Kultura| Literatura| Ljubav| Umetnost

[55] PETKUTIN I KALINA

bojan ljubomir jugovic RSS / 09.05.2011. u 10:13

„...Prijedorski teatar mi je ponudio ono čega se 'veliki' teatri boje. Ponudio mi je da preko maštovitog i inspirativnog Pavićevog teksta artikuliram vlastito osjećanje nekih, meni bliskih, oblika teatrovanja...“

Gradimir Gojer

petkutin-i-kalina-premijera-2.jpg      Ukoliko publika u teatru nekoliko puta aplaudira u toku same predstave, prije njenog formalnog završetka – to znači ili da komad odlično funkcioniše ili da ipak postoje izvjesne slabosti u njemu koje izazivaju želju da se igra prijevremeno okonča. Upravo to se sinoć desilo u Pozorištu Prijedor koje je u saradnji sa gostujućim glumcima produciralo izvođački zaista veoma zahtjevnu teatarsku adaptaciju tekstova našeg proslavljenog pisca Milorada Pavića [1929-2009] pod nazivom „Petkutin i Kalina“ koje je strukturalno, najvećim dijelom bazirano na drami „Pozorišni jelovnik: Zauvek i dan više“ [1993] ali produženo, prošireno i obogaćeno (?!) brojnim fragmentima iz romana „Hazarski rečnik“ [1984], „Predeo slikan čajem“ [1988], priča „Silazak u Limb“ [Gvozdena Zavesa, 1973], „Šekspirov vrt“ [Izvrnuta rukavica, 1989] i to sve u prilično doslijednoj interpretaciji osnovnog teksta ali i ličnom, autorskom, čini se, beskompromisnom pristupu i adaptaciji respektabilnog sarajevskog reditelja Gradimira Gojera, koji je nesumnjivo - otvoreno i iskreno pokazivao je to sinoć u svom obraćanju publici - veliki poštovalac i ljubitelj Pavićevog magičnog proznog svijeta, njegovog originalnog jezika i specifičnog spoja nesputane mašte i akademske erudicije [„Milorad Pavić je najznačajniji srpski pisac druge polovine XX vijeka... okomica srpske duhovnosti...“.]

230291_2012896438042_1112714589_32472563_1586632_n.jpg    Paradoksalno, u današnjem sve većem raskoraku između stvarnosti koju živimo i Pavićeve umjetnosti, čini se da je sinoćna premijera, istovremeno bila s jedne strane veliki praznik „teatrovanja“ sa bogatstvom i punoćom svih scenskih elemenata i izraza, a sa druge - sam u sebe zatvoren filosofsko-akademsko-poetski-larpurlart spektakl koji teško uspijeva, ako ne da komunicira a ono bar da drži pažnju, prosto nešto što bi se bez okolišanja i uvijanja moglo nazvati – čak i promašajem. Dakako, bio je to praznik teatra za malobrojne istinske ljubitelje umjetnosti i poznavaoce Pavićevog književnog opusa a promašaj [moram to da kažem] za prosječnu, zbog realnih okolnosti ionako prorijeđenu, pozorišnu publiku koja je, sudeći prema reakcijama, ipak doduše na momente uživala u lepršavoj, pristupačnijoj igri osnovnog teksta, a zamarala se u napornim, prečestim i predugim, deklamovanim fragmentima iz gorepomenutih proznih dijela [odrednice poput Princeza Ateh, Hazari, ishod hazarske polemike prema Zelenoj knjizi, razlika između Muškog i Ženskog primjerka „Hazarskog rečnika“ itd.] a upravo ova druga je na sinoćnoj premijeri u Prijedoru bez sumnje bila u većini; rezultat: izlaska glumaca na bis zbog neprekidnog [bez pauze između činova!] tročasovnog trajanja nije bilo, rijetke iskrene reakcije - smijeh i aplauze, očekivano, izazvale su uglavnom lepršave igre glumaca kao i [ah, klasika!] sočne opaske poput „Žena bez dupeta k'o selo bez crkve.“ i sl.; nakon drugog sata trajanja predstave počeli su poput svitaca da svijetle u mraku gledališta brojni ekrani mobilnih telefona – sasvim razumljivo publika je gledajući na sat nestrpljivo iščekivala kraj.  

      Kao neko ko je tek sklon umjetnosti, iznoseći jedino svoj subjektivni doživljaj „Petkutina i Kaline“ mogu da kažem da sam uživao u realizaciji većine sinoć viđenog i bez obzira na određene propuste želim da iskreno pozdravim hrabre napore upravnika, radnika i spoljnih saradnika Pozorišta Prijedor u njihovom bavljenju kulturom i umjetnošću te ovim putem čestitam im na posvećenosti i predanosti zahtijevnom zadatku. Biće možda interesantno pratiti razvoj i budući život ove predstave, njen prijem u stručnoj javnosti, prave kritičke ocjene i eventualne uspjehe na festivalima igre i sl.

  petkutin-i-kalina-premijera-5.jpg   Sinoć u Prijedoru bilo je zanimljivo gledati i slušati Pavića i na ekavici [uvodna čitanja dvije priče „Plakida“ i „Plava Džamija“ u foajeu teatra i neki deklamovani fragmenti u samoj predstavi] kao i na ijekavici [dijalozi u glavnom dramskom komadu]; dopala mi se vizuelna ravnoteža između svedenih [hazari, učenici] i raskošnih [Tetka Anastasija, Majka] te orijentalnih [Masudi, Paša]  kostima iskusnog scenografa i kostimografa Vanje Popović [sarajevski Kamerni teatar 55], raznovrsnost brojne rekvizite i detalja dekora [vizantijske ikone, viola da gamba, maske, menora sa upaljenim svijećama, antički nadgrobni spomenici, hazarski ćup, sablje itd.] kao i širok dijapazon zvučnih efekata i izabrane prateće muzike koja podcrtava atmosferu različitih, i vremenski i prostorno udaljenih kultura [tek mali usputni detalj koji sam zapazio: često se ponavljaju uvodni taktovi numere „Welcome home (Sanitarium)“ grupe Metallica u izvođenju kvarteta Apocalyptica].

      Pored naslovnih uloga [Kalinu tumači Ljiljana Čekić a Petkutina Darko Cvijetić] od generacije mlađih glumaca Pozorišta Prijedor izdvojio bih igru energičnog Siniše Vučićevića [Učenik, Mladić], kao i Sabine Halilović [Prva Sestra, Učenica, Duša] a od provjerene i iskusne starije garde  svakako glumicu Narodnog pozorišta Republike Srpske Radenku Ševa [Tetka Anastasija, Sofija],  Radenka Bilbiju [Pavić, Avram Branković] i gostujućeg glumca Beogradskog dramskog pozorišta Slobodana Ćustića [Averkije Skila, II kamenorezac].

      Premijeru je svojim prisustvom uveličala i Jasmina Mihajlović, supruga Milorada Pavića.

 

[ fotografije: www.gradprijedor.com ]



Komentari (15)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

fantomatsicna fantomatsicna 10:32 09.05.2011

Numero Uno

Bilo bi interesantno znati kako se njegovoj supruzi to dopalo.Izgleda dosta ambiciozna predstava za Prijedor.Volim Pavica ..on mi je kao ovaj njegov osmeh:)
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 10:47 09.05.2011

Re: Numero Uno

Izgleda dosta ambiciozna predstava za Prijedor.


Sigurno da jeste, to je jedan skromni mali teatar ali
posvećen i osvaja nagrade. Kultura je danas svuda na udaru, ali
ovi ljudi se sjajno bore

Volim Pavica



Evo Tomaža Pandura


koksy koksy 16:36 09.05.2011

Re: Numero Uno

Jesenas je Pozorište Prijedor postavilo - opet u Gojerovoj režiji - Kišovu "Grobnicu" i, bar što se mene tiče, to nije funkcionisalo (bez obzira što je ta predstava dobila kasnije nekoliko nagrada na raznim festivalima).
Verujem da ću imati priliku da pogledam i ovo mada Gojerovu poetiku prilično teško varim.
Dozvoljavam da je do mene ali - prosto je tako.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 18:34 09.05.2011

Re: Numero Uno

Jesenas je Pozorište Prijedor postavilo - opet u Gojerovoj režiji - Kišovu "Grobnicu" i, bar što se mene tiče, to nije funkcionisalo (bez obzira što je ta predstava dobila kasnije nekoliko nagrada na raznim festivalima).
Verujem da ću imati priliku da pogledam i ovo mada Gojerovu poetiku prilično teško varim.
Dozvoljavam da je do mene ali - prosto je tako.


Da, čitao sam, ovo je mislim četvrta režija koju potpisuje u Prijedoru. Nisam gledao Gojera ranije, ovo što sam vidio - djeluje prilično beskompromisno. Kažem, da nisam od ranije ljubitelj Pavićeve književnosti zaista ne znam kako bi se proveo. Hvala na komentaru Koksy!
koksy koksy 19:54 09.05.2011

Re: Numero Uno

bojan ljubomir jugovic
Jesenas je Pozorište Prijedor postavilo - opet u Gojerovoj režiji - Kišovu "Grobnicu" i, bar što se mene tiče, to nije funkcionisalo (bez obzira što je ta predstava dobila kasnije nekoliko nagrada na raznim festivalima).
Verujem da ću imati priliku da pogledam i ovo mada Gojerovu poetiku prilično teško varim.
Dozvoljavam da je do mene ali - prosto je tako.


Da, čitao sam, ovo je mislim četvrta režija koju potpisuje u Prijedoru. Nisam gledao Gojera ranije, ovo što sam vidio - djeluje prilično beskompromisno. Kažem, da nisam od ranije ljubitelj Pavićeve književnosti zaista ne znam kako bi se proveo. Hvala na komentaru Koksy!


Sticajem okolnosti ja relativno često boravim u tim krajevima i treba primetiti da to Pozorište, s obzirom na prilično mali ansambl, radi prilično uspešno. Od onoga što sam do sada gledao bilo je, naravno, dosta kiča i promašaja ali i sasvim solidnih, neretko i vrlo dobrih predstava. Vrlo je zapažena njihova postavka Kovačevićeve "Srpske drame" od pre nekoliko (vah nekoliko - dosta!) godina a u prošloj sezoni lepo je - opravdano - primljen Lalićev "Heroj nacije".
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:00 09.05.2011

Re: Numero Uno


bojan ljubomir jugovic
... Kažem, da nisam od ranije ljubitelj Pavićeve književnosti zaista ne znam kako bi se proveo.


Srećom, ima nas mnogo (njegovih ljubitelja).
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 20:33 09.05.2011

Re: Numero Uno

vladimir petrovic


Srećom, ima nas mnogo (njegovih ljubitelja).


Sjajno Vladimire! Tema baš za tvoj blog.
Jesi li možda već pisao nešto o tome?
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:11 09.05.2011

Re: Numero Uno

bojan ljubomir jugovic
... Sjajno Vladimire! Tema baš za tvoj blog.
Jesi li možda već pisao nešto o tome?


Nisam pisao, ali imam nameru, mada ne baš uskoro.
U svakom slučaju, sa zanimanjem pratim svako pisanje, odnosno svaku informaciju o Paviću.

Ne samo da volim njegove knjige, već se divim i njegovim prevodima Puškina i Bajrona.


Pavićeva bista u Moskvi
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 09:34 10.05.2011

Re: Numero Uno

Nisam pisao, ali imam nameru, mada ne baš uskoro.
U svakom slučaju, sa zanimanjem pratim svako pisanje, odnosno svaku informaciju o Paviću.


Bravo majstore, to će biti užitak za čitanje, siguran sam!
bocvena bocvena 09:01 10.05.2011

Hvala Bojane za info!

Postoje zablude o manjim sredinama - da se ništa ne događa, da je kultura mrtva. Ponegde i jeste tako. Ali ako se sklope kosmički uslovi, kulturni život pršti. A ponekad je, bogami, i publika brojnija i obrazovanija.

Jednog proleca princeza Ateh je rekla: -Navikla sam se na svoje misli kao na svoje haljine. Imaju uvek isti obim struka i vidjam ih svuda, cak i na raskrscima. I sto je najgore, od njih se vise ne vide raskrsnice.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 09:32 10.05.2011

Re: Hvala Bojane za info!

Da, u pravu si, veoma je teško u malim sredinama, pogotovo danas, znam šta se dešava u mom Prnjavoru. Prijedor na svu sreću ima Pozorište, ima od ranije razvijenu likovnu pa čak i arhitektonsku scenu, alternativna muzika... naravno ne cvijetaju ruže ali lijepo je doći tamo.

Boco, rispekt i
Aleksandar T Aleksandar T 10:02 12.05.2011

Bravo

Darko i prijedosrki teatar su primjer entuzijazma i posvećenosti kulturi
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 15:55 13.05.2011

Re: Bravo

Prema onome što sam vidio, 100 % si u pravu Aleksandre!
veliki.san veliki.san 10:19 13.05.2011

uh

Predstava Petkutin i Kalina. Hm. Šta reći, a pri tom ostati objektivan? Šta reći, a da se neko ne nađe uvrijeđen? Veliki problem.
Gledah premijeru pa ponovo reprizu. I šta se desilo? Na premijeri izašao jedan. Na reprizi gotovo pola publike napustilo je salu. Ne smijem im zamjeriti. Dugo, predugo. Zanimljivo, ali samo za odabrane koji poznaju Pavićevo djelo. Ostali su mogli samo uživati u lijepim slikama. Pošteno, ni jedni ni drugi nemaju pojma šta su zapravo vidjeli.
Hvalite Sabinu Haliliović. Pa to se slušati nije moglo. Sva slova s, z, š, ž č,ć koja je Pavić ikad u životu upotrijebio njoj su pripala da ih izgovori. KATASTROFA! Mlada dama ima govornu manu tako da se čuje samo neko šlašljšlašj i ništa drugo Ne razumjeh ni riječi. Samo me zanima otkud neko s takvim govorom u teatru! Slobodan Ćustić na premijeri je bukvalno izdeklamovao priču o moloheji kao dijete koje nauči naizust tekst koji ne razumije. Na reprizi još gore (ako je to moguće). "Veliki glumac" je zablokirao tako da mu niko nije mogao pomoći. On je, po meni, daleko ispod kvaliteta prijedorskih glumaca.
Moram da se dotaknem i muze Gradimira Gojera Ljiljane Čekić. Ona je, po svemu sudeći, veliki radnik. Trudi se mada ne postiže uvijek kvalitet potreban za ovako veliki poduhvat. Mali savjet: izbjegavajte smijeh na sceni koliko je to god moguće jer to činite jako loše.
Utješno na reprizi je to što su izostavljene priče u foajeu. To je značajno skratilo čitav događaj. Sudeći po onima koji su izašli, ipak ne dovoljno.
Hrabar potez prijedorskog pozorišta koji uprkos svemu zaslužuje pohvalu jer je možda nekoga podstakao da se vrati Paviću.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 11:33 13.05.2011

Re: uh

Hvala na komentaru, kritikama i dopuni, nisam bio na reprizi u nedelju i baš me zanimalo kako je prošlo. Naknadno sam vidio Gojerovu izjavu u medijima u kojoj kaže kako su, parafraziram, držali pažnju publici čitavih 180 minuta što - ruku na srce - nije istina.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana