Radnja ove priče počinje naglo.
Naglo će početi, iz čista mira.
Čitalac sedi, stavlja naočare za čitanje, polako uzima knjigu u ruke, podiže obrve i naglo se zadubljuje u nagli početak priče.
Znači, naglo ova priča počinje.
Pisac sedi za pisaćom mašinom, gleda u nekom neodređenom pravcu, razmišlja i naglo počinje da lupa po tipkama.
Kako može da počne priča koja počinje naglo?
Naravno, priča sa naglim početkom mora da počne sa rečju: NAGLO.
Naglo se jedno dete kroz prozor i ugledalo čoveka koji mirno pere auto u dvorištu. Dete je bilo malo, a čovek bradat. To nije umanjivalo uzbuđenje deteta koje je sa pažnjom posmatralo ruku sredovečnog čoveka koja čas stiska, čas samo ovlaš drži sunđer. Ruka pomodrela od hladne vode posebno je impresionirala dečaka nagnutog kroz prozor. Napokon, on se reši da ode do kupatila i stavi svoju desnu ruku pod hladnu vodu. Trebalo je videti sreću na dečakovom licu, kada je na kadi ugledao isti sunđer kao onaj iz dvorišta. Na žalost, voda u kupatilu nije bila tako hladna i dečaku ruka nikako nije htela da pomodri. On otrča do kuhinje i izvadi iz zamrzivača nekoliko kocki leda. Uspeh je bio potpun.
Nije strašno što je priča naglo počela.
Veći je problem što taj nagli početak ne može da privuče čitaoca da nastavi čitanje.
Zato tu mora da se umeša pisac.
Izmeniće početak.
Pisac sedi pored prozora, u svojoj radnoj sobi. Vidi dete koje se naglo kroz prozor. Šta li tako oduševljeno gleda? Pisac se i sam naginje kroz prozor. Čovek koji pere kola. Ništa posebno, ništa što bi impresioniralo pisca. Ali dečak odustaje od naginjanja i odlazi. Pisac ga očekuje dole, u dvorištu. Gle, u kupatilu je. Naginje se nad kadom i kvasi svoju desnu ruku. Nešto se dešava i pisac je oduševljen. Dete odlazi iz kupatila u kuhinju i otvara zamrzivač iz koga vadi led. Sa ledom trlja ruku. Maler. Pisac je sve zapisao na papir, a sad ne može da vidi šta se dalje dešava. Naginje se još više kroz prozor. Tu se preterano nagnuo i pao.
I sad, kako završiti priču?
Naglo je počela i moraće naglo da se završi.
Naglo se dete kroz prozor, nago se pisac i isto tako naglo pao kroz isto tako, prozor. Držeći papir u ruci, pokušavao je da naglo završi priču pre nego što naglo tresne o beton. Nikako mu nije išlo i bi mu krivo. Naglo mu sine ideja: ostaviće priču nedovršenom. Tako će imati nagli početak i nagli kraj.