Pre tačno 20 godina, u junu mesecu, moja klasa upisala je FDU. Na prvoj godini ne radi se lik, već samo situacija. Za te vežbe veoma su pogodne drame sa nizom apsurdnih radnji koje se ogledaju u ponavljanju besmislenih dijaloga ili postupaka. Mi smo prvo radili "Godoa". Svi smo bili Vladimir ili Estragon, ali smo izgovarali različite rečenice. Ja sam bila Estragon i moj deo scene glasio je:
Estragon: On bi trebalo da je ovde.
Vladimir: Nije rekao da će sigurno doći.
Estragon: A ako ne dođe?
Vladimir: Vratićemo se sutra.
Estragon: A onda prekosutra.
Vladimir: Mogućno.
Estragon: I tako redom.
Međutim, priča o Godou koji se čeka, ne znamo zašto a ni da li postoji, niti šta će biti kada i ako uopšte dođe, te sva poređenja s tim u vezi su odavno kliše. Ali kod Ežena Jones....
- Profesore, dobar dan.
- Dobar dan.
- Plavuša ima glupo pitanje. Pišem nešto pa...
- Kažite.
- Da li se kaže "kod Joneskoa" ili "kod Joneska"?
- Teško pitanje. Ja bih rekao Joneska.
- Jeste li sigurni? Viđala sam oba.
- To pitanje zahteva debelu knjigu. Javite se za pet minuta.
Sat, kao kod Joneskoa ili Joneska, otkucava pet puta. Pozivam Profesora.
- Šta kaže debela knjiga?
- Ovo pitanje zahteva još deblju knjigu. Javite se za pet minuta.
Sat otkucava pet, sedam ili nekoliko puta.
- Šta kaže još deblja knjiga?
- Kaže u članu 195 pod b........ i u članu 198 pod d....... to je po pravopisu koji je donedavno važio....... znači ipak je Joneska.
- Čekajte, šta je tačno pod b i pod d? Ponovite, nisam razumela pravilo.
- Šta Vas briga, napišite tamo kod Joneska.
- A zašto onda drugi pišu Joneskoa?
- Greše.
- Napisaću kod Joneska, pošto je pravilno.
- Napišite.
Sat ne otkucava nijedanput. Telefon zvoni. Profesor.
- Mada, ja često proveravam pravopis i onda tamo vidim nešto i kažem sebi: "E nećeš ga majci, nisam ja tako navikao."
- Znači, ne moram da stavim Joneska?
- Ma stavite. Ili promenite rečenicu: "Kao što Jonesko...."
Neg: Čekaj da ti je opet ispričam. (Glasom pirovedača) Jedan Englez kome je, u žurbi pred novogodišnje praznike, bio potreban par prugastih pantalona ode svom krojaču i ovaj mu uze meru. (Krojačevim glasom) „To je sve, gospodine, dođite kroz četiri dana, pantalone će biti gotove.“ Dobro. Četiri dana kasnije (Krojačevim glasom) „Veoma mi je žao, gospodine, moraćete doći kroz nedelju dana, upropastio sam vam celu stražnjicu.“ Dobro, sve je u redu, lepo uobličena stražnjica može da bude veoma golicava. Nedelju dana kasnije. (Krojačevim glasom) „Strašno mi je žao, gospodine, moraćete doći kroz deset dana, zabrljao sam sa prednjicom, između nogu.“ Dobro, šta se tu može, lepo pripijena prednjica uvek kopka. Deset dana kasnije. (Krojačevim glasom) „Užasno mi je žao, gospodine, dođite kroz petnaest dana, pogrešno sam vam uklopio ceo šlic.“ Dobro, kad se lepo skrojen šlic štipne, dolazi do čvrste ponude. (Pauza. Normalnim glasom.) Nikad je nisam gore ispričao. (Pauza. Sumorno.) Ja ovu priču pričam sve gore i gore. (Pauza. Glasom pripovedača.) Dakle, da skratim: vreme prolazi, a krojač sad zabrlja sa rupicama za dugmiće na šlicu.(Glasom mušterije.)„E, nek’ vas đavo nosi, majstore! Pa to je već nepristojno, to je prevršilo svaku meru! Za šest dana, je l’ me čujete, za svega šest dana Bog je stvorio svet! Da, majstore, ništa manje – SVET! A vi, dođavola, niste u stanju da mi za tri meseca sašijete jedan par pišljivih pantalona!“ (Krojačevim glasom, skandalizovano.)„Ali, dragi gospodine, dragi moj gospodine, pogledajte – (prezriv gest, sa gađenjem) – ovaj svet – (pauza) – a pogledajte – (gest pun ljubavi i ponosa) – ove moje pantalone!“
Elem, Beket i Jonesko su od avangardnih pisaca postali klasici, a poređenje naših života (na putu ka EU) sa situacijama iz njihovih drama u kojima se ogleda sva beznadežnost likova - je već takva klasika da se teatar apsurda podrazumeva. Ovom odlomku nisam mogla da odolim.
Kod Beketa ima ono "Ko dugo čeka - čekaće zauvek". Profesor mi je nehotice promenio temu. Drugi put ću o Ćelavoj Pevačici i Vatrogascu.