Moj drug Šile otišao u penziju. Ispunio oba uslova. Sad ne zna kako da ispuni vreme.
Zato se vratio starom hobiju, pecanju. Nekada je je jedva čekao da dodje nedelja pa da sa našim zajedničkim kumom ode na reku da kupaju crve, kako sam u šali opisivao njihovu akciju. Sad mu je svaki dan nedelja, samo, kum nema vremena, on je naučnik i peca, valjda, Nobelovu nagradu..
Dosadno Šiletu samom pa opkolio mene, da mu pravim društvo. Neću da Te teram da pecaš, kaže, hoću da Ti pokažem kako pecaju neki drugi. Šta ću, družimo se skoro pola veka, mogu da bacim jedno prepodne za prijatelja...i pristanem.
Dok smo sedali u kola primetim da ne nosi štapove, meredove, mamce, ništa. Danas samo gledanje, sve ću da Ti objasnim kad stignemo, kaže.
Parkiramo se ispred neke starinskezgrade, onako, lepo gradjene, sa ambicijama, samo prljave i zapuštene. Pored ulaza ima i neka tabla ali ne vidim šta piše, i tabla sva ubrljana. Zaobidjemo zgradu i uputimo se ka reci, Šile gazi kao da nema dva bajpasa, ja za njim, dahćem i proklinjem svoje udružene neprijatelje... auto, kompjuter i frižider. Preživim nekako prelaz preko nasipa, očekujem da vidim reku..kad tamo, neka bara, nema je ni za teniski teren, na jednoj strani sede neki kao pecaroši a oko njih se muvaju još neki, kibiceri ili obične zamlate, ko zna..
Okrenem se prema Šiletu i razrogačim oči a on, kad je video da zauzimam pozu Ф, poče da objašnjava:
“Vidi, ovo je ostalo kad se reka povukla, to se zove mrtvaja, samo je ja zovem Mrtvija, videćeš zašto”.
“ Pa što ovi pecaju ovde, što ne odu do reke”?
“Čekaj, polako, sad ću od početka..Pre, jedno, deset godina, došao jedan i pričao kako će da očisti reku da riba može da diše i da se mresti, da će da uredi obale, napravi vikend naselje, čak je pričao i da će malo da joj produbi dno, da bude plovna i na Istok i na Zapad pa će svi da imaju koristi; al` kad je pomenuo da će svi morati da imaju dozvole i da se drže pravila, i da ne smetaju drugim korisnicima, i da će da bude zabranjeno da se lovi na dinamit i akumulator, neko potplatio lokalne krimose da ga udave, tako se bar priča”.
“Da, I onda”?
“E, od onda, svi pričaju tu istu ili sličnu priču, ali da oni urade sve to, a kako ne mogu da se dogovore ko će, i kako, rešili da naprave takmičenje u pecanju, pa ko ulovi više riba ima pravo da jede i pije, džabaka, u onom objektu pored koga smo ostavili kola i da svima priča kako reka treba da se uredi”.
“Pa dobro, taj koji pobedi, jede i pije džabe, a ostali? I, ko to plaća, kad ni kod babe nema džabe”?
“Ima jedna baba kod koje je, ne samo džabe, nego još i plaća...Vidi, ovaj objekat je nekad bio u državnim rukama, za odmor i rekreaciju avangarde radničke klase i troškovi išli iz budžeta. Sad, kad je cela država privatizovana, malo je privatizovan i budžet, inače, kod nas izraz budžet znači bunar bez dna iz koga piju budže, šta, nisi znao..ma idi, bre..To je ko plaća, a oni koji ne pobede, isto sve za dž, samo malo manje od pobednika, ima za sve one koji se dohvate tog Džastala, to ti je ta demokratija, nema veze šta ko uradi nego na koje se mesto ugradi. A naravno, posluženje ide od čela stola pa prema začelju koliko ostane, zato demokratsko takmičenje u pecanju, samo da se zna gde će ko da zasedne..to ti je k`o zaseda, razumeš? A sad idemo da gledamo kako pecaju, ovo je samo trening, pravo takmičenje je tek kad onaj sa čela stola potpuno obnevidi od ždranja i..da ne rimujem sad..i kad se sve pojede”.
“I šta, ja sad treba da uživam u tome kako oni stavljaju mamac, pa zabacuju, pa..”?
“Ma videćeš, mnogo je zabavno, kad počneš da shvataš. Pogotovu kad vidiš kako biraju mamce. Evo, vidi onog tamo, skroz desno..Da, onaj što šeta k`o usran golub I konspirativno priča mobilnim…on `vata na bućkalo. Naravno da na bućkalo može da uhvati samo somove ali on ne odustaje, tvrda glava. A onaj do njega, onaj što sedi na stiroporu, i on je donedavno bućkao pa kad je video da će da se ubućka načisto, počeo da stavlja hleb kao mamac, ali nije grizlo pa se ugledao na onog lepog, sedog gospodina u sredini , onog što je zaseo u ligeštul, vladajućeg šampiona, i prešao na varalicu. Sad se šampion muči da izmisli nov dizajn varalice, da l` će da uspe, videćemo. Al` ribe i nisu baš mnogo pametne, možda računa na to..ko zna...”.
“A onaj mali, debeli”?
“Taj je ispao maher, ja da Ti kažem..Hteli da ga izbace jer je ranije trovao ribu, napravio pomor, posle se malo ućutao ali kad je onom lepom, sedom zatrebalo koje kilo ribe da pobedi, mali debeli mu priključi ono malo što je nalovio i sad su najbolji prijatelji. Sad mu je glavna fora da uskoči u vodu i uhvati neku sitniju ribu grabljivicu, one krupne ne sme, pa se on i šampion slikaju zajedno”.
“Jes` maher, u pravu si. A šta je sa onim namrgodjenim gospodinom koji peca u odelu i nosi mašnu, malo mi, onako, čudan”?
“A, Mrgud? On je posebna priča. Još dok nisu udavili onog što je hteo da uredjuje reku, Mrgud je napravio udicu u obliku paragrafa a kao mamac okačio krst i opanke. Al` riba k`o riba, više voli šareno i svetlucavo, pa i kad se ispostavi da je varalica, nego takvu nejestivu stvar kao što je krst. I tako Mrgudu pripadne najdalji ćošak Džastala ali on ne odustaje, samo se duri i tera svoje. Mislim da će, kad se na kraju svede račun, Mrgud da ulovi ribe taman koliko da nahrani mačku”.
“Ta će mačka, kako mi se čini, biti jedini stvor koga će taj Mrgud da usreći. A onaj što jurca na sve strane, onaj zadihan i crven u licu”?
“E, on je genijalac, takoreći ekspert..Izvadi neki sitniš iz džepa, sve sitni kintaći, i baci ih u vodu. Ribe se skupe da vide šta je to pljusnulo a on ih pokupi meredovom. I tako šeta od mesta do mesta, šta da Ti kažem... Pravi madjioničar. Ja ga zovem Mladjioničar..Samo, mislim da je već potrošio svu sitninu, moraće da smisli neku novu mladjiju”.
“Fino si mi sve nacrtao, a onaj tamo, na kraju, što ne peca nego samo gleda u vodu i drži govor kao da je na pozorišnoj rampi”?
“Njega mi, da prostiš, žao. On se primio na priču onog što su ga udavili pa priča da treba da se očisti i uredi reka, da riba može da diše i da se mresti da ne izumre načisto i te priče ali, on to priča ribama, k`o da će da ga razumeju. Pa se onda iznervira i počne da koluta očima na onog lepog, sedog u ligeštulu i da ga tera da prestane sa varalicom, pa skače po vodi i rasteruje ribu. I još se čudi što ga svi mrze! Ono, što jes`, jes`, ribi preti pomor, ne kažem, ali ovi ostali gledaju svoja posla, boli njih ona stvar za ribu i reku, njima je do mesta za Džastalom, bre”!
“Idi bre Šile, ogadi mi pecanje načisto! Ispade da su svi ovi pecaroši nepošteni sebičnjaci i mutivode a protiv njih se bori jedan načisto lud. Od ovoga bi mogla da se napravi TV serija, majke mi”.
“Mogla bi, samo ne bi imao ko da gleda. Sad svi gledaju Vimbldon…”