Politika

Druga republika?

Bojan Budimac RSS / 06.08.2011. u 16:08

Dugo nisam pisao o turskim unutrašnje-političkim nadgornjavanjima. Zapravo čini mi se da je prošla čitava večnost, s obzirom na to šta se sve ovde izdogađalo i kakve sve politčke krize su se dešavale od izbora na ovamo imali (neke još tinjaju). Međutim, događaj od prošlog petka (ne juče) opisan u ovoj papazjaniji od vesti Turska: Vojni vrh podneo ostavkezaslužuje koju reč. Sam događaj nije izazvao krizu [kakvoj su se, kanda, akteri -- generali -- nadali], ali je značajniji od mnogih koji jesu.

Narod kaže: "Riba smrdi od glave" [ne samo naš -- ekvivalent izreke postoji i na turskom: Balık baştan kokar.]. E sad, organizacija u pitanju desetljećima (praktično od osnivanja republike) nije bila pod bilo kakvom kontrolom, a najmanje civilnom. Napredovanje (promocije) u njoj su bile na nekoj vrsti auto-pilota, a "pročišćavanje" redova od "ideološki nepogodnih" je išlo dotle da se gledao i način na koji neko fekališe. Nije džabe jedan britanski dopisnik iz Istanbula pre desetak (možda i manje) godina napisao: "Sve države imaju armiju, samo u Turskoj armija ima državu."

Elem, to je počelo polako da se menja pre devet godina. "Do sada je vlada davala ostavku kada vojni vrh nije bio zadovoljan vladom, sada se desilo obrnuto," je sada već kliše, upotrebljen x puta u analizama ovog događaja. Međutim, o čemu se zapravo radi?

Površni mediji (kako ovde tako u inostranstvu) objašnjavaju ovaj događaj i mnoge slične prethodne kao sukob vlade (civila) i armije. Dakle, kao sukob među institucijama. Međutim, to je pojednostavljenje -- poluinformacija, a poluinformacija je ako ne čista dezinformacija onda se graniči sa njom. Naime, ne treba biti ekspert za tursku politiku da zna da ova vlada nije bila po ukusu vojnog vrha, do tada vladajuće političke, ekonomske i birokratske elite od prvog dana (novembar 2002.). Planovi kako da se ona zbaci na stari dobri način -- vojnim pučem -- su počeli, po svemu sudeći, da se kuju već u martu 2003.

Ono što gorepomenuti mediji previđaju je činjenica da za postojanje tih planova javnost zna isključivo zbog toga što su icurili iz same vojske. Dakle, može se govoriti o sukobu/sukobima unutar institucije. Naime, svi vojni pučevi (osim prvog 1960.), a bilo ih je 4.5, u Turskoj su bili produkt koncenzusa vojnog vrha i svi su dobijali, ako ne aktivno učešće respektabilnih agencija poput CIA, a ono barem zeleno svetlo iz Vašingtona. Ovog puta je ono fakat izostalo.

Osim tog stranog faktora veliku ulogu u sprečavanju pučista je imao šef generalštaba (2002.--2006.), general Hilmi Ozkok. Iz straha da ga ne otruju general Ozkok je nosio u generalštab hranu od kuće. Koliko god komično može biti zamišljanje petog čoveka države kako ide na posao sa sve porcijama, toliko je i jezovito. [Kasnije se penzionisani Ozkok vrlo spremno stavio na raspolaganje istražiteljima Ergenekona, a u vezi planova za pučeve (Plavuša i Mesečeva svetlost) koje su pučisti razrađivali za njegovog vakta. Čin koji nije uobičajen među penzionisanim oficirima].

No taj nedostatak spoljne podrške i otpori unutar armije nisu obeshrabrili huntu i ona nije obustavila radove na puču. Taj rad je kulminirao u proleće 2007. kada se opstrukcijom u parlamentu, političkom odlukom Ustavnog suda i putujućiom cirkusom "sekularista" (masovni mitinzi u Istanbulu, Izmiru, Ankari itd.) pokušao sprečiti izbor Abdulaha Gula na mesto predsednika republike. Dvadesetsedmog aprila na sajtu generalštaba je osvanuo memorandum po pretećem tonu veoma sličan onom koji je (uz vozanje tenkova ulicama Ankare) 28. februara 1997. učinio da vlada Nedžmetina Erbakana pukne (tzv. postmoderni puč). Za razliku od Erbakana Erdoan se nije sasrao nego je raspisao prevremene izbore. Pokušaj web puča je ispao samo puĆ.

Ubrzo posle tih izbora, počev od otkrivanja depoa oružja i raznoraznih spiskova za odstrel u jednoj kući u Istanbulu, startuje istraga koja u februaru 2008. rezultira prvim high profile hapšenjima, a naziv Ergenekon (definisan kao teroristička organizacija koja je radila na svrgavanju demokratski izabrane vlasti) postaje sinonim za ono što se do tada nazivalo "dubokom državom" (derin devlet, deep state), a što ja u mojim pisanijima označavam kao para-državni kartel.

Odmotavanje Ergenekon klupka je vodilo mnogim prvi put u istoriji Turske republike. Prvi put su hapšeni prvo penzionisani oficiri, pa generali pa su onda prvi put hapšeni aktivni oficiri i generali. Prvi put su civilni istražitelji dobili pristup tzv. kosmičkoj sobi -- arhivu komande specijalnih snaga itd.itd. Suviše mnogo tih prvi put da bi svi mogli da se zdudaju u ovaj blog. Ono što je bitno je da se na osnovu optužnice po slučaju "Malj" u pritvoru, dok suđenje traje, nalazi 195 penzionisanih i aktivnih oficira. Četrdesetjednog od njih vojni vrh, koji je dao kolektivnu ostavku, je želeo da unapredi.

Sukob nepisanih i pisanih pravila

Prošle godine je takođe bilo natezanja oko unapređenja osumnjičenih oficira, ali je prethodni šef generalštaba, general Ilker Bašbu, bio pred krajem mandata, a vlada je imala izvesne poluge nad njim (držala ga za muda, da kažem narodski), te nije bio u poziciji da se mnogo buni, iako se gicao. Armija je u protekle tri godine prvi put suočena sa hapšenjima oficira i suđenjem istih za kriminalna dela pred civilnim sudom, a propustivši da primeti da je turskom narodu dosta armijskog tutorstva želi da se ponaša kao pre.

yash-pre.13770.jpgA kako je bilo pre? Paaa najjednostavnije bi bilo reći da se prethodne vlade nisu mnogo mešale u svoj posao kada su oružane snage u pitanju. Njihovo je bilo da potpišu unapređenja i postavljenja na dužnosti koja im se stave pod nos. Tansu Čiler, premijerka 1993.-1996, se javno hvalila tim nemešanjem, kako je s punim poverenjem prepustila armiji da rešava "jugoistočni problem" (tadašnji eufemizam za Kurdsko pitanje). Armija ga je rešavala, između ostalog, etničkim čišćenjima, ubistvima, nestancima i sličnim metodama tipičnim za južnoameričke hunte. Ovih dana se sve to preispituje, vade se poslovični kosturi iz ormana i bukvalni iz zemlje, bunara i jama, te je sasvim za očekivati da se armija oseća pritisnuto. Pre samo 5-6 godina bila je dovoljna reč šefa generalštaba pa da se iz pritvora puste njini Legije i Zvekiji, uhvaćeni na delu ubacivanja kašikare (komada dva) u knjižaru.

Uzgred, nije samo armija bila nedodirljiva. Nedavno hapšenje predsednika fudbalskog kluba Fenerbahče u istrazi nameštanja utakmica je i najplavokosijima pokazalo da nedodirljivih više nema -- da podviknuta rečenica: "Znaš li ti ko sam ja?" više ne pruža imunitet.

No, vratimo se armiji. Činjenica, koju bi sada već bivši šef generalštaba morao da zna je da bi unapređivanje oficira osumnjičenih za kriminal bilo protivzakonito i po vojnom zakonu (oficiri koji su bili osumnjičeni za kriminal ne mogu biti unapređeni čak i ako su posle suđenje oslobođeni optužbe, po tom istom zakonu). Međutim, taj ex-armijski vrh i njegove apologete se pozivaju na "tradiciju", to je jedino što im je preostalo, ali nema neku težinu pred zakonom. Pri tome taj ex-armijski vrh neodoljivo podseća na onog čobana koji se naljutio na selo... Naime, od generala očekivani urlik javnosti za odbranu "tradicije" je potpuno izostao.

yash-posle.13771.jpgOvim ostavkama je na neki način prekinuta igra muzičkih stolica u vojnom vrhu, pri čemu su se generali i admirali skloni para-državnom kartelu i "starim dobrim metodama" međusobno birali na ključne pozicije, odakle bi, u boljem slučaju, tolerisali/ignorisali pučisitčku huntu, a u gorem je podstrekivali.

Sastanak Visokog vojnog saveta, na kome se svake godine u avgustu odlučuje o unapređenjima i postavljenjima (ostavke su prethodile istom) se bitno razlikuje od prošlogodišnjeg, što se može videti na fotografijama. Više ne izgleda nedostižno da u dogledno vreme šef generalštaba prihvati da sedi na samitima NATO-a iza ministra odbrane -- tamo gde mu je i mesto.

Generali za ljudska prava

Pučistima svih vrsta (u ovo ne spadaju samo predstavnici oružanih snaga, nego sav šljam koji ako nije direktno umešan u Ergenekon a ono ga odobrava) ne preostaje ništa drugo nego da pokušava da diskredituje i obesmisli sva suđenja i istrage koje se vode po tom pitanju. U tome prednjače pemzionisani generali, a najsmehotresnije je kada pređu granicu surealizma i krenu da se pozivaju na ljuCka prava.

Da se razumemo, nemam ništa protiv ljuCkih prava, naprotiv. Međutim, njihova "argumentacija" se uglavnom svodi na ronzanje protiv dugih pritvora dok suđenja traju. Drugim rečima, bune se protiv sistema koji su sami kreirali prvo pučističkim Ustavom, a zatim enormnim političkim uticajem, kojim je kreiran taj sistem. I da, jeste taj sistem nakaradan glede presumcije nevinosti, ali upravo armija, satelitske joj partije i kojekakve front organizacije se svih ovih godina grčevito opiru svakoj reformi, a najgrčevitije promeni tog pučisitčkog Ustava.

Drugi argumenti su brojevi i profili uhapšenih u pomenutim istragama para-državnog kartela, kojih je sada oko 400, a među kojima ima raznog sveta, od oficira, akademika, biznismena do novinara. Jako su zgroženi (zgražanje zaglupljuje, © Željka Buturović) ta da otkud tako velik broj konspiranata, kao da nisu učestvovali u decenijama dugom pravljenju te mreže.

A kad smo već kod mreže i njene veličine... možda, ali to je samo jedno veliko možda, mreža bačena na para-državni kartel jeste veća ili bolje -- okca su joj možda manja -- pa se u njoj našao i neko ko to ne zaslužuje. Reporteri bez granica grakću zbog 50 utamničenih novinara i spuštaju Tursku na rang listi zemalja slobodnih medija. Pri tome skoro niko od narečenih koleza nije optužen na osnovu pisanija, nego zbog sumnje pripadnosti Ergenekonu. Domaći i bogme internacionalni esnaf izdvaja dva imena, Ahmed Šik i Nedim Šener, kao ljude za koje je takva pripadnost jednostavno nemoguća.

U zemlji u kojoj je para-državni kartel u stanju da ubije novinara (Hrant Dink), a onda izvede na njegov pogreb 100.000 ljudi sa parolama "svi smo mi Hrant", jako malo stvari izgleda onakvim kakve jesu.* U takvoj zemlji je jednostavno nemoguće stati sa stoprocentnom sigurnošću iza bilo čijeg integriteta. Ono što je 100% sigurno je da postoji mnogo vitriola protiv vladajuće stranke u medijima, od kojih su neki njini Identiteti, Nacionali i Gradiše Katići (multiplikuj x puta), te kad bi kritika (koja se sve češće može čuti) da vladajuća stranka ne podnosi neslaganje sve to bilo pod udarom vlasti, a to jednostavno nije slučaj.

------------------

* Zaključak proizilazi iz vojno-propagadnog plana Kavez (pdf fajl), komande Snaga za specijalne operacije, koji je napisan 2009, dve godine posle ubistva ali govori o eksploataciji tog događaja.

*****************************************

Beleške na margini

Mnogi lakozapaljivi komentatori su požurili da proglase nastajanje druge republike, posle ove ostavke i sastanka Visokog vojnog saveta. No, ne treba žuriti. Sve ove promene, iako nesporno u dobrom pravcu ne mogu biti uzete kao trajne, dokle god je pučistički Ustav na snazi.

***

Uzgred, boli me uvo... Ne, ne boli me "za"... Boli me zato što imam upalu levog uha. Ta neprijatnost me čak naterala kod lekara prošle srede. No, prolazi polako.



Atačmenti



Komentari (21)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nemanja.glisic nemanja.glisic 17:02 06.08.2011

Turska

Jako čudna zemlja. Ako se ne varam cifra od oko 80 000 000 ljudi, mnogo se emancipovala u zadnje vreme. Na žalost, ne dovoljno za EVROPSKU PORODICU
maca22 maca22 17:14 06.08.2011

Re: Turska

Sad si obrao bostan. :)))

I da ne bude da sam samo ovo napisala, Bojane, ozdravi brzo.
Bojan Budimac Bojan Budimac 17:24 06.08.2011

Re: Turska

nemanja.glisic
Jako čudna zemlja. Ako se ne varam cifra od oko 80 000 000 ljudi, mnogo se emancipovala u zadnje vreme. Na žalost, ne dovoljno za EVROPSKU PORODICU

Vrlo je zanimljivo posmatrati tu emancipaciju, zapravo demokratizaciju izbliza. Što se EU priče tiče, to sam više puta do sada napisao, retorika vladajuće partije glede tih integracija, koja se svodi na "'ajde da se mi sredimo sebe radi, pa ćemo, kad se sredimo, videti" mi se mnogo više dopada od "EU nema alternativu", "naše mesto je u EU" i sličnom repertoaru srpskih proEUropejaca.
niccolo niccolo 18:22 06.08.2011

Re: Turska

retorika vladajuće partije glede tih integracija, koja se svodi na "'ajde da se mi sredimo sebe radi, pa ćemo, kad se sredimo, videti"

И мени се овакав приступ много више допада, говори и суштини, а не форми...


п.с. Баш сам био помислио, кад чух вест о оставкама, сад ће Будимац да напише текст о томе па ми после било чудно што га нема
apacherosepeacock apacherosepeacock 18:28 06.08.2011

Re: Turska

Vrlo je zanimljivo posmatrati tu emancipaciju, zapravo demokratizaciju izbliza. Što se EU priče tiče, to sam više puta do sada napisao, retorika vladajuće partije glede tih integracija, koja se svodi na "'ajde da se mi sredimo sebe radi, pa ćemo, kad se sredimo, videti" mi se mnogo više dopada od "EU nema alternativu", "naše mesto je u EU" i sličnom repertoaru srpskih proEUropejaca.



Tako i treba. Meni se cini da ekonomski Turska napreduje jer se okrece svim trzisnim regionima a ne samo EU podrucju. Kao sto vidimo EU ima alternativu gledajuci turski primer, pa kad bi bilo pameti o kod nas..
Bojan Budimac Bojan Budimac 18:58 06.08.2011

Re: Turska

niccolo
п.с. Баш сам био помислио, кад чух вест о оставкама, сад ће Будимац да напише текст о томе па ми после било чудно што га нема

Prvo sam čekao da se ta vojna šura (Yüksek Askeri Şura - Visoki vojni savet) okonča, to inače traje četiri dana (počelo je u ponedeljak), a onda je uvo počelo da me zeza, pa mi nije bilo ni do čega.
Bojan Budimac Bojan Budimac 19:14 06.08.2011

Re: Turska

ekonomski Turska napreduje

Druga zanimljivost života ovde je gledanje tog ekonomskog napretka. Naročito, posle doživljene krize 2001. najveće ekonomske krize u Turskoj u (tada) poslednjih 30 godina.
edi-va edi-va 10:38 08.08.2011

Re: Turska

"'ajde da se mi sredimo sebe radi, pa ćemo, kad se sredimo, videti" mi se mnogo više dopada od "EU nema alternativu", "naše mesto je u EU"


Koliko usput stignem da ispratim, to njihovo "sređivanje" traje poprilično dugo i nije da baš nema veze sa ne prihvatanjem članstva u EU od strane pojedinih članica. Nemačka u vezi pristupa Turske najviše negoduje i ako se dobro sećam zagovara tzv. privilegovano partnerstvo. Dodajmo tome još i izjavu Merkelove o propasti multikulturalizma koja upravo najviše pogađa Turke, kao najbrojnije i istovremeno najmanje integrisane strance u Nemačkoj (da se na brzinu ogradim i dodam da ih nisam ja brojala niti ih ja smatram najmanje integrisanima), izgleda mi da će se Tursko "sređivanje" razvlačiti u nedogled.


Bojan Budimac Bojan Budimac 14:26 08.08.2011

Re: Turska

edi-va
Nisam siguran da li sam razumeo tvoj komentar, odnosno na šta se odnosi reč "sređivanje". Ako se odnosi na pregovore za pristupanje EU, onda će se verovatno to razvlačiti u nedogled, kako kažeš.

Međutim, "sređivanje" u citatu se odnosi na potrebne/neophodne reforme ne bi li se uhvatio korak sa razvijenijim društvima (vladavina prava, ljuCka prava, civilna kontrola armije i to povrće)
edi-va edi-va 12:07 09.08.2011

Re: Turska

Ako se odnosi na pregovore za pristupanje EU, onda će se verovatno to razvlačiti u nedogled, kako kažeš.


Da, na to se odnosi. S tim što ne isključuje ovo:

Međutim, "sređivanje" u citatu se odnosi na potrebne/neophodne reforme ne bi li se uhvatio korak sa razvijenijim društvima (vladavina prava, ljuCka prava, civilna kontrola armije i to povrće)


Sve je to jedno te isto "sređivanje", svakako potrebno sa ili bez EU, ali od kog opet ni malo ne zavisi tempo pregovora za pristupanje. Barem meni deluje kao višedecenijsko zavlačenje Turske od strane EU.
Bojan Budimac Bojan Budimac 14:26 09.08.2011

Re: Turska

Barem meni deluje kao višedecenijsko zavlačenje Turske od strane EU.

Pa višedecenijsko je međusobno zavlačenje. Četrdeset godina su ovde bile vlade koje su bile deklarativno za EU (počelo je to još od EEZ), a da prstom nisu micale u tom pravcu. Stvar se polako počela pomerati drugom polovinom 90-tih, a onda vrlo ubrzano od 2002. do 2006. (krajem 2004.su počeli pregovori), da bi se od 2007. do danas opet usporilo. Tako da bih višedecenijsko zavlačenje ipak utrljao na nos turskim vladama.

Zavlačenje Turske od strane EU još ne traje deceniju, ali kako je krenulo ne sumnjam da će trajati i više decenija, ako se uopšte bude ovde na tom putu insistiralo.

vrabac_u_steni vrabac_u_steni 00:49 07.08.2011

Zašto?

Naime, svi vojni pučevi (osim prvog 1960.), a bilo ih je 4.5, u Turskoj su bili produkt koncenzusa vojnog vrha i svi su dobijali, ako ne aktivno učešće respektabilnih agencija poput CIA, a ono barem zeleno svetlo iz Vašingtona. Ovog puta je ono fakat izostalo.


Meni je ovo možda najzanimljivije. Zašto?

Ameri digli ruke i zaključili da ih Turska ne zanima?
Teško da mogu u to da poverujem, Turska je dovoljno velika a strateški na previše zanimljivom mestu da bi je tek tako ostavili na miru.
Dakle, otkud to?
Bojan Budimac Bojan Budimac 01:41 07.08.2011

Re: Zašto?

vrabac_u_steni
Zašto?
Dakle, otkud to?

Ne znam da li ćemo u dogledno vreme saznati sve detalje oko toga. No, ono što je sigurno je da je u to vreme postojao sukob između neokonzervativaca okupljenih u Pentagonu i Stejt dipartmenta. Ovi prvi su priželjkivali puč, naročito nakon odluke turskog parlamenta da, poštujući volju preko 90% građana, odbije da dozvoli da turska teritorija i vazdušni prostor budu odskočne daske za invaziju na južnog suseda, Irak. Reči Pola Volfovica, koji je u to vreme šatlovao na liniji Vašington -- Ankara, nudeći štapove i šargarepe (6 milijardi $), "turska vojska nije obavila zadatak" i dalje rezoniraju ovde i sasvim sigurno nisu doprinele amerofiliji.

No, na stranu politika. Ekonomija i prilično (neo)liberalno kapitalistički pristup vladajuće partije, koja se namerila da do kraja otvori tada poluotvorenu tursku privredu, pretpostavljam ima deo zasluga u tome [turska privreda je počela da se otvara krajem 80-tih početkom 90-tih -- Turgut Ozalova era -- pa se to otvaranje usporilo skoro do zaustavljanja (inače pre toga si mogao da završiš u ćuzi, ako bi ti panduri našli kutiju Marlboroa u džepu)].

Kada je para-državni kartel uspeo da napravi atmosferu iole pogodnu za puč (proleće 2007.) vlada i vladajuća partija su valjda prošle test da su stabilni partneri USA, NATO, EU, te destabilizacija ne bi nikom ništa dobro donela naprotiv.
fantomatsicna fantomatsicna 08:16 07.08.2011

U Tursku

Politiku(a i vecinu drugih politika) se apsolutno ne razumem.Ali Turska kao zemlja mi je neverovatno zanimljiva i lepa.Pratim blog On my turkish table i uzivam:)
albicilla albicilla 11:10 07.08.2011

cucavci

krenem da citam, pa iznenadjen kliknem na raniji tekst o cucavcima (nisam tada iz naslova shvatio na sta se odnosi, inace bih ga odmah procitao), i evo sada trolujem komentarisuci stari tekst

prosle godine nisam hteo da se unapred informisem o indiji (lonely planet i sl.), i tako i pre puta steknem misljenje o njoj. ipak sam za neki savet pitao poznanika koji je tamo bio dva puta, i on me je posavetovao da je gledam srcem, a ne ocima.... sto sam prihvatio...

ali je propustio da me posavetuje da ponesem toalet papir sa sobom. nisam znao da je isti retkost, pa sam pod stare dane morao da ucim tehniku zapiranja na wc solji, sto nikad nisam dobro savladao (nije me tata ucio kad sam bio mali), i razvio specifican vid kleptomanije: u kom god hotelu vidim rolnu toalet papira, ja je ukradem. i po povratku u bgd sam u rancu jos mesecima imao jednu rolnu iz indije, zlu ne trebala...
fantomatsicna fantomatsicna 07:53 08.08.2011

Re: cucavci

i razvio specifican vid kleptomanije: u kom god hotelu vidim rolnu toalet papira,

Ovo nesto poceli da izlazite iz ormana? Ona mlada novinarka na drugom blogupriznala da se svercovala autobusom ti da krades toalet papir.Bojane iams ti nesto da odas?.Ja cu razmisliti sta bi ja mogla da vam otkrijem:)
albicilla albicilla 09:37 08.08.2011

Re: cucavci

fantomatsicna
i razvio specifican vid kleptomanije: u kom god hotelu vidim rolnu toalet papira,

Ovo nesto poceli da izlazite iz ormana? Ona mlada novinarka na drugom blogupriznala da se svercovala autobusom ti da krades toalet papir.Bojane iams ti nesto da odas?.Ja cu razmisliti sta bi ja mogla da vam otkrijem:)


u pravu si, moracu i indijskoj policiji jedan mail o tim kradjama da napisem
Bojan Budimac Bojan Budimac 10:26 08.08.2011

Re: cucavci


u pravu si, moracu i indijskoj policiji jedan mail o tim kradjama da napisem

Bolje jedan pepelomposipajućise blog.
albicilla albicilla 10:46 08.08.2011

Re: cucavci

Bojan Budimac

u pravu si, moracu i indijskoj policiji jedan mail o tim kradjama da napisem

Bolje jedan pepelomposipajućise blog.


prvi put je bilo usred poduze ture autobusom, a pred veceru u restoranu pored puta, verovatno najboljem duz te trase... i vecini prvi pravi dodir sa indijskom kuhinjom (to sto sam jeo po africi i engleskoj nije isto to)... okreni se levo, okreni se desno, nigde rolne, a vec prekasno da trazim papirnate maramice.... nekako mi se nije veceralo nakon toga....
antioksidant antioksidant 15:11 08.08.2011

.

Narod kaže: "Riba smrdi od glave"
али се од репа чисти...
Bojan Budimac Bojan Budimac 15:46 08.08.2011

Re: .

antioksidant
Narod kaže: "Riba smrdi od glave"
али се од репа чисти...

Da, do glave para-državnog kartela se još nije došlo (i pitanje je kad će, ako je to uopšte jednoglava zverka).

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana