AleXandar Lambros
Jako me je potresla ova situacija oko Beka. Mislim, živeo sam u ubeđenju da iz ove zemlje odlaze samo nepristojno siromašni. I nepristojno pametni. Kad ono ... Kakva je to zemlja koju čak i nepristojno bogati napuštaju? Jer, s kintom je dobro valjda svuda. Posebno u Srbiji. Sve je jeftino, džabalesku takoreći. Poštenje, moral, kredibilitet, profesionalizam, talenat, znanje, entuzijazam, požrtvovanje, rodoljublje, integritet, pravda .... sve je ovo na neprestanoj rasprodaji jer zalihe nikako da se istroše i ponuda je uvek veća od potražnje. Skupi su samo hrana i garderoba. Nepristojno skupi. Al kad imaš kintu te stvari svejedno pazariš u Evropi koja je, ako je nemaš, mada kontinent na kome živiš, nepristojno daleko. I, šta sad? Sad kad je tranzicija dovedena do kraja, kad smo postali jedno fino sređeno feudalno društvo - s predsednikom na vrhu piramide (21. vek je ipak, nećemo se valjda vraćati na retrogradnu monarhiju), s nevelikom riznicom doduše, ali s izgrađenim mehanizmima oporezivanja i u čvrstoj ljubavi s crkvom koja propoveda o boljem životu. Posle smrti, naravno, sad ste tu gde ste i treba da znate da je carstvo nebesko zamandaljeno za bogataše, ma nema šanse, ko što ni kamila ne može kroz iglene uši, tako da ... jednom kad vi budete slušali anđeoske horove, Beko i ekipa će škrgutati zubima u tami i sumporu, pa vi vidite ima li svrhe da se bunite i gunđate ... Sem ako ste nepristojno pametni pa posumnjate da je crkva đavolja rabota.Tu su i velikaši ... izjelice. Dvadesetak, ne više. Pa nismo mi baš neko carstvo, više onako, despotovina, i to vazalna. Carstvo je simbol, metafora, duhovna grickalica za raju kad se gladna vrati s kopanja. Kad se okupi, u toplom porodičnom krugu, do četiri generacije, (jer em se poštuju tradicionalne vrednosti em kamate na kredite nemoguće) oko Popovića, ko preci nam oko Višnjića, duše da hrane šljokicama i štiklicama, tim metafizičkim sjajem nebeskog Jerusalima.
Desetak je zakonom zagarantovan. Što zaradite, desetinu možete da zadržite. Ostatak odlazi na kapitalne investicije. Ko što se mi ponosimo zlatnim kašikama jednog dana naši potomci će Koridorom 10. A postoji mogućnost da ne dobijate ni taj desetak, da ga date na čuvanje i gomilanje i primite ga posthumno u vidu lože za hor nebeskih anđela.
I kad jednu ovakvu državu, sređenu onako kako bog zapoveda, napuštaju njeni bogataši, kako čovek da se ne zabrine? Kad je i feudalcima loše i to u feudalnoj državi .... šta tek raja da radi?
Ja sam već prošao Bekove muke, ne bio mu u koži. Budući nepristojno pametan ili nepristojno lenj, kako god hoćete (mrzelo me da se pravim glup) povukoh se. Pre toga sam hteo da prodam nove patike br. 43, jer nosim br. 45, a ove sam kupio jer naletoh na neku rasprodaju a baš su mi se bile svidele. Nemam pojma šta sam mislio, valjda da ću se navići ... pa kad sam se bio navikao da me žulja mozak svaki dan, što se ne bih navikao na dva broja manje patike? Ali, nije vredelo. Tako da raspisah dva neuspešna tendera i eno ih gde još uvek badava stoje. Kako li će ovaj luku da uvali, sami bog zna ....