Mnoge smo i mnogo voljeli

"Stranac u svemiru, stranac u svetu"- kako za sebe kaže Rade Šerbedžija svakako je jedno od najvećih glumačkih imena sa područja ex-Jugoslavije.

Pre samo dve nedelje sam postavio pesmu Vladisava Petkovića Disa "Naši dani" na blog. I kako to sudbina zna da se poigra, do mojih ruku dođe jedan genijalan album Radeta Šerbedžije "Mnoge smo i mnogo voljeli" (RTB, 1987) na kome Rade recituje Disovu pesmu "Ne marim da pijem". I sve me je to jako potreslo.

Kao i ceo album.

I pritisne očaj, sam, bez moje volje,

Ceo jedan život, i njime se kreće,

Uzvik ga prolama..”Neće biti bolje,

Nikad, nikad bolje, nikad biti neće”.

Pa što da to sve preživljavam sam, kada to mogu da podelim sa prijateljima. Sami će se na blogu prepoznati.

Mnoge smo i mnogo voljeli... 

RADE ŠERBEDŽIJA I PRIJATELJI 

28.12. Niš (Dom vojske), 29.12. Novi Sad (Mala dvorana Spensa), 30.12. Beograd (Sava Centar)

Veliki bard glumiš¡ta sa bivših jugoslovenskih prostora, a sada svetska glumačka zvezda, Rade Šerbedžija nakon sezone ispunjene prestižnim međunarodnim nagradama, dolazi u Srbiju da se na kraju godine ponovo sretne sa publikom koju izuzetno ceni i voli a koja mu uvek istom merom uzvraća.

Kao gosti nastupiće njegovi prijatelji: Kemal Monteno, Vlatko Stefanovski, bendApsolutno romantično, Livio Morosin bend i Jure Ivanušić. 

Biće topline, nostalgije i vedrine jedne š¡iroke slovenske duše. Rade Šerbedžija će recitovati poeziju i sa svojim prijateljima izvoditi pesme koje najvše voli, svoje hitove, filmsku muziku i izvorne narodne pesme.

http://www.lpbgd.com

Kuda plove ovi gradovi... 

ŠERBEDŽIJA, Rade, film., kaz. i tv-glumac (Bunic kod Titove Korenice, 27. VII 1946). Diplomirao (1969) na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu. Ubrzo angažiran u zagrebačkomu Dramskom kazalištu "Gavella", potom izmjenicno djeluje kao slobodni umjetnik, s angažmanom u HNK u Zagrebu, te ponovno u "Gavelli"; u novije vrijeme često suradjuje sa Lj. Ristićem (širom Jugoslavije). Nadaren, iznimne glum. tehnike, glumac i racija i temperamenta, sugestivan, vrsne dikcije, s lakoćom izvodeći i fizički najteže scene, pokazao se podjednako uvjerIjiv u ulogama klas. (npr. Shakespeareovi Hamlet i Richard III) i modernog repertoara (npr. Ibsenov Peer Gynt) - u raznim žanrovima, i u pozitivnim i u negativnim likovima. Dobitnik je mnogih priznanja (npr. triput nagrađen na Sterijinom pozorju, rep. Nagrada "Vladimir Nazor", Nagrada "Dubravko Dujsin", Nagrada "Orlando" na Dubrovačkim Ijetnim igrama). Ovisok i privlačan, s jednakim uspjehom (i dijapazonom likova) okušao se i na flmu. Debitira sporednom ulogom u Iluziji (1967) K. Papića, dok prvu glavnu - mladića na životnoj prekretnici - tumaći u Gravitaciji ili fantastićnoj mladosti ćinovnika Borisa Horvata (1968) B.Ivande.

Otada sve ćesce nastupa u gl. ili drugim gl. ulogama, postupno uvećavajući popularnost i ulazeći u krug najrespektiranijih jugosl. glumaca - u filmovima raspona od ratnih drama do suvremene tematike. Tako su poč. 70-ih godina zapažene njegove uloge komun. aktivista dezorijentiranog u privatnom životu u Crvenom klasju (1970) Ž. Pavlovića i seoskog mladića suočenog s nepravdom u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja (1973) K. Papića. Potkraj desetljeća posebno je uspješan u filmovima iz NOB-e: Hajka (1977) Ž. Pavlovića i Povratak(1979) A. Vrdoljaka; za ulogu žandara u potonjemu na festivalu glum. ostvarenja u Nišu prima Ćele kulu (zajedno s ulogom u Usijanju, 1979, B. Draškovića). U to vrijeme ističe se i u filmovima koji kritički oslikavaju jugosl. suvremenost: kao skladatelj kod kojeg prevladava karijerizam (što potvrđuje njegovu sposobnost karakterizacije moralno ambivalentnih osoba) u filmu Bravo maestro (1978) R. Grlića (Zlatna arena u Puli) i u naslovnoj ulozi u Novinaru (1979) F. Hadžića. 

Možda najuspješnija na filmu za nj je god. 1986, kada se 2 njegove uloge spominju kao najuspjelije na pulskom festivalu: revolucionara koji se ne snalazi u poratnom vremenu u Večernjim zvonima L. Zafranovića (Zlatna arena) i radnika ogorčenog siromaštvom i životnim nedaćama u Snu o ruži Z. Tadića (Velika povelja u Nišu). Golema radnog potencijala, s uspjehom glumi i na televiziji: npr. u tv-serijama U registraturi, Nikola Tesla (u naslovnoj ulozi), Prosjaci i sinovi i Bombaški proces (kao Josip Broz Tito). God. 1982. dobio je godišnju nagradu austral. televizije Sammy za gl. ulogu u austral. tv-ekranizaciji drame Oslobodenje Skoplja D. Jovanovića. Objavio je 2 zbirke pjesama: Promjenljivi (Subotica 1987) i Crno, crveno (Zagreb 1989). Bio je predavac scenskog govora i glume na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu; danas je izvanredni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. U novije vrijeme bavi se i kaz. režijom.

Ostale vaznije uloge: Pozdravi Mariju (M. Klopcic, 1969); Idu dani (F. Hadzic, 1970); Putovanje na mjesto nesrece (Z. Berkovic, 1971 ); Zvezde su oci ratnika (T. Jankovic, 1972); Poslijepodne jednog fazana (M. Arhanic, 1972); Zivjeti od ljubavi(K. Golik, 1973); Bjegunac (J. Kavcic, 1973); Uzicka republika (Z. Mitrovic, 1974);Gospodjica (V. Jasny, 1980); Banovic Strahinja (V. Mimica, 1981); Variola Vera (G. Markovic, 1982); Kiklop (A. Vrdoljak, 1982); 13. jul (R. Šaranovic, 1982); Noc poslije smrti (B.Ivanda, 1983); Zadah tela (Z. Pavlovic, 1983); Pejzazi u magli (J. Jovanovic, 1983); U raljama zivota (R. Grlic, 1984); Una(M. Radivojevic, 1984); Zivot je lep (B. Draskovic, 1980); Horvatov izbor (E. Galic, 1985); Osudjeni (Z. Tadic, 1987); Covjek koji je volio sprovode (Z. Tadic, 1989); Manifesto (1989), Karneval, andjeo i prah (1990), Kontesa Dora (1993), Pred dozhdot (1994), Dezerter (1994), Urnebesna tragedija (1995), Two Deaths (1995), Tregua(1996), Memento (1996), Broken English (1996),  Belma (1996), Prague Duet (1997), Saint(1997), Polish Wedding (1998), Mare largo (1998), Mighty Joe Young (1998), Dolce rumore della vita, Il (1999), Eyes Wide Shut (1999)...

Izvor:
"FILMSKA ENCIKLOPEDIJA"
LEKSIKOGRAFSKI ZAVOD - MIROSLAV KRLEZA

Zagreb 1990