(Evo prevod kratkog intervjua proslavljenog reditelja koji je jutros objavljen na sajtu Kanskog filmskog festivala. Pokušao sam da pronađem i neki adekvatan intervju na engleskom povodom njegovog nedavnog odlikovanja Ordenom francuske Legije časti ali nisam uspio pa ako neko bude bolje sreće neka slobodno linkuje.)
Upravo ste okončali dogovaranje sa Vašim žirijem za nagradu „Izvjestan pogled" [Un certain Regard]. Da li ste se svađali oko toga?
- Ne! Dobro smo se proveli. Kada sam bio član glavnog žirija, sreo sam ljude iz književnog i javnog života, ali ovaj žiri je bio sastavljen samo od ljudi iz filmskog svijeta i to mnogo olakšava stvari. Zaista smo se fokusirali na kinematografske aspekte. A pošto se nagrada „Izvjestan pogled" obnavlja, u smislu da smo imali i filmove koji su sasvim komercijalni kao i autorske filmove, u tom miksu, otkrili smo da je lako izabrati one za koje vjerujemo da su najbolji.
2005. godine predsjedavali ste žirijem za igrani film, a ove žirijem za „Izvjestan pogled". Da li ste na filmove u ovoj selekciji gledali različito i ako jeste, zašto?
- To je interesantno jer ovoga puta, „Izvjestan pogled" izgleda više kao glavno takmičenje. To nije više program koji je ograničen na samo jednu perspektivu. Postoje filmovi koji bi normalno bili prikazani u ponoć a postoje najmanje tri filma ove godine koja bi mogla biti uvrštena u takmičarski program festivala.
Takođe ste bili predsjednik žirija "Cinefondation" u Kanu 2003. godine [program osnovan 1998. koji inspiriše i podržava mlađu generaciju filmskih stvaralaca] a Kustendorf ugošćuje filmsku školu i seminare. Koja je vaša koncepcija transmisije umjetnosti?
- Ovo je izuzetno vrijeme za film, sa značajnom tehnološkom revolucijom. Ali to ne mijenja činjenicu da ko god da ima dobru ideju ili dobru priču jeste onaj za kojim moramo da tragamo. Mi smo u eri poput perioda Baroka u kojem postoje hiljade mogućnosti za umjetnike: tehničke, stilske, kakve god... ali pitanje ostaje:"Kako vi vidite svijet?" Ono što je dobro u vezi ovog Festivala jeste da iako ne zanemaruje umjetničke i komercijalne aspekte, on ostavlja prostor za lični identitet. To nije slučaj u Holivudu, gdje se tehnologija prilagođava tržištu i zaradi novca. Kada ja razmišljam o filmu, uvijek osjećam tu strast da pronađem, da prepoznam i razotkrijem njegovu tajnu.
Koji savjet bi ste dali studentima filma?
- Držite se svojih ideja o sopstvenom životu i o svojim egzistencijalnim problemima. Ostanite vjerni idejama koje su presudne za vaš identitet usred istorije, držite se vaših osjećanja, vaših opsesija, vašeg načina na koji vidite stvari, svega što vas postavlja u središte svijeta. I ne dozvolite da vas zanese tehnologija.
Rekli ste da je Festival značajan zato što je to događaj koji podržava kulturnu raznovrsnost. Koje mjesto i identitet ima srpski film u ovoj današnjoj raznovrsnosti?
- Mislim da nema snažan identitet. Oni slijede i imitiraju neke šeme zapadne kinematografije, što je dobro što se tiče forme, ali nije kada je sadržaj u pitanju. Ne otkrivaju se novi talenti. To je pravac koji ja želim da postavim svojim Festivalom u Kustendorfu. Mi moramo da pronađemo naš identitet i da ispričamo našu priču prije nego što pripadne svakome dugom. Uvijek to poredim sa prirodom. Najbolje maline u svijetu uspijevaju u Srbiji zbog tla i atmosferskih uslova u zemlji. Morate tako da razmišljate kada pravite film. Ali u Srbiji to ne rade.
Upravo ste objavili knjigu „Gdje sam ja u ovoj priči" [za inostrano tržište autor se opredijelio za prvobitni, radni naslov knjige "Smrt je neprovjerena glasina" prim.prev.] autobiografski prikaz vašeg djetinjstva u Sarajevu. Zašto ste napisali knjigu umjesto da snimite film?
- Zato što sam želio da dokažem da nisam toliko glup kao oni reditelji koji ne mogu da napišu knjigu!
Vi ste filmadžija, muzičar, pisac, arhitekta... Za čim tragate?
- Ne znam. Veoma sam radoznao. A moram da kažem da sam bio u stanju da se izrazim kroz sve ove discipline. Najvažnija stvar u životu je psihološka stabilnost. Morate da budete uravnoteženi, snažni i sposobni da radite mnogo stvari. Rođen sam sa sposobnošću da radim mnogo stvari i dokazao sam da mogu da ih radim. Kako naučnici kažu, dobijete 23 para hromozoma od majke i 23 para od oca a pitanje je - šta vi dodajete tom spoju? Šta se to događa da postanete fudbaler, naučnik, model? To je ono što je divno, jer život je uvijek čudo.
Šta Vas danas inspiriše?
- Moje najveće zadovoljstvo u skorašnje vrijeme je bilo gledanje filmova i oduševljenost ljepotom koju film pruža ljudima. To je možda jedina aktivnost koja dopušta umu i tijelu da otputuju daleko od realnosti, da uđu u drugi svijet. Na primjer, gledao sam film Akija Kaurismakija [Aki Kaurismäki], koji je za mene bio apsolutno remek djelo, odavno nisam pogledao tako dobar film. A sreća, katarza kroz koju prolazite gledajući dobar film prosvjetljava vaš život. Biti blizu umjetnosti, biti izložen umjetnosti i cijeniti umjetnost jeste najvažnija stvar u životu.