MYTH vs. LEGEND

E, jes malo pretenciozan naslov za jednu priču iz istorije bodi bildinga od tamo neke davne 1972. ali pokušaću da isti opravdam - upravo pričom.

Ovo je samo  jedan od onih epskih duela kakve svaki sport ima u svojoj istoriji ...

Al' za početak, nekoliko ličnih fleš bekova kao uvod...i upoznavanje sa akterima ...
Korjeni mog inficiranja svjetom u kome obitavaju ljudi atletske građe i mišićavog izgleda su definitivno bili stripovi o superherojima, s tim da je moj prvi susret sa prikazom nekog ljudskog bića koje ima loptasta ramena i pločaste grudi, uz obavezni six-pack, bio strip o Bleku Steni.
Onda su redom naišli Fantom, Lotar (Mandrakov snažni ortać), Superman, Betmen, Konan, Tor, Den i mnogi mnogi drugi, svi u extremnoj formi, napumpani, zategnuti i jaki za popizdit ... a zatim se pojavio Hulk i ja sam konačno shvatio kako bih zaista želio da izgledam. :))

... Fast Fwd ...

Sledeći ključni sastojak cijele priče je bio film Stay Hungry (iz 1976). Tu sam prvi put ugledao Arnold Schwarzenegger-a, mada nisam tada znao ni ko je on, ni kako se zove. Čini mi se da je u tom filmu glumio samog sebe, kao bildera koji se sprema za takmičenje Mr.Universe. Osim što sam bio zadivljen time što sam se po prvi put osvjedočio da ljudi zaista mogu tako da izgledaju, najviše me fasciniralo to kako mu je grudni koš štrčao pola metra ispred brade. Često bih, tih dana, stavljao raširenu šaku ispred sebe zamišljajući kolika bi moja prsa morala da  budu u tom slučaju. Pa, između mene i mog dlana,  mogao je da stane još jedan ja. ...

Fascinacija pomenutim likovnim stilom i fizičkim izgledom i s druge strane pubertetsko interesovanje o slici sopstvenog tijela, doveli su do toga da svoje prve tegiće, dvije bućice od po 4 kg dobijem za 14. rođendan. U tom nekom istom periodu naručio sam i knjigu „Atletska Gimnastika" od dr. Milana Čabrića.

Moj prvi pokušaj rada s tegovima se sastojao u tome da sam uradio jedno desetak serija pregiba do otkaza za lijevi i desni biceps i ništa posebno, istuširao se, večerao i zaspao kao i obično ... sutradan ujutro, oko 7:30, probudio me  oštar bol  koji je sjevao iz mojih ruku. Dobio sam takvu upalu mišića da su mi ruke visile sa ramena , polusavijene i ukočene kao da su u gipsu. Svaki pokret sa njima predstavljao je zasebnu agoniju.
Pošto je, za ručkom, primjetio da nisam u stanju da prinesem kašiku ustima, nit da je spustim u tanjir, a da pritom ne pravim bolne grimase, dobio sam znalački savjet od svog oca - ako ti se ovako nešto ponovi, tegovi lete iz kuće !
To je kasnije postala okosnica moje filozofije weightliftinga ... Fast Fwd ...

... Sa 18 godina bataljujem vaterpolo koji mi je išao relativno dobro (hehe, evo me zvučim kao Strongi) i odlazim pravo u teretanu, što je za dalji tok priče sasvim nebitno, kao i jedna traumatična emotivna epizoda, i par neobjašnjivih pojava vezanih sa eksperimenjem sa lakim drogama ...
Bilo kako bilo, ja sam u kratkom vremenskom razdoblju progutao „masu" kjniga,časopisa, brošura o vjezbanju (sječate li se onih čuvenih od Petra Čelika i Nenada Brkića), hoću reći svega živog što je bilo vezano za bb. Kasnije, slaganjem svih tih sličica, informacija, priča, postera (zaljeplenih po sobi) upoznavanjam sa biografijama čuvenih takmičara, jednostavno stvorite predstavu o tom jedinom ultimativnom pitanju na kraju cijele priče - a, ko je tu najbolji baja u teretani?

Najbolji od najboljih među suvom elitom samog krema profesionalnog bb, svake godine, jednom, negdje u jesen, pokažu svoja dostignuća u „razvoju" tijela, na Mr.Olympiji.
Takmičenju koje je 1965. začeo Joe Weider (čuveni otac (ali i majka, pa i maćeha) bodibilding šampiona).  Saznao sam, naravno, i da je onaj baja iz filma bio sedmorostruki osvajač Mr.Olimpije, legenda bodibildinga, austrijski hrast ...

Fast Rew ...
... U doba kad se mladi, ekstra perspektivni Arnold Schwarzenegger, doselio u USA iz Evrope, kao Amaterski svjetski prvak i Mister Universum, profesionalnom scenom amerike je dominirao Sergio Oliva „The Myth", bivši dizač tegova u kubanskoj remprezentaciji, koji je jednom prilikom pobjegao iz trening kampa, pritom bio i ranjen (prvi od dva puta u svom životu), ali se ipak dokopao zemlje Amerike. Nastavljajući da vežba u USA, Oliva ekstremno brzo napreduje, pretvarajući svoje tijelo u pojavu koju do tada svijet još nije vidio. Njegovi iscrpljujući treninzi, uz težak fizički rad kojim se izdržavao (kao kopač kanala i lučki radnik) i ogromne količine kalorija s kojima se oporavljao, a sve to zajedno prikopčano na njegov „mutantski" genetski potencijal, doveli su njegovu fizičku strukturu na takav nivo u odnosu na ostale bildere tog doba, da se govorilo da Oliva uopšte ne mora da pozira na takmičenju, dovoljno je samo da izađe na binu, malo odstoji i odnese trofej kući.

Kao dvostruki Mr.O ('67., '68.) , Oliva pobjeđuje mladog Arnolda 1969 (jedini Arnoldov poraz na ovom takmičenju, a osvajao ga je kasnije 7 puta) . Malo Olivinog opuštanja, uz Arnoldovu nesalomljivu ambiciju i paklen rad, dovode do toga da je stanje među njima dvojicom na Mr.O 1970. bilo mnogo izjednačenije. U jednom trenutku dok su odrađivali uporedni slobodni pozing na pozornici, Arnold je zagrlio Olivu I rekao mu - Dosta je bilo, umorio sam se. Na to se Oliva pokupio sa bine, a Arnold ostao da odradi par svojih najefektnijih poza. Arnold osvaja titulu sudijskim preglasavanjem za jedan glas, Oliva u afektu optužuje cjelokupno rukovodstvo IFBB za rasizam I biva kažnjem jednom godinom suspenzije.                                                    
Napominjem da su u ta vremena obično samo par takmičara ozbiljno pretendovala za osvajača statue Sandowa. Arnold, po slijedu stvari, bez problema (zvanog Oliva) osvaja Mr.O. 1971.
Dugo isčekivani revanš se odvija upravo u Esenu, gradu epicentru njemačkog bodi bildinga. Sala je primala 15 000 gledalaca, a karta se nije mogla nabaviti mjesecima unazad .
Dvije godine Oliva je živio i trenirao za osvetu, Kada je napokon izašao na scenu u Esenu, u publici je nastao  muk, a zatim su sa prvom izvedenom pozom (rukama podignutim iznad glave) započele  ovacije...

Svima je bilo jasno da je Oliva nedodirljiv ovog puta. Arnold je bio dobar, ali pomalo tanjušan za masivnog Kubanca. Čak je i Arnoldov dobar drug i trening partner, Franco Columbo, izjavio da je Oliva bio daleko ispred svih  te večeri. I dok se takmičanje odvijalo po zacrtanom redosljedu, obavezni program, uporedna poziranja, slobodni program, polufinale ...sudijskom žiriju stiže diskretna, sasvim kratka poruka od Ben Weider-a (Joevog Brata, i predsednika IFBB) - Arnold must win!
Tako i bi ... i 15.000 ljudi, većinom Arnoldovih sunarodnika, počinju horski da zvižde i negoduju na ovakvu odluku sudija. Petar Čelik, koji je prisustvovao tom događaju je pričao kako je, dok su svi  na nogama, protestovali u gledalištu, jedan čovjek pored njega  mirno stajao i aplaudirao.
- Zar vi stvarno mislite da je Arnold bio bolji? - upitao ga je PČ
- Pa, zar to nije očigledno.
Taj čovjek je naravno bio Arnoldov otac.

Da, stvari su bile odlučene i uloge podjeljene mnogo  prije nego što se išta i odigralo. Jednostavno Arnold, kao visok, perspektivan i dobro izgledajući bijelac, je bio idealan maneken promoter koji je trebao da pomogne Weiderima u širenju njihovog carstva. On je to kasnije savršeno odradio i još bolje naplatio. (Đavolski) dil koji su Joe i Arnold sklopili tih dana napravio je od bodibildinga svjetski popularan vid rekreacije, sastavni dio mnogih lifestyle  programa, ogroman biznis, doveo milione vježbača po džimovima širom svijeta. Sve ostalo u vezi sa Arnijem je legenda o kojoj se gotove sve zna kao i njegova legendarna sposobnost da  gazi preko leševa (nisam mislio na filmove).o kojoj se ne zna tako puno.

Sergio je nakon tog takmičenja napustio IFBB, dugo se takmičivši po manje poznatim federacijama, sve dok mnogo godina kasnije nije zakopao ratnu sjekiru sa klanom Weider. Usput je odradio 25 godina službe u čikaškoj policiji, još jedanput bio ranjen (ovoga puta od strane svoje žene koja ga je upucala iz njegovog službenog pištolja povodm svađe oko toga čiji je red da izbaci smeće ???),  Ko zna kako bi prošao bez onolikih pektoralisa.

Kao povratnik na Mr.O. scenu 1984, biva poražen od velikog šampiona i gospodina (što je u bb svijetu prava rijetkost) Li Henija kojem je upravo on bio idol u danima kada je ovaj počinjao sa treninzima.

Veliki Li je tom prilikom  izjavio - Ja sam osvojio titulu, ali MIT jednostavno ne možete pobjediti.

ko je pročitao (a i ko nije :)) nek svrati poslije na žurku