Od posledica mozdanog udara, u subotu je u 69. godini preminuo Clarence Clemons, saksofonista, perkusionista i nezamenljivi clan Springstinovog E-street Banda. Gazda ga je uvek najavljivao sa "Big Man".
Springstina sam zavoleo nekako usput sredinom 80ih, kupivsi zajedno sa jos nekoliko ploca u podzemnom prolazu u Nusicevoj (secate se, u sredini su bile ploce, a sa strane neki dragstor) "Born in the USA". Zaraza je bila munjevita, vec 1986. se pojavio petostruki zivi album, bio je skup kao otrov, u prvi mah smo se dogovarali par nas da ga kupimo zajedno, a onda sam jednog dana prosetao opet do Nusiceve, sisao pod zemlju i uzeo celu kutijetinu sa 5 ploca i knjiskom. I uzivao u njoj. Predstavljanje benda je bilo u "Rozaliti' na 3. strani (A strana druge ploce).
Pred vojsku mi se ukazala prilika da ih vidim uzivo u Pesti, 6. septembra 1988. (Amnesty International turneja). Skracena verzija koncerta prilagodjena dogadjaju - Springstinovi koncerti mogu da traju po 3 sata, a ovo je bio dajdzest od sat i po. Videlo se da je Springstin pomalo zbunjen time sto publika ne zna npr. da u toku Hungry heart treba da otpeva prvu strofu sama, komunikacija nije bas najbolje isla, ali je vredelo. (Snjur je sto se mene tice na koncertu odneo Peter Gabriel sa svojim nastupom)
Pocetkom 90ih Gazda je raspustio bend, zadrzao je samo Roja Bitena za klavirom i poceo da radi sa drugim muzicarima. Naravno, to nije moglo vecito da traje, i bend je od 1999. ponovo bio kompletan. Springstin je u medjuvremenu od 90ih na ovamo napravio jos nekoliko vrlo dobrih albuma, sto sam (The Seeger Sessions), sto sa bendom.
Pre 3 godine je umro klavijaturista Danny Federici. A sad i Big Man.