Iako je sportska medijska pozornost, ovih dana, s razlogom, usmjerena ka tenisu, a politička, naravski, ka senzacionalnom ... freehendovom VIP promaknuću, teškoatletska sekcija sportske redakcije bloga B92 je našla za shodno da se oglasi jednim, nadam se interesantnim, prilogom.
Povod za to je nedavno obaranje svjetskog rekorda u mrtvom dizanju (460 kg) od strane stamenog Islanđanina Benedikt Magnusona, o čemu sam već dao sažeto izvješće kod strongmena (kako je i red, jelte) na blogu.
Islanđani tradicionalno imaju sjajne atlete u sportovima snage ( najpoznatiji su, svakako, dvojica četvorostrukih osvajača WSM takmičenja Jan Pol Sigmarson i Magnus Ver Magnuson)..
A dobroćudni Benedikt, je pobrao moje simpatije jednim intervjuom od prije par godina (kada je takođe bio privremeno preuzeo zvanje svjetskog rekordera) a u kojem je na novinarsko pitanje, šta ga to privlači kod mrtvog dizanja, izjavio otprilike ovako nešto - Kod mrtvog dizanja me privukla jednostavnost. Ja i inače u životu volim jednostavne stvari kao što su čist vazduh, čista voda, dobra hrana. Kakav filozofski pristup čeliku !!!
Da, tehnika mrtvog dizanja je skroz prosta, sagneš se, uhvatiš teg i probaš da se sa njim uspraviš kako znaš i umješ.
Smatra se da je mrtvo dizanje, ustvari sportski uobličen najstariji vid dokazivanja i pokazivanja snage među ljudima . U davna vremena uvijek je postojao taj neki poveći kamen kojeg su samo rijetki u selu uspjevali da podignu.
Elementarnost pokreta uslovljava veomu malu mogućnost da svoj rezultat popravite usavršavanjem tehnike. Ono što vam ostaje je suva snaga, a to za sobom opet povlači da se rekordi u ovoj disciplini powerlifting-a obaraju znatno rijeđe nego u ostale dvije - benču i čučnju, a najčešće je i to obaranje kilo po kilo, pa i manje. Znači - the simpliest of the simpliest but very, very heavy.
Dugo godina je među weightlifterskim krugovima bila aktuelna nagrada od 10 000 dolara, koju je prvom onom koji podigne 1000 funti u mrtvom dizanju, nudio Jeff Everson urednik magazina Planet Muscle. Za sad je to uspjelo samo dvojici ljudi na svijetu, sadašnjem rekorderu i čovjeku koji je prvi probio tu granicu (i pokupio nagradu) Andy Bolton-u.
Osamdesetih i dvedesetih godina prošlog vijeka, mrtvo dizanje je slabo bilo zastupljeno u treningu bodibildera ali i generalno vježbača-rekreativaca. Dugo vremena je ta naporna vježba bila ekskluzivno rezervisana za seriozne dizače ( powerliftere i strogmene).
Međutim, negdje s kraja devedesetih, počinju da se po časopisima za BB pojavljuju članci u kojima su pojedini profesionalci naglašavali napredak u razvoju leđnih mišića koji su postigli upravo zahvaljujući ubacivanju ove vježbe u svoj trening program. A onda se pojavio Ronnie Coleman, osmostruki Mr.O., sa svojim nevjerovatnim leđnim mišićima i snimcima treninga na kojim izvodi deadlift u dva ponavljanja sa 360kg. Najednom svi kreću da pišu o mrtvom dizanju, da govore o blagotvornom učinku ove vježbe na razvoj cjelokupne muskulature. Počinju obilato da je koriste i takmičari drugih sportova, u fazi rada na povećanju snage.
Upravo je R. Coleman je jednom prilikom izjavio da kad bi morao da bira samo jednu vježbu za leđne mišiće, izabrao bi mrtvo dizanje. Ja bih to proširio i rekao da kad bih morao da biram samo jednu vježbu koja bi mi bila dozvoljena da radim u teretani, izabrao bih mrtvo dizanje.
Interesantno, da je Benedikt oborio WR upravo na takmičenju koje nosi naziv Ronnie Coleman Classic.
U pogledu broja mišićnih partija koje su direktno ili indirektno angažovane pri njegovom izvođenju, mrtvo dizanje je bez premca među tradicionalnim vježbama sa tegovim. Evo jedne fotofrafije na kojoj se to odlično odslikava.
Franco Columbo, legendarni mali div sa Sicilije (165cm), Arnoldov prijatelj i dugogodišnji trening partner, "vuče" 340kg.
Ova i ranije navedene težine, svakako nisu nešto što biste trebali da probate kod kuće. Ipak, izvođenje dotične vježbe sa umjerenim i prilagođenim težinama unaprijedit će vaš trening i ukupne fizičke performanse, bez obzira da li posjećujete teretanu kao povremeni, regularni ili ozbiljan, da ne kažem naloženi, rekreativac.
Postoji i varijanta izvođenja sa ispravljenim koljenima, tzv. rumunsko mrtvo dizanje, koje se izvodi sa znatno manjim težinama i predstavlja odličnu vježbu za zadnju ložu i gluteuse (dupe). Ova varijanta je pogodna i za pripadnice ljepšeg pola (!? što je čist pleonazam, mislem, ne ide - pripadnik ljepšeg pola) :))
Naravno, ima i onih dama koje preferiraju upravo hardcore (forever) varijantu.
A sad malo o jednom sasvim drugačijem mrtvom dizanju. Svoju treću mapu za HoMM3 , a prvu u kojoj sam koristio interno programiranje u ERM-u (Event Related Model) sam nazvao upravo DEADLIFT. Jer kako to već u njenom prologu stoji - This will be a long hard journey. Long as a centennial war and hard as a DEADLIFT !
Umanjene karte gornjeg i donjeg svijeta u DEADLIFT mapi:
Ko je zainteresovan da je odigra nek se javi na PP. Šaljem finalnu verziju koja je poboljšana u odnosu na onu koja se nalazi na sajtu maps4heroes.