedan od najvećih vozača svih vremena, Ajrton Sena.
Vikend na Imoli te 94 će ostati upamćen kao jedan od najgorih vikenada u istoriji automobilizma i sporta uopšte. Sve je počelo u petak, kada je Rubens Barikelo doživeo ozbiljan udes. U subotu je Roland Racenberger poginuo na skoro istom mestu kao i Sena u nedelju. Događaji na Imoli će zauvek izmeniti Formulu 1, koja će nakon Imole neuporedivo vise pažnje posvetiti bezbednosti vozača. Ipak, kasno za Racenbergera i Senu.
Sena je debitovao na trci za Veliku nagradu Brazla 25.03.1984. vozeći za Toleman. Ukupno je vozio 161. trku (pored Tolemana za Lotus, Meklaren i Vilijams), od kojih je 108 završio. 65 puta je u kvalifikacijama osvojio pol poziciju. 80 puta se našao na podijumu. 41 put kao prvi. Osvojio je tri šampionske titule. Danas Sena ne drži nijedan od rekorda Formule 1, najveći broj istih su u vlasništvu Mihaela Šumahera, ali mnogi ljubitelji ovog sporta, pre svega zbog načina na koji je vozio, i dan danas Senu smatra najvećim svih vremena.
Međutim, nije Sena bio veliki samo zbog svoje vožnje, Sena je pre svega bio veliki čovek. U kokpitu bolida posle nesreće u Imoli nađena je austrijska zastava koju je Sena želeo da podigne na podijumu posle pobede u znak sećanja na Racenbergera. Na stazi Spa Frankošamp 1992. godine , kada je tokom slobodnog treninga Erik Koma imao udes, Sena je stao, izašao iz bolida i olupini bolida da bi sprečio da se bolid zapali. Isto se desilo i godinu dana kasnije, takođe na trci za Veliku nagradu Belgije, kada je spasio Alesandra Zanardija.
Posle Senine smrti otkriveno je da je godinama davao milione dolara humanitarnim organizacijama koje pomažu deci. Njegova porodica je novembra 1994. godine osnovala Instituto Ayrton Senna sa fokusom na obezbeđivanje obrazovanja najsiromašnijim slojevima u Brazilu.
Ovaj Brazilac, posle čije pogibije je u Brazilu bila proglašena trodnevna žalost, čijoj sahrani su prisustvovali milioni ljudi i kome je fudbalska reprezentacija Brazila posvetila titulu sa Svetskog prvenstva u SAD, je i dan danas inspiracija mnogim mladim ljudima i svakako predstavlja primer kako jedan sportista treba da se ponaša i kakav čovek treba da bude.